RAZGOVOR koji je Isus tijekom Blagdana sjenica vodio sa židovskim vođama prerastao je u vrlo žustru raspravu. “Znam da ste potomstvo Abrahamovo”, rekao je Isus, “ali vi me želite ubiti, jer moja riječ ne nalazi odjeka među vama. Ja govorim ono što sam vidio kod svojega Oca, a vi činite ono što ste čuli od svojega oca.”

Iako im nije izravno rekao tko je njihov otac, jasno im je dao do znanja da oni i on nemaju istog oca. Budući da nisu znali na koga točno misli, židovski su vođe odgovorili: “Naš je otac Abraham.” Smatrali su da je njihova vjera snažna poput vjere Abrahama, koji je bio Božji prijatelj.

Zato su se zaprepastili kad im je Isus rekao: “Ako ste djeca Abrahamova, činite onda djela Abrahamova!” Pravi sin ide stopama svog oca, no oni nisu tako postupali. Zato im je Isus kazao: “A sada želite ubiti mene koji sam vam rekao istinu koju sam čuo od Boga. Abraham tako nije činio.” Zatim je opet rekao: “Vi činite djela svojega oca.”

Međutim oni i dalje nisu razumjeli na koga Isus misli. Smatrali su sebe Abrahamovim zakonitim sinovima. Rekli su mu: “Mi se nismo rodili iz bluda.” Tvrdeći da su i oni poput Abrahama sluge pravog Boga, dodali su: “Jedan nam je Otac, Bog.”

No je li Bog doista bio njihov Otac? “Kad bi Bog bio vaš Otac”, odvratio im je Isus, “ljubili biste mene, jer sam ja od Boga došao i sad sam ovdje. Nisam došao sam od sebe, nego me on poslao. Zašto ne razumijete ono što govorim?”

Isus im je pokušavao ukazati na to kakve će posljedice snositi ako ga odbace. No sada im je otvoreno rekao: “Vaš je otac Đavo i želite postupati po željama svojega oca.” A kakav je Đavo otac? Isus ga je opisao kao ubojicu ljudi te kao “lažljivca i oca laži”. Potom je zaključio: “Tko je od Boga, sluša što Bog govori. Zato vi ne slušate, jer niste od Boga.”

Gnjevni zbog toga što ih je osudio, Židovi su mu odgovorili: “Ne kažemo li s pravom da si Samarićanin i da je demon u tebi?” Nazvali su ga “Samarićaninom” jer su Židovi mrzili Samarićane i koristili su tu riječ kao uvredu i izraz prezira.

Ne obazirući se na tu uvredljivu primjedbu, Isus im je odvratio: “Nije demon u meni, nego iskazujem čast Ocu svojemu, a vi me obeščašćujete.” Zatim je rekao nešto što ih je zapanjilo: “Ako tko drži moju riječ, nikada neće vidjeti smrti.” Naravno, Isus nije mislio da oni koji ga slijede doslovno nikada neće vidjeti smrti, već da neće vidjeti “drugu smrt”, odnosno vječnu propast nakon koje nema uskrsnuća.

Međutim Židovi su Isusove riječi shvatili doslovno, pa su rekli: “Sada znamo da je demon u tebi. Abraham je umro, a i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko drži moju riječ, nikada neće okusiti smrti.’ Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? A i proroci su umrli.” Zatim su ga pitali: “Za koga se ti izdaješ?”

Bilo je očito da je Isus tijekom čitave te rasprave vjerskim vođama pokušavao dokazati da je on obećani Mesija. Ali nije htio izravno odgovoriti na njihovo pitanje, nego je rekao: “Ako ja proslavljujem sam sebe, slava moja nije ništa. Mene proslavljuje Otac moj, za kojega vi kažete da je vaš Bog, ali ga ne poznajete. A ja ga poznajem. Kad bih rekao da ga ne poznajem, bio bih lažljivac kao i vi.”

Potom se ponovno osvrnuo na vjernog Abrahama i kazao: “Vaš otac Abraham veoma se radovao u nadi da će vidjeti moj dan. I vidio ga je i obradovao se.” Da, Abraham je očima vjere vidio dolazak obećanog Mesije i radovao se tome. Nato su Židovi zaprepašteno rekli: “Nemaš još ni pedeset godina, a vidio si Abrahama?”

“Zaista, zaista, kažem vam”, odvratio im je Isus, “prije nego što se Abraham rodio, ja sam postojao.” Naravno, Isus je govorio o vremenu kad je postojao kao moćno duhovno biće na nebu, prije nego što se rodio kao čovjek.

Bijesni zbog te Isusove tvrdnje, Židovi su uzeli kamenje da ga bace na njega. Ali on se sakrio i neozlijeđen izašao iz hrama. Ivan 8:37-59; Otkrivenje 3:14; 21:8