DOK su bili u Kafarnaumu, Isus i apostoli nisu razgovarali samo o raspravi koja se vodila među apostolima nego i o još jednom događaju kojem Isus nije prisustvovao, a koji se možda također odigrao na povratku iz Cezareje Filipove. Apostol Ivan je ispričao: “Vidjeli smo kako neki čovjek istjeruje demone u ime tvoje, pa smo mu branili, jer nije išao s nama.”

Ivan je očito smatrao da jedino apostoli imaju pravo vršiti čudotvorna izlječenja. Stoga je zaključio da taj čovjek nije smio činiti čuda ‘jer nije išao s njima’.

No Isus ih je opomenuo: “Ne branite mu, jer nitko tko učini neko silno djelo u ime moje neće moći ubrzo zatim zlo govoriti o meni! Jer tko nije protiv nas, za nas je. Jer tko vas god napoji čašom vode zbog toga što pripadate Kristu, zaista, kažem vam, neće izgubiti plaću svoju.”

Taj čovjek nije morao doslovce slijediti Isusa da bi bio na njegovoj strani. Budući da kršćanska skupština još nije bila osnovana, to što nije bio među učenicima koji su putovali s Isusom nije značilo da je pripadao nekoj zasebnoj vjerskoj grupi. On je doista vjerovao u Isusa i zato je u njegovo ime mogao istjerivati demone. Isus je rekao da onaj tko njegove učenike napoji čašom vode zaslužuje plaću, odnosno nagradu, a taj je čovjek činio nešto daleko vrednije. Stoga on “neće izgubiti plaću svoju”.

No što bi bilo da se taj čovjek pokolebao u vjeri zbog onoga što su apostoli rekli i učinili? Oni bi snosili veliku krivnju. Isus im je napomenuo: “Tko god pokoleba u vjeri jednog od ovih malih koji vjeruju, bilo bi mu bolje da mu se oko vrata stavi mlinski kamen što ga okreće magarac i da bude bačen u more.”

Potom je svojim sljedbenicima rekao da trebaju odstraniti iz svog života sve što bi ih moglo navesti na grijeh, čak i ako se radi o nečemu što im je dragocjeno poput ruke, noge ili oka. Bolje je izgubiti nešto što nam je jako vrijedno i ući u Božje Kraljevstvo nego s time biti bačen u gehenu, koja predočava vječnu propast. (Gehena je bila smetlište kraj Jeruzalema gdje se spaljivao otpad.)

Isus je također upozorio: “Pazite da ne prezrete jednog od ovih malih, jer kažem vam da anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega koji je na nebu!” Zatim im je slikovito predočio koliko je dragocjen svatko od “ovih malih” navodeći primjer čovjeka koji ima stotinu ovaca. Ako bi mu jedna zalutala, ostavio bi ostalih 99 i krenuo u potragu za tom jednom zalutalom. A ako bi je pronašao, više bi se radovao zbog nje nego zbog onih 99. Na koncu je Isus zaključio: “Tako ni Otac moj koji je na nebu ne želi da pogine ijedan od ovih malih.”

Isus je možda imao na umu raspravu među apostolima kad im je rekao: “Imajte sol u sebi i budite u miru jedni s drugima!” Sol čini hranu ukusnijom. Slično tome simbolična sol čini naše riječi “ukusnijima”, pa je drugima lakše prihvatiti ih. Budu li naše riječi solju začinjene, to će nam pomoći da budemo u miru sa svojim bližnjima.

Ipak, zbog ljudske nesavršenosti s vremena na vrijeme može doći do ozbiljnih razmirica. Isus je uputio svoje učenike kako ih trebaju riješiti. Rekao je: “Ako brat tvoj počini grijeh, idi i ukaži mu nasamo na prijestup njegov. Ako te posluša, pridobio si brata svojega.” A što ako ne posluša? “Uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu”, savjetovao je Isus, “da svaka tvrdnja bude potvrđena izjavom dva ili tri svjedoka.”

Ako niti to ne urodi plodom, problem bi prema Isusovim riječima trebalo iznijeti pred “skupštinu”, odnosno nadglednike u skupštini koji su odgovorni za rješavanje takvih slučajeva. No što ako osoba koja je sagriješila ne prihvati njihovu odluku? Isus je rekao: “Neka ti bude kao neznabožac i kao poreznik.”

Prilikom donošenja takvih odluka nadglednici se trebaju pomno držati uputa iz Jehovine Riječi. Na taj način, ako utvrde da je netko kriv i da zaslužuje određenu kaznu, njihova će odluka biti “odraz onoga što je već svezano na nebu”. A kad nešto “odriješe na zemlji”, odnosno nekoga proglase nedužnim, to će biti “odraz onoga što je već odriješeno na nebu”. Kad god se nadglednici sastanu da bi riješili neki takav slučaj u skupštini, mogu se osloniti na Isusovo vodstvo, jer on je zajamčio: “Gdje su dvojica ili trojica skupljena u ime moje, ondje sam i ja među njima.” Matej 18:6-20; Marko 9:38-50; Luka 9:49, 50