SKORO godinu dana nakon što je Isus proslavio Pashu 30. godine, k njemu su došli neki od učenika Ivana Krstitelja. Ivan se tada već nekoliko mjeseci nalazio u zatvoru. Premda je želio da svi njegovi učenici pođu za Isusom, neki su se i dalje držali njega.

Došavši k Isusu, upitali su ga: “Zašto mi i farizeji postimo, a tvoji učenici ne poste?” Farizeji su prema svojim vjerskim običajima postili dvaput tjedno. A vjerojatno su se i Ivanovi učenici držali tog običaja. Možda su postili i u znak žalosti zbog Ivanovog zatočeništva pa su se čudili zašto i Isusovi učenici to ne čine.

Isus im je objasnio: “Imaju li prijatelji mladoženjini razloga tugovati dok je mladoženja s njima? Ali doći će dani kad će se mladoženja uzeti od njih i tada će postiti.”

Ivanovi su učenici trebali znati da je on sam Isusa nazvao mladoženjom. Ivan zasigurno nije smatrao potrebnim postiti dok god je Isus bio s njima, a isti su stav imali i Isusovi učenici. Kasnije, kad je Isus umro, njegovi učenici doista jesu tugovali i postili. No nakon što je uskrsnuo i uzašao na nebo, više nije bilo razloga za žalost i post.

Isus je potom naveo dvije usporedbe: “Nitko na staru haljinu ne prišiva zakrpu od tkanine koja se još nije skupila, jer bi se zakrpa otrgnula s haljine i rupa bi postala još veća. I novo se vino ne stavlja u stare mjehove. Inače se mjehovi proderu, i tako se vino prolije i mjehovi propadnu. Nego novo se vino stavlja u nove mjehove.” Kakve veze te usporedbe imaju s postom?

Isus je htio pomoći učenicima Ivana Krstitelja da razumiju kako nitko ne bi trebao očekivati od njegovih sljedbenika da se drže starih židovskih vjerskih običaja, kao što je obredni post. On nije došao “krpati”, odnosno popravljati, star i dotrajao vjerski sustav koji je trebalo odbaciti i zamijeniti novim. Kršćanstvo se nije trebalo prilagođavati židovstvu i njegovim običajima utemeljenim na ljudskoj predaji. Kao što je Isus rekao, ono nije bilo nova zakrpa na staroj haljini niti novo vino u starom mijehu. Matej 9:14-17; Marko 2:18-22; Luka 5:33-39; Ivan 3:27-29