KAO i prethodnog dana, Isus se u ponedjeljak navečer iz Jeruzalema vratio u Betaniju. Ondje je nesumnjivo ponovno prenoćio kod svog prijatelja Lazara. Budući da je iz Jerihona stigao u petak, bila je to četvrta noć koju je proveo u Betaniji.

Rano ujutro u utorak 11. nisana Isus je s učenicima ponovno krenuo u Jeruzalem. Očekivao ga je nadasve dug i ispunjen dan, ali i izuzetno značajan. Bio je to posljednji put da je poučavao u hramu i posljednji dan njegove javne službe prije nego što je bio uhvaćen i pogubljen.

Isus i učenici išli su iz Betanije u Jeruzalem istim putem kao i ranije, preko Maslinske gore. Petar je putem uočio stablo koje je Isus prethodnog jutra prokleo. “Učitelju, pogledaj”, uzviknuo je, “smokva koju si prokleo usahnula je!”

Zašto je Isus učinio da stablo usahne? Učenicima je objasnio: “Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ako ne budete sumnjali, činit ćete ne samo ovo što sam ja učinio smokvi nego i ako kažete ovoj gori [Maslinskoj gori na kojoj su se nalazili]: ‘Digni se i baci u more’, bit će tako. I sve što s vjerom zatražite u molitvi, primit ćete.”

Tim zornim primjerom Isus je učenicima predočio koliko je važno imati vjeru u Boga. Rekao je: “Sve ono za što molite i što tražite, vjerujte da ste već primili, i imat ćete to!” Bilo je doista bitno da to nauče jer su pred njima stajale teške kušnje. Međutim postojala je još jedna veza između usahnule smokve i vjere.

Izraelski je narod, poput smokve koju je Isus prokleo, ostavljao krivi dojam. Iako su bili u savezu s Bogom i naoko se činilo da se drže njegovih zapovijedi, pokazali su da nemaju vjere i da ne donose dobre plodove. Zbog toga su na kraju čak odbacili Božjeg Sina. Stoga je Isus, učinivši da neplodno drvo usahne, slikovito pokazao kakav će biti kraj tom jalovom i bezvjernom narodu.

Ubrzo nakon toga Isus je s učenicima ušao u Jeruzalem i, po svom običaju, otišao u hram te ondje počeo poučavati. Tada su mu pristupili svećenički glavari i narodni starješine. Nesumnjivo misleći na ono što je prethodnog dana učinio mjenjačima novca, upitali su ga: “Kojom vlašću to činiš? Tko ti je dao tu vlast?”

Isus im je odvratio: “I ja ću vas nešto upitati. Ako mi na to odgovorite, i ja ću vama reći kojom vlašću ovo činim. Odakle je bilo krštenje kojim je Ivan krstio? S neba ili od ljudi?”

Svećenici i starješine počeli su među sobom raspravljati: “Ako kažemo: ‘S neba’, reći će nam: ‘Zašto mu onda niste vjerovali?’ A ako kažemo: ‘Od ljudi’, trebamo se bojati naroda, jer svi Ivana smatraju prorokom.”

Budući da nisu znali što bi mu odgovorili, kazali su: “Ne znamo.”

Nato im je on odvratio: “Ni ja vama neću reći kojom vlašću ovo činim.” Matej 21:19-27; Marko 11:19-33; Luka 20:1-8