1, 2. a) Koji se problemi mogu pojaviti kad djeca napuste dom? b) Kako pokušavaju neki riješiti problem rastuće starosti?

AKO nam život nije ispunjen tjelesnim ili duševnim djelovanjem, bit će nam dosadno. Život nam se čini praznim i mi postajemo nemirnima. Taj se problem ponekad pojavi kod bračnih parova, kad im djeca porastu i napuste dom. Tijekom proteklih godina njihov život je bio ispunjen roditeljskim obavezama. Odjednom prestaju sve te djelatnosti, kao i odgovornost odgajanja djece.

² Također, tijekom godina nastupaju tjelesne promjene. Pojavljuju se bore, kosa sijedi, javljaju se bolovi i tegobe, koje ranije nismo primjećivali. Činjenica je da starimo. Neke se osobe ustežu pogledati činjenicama u oči, te poduzimaju očajnička nastojanja da bi dokazale kako su još uvijek mlade. Odjednom postaju vrlo aktivnima. Odlaze iz društva u društvo ili se gorljivo bave sportom. Takvo ih grozničavo djelovanje drži zaposlenima. No, donosi li im trajno zadovoljstvo? Posreduje li im zaista osjećaj da su potrebne, tako da im život ima smisao?

3. Što treba izbjegavati obzirom na aktivnost u slobodno vrijeme, čak ako pričinjava radost?

³ Bavljenje nečim u slobodno vrijeme može naravno pričinjavati radost. I u kasnijim godinama života možeš utvrditi da sada imaš vremena raditi neke stvari, kojima se nisi mogao baviti dok su ti  djeca bila još mala. Ali, ako u prvom redu težiš za zadovoljstvima, mogu nastati ozbiljni problemi (2. Timoteju 3:4, 5; Luka 8:4-8, 14).

4, 5. Do čega može dovesti ako neki stariji čovjek misli da mora dokazati kako je još uvijek atraktivan za drugi spol?

⁴ U tom razdoblju života, izgleda, mnoge osobe osjećaju da moraju dokazati kako su još uvijek atraktivne za drugi spol. Tako mogu u nekom društvu, ili nekom drugom prilikom početi udvarati nekom. Naročito muškarci imaju “afere” s mlađim ženama, a u današnjem vremenu “novog morala” također ima mnogo žena koje vanbračnim “aferama” traže neko samopotvrđivanje. Neki se odjednom počnu igrati mislima da započnu “novi život” s nekim novim bračnim partnerom, iako su možda već mnogo godina oženjeni. Oni to pokušavaju opravdati, ukazujući na greške svog bračnog partnera. Time općenito ne priznaju vlastite greške, također i nevjeru prema svom bračnom partneru, kao i prema pravednim temeljnim načelima.

⁵ Oni možda znaju da je Isus rekao: “Tko otpusti svoju ženu — osim zbog bludništva — (porneia: grub spolni nemoral), te se oženi drugom, čini preljubu”. Iako je Isus ovdje pokazao da nije ispravno rastati se od svog bračnog partnera “iz bilo kojeg razloga”, oni su spremni smatrati povodom bilo koji razlog, kojeg dopušta svjetski zakon (Matej 19:3-9, ST). Zatim uzimaju si novog partnera, često nekoga za koga su bili zainteresirani i prije rastave. Njima je, doduše, poznato što Riječ  Božja govori o takvom ponašanju, no ispričavaju se time, kako će Bog u svom velikom milosrđu imati razumijevanja za to.

6. Kako Jehova Bog prosuđuje preziranje bračnog saveza?

⁶ Da ne bismo pali žrtvom takvog nemoralnog načina razmišljanja, razmotrimo jednom što je Jehova rekao Izraelskom narodu preko proroka Malahije: “I ovo još vi činite: zalijevate suzama Jahvin žrtvenik tužeći i ridajući, jer on više neće da se žrtvi prikloni, iz ruke mu vaše ona nije ugodna. I vi pitate: ‘Zašto?’ Zato što je Jahve bio svjedok između tebe i žene mladosti tvoje, kojoj si nevjeran ... Poštuj dakle život svoj i ne budi nevjeran ženi svoje mladosti. Jer ja mrzim otpuštanje žena — govori Jahve, Bog Izraelov” (Malahija 2:13-16, ST). Da, Bog osuđuje nevjernost prema bračnom partneru i preziranje bračnog saveza; time nanosimo štetu odnosu prema svom darovatelju života.

7. Zašto preziranje bračnog saveza ne može usrećiti?

⁷ Da li je na taj način moguće naći put do boljeg života? Jedva. Novi brak sklopljen pod takvim uvjetima počiva na klimavom temelju. Onaj tko tako postupa, dokazuje da sam nije povjerljiv u takvom dragocjenom odnosu. Takva je osoba, doduše, našla nešto privlačnog na novom partneru, nešto što prijašnji partner nije imao. No, da bi to postigao dotični teži za osobnim zadovoljstvom, ne obazirući se na bol i nevolju srca, koju je time prouzročio. To sigurno nije pretpostavka za sretan brak.

8. Što je u braku dragocjenije od tjelesne ljepote?

⁸ Bračna je vjernost daleko skupocjenija od tjelesne ljepote. Tjelesna ljepota prolazi s godinama, dok lojalna predanost s godinama raste. Nastojanje  usrećiti drugoga i spremnost pretpostaviti interese drugih svojim vlastitima, može donijeti trajno zadovoljstvo, jer ‘Blaženije je davati, nego primati’ (Djela apostolska 20:35, ST). Ako su dvije osobe mnogo godina oženjene, ako su povjeravale jedna drugoj svoje misli i osjećaje, ako su dijelile svoj posao, svoje ciljeve i nade, u dobrim i lošim vremenima — i ako je sve to bilo učinjeno iz ljubavi — tada su one zaista postale jedno. Oni imaju neizmjerno mnogo zajedničkog — u duhovnom i duševnom pogledu. Romantična ljubav, koja ih je prije braka činila slijepima prema greškama onog drugog, ustuknut će pred duboko osjećajnom predanošću, koja navodi svakoga da tuđe greške smatra prilikom, da pomaže i ispunjava praznine. Među njima vlada pravo povjerenje, osjećaj sigurnosti, jer znaju da će ostati zajedno, posve svejedno kakvi bi se problemi mogli pojaviti. Za njih je posve normalno da budu vjerni jedno drugome. U Miheju 6:8, (ST) stoji: “Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi”.

9-11. a) Odgovara li Božjem naumu da cijelog života traje jednak odnos između roditelja i djece? b) Kako to djeluje na savjet, kojeg bi roditelji mogli dati odrasloj djeci? c) Čiji položaj poglavara trebaju poštivati roditelji, ako su njihova djeca oženjena?

⁹ Iako muž i žena ostaju zajedno cijelog života, Stvoritelj to nije predvidio za roditelje i djecu. Točno je, doduše, da su te tvoja djeca dok su rasla, trebala svakog dana. Ne samo da si morao brinuti za tjelesne potrebe, nego im je bilo potrebno i duhovno vodstvo. Ako te nisu odmah slušali, vjerojatno  si nastojao, da rade određene stvari, u njihovu vlastitu korist. No, kad osnuju svoju obitelj, tvoj se odnos prema njima mijenja u mnogom pogledu (1. Mojsijeva 2:24). To ne znači da se mijenjaju tvoji osjećaji prema njima, ipak premješta se odgovornost. Ti moraš promijeniti svoj odnos prema njima.

¹⁰ Ponekad im je potreban savjet. Pokazuju mudrost ako prihvaćaju dobar savjet svojih roditelja, jer oni imaju više životnog iskustva (Priče Salamunove 12:15; 23:22). No, želiš li savjetovati svoje sinove i kćeri, koji su sada samostalni, ti moraš pri tom spoznati da moraju sami donijeti odluku.

¹¹ To je vrlo važno ako su oženjeni. U nekim zemljama vlada skoro ukorijenjeni običaj, da mladu ženu nadgledava njena svekrva. U drugim zemljama imaju rođaci jak utjecaj na obiteljske prilike. Ali, doprinosi li to pravoj sreći? Stvoritelj obitelji zna što je najbolje i on kaže: “Stoga će čovjek ostaviti oca i majku, da prione uza ženu svoju” (1. Mojsijeva 2:24, ST). Odgovornost donošenja odluka ne leži sada niti na roditeljima muža, niti žene, nego na suprugu. “Muž je glava žene, kao što je i Krist glava Crkve (skupštine, NS)”, kaže Riječ Božja (Efežanima 5:23, ST). Ako poštuješ to uređenje, tada će te mnogo više radovati učiniti nešto za svoju odraslu djecu a kasnije za svoje unuke.

12. a) Kako mogu roditelji produbljivati ljubav među sobom, nakon što djeca osnuju vlastito domaćinstvo? b) Što mogu još učiniti da bi im život imao smisao?

¹² Svi mi želimo imati osjećaj da nam je život koristan i smisaon. Zadovoljenje te potrebe važno  je za tvoje vlastito dobro. Neovisno o tvojoj djeci postoje mnogi drugi, kojima možeš pomoći. Kako je s tvojim bračnim partnerom? Dok su tvoja djeca rasla, mnogo si pažnje poklanjao njima. No, sada imaš mogućnost učiniti više za svog bračnog partnera. To vam može pomoći produbiti vaš odnos. Ali, nije samo tvoja obitelj mjesto gdje možeš raditi dobro. Ti možeš proširiti svoje polje djelovanja time, da pomažeš bolesnim susjedima, ili da poklanjaš svoje vrijeme starijim osamljenim ljudima, te da u materijalnom pogledu prema svojim mogućnostima pomažeš osobama, koje su ne svojom krivnjom upale u poteškoće (2. Korinćanima 6:11, 12). Biblija izvještava o Dorki, (Tabiti), ženi, koja je bila vrlo obljubljena, jer je bila “puna dobrih djela i milostinje što činjaše”, u korist udovicama (Djela apostolska 9:36, 39). Biblija hvali osobe koje pomažu nevoljnima (Priče Salamunove 14:21). “Pohađati sirote i udovice u njihovoj nevolji” jest, prema Bibliji bitan sastavni dio Bogu dopadljivog obožavanja (Jakov 1:27, ST). Osim toga, ona nas također sve pobuđuje: “Ne zaboravljajte dobro činiti i dijeliti svoja dobra s drugima, jer se takvim žrtvama ugađa Bogu!” (Jevrejima 13:16, ST).

13. Koji poticaj treba imati da bi se isplatilo pomaganje drugima?

¹³ Znači li to, da je čisto humanitarno djelovanje ključ sreće? Ne, ono može čak dovesti do nezadovljstva, ako poticaj nije duhovne naravi, ako se ne postupa sa željom oponašati Božju ljubav (1. Korinćanima 13:3; Efežanima 5:1, 2). Zašto? Jer neke osobe neće cijeniti tvoju dobrotu ili će pokušati iskoristiti tvoju darežljivost.

14, 15. Što čini život stvarno sretnim i zadovoljavajućim?

¹⁴ Naprotiv, ako netko zaista stavi svoj život u službu Božju, osjećat će duboko zadovoljstvo, jer  zna da je to dopadljivo njegovom Stvoritelju. A njegove mogućnosti činiti dobro drugima nisu ograničene njegovim novčanim sredstvima. On poznaje “dobru vijest o krasoti sretnoga Boga”, Jehove, te ima prednost objavljivati je drugima (1. Timoteju 1:11, NS). Iz Biblije je saznao kako je moguće riješiti probleme sadašnjeg života i kakvu nam je veličanstvenu budućnost Bog stavio u izgled. I kako je velika radost razgovarati s drugima o dobroj vijesti, svraćajući njihovu pažnju na uzročnika te vijesti, na Jehovu Boga! Inspirirani pisac Psalma 147:1, (ST), kaže: “Hvalite Jahvu, jer je dobar, pjevajte Bogu našem, jer je sladak; svake hvale on je dostojan”.

¹⁵ Ako razumijemo Jehovinu volju u vezi s našim životom i ako ga poštujemo, naš život dobiva smisao (Otkrivenje 4:11). Ti ćeš osjećati pravo zadovoljstvo, ako ćeš, koliko ti dopuštaju tvoje okolnosti, imati pun udio u tome da s drugima vodiš razgovore o biblijskim istinama. Čak ako su tvoja djeca već odrasla, možeš doživjeti radost gledajući kako rastu tvoja “duhovna djeca”. I dok promatraš kako razvijaju zrelu kršćansku osobnost, osjećat ćeš jednako kao apostol Pavao dok je pisao osobama, kojima je na taj način pomagao: “Pa tko je naša nada, naša radost, naša kruna, ... ako ne vi? Jest, vi ste naša slava i naša radost” (1. Solunjanima 2: 19, 20, ST).

16, 17. a) Što treba izbjegavati kad se pojave problemi? b) Što može nekome pomoći da ne bude sam u svladavanju novih problema, čak ako umre njegov bračni partner?

¹⁶ S vremenom će većina, naravno, utvrditi da ne mogu više raditi tako mnogo kao ranije. Tada  moraju biti prilagodljivi, spremni poduzeti promjene. Pojava zdravstvenih problema zahtijeva pažnju. Ipak, preporuča se biti ujednačenim, ne baviti se time u tolikoj mjeri, da se više ne vide sve stvari koje nudi svaki dan života. Problema će biti i ako je moguće učiniti nešto konstruktivnog za njihovo rješenje, tada to treba učiniti. No, samom brigom se ne postiže ništa, a željom da bi bilo drugačije, stanje se neće poboljšati. Dakle, umjesto čeznuti za prošlošću, zahvati prilike koje nudi sadašnjost.

¹⁷ Jednako vrijedi, ako u kasnijim godinama života odjednom izgubiš svog bračnog partnera. Ako si imao sretan brak, tada ćeš nesumnjivo gajiti lijepa sjećanja. No, život ide dalje i sada je potrebno poduzeti promjene. Potrebno je svladati neke nove probleme, ali ako svojim načinom života dokazuješ svoju vjeru u Boga, ti nećeš biti sam u nastojanju da riješiš te probleme (Psalam 37:25; Priče Salamunove 3:5, 6).

18-20. Koji činioci mogu učiniti život smisaonim i u kasnijim godinama?

¹⁸ Unatoč neprijatnim stranama života, ipak postoji mnogo toga što nas može radovati — dobri prijatelji, mogućnosti da učinimo nešto za druge, ukusno jelo, prekrasan zalaz sunca, pjev ptica. Pa čak ako naše sadašnje okolnosti nisu idealne, imamo Božje jamstvo da će učiniti kraj zlu i osloboditi ljude od nevolja, briga, bolesti, čak i smrti (Otkrivenje 21:4).

¹⁹ Točno je, doduše, da netko tko promatra život uglavnom s materijalističkog stanovišta, često osjeća svoje kasnije godine praznima. Pisac knjige Propovjednika opisao je posljedice takvog života sljedećim riječima: “Sve je ispraznost” (Propovjednik 12:8, ST). No, za muževe vjere, kao što su bili Abraham  i Izak, Biblija kaže da su na kraju svog života bili “stari i zadovoljni” (1. Mojsijeva 25:8, ST; 35:29). Zašto ta razlika? Ti su muževi vjerovali u Boga. Oni su bili uvjereni, da će u od Boga određeno vrijeme mrtvi opet živjeti, te su gledali ususret vremenu kada će Bog uspostaviti pravednu vladavinu za cijelo čovječanstvo (Jevrejima 11:10, 19).

²⁰ Nemoj ni ti u svojoj situaciji dozvoliti, da radi sadašnjih problema zatvaraš oči pred mnogim dobrim stvarima oko sebe, niti pred prekrasnom budućnošću, koju Bog stavlja u izgled svojim slugama. Tada će tvoj život imati smisao i svaki će ti dan donijeti zadovoljstvo, čak u visokoj starosti.