1-4. Što pokazuje da malo dijete posjeduje silan kapacitet učenja?

MOZAK novorođenčeta često se uspoređuje s neispisanim listom. Činjenica je da mozak prima mnoge utiske dok se dijete još nalazi u majčinoj utrobi. Neke se karakterne osobine neizbrisivo urezuju nasljeđem. Ipak, od trenutka rođenja postoji golema mogućnost učenja. Umjesto da mozak djeteta usporedimo s jednim jedinim listom, radije govorimo o cijeloj biblioteci, koja čeka da se ispuni informacijama.

² Mozak djeteta teži prilikom rođenja samo četvrtinu težine mozga odrasle osobe. No, mozak raste tako brzo da u roku dvije godine dostigne tri četvrtine svoje konačne težine. U korak s time ide i intelektualni razvoj. Naučnici vjeruju da inteligencija djeteta napreduje za prve četiri godine života, jednako kao u sljedećih trinaest. Neki čak tvrde da “stvari koje dijete nauči prije svog petog rođendana pripadaju najtežima, koje će ikada sresti”.

³ Osnovni pojmovi kao što su desno i lijevo, gore i dolje, puno i prazno, kao i shvaćanje različitih veličina i težina, čine nam se nečim posve prirodnim. Ipak, dijete mora naučiti te kao i mnoge druge pojmove. Da, i osnovni pojmovi jezika moraju se usidriti u misli djeteta.

 ⁴ Neki označavaju učenje jezika “vjerojatno najtežim intelektualnim zadatkom, koji se zahtijeva od čovjeka”. Ako si se već kada trudio naučiti neki novi jezik, sigurno ćeš se spremno suglasiti s time. Ti imaš u najmanju ruku prednost znati kako funkcionira govor. Jedno malo dijete to ne zna, a ipak je u stanju shvatiti i primijeniti temeljne pojmove govora. Djeca mogu čak dok su još posve mala s lakoćom naučiti dva jezika, ako se u njihovoj kući govori dva jezika ili ako žive u nekom dvojezičnom području. Inteligencija dakle postoji, treba ju samo razviti.

5. Kada treba započeti s odgajanjem djece?

⁵ Apostol Pavao je u jednom pismu podsjetio svog druga Timoteja da je poznavao Sveta pisma “od najranije mladosti” (2. Timoteja 3:15). Mudri roditelji spoznaju kod novorođenčeta prirodnu žeđ za znanjem. Bebe su dobri promatrači; uvijek su sva u oku i uhu. Djeca stalno primaju informacije, sakupljaju ih, dodaju nove i izvlače zaključke, posve svejedno primjećuju li roditelji to ili ne. Ako roditelji ne paze, novorođenče može nevjerojatno brzo naučiti kako postupati da bi ostvarilo svoju volju. Stoga trebaju roditelji već od rođenja svog djeteta uvažiti sljedeću opomenu iz Riječi Božje: “Upućuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega” (Priče Salamunove 22:6, ST). Prirodno je da su prve pouke koje dijete prima, vezane uz ljubav; pokazuje mu se mnogo ljubazne brige i naklonosti. Ipak, ako je potrebno, ono treba istovremeno biti i ukoreno — prijazno, ali određeno.

6. a) Kako je najbolje razgovarati s djetetom? b) Kakvo stanovište treba zauzeti prema mnogim pitanjima koje dijete postavlja?

 ⁶ Ne razgovaraj s novorođenčetom “jezikom bebe”, nego jednostavnim jezikom odraslih, jer ono taj jezik mora naučiti. Kad dijete nauči govoriti, ono će te obasuti pitanjima: “Zašto pada kiša? Odakle dolazi? Gdje su zvijezde po danu? Što radiš? Zašto ovo? Zašto ono?” Pitanja i pitanja! Saslušaj, jer pitanja su za dijete najbolje sredstvo učenja. Ako ti potiskuješ ta pitanja, možeš spriječiti njegov duševni razvoj.

7. Kako se može najbolje odgovoriti na pitanja malog djeteta i zašto?

⁷ Zapazi ipak, što je rekao apostol Pavao: “Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio kao dijete, sudio kao dijete” (1. Korinćanima 13:11, ST). Odgovori na pitanja kako najbolje znaš, budi ipak jednostavan i kratak. Ako dijete pita: “Zašto pada kiša?” ono ne želi dobiti kompliciran, opširan odgovor. Može biti zadovoljno, ako mu odgovoriš: “Oblaci su puni vode. Kada postanu preteški iz njih pada voda.” Sposobnost koncentracije nekog djeteta je ograničena i ono se brzo okreće drugim stvarima. Jednako, kao što svom djetetu daješ mlijeko tako dugo dok ne može primati jaču hranu, tako mu daj i jednostavne odgovore, dok ne može razumjeti opširnije. (Usporedi s Jevrejima 5:13, 14.)

8, 9. Kako možemo dijete postepeno naučiti čitati?

⁸ Poučavanje mora biti postepeno. Kao što smo već spomenuli, Timotej je od najranije mladosti poznavao Sveta pisma. Očito su njegova najranija sjećanja na djetinjstvo uključivala pouke iz Biblije. Sigurno je bio postepeno poučavan, jednako kao što bi danas neki otac ili majka učili neko dijete čitati. Čitaj svom djetetu. Ako je još posve malo, možeš  ga uzeti u krilo, položiti svoju ruku na njegovo rame i čitati mu ugodnim glasom. Osjećat će se sigurnim i zaštićenim, a čitanje će mu biti ugodan doživljaj, posve svejedno koliko od toga razumije. Kasnije mu možeš pokazati abecedu, možda u obliku igre. Zatim oblikuj riječi i konačno ih poveži u rečenice. Postupaj pri tom tako da učenje bude djetetu radost, koliko je to god moguće.

⁹ Neki je bračni par, na primjer, čitao glasno svom trogodišnjem djetetu, pokazujući pri tom prstom svaku riječ, da bi ih dijete moglo pratiti. Kod pojedinih riječi učinili su stanku, a zatim je dijete moralo dodati sljedeću riječ, na primjer “Bog”, “Isus”, “čovjek” ili “drvo”. Postepeno je rastao broj riječi koje je dijete moglo čitati i sa četiri godine znalo je čitati većinu riječi. Uz čitanje dolazi i pisanje, najprije pojedinih slova a zatim i cijelih riječi. Dijete je oduševljeno kad zna napisati svoje osobno ime.

10. Zašto je mudro svakom djetetu pomoći da razvije svoje vlastite sposobnosti?

¹⁰ Svako je dijete drugačije, svako ima svoju osobnost. Stoga mu treba pomoći da se razvije prema svojim naslijeđenim mogućnostima i darovima. Ako ga se odgaja odgovarajuće njegovim naslijeđenim snagama i sposobnostima, ono ne treba zavidjeti drugoj djeci na onome što ona rade. Svako dijete treba voljeti i cijeniti kao jedinku. Ispravno je, doduše, da pomogneš svom djetetu svladati ili potisnuti naopaka naginjanja, no ne pokušavaj prisiliti ga na neki unaprijed određeni oblik ponašanja, štoviše, promiči njegove vlastite dobre karakterne crte.

11. Zašto je nerazumno uspoređivati jedno dijete s drugim?

¹¹ Roditelji mogu u djetetu pobuditi sebičan duh nadmetanja time, što ističu njegovu nadmoćnost ili  podložnost u srazmjeravanju s drugom djecom. Mala djeca pokazuju već rano u životu znakove urođene sebičnosti, ipak svijest o položaju, osjećaj nadmoćnosti i oholost su im u početku strani. Stoga je Isus mogao navesti malo dijete kao primjer, kad je korio svoje učenike, jer su jednom prilikom izrazili častoljublje i želju za osobnim ugledam (Matej 18:1-4). Izbjegavaj stoga uspoređivati jedno dijete s drugim. Ono to može shvatiti kao neprihvaćanje. U početku će biti žalosno, a bude li se to češće događalo, vjerojatno će postati neprijateljski raspoloženo. No, ako ga se uvjerava da je iznad drugih, može postati oholo i učiniti samo sebe neobljubljenim. Tvoja ljubav i tvoje priznanje ne smiju nikada ovisiti o tome kakvo je tvoje dijete u usporedbi s drugom djecom. Raznovrsnost je nešto lijepo. U nekom orkestru postoje posve različiti instrumenti, a ipak svi sviraju harmonično. Različite osobnosti učinit će tvoju obitelj mnogostranom i zanimljivom, a ukoliko svi postupaju po dobrim temeljnim načelima Stvoritelja, to neće ometati harmoniju.

12. Koje činjenice u vezi s odraslima pokazuju da je djetetu potrebno ispravno vodstvo?

¹² Božja Riječ kaže: “Čovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje” (Jeremija 10:23, ST). Većina ljudi misli drugačije. Oni odbijaju stoga Božje smjernice, daju se voditi od ljudi, upadaju iz poteškoće u poteškoću, dokazujući time na kraju da je Bog ipak u pravu. Jehova Bog kaže da postoji put koji se čovjeku čini pravim, no ipak završava smrću (Priče Salamunove 14:12). Ljudi su dugo vremena  polazili putem koji se njima činio pravim, a to je dovelo do ratova, gladi, bolesti i smrti. Ako čak put koji se odraslim, iskusnim ljudima čini pravim, završava smrću, kako bi moglo biti drugačije s putem koji izgleda prav u očima nekog djeteta? Ako čovjek ne može upravljati svoje korake, kako bi onda djetetu, koje još ne može hodati, bilo moguće polaziti putem života? Stvoritelj daje kroz svoju Riječ vodstvo kako roditeljima, tako i djeci.

13, 14. Kako mogu roditelji poučavati svoju djecu suglasno poticajima u 5. Mojsijevoj 6:6, 7?

¹³ Bog kaže roditeljima: “Riječi ove što ti ih danas naređujem, neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad ustaješ” (5. Mojsijeva 6:6, 7, ST). Roditelji bi trebali u svako vrijeme kad im se ukaže prilika za to, poučavati djecu. Mnogi se, na primjer, ujutro žure da na vrijeme stignu u školu ili na posao, no ako obitelj zajednički doručkuje treba uzeti vremena da se zahvali za jelo. Tako se misli upravljaju na Stvoritelja, a mogu se spomenuti i neke druge stvari korisne za obitelj u duhovnom pogledu. Možda vam vrijeme dozvoljava da razgovarate o planovima dotičnog dana, ili što očekuje dijete u školi. Možete također dati dobar savjet u vezi problema, koji bi se možda mogli pojaviti tijekom dana. Vrijeme spavanja “kad lijegaš” može za malu djecu biti vrlo lijepo vrijeme, ako im roditelji poklone naročitu pažnju. Priče za laku noć mogu mnogo značiti malima i dobro su sredstvo poučavanja. Biblija daje mnogo materijala za to. S nešto spretnosti i osjećaja mogu roditelji ispričati mnoge biblijske priče, koje će radovati dijete. Osobni doživljaji iz tvog vlastitog života naići će na naročiti odjek kod tvoje  djece i tako ih možeš učiti mnogim korisnim stvarima. Možda će ti se u početku činiti teškim pronaći uvijek nove priče, no ti ćeš često utvrditi da dijete želi uvijek iznova čuti jednu te istu priču. Ukoliko si uzmeš vremena za to, primijetit ćeš da se stalno poboljšava izmjena misli s tvojom djecom. Molitva s djecom prije spavanja može također doprinijeti tome da već vrlo rano uspostave vezu s nekim tko ih može najbolje voditi i štititi (Efežanima 3:20; Filipljanima 4:6, 7).

¹⁴ Gdje god se ti nalazio, ‘sjediš li u svojoj kući’, ili ‘kad ideš putem’, pružaju ti se prilike da poučavaš svoje dijete na zanimljiv i djelotvoran način. Velik dio pouke može se posredovati djeci u obliku igre. Jedan bračni par je primijenio tu metodu kako bi pomogao djeci sjetiti se misli o kojima je bilo govora na biblijskom sastanku:

“Jedne smo večeri poveli sa sobom svog malog dječaka, starog šest godina, koji na sastancima nije bio baš naročito pažljiv. Kad smo pošli u dvoranu rekao sam: ‘Danas ćemo igrati jednu igru. Na povratku kući pokušat ćemo se prisjetiti koje smo pjesme pjevali i o kojim je glavnim mislima bilo riječi na sastanku.’ Kad smo se vraćali kući bili smo vrlo iznenađeni. Mali, koji je obično bio nepažljiv, dobio je prvi priliku da priča i sjetio se mnogih misli. Zatim su naša djeca dodala svoje komentare i konačno smo i mi odrasli došli na red. To za njih nije bio posao, nego igra.”

15. Kako možemo ohrabriti dijete da poboljša svoj rad?

¹⁵ Dok dijete raste učiti će ostvarivati neke ideje, crtati, obavljati manje poslove ili svirati neki instrument. Tada osjeća da je nešto učinilo. Taj posao je u neku ruku dio njega samoga. To je nešto posve osobno. Ako promatraš njegov rad i kažeš: “Dobro  je učinjeno!”, dijete će biti oduševljeno. Vidiš li nešto što možeš iskreno pohvaliti, ono će se osjećati ohrabrenim. Ako ga neprekidno kritiziraš, vjerojatno će izgubiti odvažnost. Možeš ga pitati u vezi nekog određenog stanovišta, ako je to potrebno, no nemoj pobuditi dojam da odbijaš sav njegov rad. Na primjer, umjesto da uzmeš njegov crtež i da ga promijeniš, možeš mu na drugom komadu papira pokazati kako to može bolje učiniti. Time si mu dao priliku da promijeni svoj crtež ukoliko to želi. Hrabriš li dijete u njegovim nastojanjima, promičeš mu duhovni rast; ako ga jako kritiziraš možeš ga obeshrabriti i zagušiti njegovu želju da i dalje pokuša nešto učiniti. Da, temeljno načelo iz Galaćanima 6:4, (ST) može se primijeniti i na djecu: “Neka svatko ispita svoje vlastito djelo, pa će tada jedino u samom sebi naći razlog slave, a ne u drugome.” Dijete treba ohrabrenje, naročito za svoje prve pokušaje. Ako učini nešto što je za njegove godine dobro, tada ga pohvali. Ako nije dobro, tada pohvali njegov trud i ohrabri ga da još jednom pokuša. Konačno, dijete ne može prohodati već pri prvom pokušaju.

16. Kakve odgovore treba dati djetetu, kad postavlja pitanja u vezi stvari povezanih sa spolnošću, razmatrajući ono što kaže Biblija

¹⁶ Ti odgovaraš na pitanja svog djeteta i hrabriš ga da se uvijek obrati k tebi. No, odjednom te počinje ispitivati u vezi spolnih stvari. Odgovaraš li otvoreno ili daješ odgovore koji zbunjuju? Kažeš li na primjer da je novi braco ili sestrica kupljena u bolnici? Hoćeš li dati ispravnu informaciju ili ćeš  dozvoliti da tvoje dijete dobije od starije djece loš ili neispravan odgovor, ili da mu bude objašnjeno čak na prljav način? Biblija govori posve otvoreno o mnogim stvarima povezanima sa spolnošću ili sa spolnim organima (1. Mojsijeva 17:11; 18:11; 30:16, 17; 3. Mojsijeva 15:2). Kad je Bog zapovjedio svom narodu da se sastaje na određenim mjestima, gdje se trebala čitati njegova riječ, rekao je: “Saberi narod — ljude, žene, djecu ... da čuju i da nauče” (5. Mojsijeva 31:12). Tako će stvari o spolnosti djeca čuti u ozbiljnoj, dostojnoj atmosferi, a ne na prljav način, na ulici.

17-19. Kako možemo postepeno objašnjavati djetetu?

¹⁷ Objašnjenje o spolnim zbivanjima nije u stvarnosti tako teško, kako to misle mnogi roditelji. Djeca se vrlo rano interesiraju za svoje tijelo, otkrivajući pri tom različite dijelove. Tada im reci kako se zovu: ruke, noge, nos, trbuh, stražnjica, ud, stidnica. Malo dijete neće biti u neprilici, jedino da odjednom promijeniš svoj glas i brzo mimoiđeš spolne organe. Roditelji se posebno boje, da moraju sve objasniti, kad započinju pitanja. U stvarnosti, djeca postavljaju samo ona pitanja, koja odgovaraju njihovom stupnju razvitka. I dok ono dostiže različite stadije razvitka, ti trebaš samo imenovati ispravne pojmove, dajući jednostavna, općenita objašnjenja.

¹⁸ Jednog dana će ti na primjer, postaviti pitanje: “Odakle dolaze mala djeca?” Na to možeš posve jednostavno odgovoriti: “Ona rastu u trbuhu svoje majke.” Kasnije može tvoje dijete pitati: “Kako beba izlazi van?” “Za to postoji posebni otvor.” I obično je to dovoljno — za ovaj puta.

¹⁹ Jednom kasnije može doći pitanje: “Kako beba počinje rasti?” Tvoj odgovor može glasiti: “Otac  i majka žele imati bebu. Očeva sjemena stanica sastaje se sa jajnom stanicom u utrobi majke, i beba počinje rasti, jednako kao što sjemenka u zemlji izraste u cvijet ili u neko drvo.” To je u neku ruku priča u nastavcima i svaki dio je dovoljan da zadovolji dijete u tom času. Nešto kasnije može dijete pitati: “Kako očevo sjeme dolazi u majku?” Na to možeš jednostavno odgovoriti: “Ti znaš kako izgleda dječak. On ima jedan ud. Djevojčica ima u svom tijelu otvor u koji ulazi taj ud. Na taj način dolazi sjeme u majku. Jehova je tako stvorio ljude da bi mogla nastati beba, koja će rasti u majci i konačno će biti rođena.”

20. Zašto je dobro ako roditelji daju djeci objašnjenja u vezi spolnih zbivanja?

²⁰ Takva poštena objašnjenja su daleko bolja, nego izmišljene priče ili zaobilaženja, koja bi kod djeteta ostavila dojam da je ta tema sama po sebi nepristojna. (Usporedi Titu 1:15.) Također je mnogo bolje, ako dijete dozna od svojih roditelja činjenice u vezi objašnjenja, zašto trebaju imati bebe samo oženjeni, koji se vole i koji su preuzeli odgovornost ljubiti svoju djecu i brinuti za njih. Na taj način ova se tema obrađuje na pristojnoj razini, a ne u okviru koji će spolnost prikazati kao nešto nečisto.

21. Obzirom na koje dječje naginjanje je važno da roditelji daju dobar primjer?

²¹ Isus je jednom srazmjerio ljude svog vremena s djecom koja “sjede po ulicama i viču svojim drugovima i govore ‘svirasmo vam i ne igraste; žalismo vam se i ne jaukaste’” (Matej 11:16, 17). Djeca oponašaju u svojim igrama odrasle, njihove svečanosti  i žalopojke. Budući da dijete ima prirodnu potrebu za oponašanjem, roditeljski primjer u odgajanju djece igra veliku ulogu.

22. Kako može ponašanje roditelja djelovati na njihovu djecu?

²² Od rođenja dijete uči od tebe — ne samo kroz ono što kažeš, nego i kroz način kako nešto kažeš, tonom kojim govoriš: sa bebom, sa svojim bračnim partnerom i s drugim osobama. Ono promatra kako roditelji međusobno postupaju, kako se ophode s drugim članovima obitelji i s posjetiteljima. Svojim primjerom možeš u tim stvarima naučiti dijete nešto što je daleko važnije od hodanja, brojenja ili abecede. Time možeš položiti temelj znanju, koje pomaže postići pravu sreću u životu. Tvoj primjer može učiniti dijete prihvatljivim za posredovanje pravednih mjerila, ako je dovoljno staro da ga se poučava riječima ili pisanim gradivom.

23, 24. Na što moraju biti spremni roditelji, žele li da njihova djeca odgovaraju određenim mjerilima?

²³ “Ugledajte se dakle na Boga kao ljubazna djeca i živite u ljubavi”, opomenuo je apostol Pavao kršćane. Kratko prije toga objasnio je on što to znači, napisavši: “Svaka gorčina i gnjev i ljutina i vika i hula, da se uzmu od vas, sa svakom pakošću. A budite jedan drugome blagi, milostivi, praštajući jedan drugome, kao što je i Bog u Kristu oprostio vama. Ugledajte se dakle na Boga, kao ljubazna djeca ...” (Efežanima 4:31, 32; 5:1, 2). Ako glasovi koje novorođenče čuje ili zbivanja koja promatra, posreduju dojam razdražljive atmosfere, ako na primjer čuje glasan i oštar govor, teška predbacivanja, arogantne riječi ili izljeve bijesa, ono prima utiske, koje će teško ikada izbrisati. No, ako si sa svima prijazan i obazriv, te ako zastupaš visoka moralna mjerila i dobra temeljna načela, tada će te dijete vjerojatno  oponašati u tome. Postupaj onako kako bi trebala postupati tvoja djeca i budi takav kakva trebaju biti tvoja djeca.

²⁴ Roditelji ne smiju imati dva različita mjerila, jedno koje propovijedaju i drugo prema kojem postupaju; jedno za djecu, a drugo za sebe. Što koristi ako kažeš svojoj djeci da ne smiju lagati, a ti sam lažeš? Možeš li očekivati da drže ono što su ti obećali, ako sam kršiš svoja obećanja? Kako mogu djeca naučiti poštivati nekoga, ako se roditelji međusobno ne poštuju? Kako može neko dijete uzeti za mjerilo poniznost, ako nikada ne vidi da njegov otac ili majka pokazuju poniznost? Vrlo je opasno ako roditelji posreduju svom djetetu predodžbu da su oni uvijek u pravu. Tada može dijete steći utisak da je sve što roditelji rade ispravno — čak ako radi svoje nesavršene, grešne naravi učine nešto krivo. Onaj tko nešto kaže, a ne postupa suglasno tame, nalik je licemjernim farizejima, za koje je rekao Isus: “Sve dakle što vam reku da držite, držite i tvorite; ali što oni čine ne činite, jer govore a ne čine.” Dakle, ako vi kao roditelji ne želite imati male farizeje u svojoj obitelji, tada ne budite sami veliki farizeji! (Matej 23:3).

25. Kako trebaju djeca biti poučena o ljubavi?

²⁵ Djeca upoznavaju ljubav najprije time, što promatraju vas, te uče davati ljubav, time što sami primaju ljubav. Ljubav se ne može kupiti. Roditelji mogu obasipati svoju djecu poklonima, ipak ljubav je uglavnom duhovna stvar, stvar srca a ne novčanika. Pokloni sami po sebi ne mogu nikada zamijeniti pravu ljubav. Tko pokušava kupiti ljubav, taj ju obezvrjeđuje. Ti moraš dati od sebe nešto više od materijalnih poklona; svoje vrijeme, snagu i svoju  ljubav. U istoj mjeri u kojoj daješ bit će ti nadoknađeno (Luka 6:38). Izvještaj iz 1. Ivanove 4:19, (ST) govori o našoj ljubavi prema Bogu: “Mi ljubimo, jer je on nas prvi ljubio”.

26, 27. Kako se može djeci pokazati da davanje donosi radost?

²⁶ Djeca mogu učiti nešto o davanju, time da primaju. Može im se pomoći upoznati radost davanja, služenja i dijeljenja. Pomogni im spoznati da davanje usrećuje. Često odrasli ne žele primati poklone od djece. Oni pogrešno smatraju znakom ljubavi ako djeca zadrže poklone, koje bi rado darivala. Neki čovjek je objasnio:

“Uvijek sam odbijao ako mi je dijete htjelo nešto dati od svojih slatkiša. Mislio sam da time činim dobro, jer ono tako rado jede slatko. No, kad sam odbio, dopustivši da dijete zadrži sve za sebe, ono se nije radovalo, kako sam zapravo očekivao. Tada sam spoznao da odbijam njegovu darežljivost, njegove darove, čak njega samog. Kasnije sam uvijek prihvaćao takve poklane, da bih dao djetetu na znanje kakvu radost donosi davanje.”

²⁷ U jednoj su obitelj roditelji željeli pomoći svom malom sinu da bude, kako je to opisano u 1. Timoteju 6:18, ST — ‘darežljiv i podatan’. Kad su posjećivali sastanke na kojima se proučavala Biblija, uzimali su novac koji su željeli priložiti, dali ga svom sinu i dopustili da ga ubaci u kutiju za priloge. Time su mu usadili koliko je važno podupirati duhovne stvari i doprinijeti pokriću materijalnih troškova, koji su povezani s tim.

28, 29. Kako možemo djecu naučiti da je važno ispričati se?

²⁸ Jednako kao što djeca mogu naučiti ljubiti i biti velikodušna, ako je ispravna pouka praćena dobrim primjerom, tako mogu i naučiti ispričati se,  kad je potrebno. Jedan otac je rekao: “Ako učinim neku grešku pred svojom djecom, ja to priznam. Kratko im objasnim zašto sam pogriješio i da sam bio u krivu. Tada im je lakše priznati svoje greške, jer znaju da ja nisam savršen i da ću imati razumijevanja.” To nam može prikazati sljedeći primjer: Jednom je prilikom neki strani čovjek posjetio jednu obitelj i otac mu je predstavio svoju obitelj. Taj posjetilac je kasnije ispričao:

“Bili su mi predstavljeni svi prisutni, a zatim je u sobu utrčao jedan mali dječak, smijući se. Otac je rekao: ‘A ovo je naš najmlađi, s marmeladom na košuljici.’ Odjednom je nestao smijeh s lica tog malog dječaka, i on se rastužio. Kad je otac vidio kako je mali bio povređen skoro do suza, privukao ga je brzo k sebi i rekao: ‘Nisam to trebao reći, žao mi je.’ Dječak je zajecao i napustio sobu. No, ubrzo se vratio s još veselijim osmijehom i svježom košuljicom.”

²⁹ Takva će poniznost sigurno produbiti naklonost djeteta. Naravno, jednom drugom prilikom može mu otac ili majka objasniti kako je potrebno imati ujednačeno stanovište prema problemima života, bili oni mali ili veliki. Djeci se može reći, kako ne smiju preozbiljno shvatiti neznatne događaje. Također trebaju biti spremna smijati se i na svoj račun, i ne očekivati od drugih savršenstvo, jer ne žele ni da drugi očekuju od njih savršenost.

30-32. Zašto moraju roditelji vrlo rano početi pomagati svojoj djeci upoznati prave vrijednosti života?

³⁰ Danas mnogi roditelji nisu sigurni, što su prave vrijednosti života. Posljedica toga je, da se mnogoj  djeci uopće ne posreduju neka mjerila vrijednosti. Neki roditelji čak sumnjaju, da imaju pravo, oblikovati stanovište svoje djece. No, ako to ne učine roditelji, učinit će to druga djeca, susjedi, kino ili televizija. Roditelji se boje sukoba generacija, revolta mladih, droge, novog morala i seksualne revolucije. Ali, u stvarnosti je osobnost djeteta već dosta razvijena prije nego se pojave ti problemi u njihovom životu.

³¹ Neki je znanstveni časopis izvijestio da je “osobnost nekog čovjeka većim dijelom utvrđena još prije početka škole. Općenito je poznato da su djeca predškolske dobi naročito podložna utjecajima i oblikovanju ... Mi smo utvrdili da utjecaji i događaji iz djetinjstva često utiskuju trajni a ponekad i nepromjenjiv uzor ponašanja.”

³² Krivi uzori ponašanja mogu se promijeniti, ipak jedan drugi istraživač objašnjava što se događa, ako nam promaknu dragocjene godine: “Dijete je moguće oblikovati u prvih sedam godina, no što se dulje čeka, to je korjenitije potrebno mijenjati njegovu okolinu — a vjerojatnost promjene svakom godinom postaje sve manjom.”

33. Koji su najvažniji pojmovi, koje djeca moraju naučiti?

³³ Mala djeca moraju imati jasnu predodžbu o tome, što je ispravno a što naopako. Pavao je u jednom pismu tražio od kršćana Efeza da postignu točno spoznanje, dajući im obrazloženje: “Da ne budemo više malodobni, igračka valova, okolo tjerani svakim vjetrom nauke u ljudskoj prijevarnoj igri, usred prepredenosti koja lukavo krči put zabludi. Naprotiv, provodimo u život istinu u ljubavi i tako učinimo da sve uzraste u njega koji je Glava, u Krista” (Efežanima 4:13-15, ST).  Ako roditelji od malena ne pomažu svojoj djeci razvijati ljubav prema istini i poštenju, i ljubiti ono što je dobro i pravo, djeca se neće moći braniti od neistine i nepravde. Predškolske godine prođu i prije nego roditelji postanu svjesni toga. Ne dozvoli da jednostavno prolete; koristi ih da bi svojoj djeci posredovao prava mjerila vrijednosti. Time si možeš uštedjeti mnogo boli u kasnijim godinama (Priče Salamunove 29:15, 17).

34. Zašto su važna postojana mjerila i koji je najbolji izvor takvih mjerila?

³⁴ “Prolazi vanjski oblik ovoga svijeta”, pisao je inspirirani apostol Pavao, a to se sigurno odnosi na njegova materijalna, duhovna i moralna mjerila (1. Korinćanima 7:31, ST). U svijetu se može naći malo stabilnost. Roditelji moraju spoznati da mi kao nesavršeni ljudi možemo u tom pogledu također zakazati. Ako im leži na srcu dobro svoje djece, i ako misle na njihovu buduću sreću, oni će im posredovati mjerila vrijednosti, koja su zaista postojana. To mogu učiniti time da od samog početka usade svojoj djeci da se, iskrsne li bilo kakvo pitanje ili potreba rješavanja bilo kojeg problema, uvijek obrate za savjet Božjoj napisanoj riječi, koja sadrži dobre i korisne odgovore. Posve svejedno kako bi se smetenim ili mračnim mogao učiniti život pod određenim okolnostima, Božja Riječ će uvijek biti “svjetiljka njihovoj nozi i svjetlo njihovoj stazi” (Psalam 119:105, ST).

35. Od kojeg je značenja odgajanje djece?

³⁵ Da, smatraj djetinjstvo zlatnom prilikom, da posreduješ svojoj djeci mjerila vrijednosti na koja će se moći osloniti kroz cijeli život. Nema veličanstvenije karijere, nema važnijeg posla od odgoja tvoje djece. Započni s time čim se rode, dok su još dojenčad!