1, 2. Što je izmjena misli i zašto je važna?

IZMJENA MISLI znači više nego samo razgovor. Apostol Pavao rekao je s razumijevanjem: “Ako slušaoc ne razumije tvoje riječi, tada govoriš u vjetar” (1. Korinćanima 14:9). Razumiju li tvoja djeca što im govoriš, i razumiješ li ti zaista što ti ona žele reći?

² Prava izmjena riječi zahtijeva da se zajednički razgovara o svojim mislima, idejama i osjećajima. Ako se ljubav označava srcem sretnog obiteljskog života, tada se o izmjeni misli može govoriti kao o njegovoj životnoj krvi. Ako prestane izmjena misli među bračnim partnerima, tada nastaju poteškoće; jednako je ozbiljno, ako ne i ozbiljnije, kada roditelji i djeca više ne razgovaraju međusobno.

3. Za vrijeme kojeg razdoblja djetetova života trebaju roditelji očekivati poteškoće u vezi s izmjenom misli?

³ Izmjena misli između roditelja i djece najugroženija je ne u prvim godinama djetetova života, nego u godinama razvoja. Roditelji moraju unaprijed zauzeti stav prema tome. Bilo bi nerealno očekivati da će te godine proći bez poteškoća, samo zato što su djetetove prve godine bile srazmjerno bez problema. Sigurno će biti problema, no dobra izmjena misli može bitno doprinijeti rješavanju ili smanjenju istih. Stoga moraju roditelji koji to shvate  gledati i misliti unaprijed, jer “bolji je kraj stvari, nego početak joj” (Propovjednik 7:8).

4. Mora li svaka izmjena misli u obitelji uslijediti u obliku razgovora? Objasni to.

⁴ Uspostaviti i održati izmjenu misli uključuje mnogo toga. Tijekom vremena mogu muž i žena razviti tako duboko razumijevanje i takvo međusobno razumijevanje, da im je čak moguća izmjena misli bez riječi; samo jedan pogled, jedan smiješak ili jedan dodir može za njih značiti sporazumijevanje. Oni moraju pokušati stvoriti sličan čvrst temelj za izmjenu misli sa svojom djecom. Prije nego dijete razumije što mu se govori, njegovi mu roditelji posreduju osjećaj sigurnosti i ljubavi. Kada djeca porastu može se uspostaviti dobra izmjena misli, time da obitelj zajednički radi, igra se, i što je još važnije, obožava Boga. No, potreban je istinski trud i mudrost da bi se održala takva izmjena misli.

5-7. a) Zašto trebaju roditelji izbjegavati prekidati riječ svojoj djeci? b) Kako mogu roditelji ukazati svojoj djeci na uljudnost?

⁵ Jedna stara poslovica glasi: “Djecu treba vidjeti, ali ne čuti.” To je točno — ipak samo ponekad. Djeca moraju naučiti da, kako kaže Biblija, postoji “vrijeme kad se šuti i vrijeme kad se govori” (Propovjednik 3:7). No, djeca traže pažnju i roditelji se trebaju čuvati da nepotrebno ne potiskuju spontana izražavanja svoje djece. Ne očekuj da malo dijete shvaća doživljaje jednako kao odrasli. Odrasli promatra pojedini događaj samo kao sastavni dio široke panorame života. Dijete može, naprotiv, neka stvar od neposrednog interesa toliko  uzbuditi, da zaboravi sve drugo. Neko malo dijete može iznenada dotrčati u sobu i uzbuđeno ispričati nešto svom ocu ili majci. Ako roditelji prekinu djetetu riječ i razdražljivo kažu: “Šuti sada!”, ili se bilo kako drugačije srdito izraze, mogu time razoriti oduševljenje u djeteta. Možda izgleda da djetetov govor ne posreduje mnogo. No, ako ohrabriš svoje dijete da se izražava, ti možeš spriječiti da kasnije zadrži za sebe neke stvari, koje bi ti želio i trebao znati.

⁶ Uljudnost i prijaznost doprinose dobroj izmjeni misli. Djeca trebaju naučiti da budu uljudna, a njihovi im roditelji moraju u tom i svakom drugom pogledu dati dobar primjer. Djeca moraju biti ukorena, ako je to potrebno čak i strogo (Priče Salamunove 3:11, 12; 15:31, 32; Titu 1:13). Ipak, ako roditelji svaki puta prekidaju djecu kad govore, ako ih stalno ispravljaju ili što je još gore, ako im se smiju, ona će se vjerojatno povući u sebe — ili će se obratiti nekom drugom, kad će osjetiti potrebu da nešto kažu. Što će sin ih kćer bivati starijima, to će češće biti slučaj. No, učini jednom sljedeće: Razmisli danas navečer o razgovorima koje si tijekom tjedna vodio sa svojim sinom ili kćerkom i tada se pitaj: Koliko sam puta svom djetetu zahvalio za nešto, ohrabrio ga ili ga pohvalio? Kako sam često, naprotiv, govorio nešto negativno, čime sam ga ponizio, izrazivši nezadovoljstvo, razdražljivost ili gnjev? Mogao bi biti iznenađen ako se jednom podvrgneš samoispitivanju u vezi toga (Priče Salamunove 12:18).

⁷ Strpljenje i samosvladavanje roditelja često je stavljeno na kušnju. Mnoga djeca naginju biti impulzivna. Mogu izbrbljati nešto što im je upravo palo  na pamet, prekinuvši pri tom možda razgovor odraslih. U tom slučaju možemo svoje dijete jednostavno izgrditi. No, ponekad može biti mudrije uljudno saslušati, dajući time primjer samosvladavanja, a zatim nakon kratkog odgovora djetetu prijazno ukazati da treba biti uljudno i obazrivo. I ovdje nalazi primjenu savjet “biti brz na slušanju, a spor na govoru i spor na srdžbi” (Jakov 1:19, ST).

8. Kako mogu roditelji ohrabriti svoju djecu da im se obraćaju sa svojim problemima?

⁸ Ti želiš da ti se tvoja djeca obraćaju kada naiđu na probleme. Možeš ih ohrabriti na to, time da im pokažeš kako je i tebi potrebno vodstvo, te da se i sam moraš nekome podložiti. Neki je otac ispričao kako sa svojom djecom gaji dobru izmjenu misli, dok su još mala:

“Skoro svaku večer molim sa svojom djecom prije spavanja. Ona su obično već u krevetu, a ja kleknem pored njih i obgrlim ih rukama. Ja izgovaram molitvu, a često to rade i oni nakon mene. Ne događa se rijetko da me potom poljube i kažu: ‘Tata ja te volim’, te mi otkriju nešto što im je na srcu. U toplini svog kreveta i sigurnosti očeva zagrljaja, oni ispričaju neki osobni problem, tražeći pomoć, ili jednostavno izraze svoju naklonost.”

Prilikom uzimanja obroka ili u nekim drugim prilikama ti možeš svojim molitvama, ako nisu samo stvar rutine, nego su izražajne, ako dolaze iz srca odražavajući pravi, osobni odnos prema tvom nebeskom Stvoritelju i ocu, vrlo mnogo doprinijeti uspostavljanju dobrog odnosa sa svojom djecom (1. Ivanova 3:21; 4:17, 18).

9. Što možemo reći o problemima i potrebama mladog čovjeka u usporedbi s problemima i potrebama djeteta?

⁹ Mladost je prelazno razdoblje, vrijeme kada tvoj sin ili kćer nije više dijete, no još uvijek nije odrasla osoba. Tijelo mladog čovjeka doživljava promjene, a to djeluje na njegove osjećaje. Problemi i potrebe mladih ljudi drugačiji su nego u djeteta. Stoga moraju roditelji mijenjati svoje metode, kad se pojave takvi problemi i potrebe, jer ono što pomaže djetetu, ne mora bezuvjetno pomoći i mladom čovjeku. Mlada osoba želi imati više razloga, a to znači da treba pojačati izmjenu misli, a ne smanjiti ju.

10. a) Zašto jednostavna objašnjenja u vezi spolnih pitanja ne zadovoljavaju mlade? b) Kako mogu roditelji navesti razgovor o pitanjima spolnog odgoja?

¹⁰ Jednostavna objašnjenja koja si u vezi spolnih pitanja dao svom djetetu ne zadovoljavaju potrebe mladih ljudi. Oni osjećaju spolni poriv, no često zbog toga što im je neugodno ne postavljaju nikakva pitanja svom ocu ili majci. Sada moraju roditelji zahvatiti inicijativu, a to neće biti lako, ako nisu uspostavili i gajili dobru izmjenu misli, osobito time, da su u radu i igri bili dobri prijatelji svojoj djeci. Pojava ejakulacije u mladića, ili menstruacije u djevojaka, mnogo će manje uznemiriti, ako im se unaprijed objasne ta zbivanja (3. Mojsijeva 15:16, 17; 18:19). Otac može prilikom šetnje sa svojim sinom razgovarati o problemu masturbacije, spomenuvši da većina mladih muškaraca ima s time više ili manje problema. Tada može otac pitati: “Što ti misliš o tome?” ili: “Je li to i tvoj problem?” I u obiteljskom razgovoru moguće je razgovarati o problemima mladih, a otac i majka se mogu u opuštenoj atmosferi slobodno izraziti o tome.

11. U kojem se pogledu razlikuju mladi od odraslih?

¹¹ “Steci sebi mudrost i svim svojim imanjem steci razboritost” (Priče Salamunove 4:7, ST). Roditelji, budite mudri u ophođenju s mladima; imajte razumijevanja za njihove osjećaje. Ne zaboravite kako je bilo kad ste vi bili mladi. Mislite na to da je svaki odrasli jednom bio mlad i da zna što znači biti mlad, no da niti jedan mladi čovjek ne zna kako je to biti odrastao. Mlada osoba, koja raste, ne želi više da se s njom postupa kao s djetetom, no budući da još nije odrasla, ona se ne interesira za sve što zanima odrasle. U njoj je još uvijek prilično izražena želja za igrom, što joj oduzima nešto vremena.

12. Kakav postupak od strane roditelja žele mladi?

¹² Postoje određene stvari, koje mladi ljudi u tom razdoblju života naročito očekuju od svojih roditelja. Oni žele da ih se razumije; žele više nego ikada ranije, da se s njima postupa kao s jedinkama; potrebne su im dosljedne smjernice, koje odgovaraju njihovim godinama; oni trebaju osjetiti da su potrebni i da ih se cijeni.

13. Kako mogu mladi reagirati na ograničenja i zašto?

¹³ Roditelji se ne trebaju iznenaditi, ako mladi počnu u određenoj mjeri odbijati ograničenja. Razlog leži u tome što se mladi nalaze na putu samostalnosti, te imaju normalnu želju za većom slobodom kretanja i odlučivanja. Bespomoćna dojenčad je stalno ovisna o svojim roditeljima, mala djeca trebaju također brižljivu zaštitu. No, što djeca bivaju starijima, to se više proširuje područje njihova djelovanja. Sve više rastu i učvršćuju se odnosi sa osobama izvan obiteljskog kruga. Težnja za samostalnošću  može otežati postupanje sa sinom ili kćerkom. U korist svoje djece roditelji ne smiju dozvoliti ignoriranje ili odbijanje svoje autoritete. No, oni se mogu zauzeti za svoju djecu i održati izmjenu misli, imaju li na umu koji bi razlozi mogli biti njihovog uznemirenog ponašanja.

14. Kako se mogu ponašati roditelji, ako dijete želi veću slobodu?

¹⁴ Što da učine roditelji kad se suoče sa željom svog sina ili kćeri za većom samostalnošću? Ta je želja nalik napetoj opruzi, koju držimo u ruci. Ako ju odjednom oslobodimo ona će nekontrolirano odletjeti u nepredviđenom pravcu. Držimo li ju predugo napetom, mi ćemo se umoriti, a opruga oslabi. No, ako ju puštamo postepeno i kontrolirano, zaustavit će se na pravom mjestu.

15. Što pokazuje da je Isus rastao pod vodstvom svojih roditelja?

¹⁵ Primjer kontrolirane težnje za samostalnošću nalazimo kod rastućeg Isusa. O njegovim godinama djetinjstva mi čitamo u povijesnom izvještaju, u Luci 2:40, (ST): “Dijete je raslo i jačalo, napunjujući se mudrošću. I milost je Božja počivala na njemu.” Njegovi roditelji su, nesumnjivo, odigrali veliku ulogu u njegovom razvoju, jer iako je bio savršen, on nije automatski stekao svoju mudrost. Oni su uvijek stvarali duhovne preduvjete za njegovo školovanje, kako to pokazuje daljnji izvještaj. Sa dvanaest godina, kada je obitelj došla u Jeruzalem na svečanost Pashe, pošao je Isus u templ, da bi tamo razgovarao s religioznim učiteljima. Očito su njegovi roditelji dozvolili svom dvanaestogodišnjem sinu toliku slobodu kretanja. Otputovali su iz Jeruzalema, ne znajući da je on ostao. Možda su pretpostavili da se zadržao kod prijatelja ili rođaka,  koji su također putovali natrag kućama. Tri dana kasnije našli su ga u templu kod starješina, od kojih nije tražio da ga pouče, nego ih je slušao i ispitivao. Njegova mu je majka objasnila, kako su se zabrinuli, a Isus joj je odgovorio, ne pokazujući nepoštivanje, da je mislio kako oni znaju gdje ga mogu naći, žele li otputovati. Iako je Isus iskoristio određenu slobodu kretanja, u izvještaju stoji da im je ostao “podložan”, držeći se kao mladić njihovih smjernica i ograničenja. On “napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi” (Luka 2:41-52).

16. Na što trebaju misliti roditelji, ako imaju probleme s mladom osobom?

¹⁶ Slično trebaju roditelji davati svojim sinovima i kćerima određenu mjeru slobode, što su starija to veću slobodu. Sve više će im prepuštati donošenje osobne slobode, ali pod njihovim vodstvom i kontrolom. Nastanu li poteškoće kojima roditelji razumiju razlog, oni će izbjegavati iz sitnica stvarati velika sporna pitanja. Često se mladi ljudi ne bune namjerno protiv svojih roditelja, nego samo pokušavaju postići određenu mjeru slobode, neznajući kako da postupaju u tom slučaju. Stoga roditelji mogu učiniti grešku, ako na primjer iz neke neispravnosti načine sporno pitanje. Ako stvar nije tako teška, pređi preko nje. No, ako je ozbiljna, budi odlučan. Nemoj dakle, ‘cijediti komarca’, ali niti ‘proždirati kamilu’ (Matej 23:24).

17. Koje faktore treba uzeti u obzir, kada se postavljaju ograničenja djeci koja odrastaju?

¹⁷ Roditelji mogu pridonijeti održanju dobrog odnosa sa svojim mladim sinovima i kćerima, time da su ujednačeni u postavljanju ograničenja. “Mudrost koja dolazi odozgo” je, doduše, “prije svega  čista”, no i “razumna”, “puna milosrđa” i “nelicemjerna” (Jakov 3:17). Biblija pokazuje da su neke stvari potpuno naopake, kao na primjer, krađa, kurvarstvo, idolopoklonstvo i slični teški prijestupi (1. Korinćanima 6:9, 10). Kod mnogih drugih stvari često prosuđujemo je li nešto ispravno ili naopako, ovisno o tome kako se daleko ide. Hrana je dobra, no ako jedemo previše postajemo proždrljivci. To se odnosi i na neke oblike korištenja slobodnog vremena, na primjer na ples, društvene igre i sakupljanja. Često nije toliko važno što se radi, nego kako i u kakvom je društvu nešto učinjeno. Jednako kao što ne osuđujemo jelo, misleći zapravo na proždrljivost, tako ne smiju roditelji jednostavno osuđivati ono što bi mladi željeli učiniti, samo zato što imaju nešto za prigovoriti protiv ekstremnog oblika ili omjera nečijeg postupanja, ili protiv određenih neželjenih popratnih pojava, koje bi mogle nastupiti. (Usporedi Kološanima 2:23.)

18. Kako mogu roditelji upozoriti svoju djecu na loše društvo?

¹⁸ Svi mladi žele imati prijatelje. Samo je malo onih koje možemo označiti “idealnima”, no pitaj se nemaju li i tvoja djeca svoje slabosti. Možda im želiš ograničiti druženje s nekim mladim osobama, jer ih možda smatraš lošim društvom (Priče Salamunove 13:20; 2. Solunjanima 3:13, 14; 2. Timoteju 2:20, 21). Na drugim mladim osobama možeš otkriti nešto što ti se svidi, no također nešto što ti se ne dopada. Umjesto da potpuno zabraniš druženje s nekim samo zato jer on ima neke slabosti, ti možeš svojoj djeci objasniti da cijeniš dobra svojstva njihovih prijatelja. No, istovremeno ih trebaš upozoriti na njihove slabosti i ohrabriti ih da na tom području vrše dobar utjecaj, što može doprinijeti trajnoj koristi njihovih prijatelja.

19. Kako mogu roditelji u skladu s temeljnim načelom iz Luke 12:48, pomoći svojoj djeci steći ispravno gledište o slobodi?

 ¹⁹ Želiš li svom mladom sinu ili kćerki pomoći steći ispravno stajalište prema povećanoj slobodi, tada im možeš pokazati da je s većom slobodom povezana i veća odgovornost. “Komu je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti” (Luka 12:48, ST). Što su djeca više svjesna odgovornosti, to im veće povjerenje mogu pokloniti njihovi roditelji (Galaćanima 5:13; 1. Petrova 2:16).

20. Što je još osim moći ili autoritete potrebno da bi se spriječio prekid izmjene misli?

²⁰ Ako te netko savjetuje, a ne razumije tvoje stanovište, ti ćeš smatrati savjet nerealnim. Ako ima moć prisiliti te da poslušaš njegove zahtjeve, ti to možeš odbiti kao nešto nepravedno. Roditelji moraju misliti na to da “Razumno srce traži znanje” i da je “razuman čovjek silan snagom” (Priče Salamunove 15:14, ST; 24:5). Ti si u mogućnosti da pokažeš djeci svoju snagu, no ako ju potkrijepiš spoznajom i razumijevanjem, moći ćeš bolje razgovarati s njima. Ako u ukoravanju mladih ne pokažeš razumijevanje, to može dovesti do “sukoba generacija” i do prekida izmjene misli.

21. Kako da roditelji postupe s djecom, koja su učinila tešku grešku?

²¹ Što ćeš učiniti ako tvoje dijete upadne u poteškoće, ako učini neku tešku grešku ili nepravdu, što te potpuno iznenadi? Ti ne smiješ nikada opravdavati nepravdu (Izaija 5:20; Malahija 2:17). Ipak, shvati da je tvom sinu ili kćeri, sada više nego ikada ranije potrebna pomoć puna razumijevanja i  spretno vodstvo. Poput Jehove Boga i ti možeš u neku ruku reći: ‘Dođi, da raščistimo tu stvar; situacija je ozbiljna, no nije beznadežna’ (Izaija 1:18). Izljevi gnjeva ili oštra osuda može razoriti izmjenu misli. Suviše mnogo mladih ljudi, koji su dospjeli na krivi put, kasnije je reklo: “Nisam mogao razgovarati sa svojim roditeljima — oni su podivljali.” U Efežanima 4:26 mi čitamo: “Gnjevite se i ne griješite”. Svladaj svoje osjećaje, dok slušaš što ti govori tvoj sin ili tvoja kćer. Ako si spreman da ga saslušaš, kasnije će njemu ili njoj biti lakše prihvatiti tvoj ukor.

22. Zašto roditelji ne smiju nikada pobuditi utisak da su napustili svoju djecu?

²² Možda se ne radi o jednom jedinom slučaju, nego o poteškoćama, koje traju već neko dulje vrijeme, ili o ponašanju, koje svjedoči o neželjenoj karakternoj osobini. U tom je slučaju doduše, neophodan ukor, no roditelji ne smiju nikada svom djetetu posredovati utisak, da su se predali. Tvoja će strpljivost pokazati kako je velika tvoja ljubav (1. Korinćanima 13:4). Ne svladaj zlo sa zlim, nego s dobrim (Rimljanima 12:21). Ako mladi čovjek bude obeshrabren, time da ga se označi “lijenim”, “buntovnim” ili “beznadežnim slučajem”, može mu se samo nanijeti šteta. Ljubav ne napušta nadu (1. Korinćanima 13:7). Neki omladinac može ići tako daleko da postane delikvent i da napusti kuću. Njegovi roditelji neće, doduše, ni na koji način odobravati takvo ponašanje, ipak mogu držati otvorenim put k njegovom povratku. Kako? Time, da mu pokažu kako ga nisu odbacili, nego njegov način postupanja. Mogu mu reći da sigurno posjeduje dobra svojstva i kako se nadaju da će ta svojstva prevladati. Ako je to slučaj, on će se kao izgubljeni sin  u Isusovoj predodžbi, moći vratiti kući, siguran da prilikom svog pokajničkog povratka neće biti dočekan strogošću i hladnoćom (Luka 15:11-32).

23. Zašto je važno da mladi osjete da su dragocjeni članovi obitelji?

²³ Svim je ljudima potrebno cijenjenje. Oni žele biti prihvaćeni i cijenjeni, žele imati osjećaj pripadnosti. Da bi se pridobilo cijenjenje i odobravanje, ne smije se naravno biti neovisnim. Potrebno je kretati se unutar granica pravila ponašanja, koja odobrava grupa kojoj mi pripadamo. Mladi imaju potrebu da pripadaju obitelji. Daj im osjetiti da su dragocjeni članovi obitelji, da doprinose njenom dobru, te da imaju mogućnost sudjelovati u donošenju obiteljskih planova i odluka.

24. Čega se trebaju čuvati roditelji, kako jedno dijete ne bi zavidjelo drugome?

²⁴ “Da ne tražimo lažne slave”, pisao je apostol Pavao, “razdražujući jedan drugoga i zavideći jedan drugome” (Galaćanima 5:26). Ako roditelji pohvale svoju djecu za ono što su dobro učinila, takav se duh neće nikada pojaviti; no ako uspoređuju nekog mladog čovjeka s jednim drugim, kojeg mu stavljaju za primjer, tada će pobuditi zavist i odbijanje. Apostol Pavao je rekao: “Neka svatko ispita svoje vlastito djelo, pa će tada jedino u samom sebi naći razlog slave, a ne u drugome” (Galaćanima 6:4). Mladi čovjek želi da ga njegovi roditelji cijene radi njega samog i da bude priznat radi svojih sposobnosti, te da ga roditelji vole.

25. Kako mogu roditelji pomoći svojoj djeci razviti osjećaj za vrijednost?

²⁵ Roditelji mogu pomoći svom sinu ili kćeri da razviju osjećaj vrijednosti, time što njega ili nju  odgoje da budu spremni prihvatiti odgovornost na svim područjima života. Oni su od najranije mladosti odgajali svoju djecu da budu poštena i iskrena, te da ispravno postupaju sa drugima; na tom ranije postavljenom temelju, mogu sada graditi dalje, pokazujući im kako da ta svojstva primjene u ljudskom društvu. K tome pripada i to, da djeca nauče biti svjesna odgovornosti i pouzdana u svom zvanju. Isus, koji je kao mladić “rastao u mudrosti”, učio je očito zanat kod svog očuha Josipa, jer kad je sa 30 godina započeo svoje javno djelo kraljevstva, ljudi su ga nazivali “tesarom” (Marko 6:3). U mladosti moraju osobito mladići naučiti, što znači raditi i zadovoljiti poslodavca ili kupca, čak ako se radi o jednostavnim poslovima, na primjer o nabavljanju. Trebaju znati da marljivim, ozbiljnim i pouzdanim radom postižu samopoštovanje, također poštovanje i cijenjenje od strane drugih; da time ne služe samo na čast svojim roditeljima i cijeloj obitelji, nego da “u svemu budu na čast nauci Boga, našega Spasitelja” (Titu 2:6-10, ST).

26. Koji običaj iz starog vremena daje spoznati da je kćerka bila dragocjeni član obitelji?

²⁶ Kćerke mogu naučiti umijeće vođenja domaćinstva, i time postići priznanje i hvalu unutar i izvan obitelji. Vrijednost kćerke u obitelji bila je u biblijska vremena predočena običajem da su roditelji tražili miraz za nevjestu, kad su svoju kćer davali nekome za ženu. To se nesumnjivo smatralo naknadom za gubitak službe, koju je ona obavljala u svojoj obitelji (1. Mojsijeva 34:11, 12; 2. Mojsijeva 22:16).

27. Zašto treba koristiti prilike stjecanja dobrog školskog obrazovanja?

²⁷ Potrebno je iskoristiti prilike stjecanja dobrog školskog obrazovanja da bi djeca bila dorasla zahtjevima  života u sadanjem sustavu stvari. I za mlade ljude važi opomena apostola Pavla: “I naši se ljudi uopće moraju učiti da se posvećuju djelima ljubavi gdje se ukaže potreba, da ne budu bez ploda” (Titu 3:14, ST).

28, 29. a) Koji savjet daje Biblija s obzirom na društvo? b) Kako mogu roditelji pomoći svojoj djeci uvažiti taj savjet?

²⁸ Naravno, roditelji su zabrinuti, ako su njihova djeca zbog nekih okolnosti, možda u školi, prisiljena biti u društvu mladih, koji rade naopake stvari. Oni mogu biti svjesni istinitosti biblijske izreke: “Loše društvo kvari dobre običaje.” Stoga nisu spremni uvažiti argument svog djeteta: “Svi to smiju. Zašto onda ne smijem i ja?” Vjerojatno to ipak ne smije svaki. No, čak ako bi to i bio slučaj, to još uvijek nije razlog da tvoje dijete smije raditi ono što je naopako i nerazumno. “Ne zavidi opakim ljudima (ili djeci), niti želi da budeš s njima. Jer im srce smišlja nasilje i usne govore o nedjelu. Mudrošću se zida kuća i razborom utvrđuje” (Priče Salamunove 24:1-3, ST; 1. Korinćanima 15:33).

²⁹ Ti ne možeš svoje dijete za vrijeme školovanja i cijeli život voditi na uzici. Ipak, time što “svoju kućnu zajednicu podižeš mudrošću”, ti im daješ dobro moralno mjerilo i dobra temeljna načela na put kojim polaze dalje. “Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci!” (Propovjednik 12:11, ST). Ti su ostani bili duge šiljaste palice, koje su se koristile za tjeranje životinja, da bi se kretale u ispravnom pravcu. Mudre Božje riječi će nam pomoći ostati na pravom putu, pa ako i pođemo  stranputicom, savjest će nas ukoriti i navesti da promijenimo smjer. Daj da tvoja djeca ponesu tu mudrost sa sobom na put kojim kreću, za njihovo vječno dobro. Ureži im to svojim primjerom i riječima. Posreduj im prave vrijednosti; oni će tada te vrijednosti tražiti i kod onih, koje izabiru za svoje drugove (Psalam 119:9, 63).

30. Kako mogu roditelji posredovati svojoj djeci božansko moralno mjerilo?

³⁰ U svemu tome misli, da je mnogo lakše posredovati moralne vrijednosti, ako se u kući slijede dobra temeljna načela. Imaj sam stanovište, kakvo želiš da imaju tvoja djeca. Pazi na to da tvoja djeca vide u kući razumijevanje, ljubav, opraštanje i zajamčenu mjeru slobode, povezanu s pravednošću i poštenjem, kao i osjećaj cijenjenja. Na taj im način možeš posredovati božansko moralno mjerilo, koje će primjenjivati i izvan obitelji. Ti im ne možeš dati bolje nasljedstvo (Priče Salamunove 20:7).