1-3. a) Kako može rođenje djeteta djelovati na roditelje? b) Zašto je važno da kako otac, tako i majka razumiju svoje uloge?

MNOGI događaji djeluju sasvim neznatno na naš život. Drugi, naprotiv, ostavljaju jak i trajan utjecaj. Rođenje djeteta pripada sigurno ovim posljednjima. To potpuno mijenja život nekog bračnog para. Bez obzira kako je mala ta nova osobica, ona svraća na sebe pažnju svojim glasom i prisutnošću.

² Život roditelja postaje time ispunjeniji i sretniji. No, odgojiti dijete veliki je zadatak i da bi se postigli najbolji rezultati, potrebna je suradnja oba roditelja. Oba su imala udio pri nastajanju, pa tako oba igraju važnu ulogu u razvoju djeteta od njegova rođenja pa nadalje. Sada je naročito važno da surađuju iskreno, ujedinjeno i ponizno.

³ Ako svaki roditelj razumije koju ulogu igra i kako je moguće uskladiti te uloge, tada mogu biti zadovoljene bebine potrebe i oni će zajedno sačinjavati sretnu obitelj. Bezuvjetno je potrebno biti ujednačen. Umom se trudimo biti razumnima, no osjećaji često izbace nekoga iz ravnoteže. Možemo naginjati upadati iz jedne krajnosti u drugu, možda najprije raditi premalo, zatim previše, a onda opet premalo. Poželjno je da otac ozbiljno zauzme položaj poglavara, no ako u tome pretjera postaje drzak. Dobro je da majka ima svoj udio u odgoju djece,  ali ako u obavljanju tih obaveza isključuje oca, ona potkopava obiteljsko uređenje. Dobro je dobro, ali previše dobrog je loše (Filipljanima 4:5).

4. Što beba treba od svoje majke?

⁴ Novorođenče je potpuno ovisno o majci obzirom na njegove neposredne potrebe. Ako su te potrebe ljubazno zadovoljene, beba se osjeća zaštićenom (Psalam 22:9, 10). Nju treba dobro hraniti, mora biti u čistom i toplom; ipak, zadovoljenje tih fizičkih potreba ne zaostaje. Jednako su važne i duševne potrebe. Ako beba ne prima ljubav ona postaje nesigurnom. Majka može brzo ustanoviti kad je djetetu koje plača zaista potrebna pažnja. No, ako njegov plač stalno omalovažava, ono može oboljeti. Ako dulje vrijeme ne obraćamo pažnju njegovim osjećajima, dijete može cijelog života osjećati posljedice.

5-7. Kako prema najnovijim istraživanjima, djeluje na dijete majčina ljubav i pažnja?

⁵ Istraživanja provedena na različitim mjestima potvrdila su sljedeću činjenicu: Bebe obolijevaju i mogu umrijeti ako ne primaju ljubav, koja dolazi do izražaja kroz govor, dodir, milovanje i ljubljenje. (Usporedi Izaija 66:12; 1. Solunjanima 2:7). Iako to, doduše, mogu raditi i drugi, majka je ipak za to najpogodnija, jer dijete je oživjelo u njenoj utrobi i tu je prvih mjeseci života bilo prehranjivano. Između majke i djeteta postoji prirodno izmjenično djelovanje. Njenoj instinktivnoj potrebi da novorođenče privije uz sebe, odgovara instinktivno traženje djeteta za njenim prsima.

 ⁶ Istraživanja su pokazala da je mozak malog djeteta vrlo aktivan i da se duševni razvoj promiče nadraživanjem osjetila za opip, vid, miris i sluh. Prilikom dojenja dijete osjeća toplinu i miris majčine kože. Ono je skoro stalno gleda u lice, dok ga doji. I dok mu govori ili pjeva, dijete ne samo da čuje njen glas, nego i otkucaje njena srca, ton kojeg je čulo još u majčinoj utrobi. U jednoj norveškoj publikaciji pisala je dječji psiholog Anne-Marit Duve:

“Budući da djelovanje zjenica ukazuje direktno na stupanj djelovanja mozga, imamo razloga za prihvaćanje da veći stupanj stimulacije kože, jedan veći stupanj kontaktiranja — ne u maloj mjeri kontakt povezan s dojenjem — može potaknuti djelovanje mozga, što će opet dovesti do veće intelektualne sposobnosti u odrasloj dobi”.

⁷ Ako dakle, beba često osjeća dodir majke dok ju prihvaća, ljubi, ili kupa i suši, ona prima podražaje koji će igrati važnu ulogu u njenom razvoju, te će utjecati na to kakav će čovjek biti u kasnijem životu. Doduše, nije baš ugodno ustajati usred noć da bi se umirilo dijete koje plače, no znanje o kasnijoj koristi, nadoknađuje gubitak sna.

8-10. a) Što uči dijete kroz majčinu ljubav? b) Zašto je to važno?

⁸ Ljubav prema djetetu vrlo je značajna za njegov duševni razvoj. Kroz ljubav koju prima i primjere koje vidi oko sebe, dijete samo nauči ljubiti. O ljubavi prema Bogu čitamo u 1. Ivanovoj 4:19: “Mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije” (ST). Prve pouke o ljubavi pripadaju uglavnom majci. Majka  se naginje nad dijete, dok ono leži u svom krevetiću, polaže svoje ruke na njegova prsa i nježno ga ljulja, dok svojim licem dotiče njegovo i kaže mu: “Gdje je moje malo?” Beba naravno ne zna što znače te riječi (koje ionako nisu naročito logične). No, ona kliče od zadovoljstva, jer po rukama koje igraju i po tonu njena glasa, razumije da joj majka u stvari kaže: “Ja te volim!” Ona je smirena i osjeća se zaštićenom.

⁹ Bebe i mala djeca kojima se iskazuje ljubav, cijene to i oponašaju tu ljubav grleći svojim ručicama majku oko vrata i oduševljeno ju ljubeći. Njima se dopada ako ih majka potom privije na svoja prsa. Tada ona počinju učiti da ne usrećuje samo primanje ljubavi, nego i poklanjanje ljubavi, odnosno da onaj tko sije ljubav, također i žanje ljubav (Djela apostolska 20:35; Luka 6:38). Činjenice su pokazale da dijete koje nije već odmalena osjetilo sklonost prema majci, ima kasnije velikih poteškoća ako je potrebno nekome darivati duboku naklonost ili ući u neku čvršću vezu.

¹⁰ Budući da djeca počinju učiti odmah nakon rođenja, to su prve godine života najvažnije. U tim je godinama majčina ljubav najznačajnija. Ako majci uspije pokloniti djetetu ljubav i naučiti ga ljubavi — ne razmaziti ga — može to prouzročiti mnogo dobra; ako joj ne uspije, mogu ostati trajne posljedice. Biti dobrom majkom jest najodgovorniji zadatak kojeg može ispuniti neka žena, zadatak koji se najviše isplati i nagrađuje. Taj je zadatak povezan s poteškoćama i opterećenjima. Ipak, koja bi karijera koju pruža svijet, mogla biti samo približno slična po značenju i koje bi zvanje moglo posredovati slično trajno zadovoljstvo?

11 a) Kako se može u um djeteta usidriti uloga oca? b) Zašto je to važno?

¹¹ Posve je prirodno da u najranijem djetinjstvu majka igra značajniju ulogu u životu djeteta, nego otac. Ipak, od rođenja djeteta treba i otac pripadati svijetu tog djeteta. Čak kad se radi još o dojenčetu, otac može i mora biti uključen u život djeteta, tako da se ponekad pobrine za njega, da se poigra s njim ili ga utješi ako plače. Na taj će način otac biti duboko usidren u svijest djeteta. Uloga oca mora tijekom vremena biti sve značajnijom. Ako on predugo čeka s time, to će se kasnije osjetiti, prije svega kad dijete dođe u pubertet i kada ga je teže odgajati. Mladiću je naročito potrebna pomoć njegova oca. No, ako već od ranije ne postoji dobar odnos, ne može se jaz koji je nastao tijekom godina, premostiti za nekoliko tjedana.

12, 13. a) Koju ulogu igra otac u obitelji? b) Kako može otac, ispunjavajući svoje obaveze, utjecati na stav svoje djece prema autoritetu?

¹² Utjecaj muških svojstava oca može doprinijeti znatan udio razvoju zaokružene, ujednačene osobnosti djeteta, posve svejedno radi li se o dječaku ili o djevojčici. Božja riječ pokazuje da otac mora biti poglavar obitelji. On je odgovoran brinuti se za obitelj u materijalnom pogledu (1. Korinćanima 11:3; 1. Timoteju 5:8). On ipak treba spoznati “da čovjek ne živi samo o kruhu, nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih”. Otac je također obavezan odgajati svoju djecu “stegom i opomenom Gospodnjom” (5. Mojsijeva 8:3, ST; Efežanima 6:4, ST). Ne samo prirodna naklonost prema svojim potomcima, nego prije svega osjećaj odgovornosti prema svom Stvoritelju, treba ga navesti da što je moguće bolje ispunjava svoj božanski nalog.

 ¹³ Dok majka izražava toplinu, nježnost i suosjećanje, otac može snažno utjecati dajući mudro vodstvo. Način na koji udovoljava svom božanskom zadatku, može utjecati na kasnije stanovište djeteta prema autoriteti — bilo ljudskoj ili Božjoj. Također može utjecati na to, da li će dijete poštivati autoritetu, te kako će dobro raditi pod vodstvom drugih, bez prigovaranja ili pobune.

14. Kako može dobar primjer oca djelovati na njegovog sina ili na kćerku?

¹⁴ U slučaju sina, očev će primjer i njegov način postupanja biti odlučujući da li će mladić kasnije biti slabić i neodlučan, ili pravi muškarac i postojan, hoće li imati hrabrost zastupati svoje stanovište i biti spreman preuzeti odgovornost. To će također utjecati na to kakav će konačno biti suprug, ili otac sina — neumoljiv, nerazuman i tvrd, ili ujednačen, pun razumijevanja i prijazan. Ako obitelj ima kćerku tada može utjecaj oca i njegov odnos prema njoj utjecati na njeno stanovište prema muškom rodu, čak i na njenu kasniju bračnu sreću. Utjecaj oca djeluje od najranije mladosti.

15, 16. a) Koju odgovornost prema Bibliji, ima otac u vezi poučavanja djece? b) Kako on može udovoljiti toj odgovornosti?

¹⁵ Kako je obuhvatna odgovornost oca da poučava svoju djecu, proizlazi iz 5. Mojsijeve 6:6, 7, (ST), gdje čitamo: “Riječi ove što ti ih danas naređujem, neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad ustaješ.”

¹⁶ Djeci treba dnevno posredovati ne samo riječi koje nalazimo u Bibliji, nego i vijest koju ona sadrži. Uvijek se pružaju prilike za to. Cvijeće u  vrtu, insekti u zraku, ptice ili vjeverice na drveću, školjke na obali, borovi češeri u šumi, zvijezde na nebu — sva ta čuda pričaju o Stvoritelju, a ti trebaš svojoj djeci objasniti, što pričaju. Psalmista je napisao: “Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje” (Psalam 19:1, 2, NS). Ako otac nastoji da razgovara o tome, koristeći naročito prilike svakodnevnog života, kako bi istakao dobra temeljna načela i objasnio mudrost i korist Riječi Božje, može on u misli i srce svog djeteta, položiti bitan temelj za budućnost: uvjerenje ne samo u to da Bog postoji, nego i da nagrađuje one koji ga ozbiljno traže (Jevrejima 11:6).

17, 18. a) Kako treba otac ukoravati djecu? b) Što je mnogo djelotvornije od postavljanja mnogih pravila?

¹⁷ I ukor pripada zadacima oca. U Jevrejima 12: 7, (ST) postavlja se pitanje: “Jer koji je sin, koga otac ne kara?” No, on ne smije pretjerati u tome ili ići tako daleko da razdražuje ili muči svoju djecu. Božja riječ opominje očeve: “Očevi, ne ogorčujte svoje djece, da ne postanu malodušna” (Kološanima 3:21, ST). Potrebna su ograničenja, no ako se nekom djetetu postavlja previše pravila, ono to konačno osjeća kao teret i postaje obeshrabreno.

¹⁸ Farijezi starog vremena su voljeli pravila: postavili su množinu pravila, proizvevši tako mnoštvo licemjera. Ljudska je slabost misliti da problemi mogu biti riješeni postavljanjem daljnjih pravila: ipak, iskustvo uči da je u stvarnosti potrebno dostići srce. Budi stoga štedljiv s pravilima; pokušaj umjesto toga urezati temeljna načela i slijedi jednak cilj poput Boga, koji je rekao: “Stavit ću svoje zakone u  pamet njihovu, upisat ću ih u srca njihova” (Jevrejima 8:10, ST).

19. Što se može učiniti da se u obitelji održi dobra izmjena misli?

¹⁹ Otac obično zarađuje za životno uzdržavanje i kad dođe kući iz posla vjerojatno je već umoran, a mora ispuniti još neke obaveze. No, on ipak treba uzeti vremena za svoju ženu i svoju djecu. Mora gajiti izmjenu misli s njima i uzeti si vremena za zajedničke razgovore i pothvate, za zabave ili izlete. Tako se promiče jedinstvo i povezanost u obitelji. Prije nego su došla djeca možda su on i njegova žena proveli mnogo vremena baveći se mnogim aktivnostima, te često nisu bili kod kuće. Budu li i dalje tako radili, budu li povremeno izlazili i kasno dolazili kući, oni neće moći ispravno udovoljavati svojoj odgovornosti roditelja. To bi bilo vrlo nepošteno prema njihovoj djeci. Prije ili kasnije roditelji će morati platiti za svoje propuste i pomanjkanje osjećaja odgovornosti. Kako za odrasle, tako je i za djecu bolje ako njihov život ima određenu stabilnost i pravilnost; to doprinosi duhovnom, tjelesnom i duševnom zdravlju. Svakodnevni obiteljski život je ionako izložen znatnim poremećajima, pa nije potrebno da i roditelji doprinose tome. (Usporedi Matej 6:34; Kološanima 4:5).

20. Što mogu učiniti roditelji, da bi jedinstveno nastupili u kažnjavanju djece?

²⁰ Otac i majka moraju surađivati kod poučavanja djece, kad im postavljaju ograničenja, dok ih ukoravaju i pokazuju im ljubav. ‘Postane li jedna kuća u sebi nesložna, ta kuća neće moći opstati’.  (Marko 3:25, ST). Roditelji čine dobro ako se dogovore kako će karati svoje dijete; time izbjegavaju da djeca budu svjedocima prepiranja u vezi mjera ukoravanja. Ako ne paze na to, djeca bi mogla pokušati da ih izigraju. Ponekad se može dogoditi da se jedan od roditelja prenagli i postupa u ljutnji, te prestrogo kazni dijete, ili ga kazni a možda uopće nije bilo potrebno, uzmu li se u obzir sve činjenice. U tom slučaju mogu roditelji u četiri oka razgovarati o tome, a zatim može onaj tko je nerazumno postupio osobno srediti tu stvar s djetetom. No, možda nije moguće razgovarati na samo sa bračnim partnerom, te se misli da bi šutjeti o tom slučaju značilo podupirati nepravdu. Tada se može reći: “Razumijem da se ljutiš i meni bi bilo jednako tako. No, možda nisi primijetio da ...” Zatim se može objasniti što je onaj drugi možda previdio. Tako može čitava stvar završiti mirno, a da se u prisutnosti ukorenog djeteta ne izrazi različitost mišljenja. Jedna inspirirana izreka glasi: “Oholost rađa samo svađu, a mudrost je u onih koji primaju savjet” (Priče Salamunove 13:10, ST; vidi i Propovjednik 7:8).

21. Treba li ukor biti prepušten samo jednom roditelju? Zašto, ili zašto ne?

²¹ Iz Hebrejskih spisa proizlazi da su oba roditelja dužna primijeniti ukor: “Slušaj sine nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje”. Nešto slično čitamo u Kršćanskim Grčkim spisima: “Djeco, pokoravajte se svojim roditeljima u Gospodinu, jer je to pravedno.” Ponekad misle očevi da je kažnjavanje djece stvar majke. Ali, mnoge žene misle obrnuto, te samo prijete nekom neodgojenom djetetu: “Čekaj samo dok tata dođe kući!” No, da bi obitelj mogla biti sretnom i da bi djeca mogla  poštivati i ljubiti oba roditelja, moraju oba zajednički udovoljavati svojim odgovornostima (Priče Salamunove 1:8; Efežanima 6:1).

22. Što trebaju izbjegavati roditelji, ako ih dijete moli za nešto i zašto?

²² Djeca moraju vidjeti da njihovi roditelji surađuju u tom pogledu i da su oba spremna preuzeti svoje odgovornosti. Ako dijete koje moli za nešto, uvijek čuje kako otac kaže: “Pitaj svoju majku!” ili ako majka gotovo uvijek prepušta ocu donošenje odluke, tada će onaj roditelj koji konačno mora odbiti molbu, igrati uvijek ulogu negativca Naravno, može biti prilika u kojima će otac reći: “Da, možeš ići van, ali moraš prvo pitati majku kad će jelo biti gotovo.” Također se može dogoditi da majka misli kako otac mora dati svoj pristanak, iako ona sama ne vidi razlog zašto bi odbila molbu djeteta. Ipak, oba će paziti da bilo kako ne ohrabre dijete da izigra jednog ili drugog, kako bi postiglo svoj cilj. Razumna žena će se također čuvati da pokazujući svoju autoritetu, konkurira svom mužu, ili da dopusti sve svom djetetu, kako bi na štetu svog muža pridobila naklonost djeteta.

23. Treba li u nekoj obitelji otac sam donositi sve odluke?

²³ U donošenju obiteljskih odluka ima svaki član obitelji svoje područje u kojem njegove odluke zaslužuju naročitu pažnju. Otac je odgovoran odlučivati u pitanjima koja se tiču dobrobiti cijele obitelji. Često će donijeti takvu odluku, nakon što je o tome porazgovarao s drugima, uzevši u obzir i njihove želje. Majka donosi odluke obzirom na kuhinju i mnoge druge stvari u vezi vođenja kućanstva (Priče Salamunove 31:11, 27). Dok djeca rastu, može im biti dana sloboda donošenja nekih odluka, na primjer gdje i s kime će se igrati, što će obući ili  obzirom na neke druge osobne stvari. Roditelji ih ipak moraju uvijek nadgledavati, pazeći na to da slijede zdrava temeljna načela, da ne bude ugrožena sigurnost djece i da ne budu zakinuta prava drugih. Tako će djeca postepeno započeti sama donositi odluke.

24. Koju odgovornost imaju roditelji, obzirom na to da djeca moraju poštovati svog oca i majku?

²⁴ Djeci je zapovjeđeno: “Poštuj svoga oca i majku” (Efežaniima 6:2; 2. Mojsijeva 20:12, ST). Radeći to, djeca poštuju i Božju zapovijed. Olakšavate li im to? Ti si kao žena dužna poštovati i cijeniti svog muža. Ne pada li ti to teško, ako se on malo ili uopće ne trudi odgovarati zahtjevima Riječi Božje? Ti si kao suprug obavezan ljubiti svoju ženu kao pomoćnicu i poštovati je. Nije li ti teško, ako ti ona nije pomoćnica? Olakšajte stoga svojoj djeci da budu poslušna Božjoj zapovijedi u vezi poštivanja roditelja. Zaslužite njihovo poštovanje, time da im stvorite miran dom, da utvrdite razumna mjerila, dajući im dobar primjer svojim vlastitim ponašanjem. Budite razumni u odgajanju, ukoravajte ljubazno ako je to potrebno.

25. Kakvi se problemi mogu pojaviti, ako roditelji nisu jedinstveni u tome kako treba odgajati djecu?

²⁵ “Bolje je dvojici nego jednome”, primijetio je kralj Salamun, “jer imaju bolju plaću za svoj trud” (Propovjednik 4:9, ST). Ako dvoje ljudi ide zajedno i jedan padne, drugi mu može pomoći da ustane. Tako je to i u obitelji. Muž i žena se mogu međusobno hrabriti i podupirati u ispunjavanju svojih uloga. Na mnogim područjima se uloge roditelja isprepliću,  a to je dobro za jedinstvo obitelji. Djeca trebaju zbližiti roditelje i ujediniti ih u zajedničkom odgojnom djelovanju. No, ponekad se mogu pojaviti sporna pitanja kako treba dijete odgojiti ili kazniti ga. Neke majke obasipaju djecu s toliko pažnje, da se njihov muž osjeća zanemarenim, te postaje ljut. To može utjecati na njegov stav prema djetetu. Može postupati neprijateljski prema njemu ili ga obasipati naklonošću, poklanjajući malo pažnje svojoj ženi. Ako suprug ili supruga izgube ravnotežu, morat će to platiti visokom cijenom.

26. Kako je moguće spriječiti da starije dijete postane ljubomorno, ako majka mora mnogo vremena posvetiti novopridošlici?

²⁶ Jedan se drugi problem može pojaviti u slučaju kad se pojavi nova beba, a tu je već i starije dijete. Majka mora provesti mnogo vremena s novopridošlicom. Kako se ne bi starije dijete osjećalo zanemarenim i postalo ljubomornim, potrebno je da se otac više pobrine za starije dijete.

27. Kako se djeci može pomoći u duhovnom pogledu, ako jedan roditelj nije u vjeri?

²⁷ Sigurno je bolje dvojici nego jednome, no i jedan je bolji nego nijedan. Možda mora majka iz bilo kojeg razloga odgajati svoju djecu bez pomoći oca. Jednako može biti i u slučaju oca. Mnoge su obitelji podijeljene u religioznom pogledu, što znači da je jedan roditelj sluga Jehovin i da vjeruje u savjete Biblije, dok drugi to ne radi. Ako je suprug Bogu predani kršćanin, može on kao poglavar obitelji više utjecati na to koja će se temeljna načela slijediti u odgoju i kažnjavanju djece. Ipak, i on će morati pokazati mnogo strpljenja, samosvladavanja i ustrajnosti. Mora ostati čvrst ako se pojavi ozbiljno sporno pitanje, ipak mora biti razuman i prijazan, čak ako bude izazvan, te mora biti prilagodljiv  koliko to dopuštaju okolnosti. Ako je supruga u vjeri, ona se mora podložiti svom mužu. U tom je slučaju njeno postupanje jako ovisno o njegovom stajalištu. Da li je on samo nezainteresiran za Bibliju, ili se suprotstavlja nastojanju svoje žene da vjeru provodi u djelo i da poučava djecu? Ako joj se suprotstavlja, tada treba postupati prema savjetu apostola Petra: primjernim ispunjavanjem svojih obaveza i stanovištem punim poštovanja, možda će njen muž biti “pridobivan bez riječi”. Ona će iskoristiti prilike koje joj se pružaju, kako bi svoju djecu odgojila prema biblijskim temeljnim načelima (1. Petrova 3:1-4, ST).

28, 29. Kakva je atmosfera poželjna u domu i zašto?

²⁸ Oba roditelja imaju zadatak da u kući stvore atmosferu ljubavi. Ako djeca to osjete, tada neće prešutjeti svoju nesigurnost ili svoje greške iz straha da o tome razgovaraju sa svojim roditeljima. Oni znaju da mogu razgovarati sa svojim roditeljima, da će ih oni razumjeti i da njihovi roditelji pokazuju ljubazno zanimanje za sve stvari. (Usporedi 1. Ivanova 4:17-19; Jevrejima 4:15, 16.) U tom slučaju neće dom predstavljati samo krov nad glavom, nego će biti i mjesto utočišta. Zahvaljujući naklonosti svojih roditelja, djeca će rasti i uspijevati i u duševnom pogledu.

²⁹ Uronimo li spužvu u ocat, ne možemo očekivati da će upiti vodu. Ona može upiti samo tekućinu koja ju okružuje. Spužva će upiti vodu samo u slučaju ako je uronimo u vodu. Tako je to i s djecom.  Ona zapažaju raspoloženja i promatraju sve što se događa oko njih, a zatim to usvajaju. Djeca osjećaju tvoje raspoloženje, ona osjećaju vlada li neka nervozna napetost, ili opuštena, miroljubiva atmosfera. Čak i dojenčad prihvaćaju atmosferu koja vlada u kući. Stoga je od neprocjenjive vrijednosti atmosfera koja se odlikuje vjerom, ljubavlju, duhovnošću i povjerenjem u Jehovu Boga.

30. Koja si pitanja mogu postaviti roditelji da bi ustanovili daju li svojoj djeci dobre upute?

³⁰ Kojim mjerilima trebaju odgovarati tvoja djeca? Odgovarate li vi sami tim mjerilima? Što zastupa tvoja obitelj? Kakav primjer daješ svom djetetu? Žališ li se često, kritiziraš li druge i zadržavaš li se kod negativnih misli? Želiš li da to rade tvoja djeca? Ili, imaš li visoka mjerila za svoju obitelj, držiš li ih se i očekuješ li da to rade i tvoja djeca? Razumiju li da svaki tko pripada obitelji mora odgovarati određenim preduvjetima i pokazivati određeno ponašanje, te da neki način postupanja ili neka stanovišta nisu poželjna? Djeca žele imati osjećaj da pripadaju obitelji. Daj da osjete tvoje priznanje i odobravanje, ako odgovaraju mjerilima obitelji. Ljudi naginju ponašati se tako kako se to od njih očekuje. Očekuješ li da tvoje dijete postupa loše, ono će ti vjerojatno to potvrđivati svojim ponašanjem. Pretpostavljaš li da je tvoje dijete dobro, ti ćeš ga ohrabriti da postupa odgovarajuća tome.

31. Što treba uvijek biti povezano s roditeljskim vodstvom?

³¹ Ljude se prosuđuje više prema njihovim djelima nego prema riječima. Djeca mogu također više paziti na djela nego na riječi i brzo će otkriti svako licemjerstvo. Previše riječi može zbuniti dijete. Pazi na to da osnažiš svoje riječi, time da sam postupaš po njima (1. Ivanova 3:18).

32. Čiji savjet treba uvijek slijediti?

 ³² Posve svejedno jesi li otac ili majka, ti igraš ulogu velikih zahtijeva. Ipak možeš postići dobre rezultate ako se držiš savjeta darovaoca života. Ispunjavaj svoj zadatak savjesno, kao za njega (Kološalnima 3:17). Izbjegavaj krajnosti, sačuvaj ravnotežu, i ‘Neka vaša blagost bude poznata svim ljudima!’ također i tvojoj djeci (Filipljanima 4:5, ST).