1. Što je potrebno da bi se dijete naučilo poslušnosti?

DJECA nisu slučajno poslušna, ljubazna i dobro odgojena. Treba ih oblikovati primjerom i karanjem.

2. Ukoliko su gledišta mnogih psihologa za djecu protivna savjetu Biblije?

² Mnogi dječji psiholozi kažu: “Ruke dalje od djece”! Jedan je rekao sljedeće: “Zar vi majke ne shvaćate da svaki puta kad udarite svoje dijete, pokazujete da ga mrzite?” No, u Božjoj Riječi čitamo: “Tko žali prut, mrzi na sina svojega, a tko ga ljubi, kara ga za vremena” (Priče Salamunove 13:24). Pred nekoliko desetljeća bilo je — naročito u zapadnom svijetu — tržište preplavljeno knjigama o odgajanju djece, koje su propagirale vrlo slobodno stajalište. Psiholozi su govorili da će odgojne mjere izazvati smetnje kod djeteta i spriječiti njegov razvoj. Već im je sama pomisao da se tuče dijete bila zastrašujućom. Njihove se teorije direktno suprotstavljaju Jehovinom savjetu. Njegova riječ kaže da žanjemo ono što smo sijali (Galaćanima 6:7). Prošlo je desetljeće kako je sijana takva sloboda. Koje su posljedice toga?

3, 4. Kako je djelovalo to, što mnoga djece nisu bila kod kuće ispravno odgajana, i što stoga mnogi preporučaju?

³ Dobro je poznata rekordna žetva zločina i nasilja. U mnogim industrijskim zemljama na kriminal omladine otpada 50% svih teških zločina. U nekim  zemljama škole su legla klasnih borbi, svađa, pogrda i prljavštine, vandalizma, napadanja, iznuđivanja, podmetanja požara, silovanja, zloupotrebe droge i ubistava. Govornik nekog školskog udruženja jedne veće zemlje sveo je problem odgoja na propust škole da dosegne djecu u ranijim godinama, učinivši odgovornim za kriminal, raspad obitelji, kao i manjkavu spremnost roditelja da daju svojoj djeci razumna mjerila ponašanja. U djelu The Encyclopedia Britanica bilo je između ostalog obrađivano pitanje zašto su u nekim obiteljima neki članovi kriminalci, a drugi ne. S tim u vezi pisalo je: “Obiteljske metode odgoja ili su premlitave, prestroge ili nedosljedne. Istraživanja vršena u Americi pokazala su kako je oko 70% svih muških kažnjenika imalo nerazuman odgoj.”

⁴ Ti su rezultati naveli mnoge na promjenu mišljenja i na povratak strogom odgoju.

5. Što kaže Biblija o tjelesnom kažnjavanju?

⁵ Tjelesno kažnjavanje može spasiti život djetetu, jer u Riječi Božjoj čitamo: “Ne uskraćuj kara djetetu; kad ga biješ prutom, neće umrijeti. Ti ga bij prutom i dušu ćeš mu izbaviti iz pakla.” Ili: “Bezumlje je privezano djetetu na srce; prut kojim se kara uklonit će ga od njega.” (Priče Salamunove 23:13, 14; 22:15). Ako roditeljima leži na srcu dobro njihove djece, oni neće radi slabosti ili ravnodušnosti pustiti uzde iz ruku. Ljubav će ih navesti, ukoliko je potrebno poduzeti nešto, postupajući pri tom mudro i pošteno.

6. Što sve se podrazumijeva pod strogim odgojem?

⁶ Što se tiče karanja ono nije ograničeno na kažnjavanje. Karanje znači “strogi odgoj”, a definicija odgoja glasi: “Plansko i svrsishodno djelovanje na mlade ljude da bi ih se sa svim njihovim snagama oblikovalo duševno, moralno i tjelesno, kako bi postali osobe svjesne odgovornosti i čvrstih karaktera” (Deutsches Wörterbuch, G. Wahrig). Stoga ne čitamo u Pričama Salamunovim 8:33, (ST): “Osjetite karanje” nego “Poslušajte pouku, da stečete mudrost.” Prema 2. Timoteju 2:24, 25 treba kršćanin “biti krotak k svima, poučljiv, koji nepravdu može podnositi i s krotošću poučavati one koji se protive”. S riječju “poučavati” prevedena je grčka riječ za karanje. Ista je riječ na sljedeći način prevedena u Jevrejima 12:9, gdje čitamo: “Ako su nas naši tjelesni očevi strogo odgajali, pa smo ih ipak cijenili, zar da onda još više ne slušamo božanskog oca, da bismo živjeli?” (Luther, 1975).

7. Od koje je koristi roditeljsko karanje?

⁷ Roditelji koji zanemaruju odgoj, neće steći poštovanje svoje djece, kao što neka vladavina ne uživa poštovanje svojih građana, ako ne kažnjava nepravdu. Ispravno primijenjeno karanje dokazuje djetetu da su njegovi roditelji zainteresirani za njega. Ono doprinosi miru u obitelji, jer “daje miran rod pravde onima koji su naučeni njime” (Jevrejima 12:11). Neposlušna, neodgojena djeca stvaraju u obitelji razdražljivu atmosferu, i takva djeca nisu nikada istinski sretna i zadovoljna. “Ukori sina svoga, i zadovoljit će te i dati radost duši tvojoj” (Priče Salamunove 29:17, ST). Nakon što dijete bude strogo, ali ljubazno ukoreno, vjerojatno će drugačije gledati na stvar; tada počinje iz početka i često je  mnogo pristupačnije. Karanje donosi zaista “miran rod”.

8. Kako mogu roditelji ukoravati u ljubavi?

⁸ “Jehova kara onoga koga ljubi” (Jevrejima 12:6). Tako postupaju roditelji kojima zaista leži na srcu dobro njihove djece. Ukor treba uslijediti iz ljubavi. Naravno, smijemo se ljutiti ako je dijete učinilo nešto naopako, ipak Biblija kaže da je potrebno ‘svladati se u zlim prilikama’ (2. Timoteju 2:24, NS). Kad se utiša gnjev, dječja greška ne izgleda više tako velikom: “Razum zadržava čovjeka od gnjeva i čast mu je mimoići krivicu” (Priče Salamunove 19:11; vidi i Propovjednik 7:8, 9). Možda postoje olakšavajuće okolnosti: dijete može biti premoreno ili se ne osjeća dobro. Možda je zaista zaboravilo što je trebalo učiniti; to se događa i odraslima. No, čak kad se ne smije previdjeti neka greška, ukor ne treba uslijediti u nesavladivom izljevu bijesa, ili se pretvoriti u batine, kojima se samo stišava vlastiti bijes. Ukor je povezan s poučavanjem, no izljev bijesa nije za dijete lekcija samosvladavanja, nego neobuzdanosti. Dijete nema u tom slučaju osjećaj da su roditelji zainteresirani za njega, što bi bio slučaj kod pravilno primijenjenog ukora. Stoga je bezuvjetno potrebna ujednačenost, koja promiče mir.

9. Što trebaju roditelji posredovati svojoj djeci prema Pričama Salamunovim 6:20-23?

⁹ Roditelji trebaju davati svojoj djeci smjernice. “Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje. Priveži ih sebi na srce  zauvijek, ovij ih oko svoga grla; da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš. Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života.” Te roditeljske smjernice trebaju voditi i štititi dijete; one odražavaju roditeljsku brigu za njegovo dobro i sreću (Priče Salamunove 6:20-23, ST).

10. Što se može dogoditi ako roditelji propuste koriti svoju djecu?

¹⁰ Otac koji zakaže u tom pogledu, snosi krivicu. Helije, vrhovni svećenik u starom Izraelu, dopustio je da se njegovi sinovi predaju lakomstvu, da promiču nemoral i nepoštivanje autoritete; on je, doduše, nešto protestirao, ali nije poduzeo ništa da ih zaustavi u njihovoj nepravdi. Stoga je Bog rekao: “Ti ćeš mu objaviti da osuđujem kuću njegovu dovijeka; on je znao da njegovi sinovi hule na Boga, a nije ih obuzdao” (1. Samuelova 2:12-17, 22-25; 3:13, ST) Također majka koja zanemaruje svoje obaveze, žanje sramotu: “Šiba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladić sramoti majku svoju” (Priče Salamunove 29:15, ST).

11. Zašto je za djecu potrebno da im se postave granice?

¹¹ Za djecu je potrebno da im se postave granice, inače se osjećaju nelagodno. Time, što poznaju svoje granice i drže ih se, osjećaju se dijelom jedne grupe; oni joj pripadaju i bivaju priznatima, ako se drže njenih zahtjeva. Dopuštaju li roditelji sve svojoj djeci, ostaju ona prepuštena sebi samima, te se moraju sama snalaziti. Rezultati pokazuju da djeca trebaju odrasle, koji imaju točnu predodžbu o tome gdje treba povući granicu, i koji ih s time upoznavaju. Djeca moraju spoznati da su svakome na zemlji postavljene određene granice i da to doprinosi našem dobru i našoj sreći. Sloboda  vlada samo onda ako drugi priznaju naše područje slobode, a mi njihovo. Tko prekoračuje svoje granice, taj “greši i vara svog brata” (1. Solunjanima 4:6).

12. Zašto je važno karanje samog sebe i kako mogu roditelji pomoći svojoj djeci da tako čine?

¹² Ako djeca nauče da prestupanje povlači za sobom ovaj ili onaj oblik ukora, ona spoznaju svoje vlastite granice, a dosljednim vodstvom roditelja razvijaju samodisciplinu, potrebnu za vođenje zadovoljavajućeg života. Moramo se sami disciplinirati ili će to učiniti netko drugi (1. Korinćanima 9:25, 27). Ako učimo sebe i svoju djecu da se discipliniramo bit će i njihov život sretniji, donoseći manje problema i brige.

13. Koje važne faktore trebaju uzeti u obzir roditelji, dajući smjernice svojoj djeci?

¹³ Smjernice i ograničenja za djecu trebaju biti jasna i pravedna, povezana s milosrdnim ustupcima. Ne očekuj niti previše, niti premalo. Uzmi u obzir njihovu starost, jer će ona postupati odgovarajuće toj starosti. Ne očekuj od njih da budu mali odrasli. Apostol Pavao je rekao da se, dok je bio malo dijete, ponašao kao malo dijete (1. Korinćanima 13:11). No, ako su jednom postavljena razumna pravila koja tvoja djeca razumiju, tada ih primijenjuj točno i dosljedno. “Vaša riječ DA, znači jednostavno da, vaš NE — ne” (Matej 5:37). Djeca cijene roditelje, koji drže svoju riječ, roditelje koji su dosljedni, a nisu neproračunljivi. Tada imaju osjećaj kako ih njihovi roditelji podupiru, te da se mogu osloniti na njih ako upadnu u poteškoće ili im zatreba pomoć. Ako su njihovi roditelji pošteni, kažnjavajući uvijek nepravdu, posredovati će djeci osjećaj sigurnosti i postojanosti. Djeca žele znati na čemu su, a kod takvih roditelja je to slučaj.

14. Zašto moraju roditelji ostati postojanima, ako ih djeca ne žele slušati?

 ¹⁴ Potrebna je odlučnost od strane roditelja ostati postojanima, ako njihovo dijete ne pokaže volju da posluša roditeljski savjet. Neki se roditelji tada prijete mogućom kaznom, započinju besplodnu izmjenu riječi s djetetom ili ga pokušavaju podmićivanjem navesti na poslušnost. Često je potreban samo odlučan nastup. Kaži svom djetetu uvjerljivo da mora učiniti ono što želiš, i to odmah. Ako bi dijete namjeravalo pretrčati cestu ispred nekog auta, roditelji bi mu nesumnjivo objasnili što treba učiniti. Netko tko se bavio tom temom, rekao je sljedeće: “Skoro svi roditelji privole svoju djecu da idu u školu, ... da peru zube, da se ne penju na krov, da se peru itd. Djeca to često ne vole, pa ipak se slože s time, jer znaju da njihovi roditelji ozbiljno misle.” Ti možeš ove smjernice i zapovijedi ‘privezati zauvijek na srce’ svojoj djeci samo onda, ako dosljedno brineš da ih drže (Priče Salamunove 6:21).

15. Kako može djelovati na djecu ako su roditelji nedosljedni u provođenju svojih smjernica?

¹⁵ Ako roditelji samo ponekad, ovisno o trenutnom raspoloženju postavljaju svoje smjernice, ili ako predugo čekaju s kažnjavanjem neposlušnosti, djeca će biti ohrabrena staviti na kocku prijestupe, da bi vidjela kako daleko mogu ići i što mogu učiniti. Ako odmah ne uslijedi kazna, djeca postupaju kao odrasli, osjećajući se ohrabrenima u vršenju nepravde. “Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono činiti zlo” (Propovjednik 8:11, ST). Ono što kažeš, trebaš ozbiljno misliti. Tvoje će dijete to primijetiti, shvativši da na tebe ne utječe mrgođenje ili odgovaranje, niti da te dijete gleda kao okrutnog i bez ljubavi.

16. Što trebaju raditi roditelji, da njihove zapovijedi ne bi bile nerazumne?

 ¹⁶ Potrebno je, naravno, razmisliti prije nego nešto kažeš. Prebrzo postavljena pravila ili zapovijedi često su nerazumne. “Neka svaki čovjek bude brz na slušanje, a spor na govor, spor na srdžbu.” (Jakov 1:19, ST). Ako su roditelji u odgajanju nepravedni i nedosljedni, djeca se osjećaju povrijeđenima u svojim osjećajima za pravednost i tako se mogu pojaviti osjećaji mržnje.

17. Kakvo stanovište o radu i igri trebaju razvijati djeca?

¹⁷ Igre pripadaju životu djeteta (Zaharija 8:5). Roditelji to moraju uzeti u obzir, dok postepeno razvijaju kod djece cijenjenje za rad i osjećaj odgovornosti. Ako su djetetu povjereni bilo kakvi zadaci, ono treba naučiti da prvo dolazi posao, a zatim igra.

18. Kako može društvo utjecati na dijete?

¹⁸ Neka djeca postaju “djecom ulice”, ili su kod kuće praktično stranci, jer traže razonodu bilo gdje drugdje. Nalaze li se u lošem društvu, to će i posljedice biti loše (1. Korinćanima 15:33). Naravno, djetetu može biti od koristi druženje s drugom djecom, jer time proširuju svoje poznavanje ljudi. Ipak, ako se neko dijete previše druži s drugom djecom, ili ako ga se ne nadgledava, obiteljske će veze oslabiti, ako ne i raskinuti se.

19. Što trebaju roditelji uzeti u obzir kad razmišljaju o tome, pružaju li svojoj djeci lijep dom?

¹⁹ Roditelji, naravno primjenjuju strogi odgoj da bi to ispravili, no trebaju se pitati što bi mogli učiniti  da bi svojoj djeci učinili radosnijim život kod kuće; da li provode dovoljno vremena s njima, da li ih samo poučavaju i kore, ili su im i istinski prijatelji i drugovi. Jesi li obično previše zaposlen tako da nemaš vremena posvetiti se svojoj djeci i igrati se s njima? Propuštene prilike poduzeti nešto zajednički s djetetom, više se nikada ne vraćaju. Vrijeme ide dalje; dijete ne stoji na mjestu, nego raste i mijenja se. Godine lete, i ako ti se čini da je tvoj dječak tek jučer naučio trčati, odjednom spoznaš da je dorastao u mladića ili kako je tvoja mala kćerkica u međuvremenu postala mladom damom. Samo ako si uvijek ujednačen i ako vježbaš samodisciplinu u upotrebi svog vremena, ti možeš izbjeći propustiti prilike, koje ti pruža dragocjeno vrijeme — ili vidjeti kako se tvoja djeca već u ranim godinama otuđuju od tebe (Priče Salamunove 3:27).

20, 21. Kojoj odgovornosti trebaju udovoljiti roditelji, ako imaju televizijski aparat u stanu i zašto?

²⁰ U područjima, gdje je gledanje televizije uobičajeno sredstvo za korištenje slobodnog vremena, može biti potrebno u tom pogledu povući određene granice. Neki roditelji koriste televiziju kao djevojku za čuvanje djece. To im može izgledati praktičnom i jeftinom metodom; no u stvari može se pokazati vrlo skupom. Televizijski programi često su prožeti nasiljem i seksom. Često se posreduje dojam da je ispravno rješavati probleme nasiljem; vanbračni odnosi smatraju se normalnom pojavom svakodnevnog života. Mnoge su ankete pokazale da takva praksa čini nekoga bezosjećajnim, naročito mlade ljude. Ti želiš da tvoja djeca uzimaju u sebe zdravu hranu, a ne nešto što je okuženo. Još više trebaš paziti na to, čime hrane svoje misli. Kako je  Isus pokazao, hrana ne dolazi u naše srce, no ono što prihvaćamo u svoje misli može dostići i naše srce (Marko 7:18-23).

²¹ Ako roditelji nadgledavaju kakve filmove gledaju njihova djeca i koliko vremena provode pred televizijskim ekranom, to može imati odlučujući utjecaj na razvoj njihove djece. Gledanje televizije može biti ugodna razonoda i može djelovati odgojno; ipak, nekontrolirano gledanje može postati strast, oduzimajući pri tom mnogo vremena. Vrijeme je život, a dio tog vremena možemo sigurno upotrijebiti na korisniji način. Naime, gledanje televizije zamjenjuje aktivnost sa gledanjem. Ono nadomješta ne samo tjelesni rad, nego i čitanje i razgovor. Obitelji je potrebna izmjena misli i zajedničko druženje, a ta potreba ne može biti zadovoljena, ako svi mirno sjede zajedno u istoj prostoriji i gledaju televiziju. Ako djeca previše gledaju televiziju, trebaju roditelji pobuditi u njima zanimanje za druge aktivnosti, umjesto gledanja televizije — za igre koje daju poticaj, čitanje, zajedničke pothvate — time da sami preuzmu vodstvo i daju dobar primjer.

22. Zašto je važno da djeca razumiju riječi koje upotrebljavaju njihovi roditelji?

²² Neki otac je ispričao sljedeći doživljaj:

“Kada je moj sin bio star tri godine, održao sam mu prilično dugu propovijed o laži. Objasnio sam mu da Bog mrzi lažljivce, upotrijebivši pri tom Priče Salamunove 6:16-19, kao i druge biblijske stavke. On je saslušao i učinilo mi se da je ispravno reagirao. Ali, ja sam nekako osjećao da nije potpuno razumio  o čemu se radi. Stoga sam ga upitao: ‘Znaš li što je laž’? Odgovorio je: ‘Ne.’ Iza toga sam se uvijek želio uvjeriti da li je razumio moje riječi i znade li zašto je bio ukoren i kažnjen.”

23. Kako možemo djeci pomoći spoznati da je određeni način postupanja ispravan?

²³ Dok su djeca još posve .mala, roditelji trebaju vjerojatno reći samo “ne”, kad žele nešto zabraniti, na primjer diranje vruće peći. No, čak i kod tih malih, jednostavnih upozorenja trebaju navesti razloge. Može se reći da je peć “vruća” i da “boli” ako je se dotakne. Objasni djetetu odmah na početku da su sve zabrane samo za njegovo vlastito dobro; ustvrdi da su poželjne osobine kao što su dobrota, obazrivost i ljubav. Pomogni mu razumjeti kako su te osobine temelj svih pravednih zapovijedi i zabrana. Objasni također, zašto određeni način postupanja odražava ili ne odražava ta poželjna svojstva. Činiš li to dosljedno, može ti uspjeti dostići ne samo misli, nego i srce djeteta (Matej 7:12; Rimljanima 13:10).

24. Zašto je važno da djeca poštuju autoritetu?

²⁴ Također, treba stalno ukazivati na potrebu biti poslušan i poštivati autoritetu. Već će se u prvoj godini života pokazati koliko je neko dijete spremno reagirati na zahtjeve odraslih. Čim to duševni razvoj omogućuje, trebaš mu objasniti da su roditelji odgovorni Bogu. To može snažno utjecati na reagiranje djeteta. Ako se to propusti, ono može misliti da treba slušati svoje roditelje samo zato, jer su oni veći i jači od njega. Umjesto toga, ako roditelji pomognu svom djetetu spoznati da oni ne uče svoje vlastite misli, nego samo posreduju ono što kaže Stvoritelj i što stoji u njegovoj Riječi, tada  će to dati naročiti pečat njihovom savjetu i vodstvu, što inače ne bi bilo moguće. To može biti ispravan izvor snage, ukoliko se u životu djeteta pojave problemi, a ono spozna kako je teško u kušnji ili pod pritiskom, držati se čvrsto dobrih temeljnih načela. (Psalam 119:109-111; Priče Salamunove 6:20-22).

25. Kako može savjet iz Priča Salamunovih 17:9 pomoći roditeljima na ispravan način koriti svoju djecu?

²⁵ “Tko pokriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje” (Priče Salamunove 17:9, ST). To se tiče i odnosa roditelji — dijete. Ako se dijete jednom upozori na neku grešku i ono razumije zašto je bilo ukoreno, tada otac i majka vođeni ljubavlju, ne trebaju uvijek iznova spominjati taj prijestup. Posve svejedno što se dogodilo, objasni svom djetetu da mrziš nepravdu, a ne dijete (Juda 23). Dijete može misliti da je “dobilo lijek”, pa može česte aluzije na svoj slučaj smatrati nepotrebnim ponižavanjem. To će dovesti do toga da se počne udaljavati od svojih roditelja, te braće i sestara. Ako roditelji steknu dojam da dijete razvija neku lošu osobinu, mogu o tome razgovarati nekom drugom prilikom. Ne nabrajaj jednostavno ranije postupke, nego, umjesto toga objasni o kojim se temeljnim načelima radi, kako ih treba primijeniti i zašto njihovo uvažavanje doprinosi trajnoj sreći.

26. Zašto ne reagiraju sva djeca na istu vrstu ukora?

²⁶ “Razumna se ukor jače doima nego bezumna stotinu udaraca” (Priče Salamunove 17:10, ST). Različitu djecu može se koriti na razne načine. Potrebno  je uzeti u obzir temperament i prirođene sklonosti pojedine djece. Dijete koje je vrlo osjetljivo ne treba svaki puta tući. Kod nekog drugog djeteta mogu opet batine biti djelotvorne. Ili, može biti poput sluge opisanog u Pričama Salamunovim 29:19, koji ‘se ne popravlja riječima, jer ako i razumije, opet ne sluša’. U takvom slučaju treba dijete tjelesno kazniti.

27. Kako je neki otac pomogao svom malom sinu da više ne šara po zidu?

²⁷ Neka majka priča:

“Naš je sin bio star jedva dvije godine, kad je počeo šarati po zidu — male crvene crte, malo iznad poda. Otac mu je pokazao te crte i upitao ga u vezi toga. Mali ga je začuđeno gledao široko otvorenih očiju, ne rekavši niti da niti ne. Konačno, otac je nastavio: ‘Kad sam bio tako mali kao ti i ja sam šarao po zidu. To čini radost, zar ne?’ Djetetovo lice se odjednom razvedrilo, te je oduševljeno ispričao kako ga je to radovalo. Ono je znalo: Tata ga razumije! Ipak, objasnio mu je da zidovi nisu zato ovdje da se šara po njima, ako to čak i raduje. Uspostavljena je komunikacija, i tom djetetu nije bilo potrebno ništa više do nekoliko riječi objašnjenja.”

28. Kako je moguće izbjeći svađu sa svojim djetetom?

²⁸ Kad korimo ili kažnjavamo dijete dobro je navesti mu razloge i poučiti ga. No, obično nije uputno upustiti se u prepirku. Neka majka kaže jednostavno svom djetetu, koje ne obavlja rado neki posao: “Kada to završiš, idemo u park”. To je djetetu svaki dan pričinjavalo posebno zadovoljstvo. Tako dugo dok ono nije obavilo određeni mu zadatak, nije bilo zadovoljstva, nije bilo šetnje. Ako je majka došla pogledati i utvrdila da posao još uvijek nije bio učinjen, rekla je: “Ah, još nije gotovo? Onda  idemo kasnije, kada budeš gotov.” Ona nije grdila, a ipak je postigla dobre rezultate.

29. Što je moguće učiniti da bi dijete osjetilo neželjene posljedice svog lošeg načina postupanja?

²⁹ Ako djeca osjete neželjene posljedice lošeg načina postupanja, to im može pomoći spoznati mudrost dobrih temeljnih načela. Da li je dijete učinilo nered? Tada će biti najdjelotvornije da samo sve opet dovede u red. Je li bilo nekorektno ili grubo? U tom slučaju najbolje će se naučiti popraviti, ako se mora ispričati. Možda je u bijesu nešto razbilo? Ako je dovoljno staro, može se od njega tražiti da zasluži novac, kako bi nadoknadilo štetu. Kod neke djece može prolazno oduzimanje određenih prednosti, polučiti željeno djelovanje. U kršćanskoj skupštini oduzimanje prijateljskog druženja daje mogućnost da se neki prijestupnici navedu da se posrame (2. Solunjanima 3:6, 14, 15). Kod djece može prolazno isključenje iz obiteljske zajednice biti djelotvornije od batina. Ipak, ako bi dijete bilo isključeno iz kuće, ili bi se poduzele pretjerane mjere, tada bi se išlo preko onoga što naređuje ljubav. Posve svejedno koje bi se metode primijenile, djeci mora biti objašnjeno da će sama snositi posljedice svog ponašanja. Tako ih se uči da steknu osjećaj odgovornosti.

30. Zašto moraju roditelji biti ujednačeni, kada daju smjernice svojoj djeci?

³⁰ ‘Prosudi ono što je bolje’, i misli da je “mudrost koja dolazi odozgo ... razumna” (Filipljanima 1:10, ST; Jakov 3:17). Uzmi u obzir da su mala djeca svežnjevi energije, koja se treba osloboditi, da rado uče, otkrivaju i isprobavaju novo. Pokaži  dobru sposobnost razlučivanja i budi izbirljiv kad im postavljaš ograničenja i daješ smjernice. Roditelji moraju pronaći ispravnu ravnotežu između onoga što je i što nije potrebno. Ako si jednom postavio granice, tada ne pokušavaj kontrolirati svaku sitnicu, nego dozvoli svom djetetu slobodno i lako kretanje unutar tih granica (Priče Salamunove 4:11, 12). Inače bi se moglo dogoditi da tvoja djeca budu ‘ogorčena’ i da postanu ‘malodušna’, jer ti radiš sporno pitanje iz stvari, koje uopće nisu važne (Kološanima 3:21, ST).

31. Kakav nam je primjer obzirom na ukor dao Jehova Bog?

³¹ Zato, vi roditelji “kažnjavajte sina svoga (ili svoju kćer) dok ima nade”, no radite to na Božji način, u ljubavi. Oponašajte ga: “Jer koga Jahve ljubi, onoga i kori, kao otac sina koga voli.” Neka bi i vaš ukor bio tako koristan, udijelite ga ljubazno, kako to čini vaš Stvoritelj, jer “opomene stege put su života” (Priče Salamunove 19:18, ST; 3:12; 6:23, ST).