1. (a) Koju su dobru vijest objavljivali Isusovi učenici, no kakva je bila reakcija nekih Židova? (b) Koja si pitanja možemo postaviti?

PRIJE skoro 2 000 godina Božji Sin, Isus Krist, pomazan je za budućeg Kralja cijele Zemlje. Na poticaj vjerskih neprijatelja bio je pogubljen, no Jehova ga je uskrsnuo iz mrtvih. Posredstvom Isusa ljudima je omogućen vječni život. Međutim, nakon što su Isusovi učenici počeli javno objavljivati tu dobru vijest, započelo je progonstvo. Neke od njih bacili su u zatvor, čak su ih istukli te im naredili da prestanu govoriti o Isusu (Djela apostolska 4:1-3, 17; 5:17, 18, 40). Što su oni tada učinili? Što bi ti učinio? Bi li i dalje odvažno svjedočio?

2. (a) Koja se divna vijest treba objavljivati u naše vrijeme? (b) Tko ima odgovornost propovijedati dobru vijest?

² Godine 1914. Kralj Božjeg Kraljevstva, Isus Krist, ustoličen je na nebu kako bi vladao ‘usred svojih neprijatelja’ (Psalam 110:2). Zatim su Sotona i njegovi demoni zbačeni na Zemlju (Otkrivenje 12:1-5, 7-12). Tako su započeli posljednji dani sadašnjeg zlog sustava. Kad to razdoblje završi, Bog će uništiti čitav Sotonin sustav stvari (Danijel 2:44; Matej 24:21). Oni koji prežive dobit će priliku vječno živjeti na Zemlji koja će postati rajem. Ako si svim srcem prihvatio tu dobru vijest, trebao bi je prenositi drugima (Matej 24:14). No kakve reakcije možeš očekivati?

3. (a) Kako ljudi reagiraju na poruku o Kraljevstvu? (b) S kojim se pitanjem moramo suočiti?

 ³ Kad budeš objavljivao dobru vijest o Kraljevstvu, neki će ljudi reagirati pozitivno, no većina će biti ravnodušna (Matej 24:37-39). Neki će ti se možda rugati ili ti se protiviti. Isus je upozorio da će nam se možda protiviti i članovi naše obitelji (Luka 21:16-19). Protiviti bi nam se mogli i radni ili školski kolege. U nekim dijelovima svijeta vlasti su zabranile djelo Jehovinih svjedoka. Hoćeš li i dalje odvažno propovijedati Božju riječ i ‘čvrsto stajati u vjeri’ kad se nađeš u takvim okolnostima? (1. Korinćanima 16:13).

4. (a) Što je od presudne važnosti da bismo mogli vjerno služiti Bogu? (b) Zašto su kršćanski sastanci toliko važni?

⁴ Da bismo vjerno služili Jehovi, od presudne je važnosti da se koristimo svime što nam on stavlja na raspolaganje za našu duhovnu dobrobit. U to spadaju i skupštinski sastanci. Biblija nas potiče da ih ne zanemarujemo (Hebrejima 10:23-25). Oni koji već dugi niz godina vjerno služe Jehovi kao njegovi Svjedoci nastoje redovito pohađati sastanke na kojima se okupljaju sa svojom braćom u vjeri. Na tim sastancima produbljujemo svoje znanje o Bibliji. Osim toga, raste i naše razumijevanje već dobro poznatih istina te bolje uviđamo na koje ih sve načine možemo primjenjivati. Sudjelujući u ujedinjenom obožavanju, razvijamo bliskost sa svojom kršćanskom braćom te dobivamo duhovnu snagu za vršenje Božje volje. Jehovin nam duh pruža vodstvo putem skupštine, a posredstvom  tog duha i Isus je prisutan među nama (Matej 18:20; Otkrivenje 3:6).

5. Kako se održavaju sastanci kad je djelo Jehovinih svjedoka zabranjeno?

⁵ Pohađaš li redovito sve sastanke i primjenjuješ li ono što se na njima govori? Ponekad, kad je djelo Jehovinih svjedoka zabranjeno, sastanke se mora održavati u manjim grupama u stanovima ili kućama braće. Mjesto i vrijeme sastanaka često se mijenjaju i možda ne odgovaraju uvijek svima, a sastanci se ponekad održavaju i u kasnim večernjim satima. No usprkos žrtvama koje moraju učiniti i opasnosti kojoj se moraju izložiti, vjerna braća i sestre doista se trude prisustvovati svim sastancima.

6. Čime pokazujemo svoje pouzdanje u Jehovu, i kako nam to može pomoći da nastavimo odvažno propovijedati?

⁶ Naše pouzdanje u Jehovu raste kad mu se redovito obraćamo u iskrenoj molitvi, pokazujući tako da nam je potrebna njegova pomoć. Činiš li to? Isus se tokom svoje zemaljske službe redovito molio (Luka 3:21; 6:12, 13; 22:39-44). Noć prije nego što je pribijen na stup, svojim je učenicima rekao: “Bdijte i molite se, da ne dođete u iskušenje” (Marko 14:38). Kad su ljudi ravnodušni prema poruci o Kraljevstvu, mogli bismo doći u iskušenje da izgubimo revnost u našoj službi. Ako nam se rugaju ili nas progone, možda počinjemo razmišljati o tome da prestanemo propovijedati kako bismo izbjegli probleme. No ako se usrdno molimo da nam Božji duh pomogne kako bismo nastavili odvažno govoriti, to će nam pomoći da ne popustimo takvim iskušenjima (Luka 11:13; Efežanima 6:18-20).

7. (a) Zašto je izvještaj iz Djela apostolskih veoma važan za nas? (b) Odgovori na pitanja koja se nalaze na kraju ovog odlomka te objasni kako nam te misli mogu pomoći.

⁷ Izvještaj iz knjige Djela apostolska veoma je važan za sve nas. On nam pokazuje kako su u prvom stoljeću apostoli i drugi učenici — ljudi koji su imali iste osjećaje kao i mi — svladali prepreke i dokazali da su odvažni i vjerni svjedoci Jehove. Razmotri pomoću narednih pitanja i navedenih biblijskih redaka dio tog izvještaja. Pritom razmišljaj kako ti može koristiti ono što čitaš.

Jesu li apostoli bili visoko obrazovani? Jesu li po prirodi bili neustrašivi, bez obzira na to što im se događalo? (Ivan 18:17, 25-27; 20:19; Djela apostolska 4:13).

Što je Petru omogućilo da neustrašivo govori pred židovskim sudom koji je osudio čak i Božjeg Sina? (Matej 10:19, 20; Djela apostolska 4:8).

Što su apostoli radili u tjednima prije nego što su bili dovedeni pred Sanhedrin? (Djela apostolska 1:14; 2:1, 42).

Što su Petar i Ivan rekli kad su vlasti apostolima zabranile da propovijedaju na temelju Isusovog imena? (Djela apostolska 4:19, 20).

Kome su se apostoli ponovno obratili za pomoć nakon što su bili oslobođeni? Da li su se molili da progonstvo prestane ili za nešto drugo? (Djela apostolska 4:24-31).

 Kako je Jehova pomogao apostolima kad su protivnici pokušali spriječiti djelo propovijedanja? (Djela apostolska 5:17-20).

Kako su apostoli pokazali da razumiju zbog čega su bili oslobođeni? (Djela apostolska 5:21, 41, 42).

Što su učenici nastavili činiti čak i kad su se rasijali zbog progonstva? (Djela apostolska 8:3, 4; 11:19-21).

8. Koji su izvanredni rezultati proizašli iz službe prvih učenika, i kako smo mi uključeni u to djelo?

⁸ Djelo propovijedanja dobre vijesti nije bilo uzaludno. Na Pentekost 33. n. e. krstilo se oko 3 000 učenika. “Stalno su im se pridruživali vjernici u Gospodinu, mnoštva kako muškaraca tako i žena” (Djela apostolska 2:41; 4:4; 5:14). Nakon nekog vremena čak je i žestoki progonitelj Božjeg naroda, Savao iz Tarza, postao kršćaninom te je počeo odvažno svjedočiti o istini. On je postao poznat kao apostol Pavao (Galaćanima 1:22-24). Djelo koje je započelo u prvom stoljeću još i danas traje. Ono se u ovim posljednjim danima izvršava kao nikada prije, i to po cijeloj planeti Zemlji. Sretni smo što možemo sudjelovati u tom djelu, a dok to činimo, možemo učiti iz primjera vjernih svjedoka koji su služili prije nas.

9. (a) Koje je prilike Pavao koristio za svjedočenje? (b) Na koje načine ti drugima prenosiš poruku o Kraljevstvu?

⁹ Što je Pavao učinio nakon što je saznao istinu o Isusu Kristu? “Odmah je (...) počeo propovijedati Isusa, da je on Sin Božji” (Djela apostolska 9:20). Pavao je bio zahvalan za nezasluženu dobrotu koju mu je Bog pokazao te je uvidio da je dobra vijest koju je primio  potrebna svima. Kako je bio Židov, on je, u skladu s običajem onog vremena, išao u sinagoge te je tamo svjedočio. Također je propovijedao od kuće do kuće i s ljudima razgovarao na trgovima. Čak je bio spreman preseliti se na nova područja kako bi tamo propovijedao dobru vijest (Djela apostolska 17:17; 20:20; Rimljanima 15:23, 24).

10. (a) Kako je Pavao osim odvažnosti pokazao i razbor dok je svjedočio? (b) Kako mi možemo odražavati Pavlova svojstva dok svjedočimo rođacima te radnim i školskim kolegama?

¹⁰ Pavao je bio odvažan, ali i razborit, kakvi bismo i mi trebali biti. On je Židove nastojao pridobiti tako što je govorio o obećanjima koja je Bog dao njihovim praocima. U razgovoru s Grcima pozivao se na ono što je njima bilo poznato. Ponekad je drugima svjedočio pričajući im kako je upoznao istinu. Pavao je rekao: “Sve činim zbog dobre vijesti, da bih je dijelio s drugima” (1. Korinćanima 9:20-23; Djela apostolska 22:3-21).

11. (a) Što je Pavao činio kako se ne bi neprestano sukobljavao s protivnicima? (b) U kojim bi situacijama bilo mudro oponašati Pavlov primjer, i kako to možemo činiti? (c) Tko nam daje snagu kako bismo nastavili odvažno propovijedati?

¹¹ Kad je uvidio da bi zbog protivljenja bilo bolje da neko vrijeme propovijeda na drugom području, Pavao je to i učinio umjesto da neprestano dolazi u sukob s protivnicima (Djela apostolska 14:5-7; 18:5-7; Rimljanima 12:18). No on se nikad nije stidio dobre vijesti (Rimljanima 1:16). Iako mu nije bilo ugodno podnositi uvredljivo, pa čak i nasilno postupanje protivnika, on je ‘uz pomoć našeg Boga skupio hrabrost’ kako bi nastavio propovijedati. U skladu s tim je rekao: “Gospodin je stajao blizu mene i ulio mi snagu,  da bi se preko mene propovijedanje potpuno izvršilo” (1. Solunjanima 2:2; 2. Timoteju 4:17). Isus, Poglavar kršćanske skupštine, i nama daje potrebnu snagu kako bismo izvršili djelo za koje je prorekao da će se odvijati u naše vrijeme (Marko 13:10).

12. Kako kršćani pokazuju svoju odvažnost, i zbog čega posjeduju tu osobinu?

¹² Mi imamo dobre razloge nastaviti odvažno govoriti Božju riječ, baš kao što su to činili Isus i drugi vjerni Božji sluge iz prvog stoljeća. To ne znači da trebamo biti netaktični ili svoju poruku nametati onima koji je ne žele čuti. No nećemo odustati zbog toga što su ljudi ravnodušni, niti će nas protivljenje ušutkati. Poput Isusa, mi o Božjem Kraljevstvu govorimo kao o jedinoj vladavini koja će pravedno vladati nad čitavom Zemljom. To činimo s uvjerenjem jer zastupamo Jehovu, Vladara čitavog svemira, a poruka koju objavljujemo nije naša, već njegova. Naša ljubav prema njemu trebala bi biti najsnažniji motiv zbog kojeg ga hvalimo (Filipljanima 1:27, 28; 1. Solunjanima 2:13).