1. Što činjenice o Isusovom predljudskom životu pokazuju s obzirom na njegov odnos s Jehovom?

“OTAC ima naklonost prema Sinu i pokazuje mu sve što sam čini” (Ivan 5:20). Sin i njegov Otac, Jehova, doista su imali prisan odnos! Njihova bliskost započela je još u vrijeme kad ga je Jehova stvorio, nebrojene vjekove prije nego što se rodio kao čovjek. On je bio Božji jedinorođeni Sin, jedini kojeg je Jehova izravno stvorio. Sve drugo na nebu i na Zemlji stvoreno je posredstvom tog Božjeg ljubljenog prvorođenog Sina (Kološanima 1:15, 16). On je služio i kao Božja Riječ, odnosno Zastupnik, što znači da je preko njega Bog drugima prenosio svoju volju. Taj Sin, kojeg je Bog toliko ljubio, postao je čovjek Isus Krist (Priče Salamunove 8:22-30; Ivan 1:14, 18; 12:49, 50).

2. U kojoj mjeri biblijska proročanstva govore o Isusu?

² Prije nego što je Božji prvorođeni Sin čudom začet kao čovjek, o njemu su zapisana mnoga nadahnuta proročanstva. Apostol Petar rekao je Korneliju: “Za njega svjedoče svi proroci” (Djela apostolska 10:43). Biblija tako mnogo govori o Isusovoj ulozi da je jedan anđeo rekao apostolu Ivanu: “Svjedočenje za Isusa [je] ono što nadahnjuje na proricanje” (Otkrivenje 19:10). Spomenuta proročanstva jasno pokazuju da  je on Mesija. Ona ukazuju na razne uloge koje Isus ima u ostvarenju Božjih nauma. Sve je to od velikog značaja za nas danas.

3. (a) Tko je u proročanstvu iz 1. Mojsijeve 3:15 predočen zmijom, ‘ženom’ i ‘sjemenom zmije’? (b) Zašto je za Jehovine sluge naročito značajno to što će sjeme ‘stati na glavu zmiji’?

³ Prvo takvo proročanstvo izrečeno je nakon pobune u Edenu. Jehova je rekao zmiji: “Još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njezina; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati” (1. Mojsijeva 3:15). To proročanstvo zapravo je upućeno Sotoni, kojeg je zmija predstavljala. ‘Žena’ je Jehovina vjerna nebeska organizacija, koja mu je poput vjerne supruge. ‘Sjeme zmije’ uključuje sve anđele i ljude koji odražavaju Sotonin duh, odnosno protive se Jehovi i njegovom narodu. To što će sjeme ‘stati na glavu zmiji’ ukazuje na konačno uništenje buntovnika Sotone, koji je oklevetao Jehovu i ljudima nanio mnoge patnje. No tko je glavni dio “sjemena” koje će zmiji zdrobiti glavu? To je stoljećima bila ‘sveta tajna’ (Rimljanima 16:20, 25, 26).

4. Kako Isusovo porijeklo pokazuje da je on obećano Sjeme?

⁴ Nakon otprilike 2 000 godina ljudske povijesti Jehova je obznanio daljnje pojedinosti o tom proročanstvu. Ukazao je na to da Sjeme treba doći iz Abrahamove loze (1. Mojsijeva 22:15-18). Ipak, tko će dalje nastaviti tu lozu do Sjemena nije ovisilo o tjelesnom potomstvu, već o Božjem odabiru. Premda je  Abraham volio svog sina Izmaela kojeg mu je rodila Agara, Jehova je rekao: “Savez svoj učiniću s Izakom kad ti ga rodi Sara” (1. Mojsijeva 17:18-21). Kasnije je Jehova taj savez potvrdio s Jakovom, od kojeg je poteklo 12 izraelskih plemena, a ne s Izakovim prvorođenim sinom Ezavom (1. Mojsijeva 28:10-14). S vremenom se pokazalo da će se Sjeme roditi u Judinom plemenu, u Davidovoj lozi (1. Mojsijeva 49:10; 1. Dnevnika 17:3, 4, 11-14).

5. Kako je na početku Isusove službe na Zemlji postalo jasno da je on Mesija?

⁵ Koje nam još pojedinosti omogućavaju da utvrdimo tko je Sjeme? U Bibliji je više od 700 godina unaprijed zapisano da će Betlehem biti mjesto u kojem će se obećano Sjeme roditi kao čovjek. U njoj također stoji da Sjeme postoji još “od vječnih vremena”, odnosno otkad je stvoreno na nebu (Mihej 5:2). Preko proroka Danijela prorečeno je i točno vrijeme kad će se ono pojaviti na Zemlji kao Mesija (Danijel 9:24-26). Kad je Isus pomazan svetim duhom, te je postao Jehovinim Mesijom, Božji glas s neba jasno je izjavio da je on njegov Sin (Matej 3:16, 17). Sada je bilo otkriveno tko je to Sjeme! Zato je Filip s uvjerenjem mogao reći: “Našli smo onoga o kome su pisali Mojsije, u Zakonu, i Proroci: Isusa” (Ivan 1:45).

6. (a) Što su Isusovi sljedbenici uvidjeli, prema Luki 24:27? (b) Tko je glavni dio ‘sjemena žene’ i što znači da će ono stati na glavu zmiji?

⁶ Nakon toga su Isusovi sljedbenici uvidjeli da nadahnuto Sveto pismo sadrži doslovce na desetke proročanstava koja ukazuju na njega (Luka 24:27). Postalo  je još jasnije da je Isus glavni dio ‘sjemena žene’, onaj koji će stati na glavu zmiji, odnosno uništiti Sotonu. Sva Božja obećanja ljudima, sve ono što s čežnjom očekujemo, ispunit će se preko Isusa (2. Korinćanima 1:20).

7. Što bi bilo dobro da i mi zaključimo nakon što saznamo tko je onaj na koga se odnose proročanstva?

⁷ Kako bi ta spoznaja trebala utjecati na nas? Biblija izvještava o etiopskom eunuhu koji je čitao neka od tih proročanstava o Otkupitelju i Mesiji koji je trebao doći. On je u nedoumici pitao evangelizatora Filipa: “O kome ovo govori prorok?” No nakon što je dobio odgovor, nije se zadovoljio time da sve ostane na riječima. Pažljivo je saslušao ono što mu je Filip objasnio te je zaključio da će cijenjenje za to ispunjeno proročanstvo pokazati tako da poduzme određene korake. Uvidio je da se treba krstiti (Djela apostolska 8:32-38; Izaija 53:3-9). Reagiramo li i mi slično?

8. (a) Što predočava Abrahamova spremnost da žrtvuje Izaka? (b) Zašto je Jehova rekao Abrahamu da će se posredstvom Sjemena blagosloviti svi narodi, i što to znači za nas danas?

⁸ Razmotri i dirljivi izvještaj o Abrahamovoj spremnosti da žrtvuje Izaka, jedinog sina kojeg je dobio od Sare (1. Mojsijeva 22:1-18). Taj je događaj predočio ono što je Jehova kasnije učinio, naime žrtvovao svog jedinorođenog Sina. O tome čitamo: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko pokazuje vjeru u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16). Zbog toga možemo biti sigurni da će nam Jehova, jednako kao što je dao svog jedinorođenog Sina kako bi ispunio svoj naum,  ‘dobrohotno dati i sve ostalo’ (Rimljanima 8:32). Što mi stoga trebamo činiti? Kao što je zapisano u 1. Mojsijevoj 22:18, Jehova je Abrahamu rekao da će se posredstvom tog Sjemena blagosloviti svi narodi ‘jer je Abraham poslušao Božji glas’. I mi trebamo slušati Jehovu i njegovog Sina, jer u Bibliji stoji: “Tko pokazuje vjeru u Sina, ima vječni život; tko nije poslušan Sinu, neće vidjeti život, nego Božja srdžba ostaje na njemu” (Ivan 3:36).

9. Što ćemo činiti ako cijenimo nadu u vječni život koju imamo zahvaljujući Isusovoj žrtvi?

 ⁹ Ako cijenimo nadu u vječni život, koju imamo zahvaljujući Isusovoj žrtvi, spremno ćemo činiti ono što nam je Jehova preko njega rekao. Božje zapovijedi usko su povezane s našom ljubavi prema Bogu i svojim bližnjima (Matej 22:37-39). Isus je pokazao da će nas naša ljubav prema Jehovi potaknuti da druge učimo da ‘drže sve što nam je on zapovjedio’ (Matej 28:19, 20). Tu bismo ljubav trebali pokazivati i drugim Jehovinim slugama redovito se sastajući s njima (Hebrejima 10:25; Galaćanima 6:10). Dok se trudimo biti poslušni Bogu i njegovom Sinu, ne smijemo misliti da oni od nas očekuju savršenstvo. U Hebrejima 4:15 stoji da Isus kao naš Prvosvećenik može “suosjećati s našim slabostima”. To je doista vrlo utješno, naročito kad se preko Krista molimo Bogu za pomoć da nadvladamo svoje slabosti (Matej 6:12).

10. Zašto je bez Isusa Krista spasenje nemoguće?

¹⁰ Nakon što je članovima židovskog vrhovnog suda u Jeruzalemu ukazao na to da se biblijsko proročanstvo ispunilo na Isusu, apostol Petar iznio je upečatljivi zaključak: “Ni u kome drugom nema spasenja, jer nema drugog imena pod nebom danog ljudima po kojem možemo biti spašeni” (Djela apostolska 4:12). Budući da su svi Adamovi potomci grešni, njihova smrt nema vrijednost kojom bi ikoga mogli otkupiti. No Isus je bio savršen i njegov je život imao žrtvenu vrijednost (Psalam 49:6-9; Hebrejima 2:9).  On je Bogu prinio otkupninu koja je potpuno jednake vrijednosti kao i savršen život koji je Adam izgubio (1. Timoteju 2:5, 6). Tako smo mi dobili priliku da vječno živimo u Božjem novom svijetu.

11. Objasni na koji nam način Isusova žrtva uvelike pomaže.

¹¹ Otkupnina nam već i sada uvelike pomaže. Naprimjer, premda smo grešnici, Isusova nam žrtva omogućava da zahvaljujući oproštenju grijeha imamo čistu savjest. Ona nam pruža daleko više nego što su Izraelci ikada imali prinoseći životinjske žrtve u skladu s Mojsijevim zakonom (Djela apostolska 13:38, 39; Hebrejima 9:13, 14; 10:22). No da bismo dobili to oproštenje trebamo otvoreno priznati koliko nam je potrebna Kristova žrtva: “Ako kažemo: ‘Nemamo grijeha’, zavaravamo sami sebe i istina nije u nama. Ako priznajemo svoje grijehe, on je vjeran i pravedan da nam oprosti naše grijehe i da nas očisti od sve nepravednosti” (1. Ivanova 1:8, 9).

12. Zašto je krštenje u vodi važno za stjecanje dobre savjesti pred Bogom?

¹² Kako grešnici mogu pokazati vjeru u Krista i njegovu žrtvu? Kad su ljudi u prvom stoljeću postali vjernici, oni su to javno pokazali. Na koji način? Svojim krštenjem. Zbog čega su to učinili? Zbog toga što je Isus rekao da se svi njegovi učenici trebaju krstiti (Matej 28:19, 20; Djela apostolska 8:12; 18:8). Osoba koja je u srcu duboko dirnuta darom koji nam je Jehova s ljubavlju omogućio putem Isusa neće oklijevati u tome. Poduzet će sve potrebne promjene u svom životu, predati se Bogu u molitvi i simbolizirati svoje  predanje krštenjem u vodi. Pokaže li svoju vjeru na taj način, ona upućuje ‘molbu Bogu za dobru savjest’ (1. Petrova 3:21).

13. Što bismo trebali poduzeti ako počinimo grijeh, i zašto?

¹³ Naravno, i nakon krštenja imat ćemo grešne sklonosti. Što tada? Apostol Ivan je rekao: “Ovo vam pišem da ne biste počinili grijeh. No ako tko i počini grijeh, imamo pomoćnika kod Oca: Isusa Krista, pravednika. On je pomirbena žrtva za naše grijehe” (1. Ivanova 2:1, 2). Znači li to da će sve biti u redu ma što činili, samo ako se molimo Bogu za oproštenje? Ne bezuvjetno. Temelj za oproštenje je iskreno pokajanje. Možda će nam biti potrebna i pomoć starijih, iskusnijih osoba u kršćanskoj skupštini. Mi moramo uvidjeti da je ono što smo učinili krivo, iskreno žaliti zbog toga i svojski se truditi da to više ne ponovimo (Djela apostolska 3:19; Jakov 5:13-16). Postupimo li tako, možemo biti uvjereni da će nam Isus pomoći te da ćemo ponovno zadobiti Jehovinu naklonost.

14. (a) Objasni na koji nam važan način koristi Isusova žrtva. (b) Što ćemo činiti ako doista imamo vjeru?

¹⁴ Isusova je žrtva ‘malom stadu’, sekundarnom dijelu sjemena iz 1. Mojsijeve 3:15, omogućila vječni život na nebu (Luka 12:32; Galaćanima 3:26-29). Također je milijardama drugih ljudi otvorila put u vječni život na rajskoj Zemlji (Psalam 37:29; Otkrivenje 20:11, 12; 21:3, 4). Vječni život je “dar koji daje Bog (...) preko Krista Isusa, našeg Gospodina” (Rimljanima 6:23; Efežanima 2:8-10). Ako vjerujemo u taj dar i zahvalni smo za to što ga je Bog omogućio na  takav način, to ćemo i pokazati. Kad saznamo kako je divno Jehova preko Isusa izvršio svoju volju te koliko je važno da svi točno slijedimo Isusove stope, kršćanska će nam služba zasigurno postati jednom od najvažnijih aktivnosti u životu. Naša vjera bit će očita po tome što ćemo s uvjerenjem drugima govoriti o tom veličanstvenom Božjem daru (Djela apostolska 20:24).

15. Kako vjera u Isusa Krista doprinosi jedinstvu?

¹⁵ Takva vjera doista doprinosi našem jedinstvu! Ona nas zbližava s Jehovom, njegovim Sinom i s drugim članovima kršćanske skupštine (1. Ivanova 3:23, 24). Stoga se radujemo što je Jehova dobrohotno svom Sinu dao “ime koje je iznad svakog drugog imena [osim Božjeg], kako bi se u Isusovo ime prignulo svako koljeno onih koji su na nebu i onih koji su na zemlji i onih koji su pod zemljom, i da bi svaki jezik otvoreno priznao da je Isus Krist Gospodin na slavu Boga, Oca” (Filipljanima 2:9-11).