1, 2. (a) Kakvu je slobodu Bog dao prvom ljudskom paru? (b) Navedi neke zakone koji su utjecali na život Adama i Eve.

KAD je Jehova stvorio prvog čovjeka i ženu, oni su imali daleko veću slobodu nego što je imaju ljudi danas. Njihov dom bio je Raj, prekrasan edenski vrt. Budući da su imali savršen um i tijelo, nikakva bolest nije narušavala njihovu radost u životu. U budućnosti ih nije čekala smrt, kao što čeka sve njihove potomke. Osim toga, oni nisu bili poput robota, već su imali izvanredan dar slobodne volje, mogućnost da donose vlastite odluke. No da bi i dalje uživali u toj divnoj slobodi, morali su poštovati Božje zakone.

² Uzmimo za primjer prirodne zakone koje je Bog postavio. Po svemu sudeći, to nisu bili doslovni zakoni, no Adam i Eva bili su tako stvoreni da je bilo sasvim normalno da će im se podložiti. Kad su bili gladni, znali su da trebaju jesti; kad su bili žedni, znali su da trebaju piti; zalazak sunca pokazivao je da je vrijeme za spavanje. Jehova im je dao i zadatak da rade. Ustvari, i taj je zadatak bio neka vrsta zakona budući da je određivao njihovo postupanje. Adam i Eva trebali su rađati djecu, vladati nad raznoraznim živim stvorenjima na Zemlji te proširivati granice Raja sve dok se on ne bi proširio na čitavu zemaljsku kuglu  (1. Mojsijeva 1:28; 2:15). Taj ih zakon nije opterećivao, već je bio za njihovo dobro! Omogućio im je da obavljaju doista ugodan posao te da u potpunosti i na koristan način upotrijebe svoje sposobnosti. Pored toga, imali su veliku slobodu da odlučuju kako će obavljati taj zadatak. Što su više mogli tražiti?

3. Kako su Adam i Eva mogli naučiti mudro koristiti svoju slobodu donošenja odluka?

³ Naravno, to što su Adam i Eva dobili mogućnost da donose odluke nije značilo da će svaka odluka koju donesu uroditi dobrim rezultatima. Oni su svoju slobodu donošenja odluka trebali koristiti unutar granica Božjih zakona i načela. Kako su mogli saznati što uključuju ti zakoni i načela? Tako da slušaju svog Tvorca i promatraju njegova djela. Bog je Adamu i Evi dao razum kako bi mogli primjenjivati ono što su učili. Budući da su bili stvoreni savršeni, prirodno su bili skloni odražavati Božje osobine u donošenju odluka. I doista, da su istinski cijenili ono što je Bog učinio za njih i željeli mu ugoditi, oni bi se trudili to i činiti (1. Mojsijeva 1:26, 27; Ivan 8:29).

4. (a) Je li zapovijed dana Adamu i Evi da ne jedu plod s jednog drveta narušila njihovu slobodu? (b) Zbog čega je taj zahtjev bio na mjestu?

⁴ Bog je zatim s pravom odlučio ispitati njihovu odanost prema njemu kao svom Davatelju Života te njihovu spremnost da poštuju granice koje im je postavio. Jehova je Adamu dao sljedeću zapovijed: “Jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš” (1. Mojsijeva 2:16, 17). Nakon što je  Eva stvorena, i ona je bila upoznata s tim zakonom (1. Mojsijeva 3:2, 3). Je li to ograničenje narušavalo njihovu slobodu? Nikako ne. I bez plodova tog jednog drveta oni su imali obilje ukusne, raznovrsne hrane (1. Mojsijeva 2:8, 9). Bilo je sasvim na mjestu da priznaju da Zemlja pripada Bogu, jer ju je on stvorio. Iz tog razloga on ima pravo postaviti zakone koji su u skladu s njegovim naumom te na dobrobit ljudi (Psalam 24:1, 10).

5. (a) Kako su Adam i Eva izgubili divnu slobodu koju su imali? (b) Što su Adam i Eva dobili umjesto slobode koju su izgubili, i kakve su posljedice za nas?

⁵ No što se dogodilo? Potaknut sebičnim ambicijama, jedan anđeo zloupotrijebio je svoju slobodnu volju te postao Sotona, što znači “protivnik”. Prevario je Evu i uvjerio je u nešto što se protivilo Božjoj volji (1. Mojsijeva 3:4, 5). Adam se pridružio Evi u kršenju Božjeg zakona. Budući da su uzeli ono što im nije pripadalo, izgubili su svoju divnu slobodu. Grijeh je zagospodario njima te su, kao što ih je Bog upozorio, na koncu i umrli. Na svoje su potomstvo prenijeli grijeh, koji se očituje u urođenoj sklonosti neispravnom postupanju. Grijeh je donio i manjkavosti koje vode do bolesti, starosti i smrti. Sklonost neispravnom postupanju, koju dodatno otežava Sotonin utjecaj, dovela je do toga da je povijest čovječanstva ispunjena mržnjom, kriminalom, ugnjetavanjem i ratovima koji su odnijeli milijune života. Kakva li je to suprotnost slobodi koju je Bog na početku dao ljudima! (5. Mojsijeva 32:4, 5; Job 14:1, 2; Rimljanima 5:12; Otkrivenje 12:9).

6. (a) Gdje se može pronaći prava sloboda? (b) O kakvoj je slobodi govorio Isus?

⁶ S obzirom na loše stanje koje danas svuda vlada nije ništa neobično što ljudi čeznu za većom slobodom. No gdje se može pronaći prava sloboda? Isus je rekao: “Ako ostanete u mojoj riječi, zaista ste moji učenici, i upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi” (Ivan 8:31, 32). Isus nije govorio o slobodi kojoj se ljudi nadaju kad umjesto jednog vladara ili oblika vladavine izaberu neki drugi. Ne, ova sloboda seže do same srži ljudskih problema. Isus je govorio o oslobođenju od ropstva grijehu (Ivan 8:24, 34-36). Stoga, kad netko postane pravi učenik Isusa Krista, on u svom životu doživi ogromnu promjenu, pravo oslobođenje!

7. (a) U kom smislu već sada možemo biti oslobođeni od grijeha? (b) Što moramo činiti da bismo postigli tu slobodu?

⁷ To ne znači da danas pravi kršćani više ne osjećaju utjecaj urođene sklonosti prema grešnom postupanju. Budući da su naslijedili grijeh, oni još uvijek s njim vode borbu (Rimljanima 7:21-25). No ako netko doista živi u skladu s Isusovim učenjima, on više ne robuje grijehu. Grijeh za njega više nije poput okrutnog gospodara čije naredbe mora slijepo slušati. On više ne vodi isprazan život niti radi nešto zbog čega bi ga opterećivala savjest. Njegova je savjest čista pred Bogom, jer su mu na temelju vjere u Kristovu žrtvu oprošteni prijašnji grijesi. Grešne sklonosti možda će se uvijek iznova pojavljivati, no kad im se odupre, imajući na umu čistu Kristovu nauku, on pokazuje da grijeh više nije njegov gospodar (Rimljanima 6:12-17).

8. (a) Od čega nas sve oslobađa pravo kršćanstvo? (b) Kakav bismo stav trebali imati prema svjetovnim vladarima?

 ⁸ Razmotri sada kakve sve slobode uživamo kao kršćani. Oslobođeni smo utjecaja lažnih nauka, robovanja praznovjerju i grijehu. Veličanstvene istine o stanju mrtvih i uskrsnuću oslobodile su nas bespotrebnog straha od smrti. Spoznaja o tome da će nesavršene ljudske vlasti uskoro biti zamijenjene Božjim pravednim Kraljevstvom oslobodila nas je beznađa (Danijel 2:44; Matej 6:10). No ta sloboda ne daje nam pravo da se s nepoštovanjem odnosimo prema državnim vlastima i njihovim zakonima (Titu 3:1, 2; 1. Petrova 2:16, 17).

9. (a) Kako nam Jehova s puno ljubavi pomaže da imamo najveću mjeru slobode koja je danas moguća ljudima? (b) Kako možemo donositi mudre odluke?

⁹ Jehova od nas ne očekuje da na temelju vlastitih pogrešaka saznamo koji bi način života bio najbolji. On zna kako smo stvoreni te što nam donosi istinsko zadovoljstvo i vječnu dobrobit. Zna kakav način razmišljanja i postupanja može narušiti naš odnos s njim i s našim bližnjima te nam čak možda onemogućiti ulazak u novi svijet. Jehova nam putem Biblije i svoje vidljive organizacije s puno ljubavi sve to otkriva (Marko 13:10; Galaćanima 5:19-23; 1. Timoteju 1:12, 13). Na nama je zatim da upotrijebimo slobodnu volju koju nam je dao i odlučimo kako ćemo postupiti. Ako, za razliku od Adama, uzmemo k srcu ono što nam Biblija kaže, donosit ćemo mudre odluke. Pokazat ćemo da nam je dobar odnos s Jehovom najvažniji u životu.

10. Za kakvom slobodom čeznu neki Jehovini svjedoci?

¹⁰ Ponekad neki mladi Jehovini svjedoci — a i oni koji nisu tako mladi — čeznu za drugačijom vrstom slobode. Možda ih privlače uzbuđenja koja nudi svijet, i što više razmišljaju o tome, to je snažnija njihova želja da postupaju na nekršćanski način uobičajen u svijetu. Oni možda nemaju namjeru uzimati drogu, opijati se ili činiti blud. No počnu se družiti s onima koji nisu pravi kršćani te teže za tim da ih oni prihvate. Možda čak počnu oponašati njihov način govora i ponašanja (3. Ivanova 11).

11. Tko nas ponekad može poticati na neispravno postupanje?

¹¹ Ponekad nas na nekršćansko postupanje može poticati i netko tko tvrdi da služi Jehovi. To se događalo  i nekim ranim kršćanima, a može se dogoditi i danas. Takve osobe često žele činiti ono za što smatraju da će im donijeti zadovoljstvo, no što se protivi Božjim zakonima. Oni druge pozivaju da se malo “zabave”, ‘obećavajući im slobodu, dok su sami robovi raspadljivosti’ (2. Petrova 2:19).

12. Koje su žalosne posljedice postupanja koje se protivi Božjim zakonima i načelima?

¹² Posljedice takve tobožnje slobode uvijek su loše, budući da ona uključuje prestupanje Božjih zakona. Naprimjer, posljedice nedozvoljenih spolnih odnosa mogu biti emocionalni nemir, bolesti, smrt, neželjena trudnoća, možda i raspad braka (1. Korinćanima 6:18; 1. Solunjanima 4:3-8). Posljedice uzimanja droge mogu biti razdražljivost, otežan govor, zamagljen vid, vrtoglavica, teško disanje, halucinacije i smrt. Uzimanje droge može stvoriti ovisnost te potaknuti osobu da se bavi kriminalom kako bi i dalje mogla kupovati drogu. Slične su i posljedice prekomjernog konzumiranja alkohola (Priče Salamunove 23:29-35). Oni koji se upuste u takvo postupanje možda misle da imaju slobodu, no prekasno shvate da su postali robovi grijehu — a on je doista okrutan gospodar! Ako sada razmišljamo o tome, možemo biti pošteđeni takvog iskustva (Galaćanima 6:7, 8).

13. (a) Što često potiče želje koje uzrokuju probleme? (b) Čije gledište trebamo uzeti u obzir da bismo saznali što je to “loše društvo”? (c) Odgovarajući na pitanja iz 13. odlomka, objasni kakvo je Jehovino gledište.

¹³ Razmisli o tome što je često korijen problema. Biblija objašnjava: “Svakoga iskušava njegova vlastita  želja, tako što ga odvlači i mami. Zatim želja, kad postane plodna, rađa grijeh; a grijeh pak, kad je učinjen, donosi smrt” (Jakov 1:14, 15). Što potiče želju? Ono čime hranimo svoj um. Ona je često posljedica druženja s ljudima koji ne primjenjuju biblijska načela. Naravno, svi znamo da se trebamo čuvati ‘lošeg društva’ (1. Korinćanima 15:33). No što je to loše društvo? Kakvo je Jehovino gledište o tome? Ako razmisliš o sljedećim pitanjima i potražiš navedene biblijske retke, to će ti pomoći da dođeš do ispravnih zaključaka.

Znači li to što neki ljudi uživaju određeni ugled u svijetu da su samim time i dobro društvo? (1. Mojsijeva 34:1, 2, 18, 19).

Pokazuju li nam njihovi razgovori, možda njihove šale, trebamo li se blisko družiti s njima? (Efežanima 5:3, 4).

Kako se Jehova osjeća ako se blisko družimo s onima koji ga ne ljube? (2. Dnevnika 19:1, 2).

Ako radimo ili idemo u školu s onima koji ne dijele naša uvjerenja, zbog čega trebamo biti oprezni? (1. Petrova 4:3, 4).

Gledanje televizije i filmova, korištenje Interneta te čitanje knjiga, časopisa i novina, također je način na koji se družimo s drugim ljudima. Na što trebamo paziti kad tako provodimo vrijeme? (Priče Salamunove 3:31; Izaija 8:19; Efežanima 4:17-19).

 Što naš izbor ljudi s kojima se družimo govori Jehovi o tome kakve smo osobe? (Psalam 26:1, 4, 5; 97:10).

14. Kakva veličanstvena sloboda očekuje one koji sada vjerno primjenjuju savjete iz Božje Riječi?

¹⁴ Božji novi svijet je tik pred nama. Čovječanstvo će putem Božje nebeske vladavine, njegovog Kraljevstva, biti oslobođeno utjecaja Sotone i čitavog njegovog zlog sustava stvari. Postupno će poslušni ljudi biti oslobođeni svakog utjecaja grijeha, te će im um i tijelo biti savršeni, zbog čega će u potpunosti moći uživati u vječnom životu u Raju. S vremenom će se sve što je stvoreno radovati slobodi koja je u potpunom skladu s ‘Jehovinim duhom’ (2. Korinćanima 3:17). Ima li smisla riskirati i sve to izgubiti zbog toga što sada ne uvažavamo savjete iz Božje Riječi? Ako već sada mudro koristimo svoju kršćansku slobodu, time ćemo svi jasno pokazati da istinski čeznemo za ‘slavnom slobodom Božje djece’ (Rimljanima 8:21).