ŠESTO POGLAVLJE
Sporno pitanje u koje smo svi uključeni
1, 2. (a) Koje je sporno pitanje Sotona postavio u Edenu? (b) Kojim je riječima pokrenuo to pitanje?
UKLJUČEN si u najvažnije pitanje s kojim su se ljudi ikada suočili. Stav koji zauzmeš u tom spornom pitanju ima presudan utjecaj na tvoju vječnu budućnost. To pitanje pokrenuto je kad je u Edenu izbila pobuna. Tada je Sotona upitao Evu: “Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu?” Ona je odgovorila da je Bog za plod jednog drveta rekao: ‘Ne jedite ga, da ne umrete.’ Nakon toga Sotona je Jehovu izravno optužio za laž, rekavši da ni Evin ni Adamov život ne ovise o njihovoj poslušnosti Bogu. Rekao je da Bog svojim stvorenjima uskraćuje nešto dobro, naime mogućnost da postavljaju vlastita mjerila u životu. Njegova tvrdnja bila je: “Zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao Bog i znati što je dobro što li zlo” (1. Mojsijeva 3:1-5).
2 Sotona je ustvari tvrdio da bi ljudima bilo bolje da sami donose odluke umjesto da slušaju Božje zakone. Tako je pod sumnju doveo Božji način vladanja, a to je pokrenulo nadasve važno sporno pitanje ima li Bog pravo biti Vladar cijelog svemira. Pitanje je zapravo glasilo: Je li za ljude bolji Jehovin način vladanja ili vladavina neovisna o njemu? Jehova je mogao odmah uništiti Adama i Evu, no time se ne bi na najbolji način riješilo sporno pitanje ima li Bog pravo biti Vladar nad svime. Davši ljudima dovoljno vremena da sami vladaju, Bog je mogao jasno pokazati do čega vodi neovisnost o njemu i njegovim zakonima.
3. Koje je popratno sporno pitanje iznio Sotona?
3 Sotonin napad na Jehovino pravo vladanja nije završio onim što se zbilo u Edenu. On je u pitanje doveo i vjernost drugih prema Jehovi. Tako je, uz ono glavno, nastalo i popratno sporno pitanje, usko povezano s njim. To se pitanje ticalo potomaka Adama i Eve, a i svih duhovnih Božjih sinova, čak i njegovog voljenog prvorođenog Sina. Naprimjer, u Jobovo vrijeme Sotona je tvrdio da oni koji služe Jehovi to ne čine iz ljubavi prema njemu i njegovom načinu vladanja već iz sebičnih razloga. Rekao je da će pod pritiskom svi oni popustiti sebičnim željama (Job 2:1-6; Otkrivenje 12:10).
Što je pokazala povijest
4, 5. Je li čovjek, prema onome što pokazuje povijest, u stanju upravljati svojim koracima?
4 Važan činilac u spornom pitanju o pravu vladanja je sljedeći: Bog ljude nije stvorio tako da mogu biti sretni ako su neovisni o njegovoj vladavini. Na naše dobro stvorio nas je ovisnima o svojim pravednim zakonima. Prorok Jeremija rekao je: “Znam, Jehova, da put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim. Karaj me, Jehova” (Jeremija 10:23, 24). Stoga Božja Riječ savjetuje: “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se” (Priče Salamunove 3:5). Jednako kao što je Bog ljudima postavio fizikalne zakone koje moraju poštivati da bi ostali živi, postavio je i moralne zakone koji, kad ih se poštuje, doprinose skladu u društvu.
5 Bog je dobro znao da ljudsko društvo ne može uspješno funkcionirati ako se ne podloži njegovoj vladavini. Uzaludno pokušavajući uspješno vladati neovisno o Bogu, ljudi su formirali razne političke, ekonomske i vjerske sisteme. Zbog tih razlika neprestano dolaze u sukob jedni s drugima, što vodi do nasilja, ratova i smrti. ‘Čovjek vlada nad čovjekom na zlo njegovo’ (Propovjednik 8:9). Tako je bilo tokom čitave ljudske povijesti. Kao što je prorečeno u Božjoj Riječi, zli ljudi i varalice ‘napreduju sa zla na gore’ (2. Timoteju 3:13). I premda su u 20. stoljeću ostvarena velika znanstvena i industrijska dostignuća, u njemu su se zbile i najveće strahote u povijesti čovječanstva. Riječi iz Jeremije 10:23 doista su se pokazale istinitima — ljudi nisu stvoreni tako da sami upravljaju svojim koracima.
6. Kako će Bog uskoro razriješiti pitanje ljudske neovisnosti o njemu?
6 Dugoročne tragične posljedice neovisnosti o Bogu jednom zauvijek su pokazale da ljudska vladavina nikako ne može biti uspješna. Jedino Božja vladavina omogućuje sreću, jedinstvo, zdravlje i život, a Božja Riječ pokazuje da Jehova neće još dugo podnositi neovisne ljudske vladavine (Matej 24:3-14; 2. Timoteju 3:1-5). Uskoro će se umiješati u ljudska zbivanja te ponovno zavladati Zemljom. Biblijsko proročanstvo kaže: “U vrijeme tih kraljeva [današnjih ljudskih vladavina] Bog će nebeski podignuti kraljevstvo [na nebu] koje se dovijeka neće rasuti, i to se kraljevstvo neće ostaviti drugom narodu [ljudi više nikad neće vladati Zemljom]; ono će satrti i ukinuti sva ta [sadašnja] kraljevstva, a samo će stajati dovijeka” (Danijel 2:44).
Ući u Božji novi svijet
7. Tko će preživjeti kad Božja vladavina uništi ljudsku?
7 Kad Božja vladavina uništi ljudsku, tko će preživjeti? Biblija odgovara: “Pravednici [oni koji podupiru Božje pravo vladanja] nastavati [će] na zemlji, i bezazleni će ostati na njoj. A bezbožni [oni koji ne podupiru Božje pravo vladanja] će se istrijebiti sa zemlje” (Priče Salamunove 2:21, 22). Slično tome, psalmist je rekao: “Još malo, pa neće biti bezbožnika. (...) Pravednici će naslijediti zemlju, i živjeće na njoj dovijeka” (Psalam 37:10, 29).
8. Kako će Bog dokazati da ima puno pravo biti naš Vladar?
8 Nakon uništenja Sotoninog sustava, Bog će uspostaviti svoj novi svijet, koji će potpuno ukloniti strašno nasilje, ratove, siromaštvo, patnje, bolesti i smrt koji već tisućama godina pogađaju ljude. Biblija lijepo opisuje blagoslove koji očekuju poslušne ljude: “Obrisat će [Bog] svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje su stvari prošle” (Otkrivenje 21:3, 4). Bog će putem svoje nebeske vladavine, Kristovog Kraljevstva, dokazati da ima puno pravo biti naš Vladar (Rimljanima 16:20; 2. Petrova 3:10-13; Otkrivenje 20:1-6).
Kakav su stav neki zauzeli u spornom pitanju
9. (a) Kakav su stav vjerni Jehovini sluge imali prema njegovim uputama? (b) Kako je Noa dokazao svoju vjernost, i što možemo naučiti iz njegovog primjera?
9 Kroz čitavu povijest bilo je vjernih muškaraca i žena koji su dokazali svoju vjernost Jehovi kao Vladaru. Oni su znali da njihov život ovisi o tome hoće li ga slušati i pokoravati mu se. Noa je bio jedan od njih. Stoga je Bog rekao Noi: “Kraj svakome tijelu dođe preda me. (...) Načini sebi arku.” Noa se podložio Jehovinom vodstvu. Drugi ljudi tog vremena bili su upozoreni, no živjeli su kao da se ništa neuobičajeno neće dogoditi. Usprkos tome, Noa je sagradio ogromnu arku te je revno drugima propovijedao o Jehovinim pravednim zahtjevima. Izvještaj nadalje kaže: “Noa učini, kako mu zapovjedi Bog, sve onako učini” (1. Mojsijeva 6:13-22; Hebrejima 11:7; 2. Petrova 2:5).
10. (a) Kako su Abraham i Sara pokazali da priznaju Jehovu kao Vladara? (b) Što možemo naučiti iz Abrahamovog i Sarinog primjera?
10 Abraham i Sara također su pružili izvrstan primjer time što su izvršavajući sve Jehovine zapovijedi priznali njega kao Vladara. Oni su živjeli u bogatom gradu Uru Kaldejskom. No kad je Jehova Abrahamu rekao da ode u drugu, nepoznatu zemlju, on “pođe (...) kao što mu kaza Jehova”. Sara je nesumnjivo živjela udobnim životom — imala je svoj dom, prijatelje i rođake. No bila je podložna Jehovi i svom suprugu te je pošla u kanaansku zemlju premda nije znala što je tamo čeka (1. Mojsijeva 11:31–12:4; Djela apostolska 7:2-4).
11. (a) Pod kakvim je okolnostima Mojsije priznao Jehovu kao Vladara? (b) Što učimo iz Mojsijevog primjera?
11 I Mojsije je priznao Jehovu kao Vladara. Činio je to pod vrlo teškim okolnostima — u više navrata morao se izravno suočiti s egipatskim faraonom. Mojsije nije bio samouvjerena osoba. Baš naprotiv, smatrao je da ne zna dobro govoriti. No bio je poslušan Jehovi. Uz njegovu podršku te pomoć svog brata Arona svojeglavom je faraonu uvijek iznova prenosio Jehovine riječi. Čak su ga i neki Izraelci oštro kritizirali. No on je vjerno izvršavao sve što mu je Jehova zapovjedio te su Izraelci preko njega bili oslobođeni iz Egipta (2. Mojsijeva 7:6; 12:50, 51; Hebrejima 11:24-27).
12. (a) Što pokazuje da vjernost Jehovi uključuje više od poslušnosti njegovom pisanom zakonu? (b) Kako nam ta vjernost pomaže da primjenjujemo 1. Ivanovu 2:15?
12 Oni koji su bili vjerni Jehovi nisu smatrali da mu poslušni trebaju biti samo u onome što je on dao zapisati. U vrijeme kad je Putifarova žena pokušala navesti Josipa da s njom učini preljub nije bilo pisane zapovijedi kojom bi Bog to zabranjivao. No Josip je znao da je Jehova u Edenu utemeljio bračno uređenje. Znao je da on ne bi odobrio spolni odnos s tuđom ženom. On nije želio isprobati do koje bi mu mjere Bog tolerirao da se ponaša poput Egipćana. Budući da je razmišljao o svemu što je Bog dotad rekao ili učinio u ophođenju s ljudima te što je savjesno činio ono za što je shvatio da je Božja volja, postupao je na način koji Jehova odobrava (1. Mojsijeva 39:7-12; Psalam 77:11, 12).
13. Kako se Đavo pokazao lašcem u slučaju (a) Joba? (b) tri Hebreja?
13 Čak i kad su pod teškim kušnjama, oni koji doista poznaju Jehovu ne okreću mu leđa. Sotona je rekao da bi čak i Job — o kojem je Jehova pohvalno govorio — napustio Boga kad bi izgubio svu svoju imovinu ili svoje zdravlje. No Job je dokazao da je Đavo lažac, premda nije znao zbog čega su ga snašle sve te nevolje (Job 2:9, 10). Stoljećima kasnije, još uvijek nastojeći dokazati svoju tvrdnju, Sotona je bijesnog babilonskog kralja naveo da trojici mladih Hebreja zaprijeti smrću u užarenoj peći ako se u znak obožavanja ne poklone liku koji je postavio. Prisiljeni da izaberu između poslušnosti kraljevoj zapovijedi i poslušnosti Jehovinom zakonu koji zabranjuje idolopoklonstvo, oni su jasno dali na znanje da služe Jehovi te da je on njihov Vrhovni Vladar. Vjernost Bogu bila im je dragocjenija od vlastitog života! (Danijel 3:14-18).
14. Kako kao nesavršeni ljudi možemo dokazati da smo istinski vjerni Jehovi?
14 Trebamo li na temelju takvih primjera zaključiti da netko mora biti savršen da bi bio vjeran Jehovi ili da je onaj tko pogriješi u potpunosti zakazao? Ni u kom slučaju! Biblija pokazuje da je i Mojsije ponekad griješio. Premda je to izazvalo Jehovino negodovanje, on ga nije odbacio. Apostoli Isusa Krista također su imali svoje slabosti. Jehova uzima u obzir našu naslijeđenu nesavršenost te je sretan kad mi ne zanemarujemo namjerno njegovu volju u bilo kom pogledu. Ako zbog slabosti i sagriješimo, važno je da se iskreno pokajemo i da nam prestupanje ne prijeđe u naviku. Na taj način pokazujemo da doista ljubimo ono za što Jehova kaže da je dobro, a mrzimo ono za što on kaže da je zlo. Budući da vjerujemo u Isusovu žrtvu koja nas čisti od grijeha, mi smo u Božjim očima čisti (Amos 5:15; Djela apostolska 3:19; Hebrejima 9:14).
15. (a) Tko je od ljudi jedini sačuvao savršenu besprijekornost prema Bogu, i što se time dokazalo? (b) Kako nam pomaže Isusov primjer?
15 No je li savršena poslušnost Jehovi kao Vladaru jednostavno nedostižna ljudima? Odgovor na to pitanje otprilike je 4 000 godina bio poput ‘svete tajne’ (1. Timoteju 3:16). Adam, premda je stvoren savršen, nije pružio primjer savršene odanosti Bogu. Tko onda jest? Sigurno nitko od njegovih grešnih potomaka. Jedini čovjek koji je u tome uspio bio je Isus Krist (Hebrejima 4:15). Njegov primjer dokaz je da je i Adam, koji je imao puno bolje okolnosti, mogao sačuvati savršenu besprijekornost da je to želio. Bog prilikom stvaranja nije učinio pogrešku. Isus Krist je zato primjer koji trebamo oponašati, pokazujući ne samo poslušnost Božjem zakonu već i osobnu odanost Jehovi, Vladaru cijelog svemira (5. Mojsijeva 32:4, 5).
Kakav je naš stav u spornom pitanju?
16. Zbog čega neprestano moramo paziti na svoj stav prema Jehovinom pravu vladanja?
16 Svatko od nas danas mora se suočiti sa spornim pitanjem tko ima pravo biti Vladar cijelog svemira. Time što otvoreno priznajemo da smo na Jehovinoj strani, mi postajemo Sotonina meta. On na nas vrši pritisak sa svih strana, a to će činiti sve do kraja svog zlog sustava stvari. Naš oprez ne smije oslabiti (1. Petrova 5:8). Mi svojim vladanjem pokazujemo gdje stojimo u glavnom spornom pitanju — pitanju Jehovinog prava vladanja — a i u onom popratnom — spornom pitanju besprijekornosti prema Bogu u kušnji. Nelojalno postupanje ne smijemo smatrati nebitnim samo zbog toga što je ono u svijetu uobičajeno. Da bismo sačuvali besprijekornost, trebamo se u svakom aspektu života truditi postupati na način koji Jehova odobrava.
17. Kako nas spoznaja o nastanku laži i krađe potiče da se klonimo takvih postupaka?
17 Naprimjer, ne smijemo oponašati Sotonu, koji je “otac laži” (Ivan 8:44). U svim svojim postupcima moramo odražavati istinu. U ovom Sotoninom sustavu često se događa da mladi nisu iskreni prema svojim roditeljima. No mladi kršćani tako ne postupaju, čime dokazuju da Sotona nije bio u pravu kad je za pripadnike Božjeg naroda rekao da pod kušnjama neće ostati besprijekorni (Job 1:9-11; Priče Salamunove 6:16-19). Tu su i poslovni postupci koji mogu pokazati da je netko na strani ‘oca laži’ i da ne zastupa Boga istine. To je nešto čega se trebamo kloniti (Mihej 6:11, 12). Za krađu također ne postoji opravdanje, čak ni u slučaju da je netko u oskudici ili da je osoba od koje se krade bogata (Priče Salamunove 6:30, 31; 1. Petrova 4:15). Čak i ako je u našem kraju uobičajeno krasti ili ono što je ukradeno nema veliku vrijednost, to se ipak protivi Božjim zakonima (Luka 16:10; Rimljanima 12:2; Efežanima 4:28).
18. (a) Kakav će ispit svi ljudi proći na kraju Kristove Tisućugodišnje Vladavine? (b) Koju bismo naviku već sada trebali imati?
18 Tokom Kristove Tisućugodišnje Vladavine Sotona i njegovi demoni bit će u bezdanu, te neće moći utjecati na ljude. To će biti doista veliko olakšanje! No nakon tisuću godina bit će nakratko pušteni. Sotona i oni koji ga slijede vršit će pritisak na tada već savršene ljude koji su sačuvali svoju besprijekornost prema Bogu (Otkrivenje 20:7-10). Ako se nađemo tamo, kakav ćemo tada stav zauzeti u spornom pitanju prava vladanja čitavim svemirom? Budući da će u to vrijeme svi ljudi biti savršeni, svaki nelojalan postupak smatrat će se namjernim, te će završiti vječnim uništenjem. Veoma je važno da nam već sada bude navika slijediti sve upute koje nam Jehova daje bilo putem svoje Riječi bilo putem svoje organizacije! Tako pokazujemo istinsku odanost njemu kao Vladaru cijelog svemira.
