1. (a) Zašto je Isus poticao svoje slušaoce da najprije traže Kraljevstvo? (b) Koje bismo si pitanje trebali postaviti?

PRIJE 1 900 godina Isus je u svom govoru u Galileji potaknuo svoje slušaoce na sljedeće: “Uvijek, dakle, tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost.” No zašto je Isus već tada tome pridao toliku važnost? Nisu li trebala proći još mnoga stoljeća dok Krist ne primi kraljevsku vlast? Jesu, no Mesijansko Kraljevstvo je sredstvo kojim će Jehova dokazati da ima puno pravo biti Vladar i putem kojeg će ispuniti svoj veličanstveni naum sa Zemljom. Svatko tko je u ono vrijeme doista uviđao važnost toga stavio je Kraljevstvo na prvo mjesto u svom životu. Ako je tako bilo u prvom stoljeću, koliko li bi više trebalo biti danas kad je Krist ustoličen kao Kralj! Stoga se javlja sljedeće pitanje: Pokazuje li moj način života da najprije tražim Božje Kraljevstvo? (Matej 6:33).

2. Za čime teži većina ljudi?

² Danas milijuni ljudi širom svijeta doista traže najprije Kraljevstvo. Time što su, predavši se Jehovi, svoj život usredotočili na vršenje njegove volje, oni pokazuju da podržavaju vlast Kraljevstva. S druge strane, velika većina ljudi zainteresirana je samo za svjetovne stvari. Ljudi teže za novcem te stvarima i užicima koji se mogu pribaviti novcem ili svu svoju snagu ulažu u ostvarenje svoje karijere. Oni svojim načinom života  pokazuju da su zaokupljeni sobom, materijalnim stvarima i užicima. Boga stavljaju na drugo mjesto u svom životu, ako uopće vjeruju u njega (Matej 6:31, 32).

3. (a) Kakvo su blago Isusovi učenici trebali sakupljati, i zbog čega ih je on na to potaknuo? (b) Zašto ne trebamo biti prekomjerno zabrinuti za materijalne stvari?

³ No Isus je svojim učenicima dao sljedeći savjet: “Prestanite skupljati sebi blago na zemlji”, jer ono ne traje vječno. Zatim je dodao: “Radije skupljajte sebi blago na nebu”, služeći Jehovi. Isus je svoje sljedbenike potaknuo da sačuvaju ‘jednostavno oko’, odnosno da svoju pažnju i snagu usredotoče na vršenje Božje volje. “Ne možete robovati Bogu i Bogatstvu”, rekao im je. No što je s fizičkim potrebama — hranom, odjećom i krovom nad glavom? Isus ih je savjetovao: “Prestanite se tjeskobno brinuti.” Njihovu je pažnju usmjerio na ptice, kojima Bog daje hranu. Svoje je sljedbenike potaknuo da nešto nauče i od cvijeća, koje Bog odijeva. Nisu li ljudi, kao Jehovini razumom obdareni sluge, vredniji od svih njih? “Uvijek, dakle, tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost”, rekao je, “a sve će vam se ovo drugo [neophodno za život] dodati” (Matej 6:19-34). Pokazuješ li svojim postupcima da vjeruješ tim riječima?

4. Što bi se moglo dogoditi osobi koja materijalnim stvarima pridaje preveliku važnost?

⁴ Sasvim je prirodno brinuti se za to hoćemo li imati dovoljno sredstava da udovoljimo svojim fizičkim potrebama i potrebama svoje obitelji. Ipak, ako je netko pretjerano zabrinut za materijalne stvari, posljedice mogu biti katastrofalne. Premda ta osoba možda  tvrdi da vjeruje u Kraljevstvo, ako u svom srcu na prvo mjesto stavi nešto drugo, to će ugušiti istinu o Kraljevstvu (Matej 13:18-22). Naprimjer, jednom je prilikom jedan bogati narodni poglavar upitao Isusa: “Što moram činiti da naslijedim vječni život?” On je vodio moralan život i dobro je postupao s drugima, no bio je previše vezan za svoje materijalne stvari. Nije ih imao snage napustiti kako bi postao Kristov sljedbenik. Tako je propustio priliku koja je mogla dovesti do toga da s Kristom bude u nebeskom Kraljevstvu. Isus je tada rekao: “Kako će teško oni koji imaju novca ući u Božje kraljevstvo!” (Marko 10:17-23).

5. (a) S čime je, prema Pavlovim riječima, Timotej trebao biti zadovoljan, i zašto? (b) Na koji način Sotona koristi “ljubav prema novcu” kao opasnu zamku?

⁵ Mnogo godina nakon toga, apostol Pavao pisao je Timoteju, koji je tada živio u Efezu, bogatom trgovačkom gradu. Pavao ga je podsjetio: “Ništa nismo donijeli na svijet, pa ne možemo ništa ni odnijeti s njega. Zato, imajući hranu, odjeću i zaklon, budimo zadovoljni time.” Sasvim je na mjestu raditi kako bismo sebi i članovima svoje obitelji osigurali “hranu, odjeću i zaklon”. No Pavao je upozorio: “Oni koji su odlučili obogatiti se padaju u iskušenje i zamku i mnoge bezumne i štetne želje, koje guraju ljude u uništenje i propast.” Sotona je vrlo podmukao. On osobu ispočetka možda mami na neprimjetan način. Zatim je možda izloži većem pritisku, primjerice tako što joj se pruži prilika za promaknućem ili joj je ponuđen bolje plaćeni posao, kojem će morati posvetiti vrijeme koje je prije bilo namijenjeno duhovnim stvarima. Ako  ne budemo oprezni, “ljubav prema novcu” mogla bi nas spriječiti da sudjelujemo u daleko važnijem djelu Kraljevstva. Pavao je na to upozorio rekavši: “Težeći za tom ljubavi neki su odvučeni od vjere i isprobadali su se mnogim bolima” (1. Timoteju 6:7-10).

6. (a) Što moramo činiti kako ne bismo upali u zamku materijalizma? (b) U što možemo biti sigurni usprkos današnjoj ekonomskoj situaciji u svijetu?

⁶ Potaknut iskrenom ljubavi prema svom kršćanskom bratu, Pavao je Timoteju rekao da “bježi od toga” i da se ‘bori u dobroj borbi vjere’ (1. Timoteju 6:11, 12). Trebamo se snažno naprezati ako se ne želimo povesti za materijalističkim načinom života svijeta koji nas okružuje. No ako ustrajno postupamo u skladu sa svojom vjerom, Jehova nas nikada neće napustiti. Premda su životni troškovi veliki i nezaposlenosti je sve više, on će se pobrinuti da imamo ono što nam je stvarno potrebno. Pavao je napisao: “Neka vaš način života bude bez ljubavi prema novcu, i budite zadovoljni onim što imate. Jer [Bog] je rekao: ‘Nikako te neću ostaviti i nipošto te neću napustiti.’ Zato možemo biti puni hrabrosti i reći: ‘Jehova je moj pomoćnik; neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek?’” (Hebrejima 13:5, 6). A kralj David napisao je: “Bijah mlad i ostarjeh, i ne vidjeh pravednika ostavljena, ni djece njegove da prose kruha” (Psalam 37:25).

7. Koje je upute u vezi s propovijedanjem Isus dao svojim učenicima, i zašto su one bile na mjestu?

⁷ Nakon što je svojim apostolima dao potrebne upute, Isus ih je poslao da u Izraelu propovijedaju dobru  vijest i objavljuju: “Približilo se nebesko kraljevstvo.” To je bila doista uzbudljiva poruka! Isus Krist, Mesijanski Kralj, nalazio se među njima. Budući da su se apostoli posvetili službi Bogu, Isus ih je potaknuo da se pouzdaju u to da će se Bog brinuti za njih. Stoga im je rekao: “Ništa ne nosite na put, ni štap ni torbu za hranu ni kruh ni srebrni novac; niti imajte dvije unutarnje haljine. A u koji god dom uđete, ostanite tamo i polazite odande” (Matej 10:5-10; Luka 9:1-6). Jehova se pobrinuo za to da njihovi sunarodnjaci Izraelci, među kojima je bilo uobičajeno pokazivati gostoljubivost prema strancima, zbrinu njihove potrebe.

8. (a) Zašto je Isus neposredno prije svoje smrti apostolima dao nove upute za propovijedanje? (b) Što je još uvijek trebalo biti na prvom mjestu u životu Isusovih sljedbenika?

⁸ Kasnije, neposredno prije svoje smrti, Isus je upozorio svoje apostole na to da će u budućnosti raditi pod drugačijim okolnostima. Budući da su se vlasti počele protiviti njihovoj aktivnosti, Izraelci im možda više nisu tako spremno pokazivali gostoljubivost. Osim toga, uskoro su poruku o Kraljevstvu trebali početi prenositi u ne-židovske zemlje. Sad su trebali ponijeti “kesu za novac” i “torbu za hranu”. Pa ipak, još su uvijek trebali najprije tražiti Jehovino Kraljevstvo i Njegovu pravednost, s pouzdanjem u to da će on blagosloviti njihova nastojanja da si pribave potrebnu hranu, odjeću i zaklon (Luka 22:35-37).

9. Kako je Pavao stavljao Kraljevstvo na prvo mjesto u svom životu, ujedno se brinući za svoje fizičke potrebe, i koji nam je savjet dao u vezi s tim?

⁹ Apostol Pavao pružio je izvrstan primjer u primjenjivanju tih Isusovih savjeta. On je svoj život usredotočio  na službu (Djela apostolska 20:24, 25). Kad je došao propovijedati na neko područje, brinuo se za svoje materijalne potrebe tako što je izrađivao šatore. On nije od drugih očekivao da se brinu za njega (Djela apostolska 18:1-4; 1. Solunjanima 2:9). No zahvalno je prihvaćao gostoljubivost i darove kad su drugi na taj način željeli izraziti svoju ljubav (Djela apostolska 16:15, 34; Filipljanima 4:15-17). Pavao je kršćane potaknuo da zbog propovijedanja ne zanemaruju obiteljske obaveze, već da uravnoteže razne odgovornosti koje imaju. Rekao im je da rade, ljube članove svoje obitelji te dijele s drugima (Efežanima 4:28; 2. Solunjanima 3:7-12). Poticao ih je da se pouzdaju u Boga, a ne u materijalne stvari te da svojim životom pokažu da doista uviđaju što su važnije stvari. To je, u skladu s Isusovim učenjima, značilo najprije tražiti Božje Kraljevstvo i Njegovu pravednost (Filipljanima 1:9-11).

10. Što znači tražiti najprije Kraljevstvo?

¹⁰ U kojem omjeru mi osobno drugima objavljujemo dobru vijest o Kraljevstvu? To djelomično ovisi o našim okolnostima, a i o dubini našeg cijenjenja. Imaj na umu da Isus nije rekao: ‘Tražite Kraljevstvo kad nemate drugog posla.’ Znajući koliko je ono važno, sljedećim je riječima pokazao što je volja njegovog Oca: “Stalno tražite njegovo kraljevstvo” (Luka 12:31). Iako većina nas mora raditi kako bi zbrinula svoje potrebe i potrebe svoje obitelji, ako imamo vjeru, naš će život biti usredotočen na djelo Kraljevstva koje nam je Bog povjerio. A usto ćemo izvršavati i svoje obiteljske obaveze (1. Timoteju 5:8).

11. (a) Kako je Isus pokazao da neće svi moći u jednakoj mjeri prenositi poruku o Kraljevstvu? (b) Koji faktori utječu na to koliko možemo učiniti u djelu propovijedanja?

 ¹¹ Neki od nas mogu više vremena posvetiti propovijedanju dobre vijesti o Kraljevstvu od drugih. No Isus je u svojoj usporedbi o različitim vrstama tla pokazao da će svatko čije je srce poput dobrog tla donositi plod. Koliki će biti taj plod? Okolnosti svakog pojedinca se razlikuju. Dob, zdravlje i obiteljske obaveze neki su od faktora koji to određuju. No ako imamo iskreno cijenjenje, mnogo možemo postići (Matej 13:23).

12. Koji bi si dobar duhovni cilj mladi naročito mogli postaviti?

¹² Dobro je postaviti si ciljeve koji će nam pomoći da u većoj mjeri sudjelujemo u službi za Kraljevstvo. Mladi bi trebali ozbiljno razmisliti o izvrsnom primjeru revnog mladog kršćanina Timoteja (Filipljanima 2:19-22). Ima li za njih išta bolje nego da nakon što završe svoje školovanje započnu s punovremenom službom? I za starije je dobro da si postave korisne duhovne ciljeve.

13. (a) Tko odlučuje o tome koliko svatko od nas može učiniti u službi za Kraljevstvo? (b) Što dokazujemo ako uistinu najprije tražimo Kraljevstvo?

 ¹³ Umjesto da kritiziramo one za koje možda smatramo da bi mogli učiniti više, vjera bi nas trebala potaknuti da radimo na vlastitom poboljšanju kako bismo Bogu služili u najvećoj mjeri koju nam osobne okolnosti dopuštaju (Rimljanima 14:10-12; Galaćanima 6:4, 5). Kao što pokazuje Jobov slučaj, Sotona tvrdi da su nama najvažnije materijalne stvari, naša udobnost i dobrobit te da Bogu služimo iz sebičnih poticaja. No ako istinski tražimo najprije Kraljevstvo, mi dajemo svoj doprinos u dokazivanju da je Đavo doista veliki lažac. Tako pokazujemo da nam je služba Bogu na prvom mjestu u životu. Svojim riječima i djelima odražavamo svoju duboku ljubav prema Jehovi, vjerno podupiremo njega kao Vladara te pokazujemo da ljubimo bližnje (Job 1:9-11; 2:4, 5; Priče Salamunove 27:11).

14. (a) Zašto je korisno napraviti plan za službu propovijedanja? (b) Koliko vremena mnogi Jehovini svjedoci provedu u službi propovijedanja?

¹⁴ Vremenski plan može nam pomoći da učinimo više nego što bismo učinili bez njega. I sam Jehova postavio si je “rok” za izvršenje svog nauma (2. Mojsijeva 9:5; Marko 1:15). Ako nam je to moguće, dobro je odrediti da jednom ili više puta tjedno idemo u službu propovijedanja. Stotine tisuća Jehovinih svjedoka širom svijeta služe kao pomoćni pioniri i svakodnevno provedu otprilike dva sata propovijedajući dobru vijest. Stotine tisuća drugih služe kao opći pioniri, a oni svakodnevno provode otprilike dva i po sata u objavljivanju  poruke o Kraljevstvu. Specijalni pioniri i misionari provode još više vremena u službi za Kraljevstvo. I mi možemo tražiti prilike kako bismo nadu u Kraljevstvo neformalno prenijeli svakome tko nas je spreman saslušati (Ivan 4:7-15). Naša želja trebala bi biti sudjelovati u tom djelu koliko nam god naše okolnosti dozvoljavaju, jer Isus je prorekao: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Matej 24:14; Efežanima 5:15-17).

15. Što misliš, zbog čega nam je savjet iz 1. Korinćanima 15:58 koristan u našoj službi?

¹⁵ Jehovini svjedoci u svim dijelovima svijeta ujedinjeno, bez obzira na to u kojoj zemlji žive, sudjeluju u toj službi. Oni primjenjuju sljedeći nadahnuti biblijski savjet: “Budite postojani, nepokolebljivi, uvijek bogato zaposleni u Gospodinovom djelu, znajući da vaš trud nije uzaludan u Gospodinu” (1. Korinćanima 15:58).