1. Kako se krštenje u vodi tiče svakoga od nas?

GODINE 29. n. e. Ivan Krstitelj krstio je Isusa, podronivši ga u rijeku Jordan. Jehova je to promatrao i izrazio je svoje odobravanje (Matej 3:16, 17). Isus je tako svim svojim učenicima dao primjer koji trebaju oponašati. Tri i po godine kasnije svojim je učenicima dao sljedeće upute: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Idite dakle i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha” (Matej 28:18, 19). Jesi li se i ti krstio u skladu s tom Isusovom zapovijedi? Ako nisi, spremaš li se to učiniti?

2. Na koja pitanja u vezi s krštenjem trebamo odgovoriti?

² Kakav god bio tvoj odgovor na ta pitanja, svi koji žele služiti Jehovi i živjeti u njegovom pravednom novom svijetu trebaju jasno razumjeti značenje krštenja. Pitanja na koja trebamo odgovoriti su sljedeća: Ima li kršćansko krštenje danas isto značenje kao i Isusovo krštenje? Što znači krstiti se “u ime Oca i Sina i svetog duha”? Što znači živjeti u skladu sa svime što predstavlja kršćansko krštenje u vodi?

3. Kome je isključivo bilo namijenjeno Ivanovo krštenje?

³ Otprilike šest mjeseci prije Isusovog krštenja, Ivan Krstitelj počeo je u judejskoj pustinji propovijedati:  “Pokajte se, jer se približilo nebesko kraljevstvo” (Matej 3:1, 2). Ljudi su slušali njegove riječi i uzeli ih k srcu. Otvoreno su priznali svoje grijehe, pokajali se za njih te došli k njemu da ih krsti u Jordanu. To krštenje bilo je namijenjeno isključivo Židovima (Luka 1:13-16; Djela apostolska 13:23, 24).

4. Zašto je bilo veoma važno da se Židovi u prvom stoljeću pokaju?

⁴ Za Židove je bilo veoma važno da se pokaju. Godine 1513. pr. n. e. njihovi su preci na gori Sinaju kao narod sklopili s Jehovom Bogom savez, formalan svečani sporazum. No budući da su činili teške grijehe, oni nisu živjeli onako kako je nalagao taj savez, te im je on donio osudu. Situacija u kojoj se taj narod nalazio u Isusovo vrijeme bila je doista kritična. “Veliki i strašni dan Jehovin” koji je Malahija prorekao bio je blizu. Godine 70. n. e. došao je taj “dan” te su rimske vojske razorile Jeruzalem i njegov hram te pobile više od milijun Židova. Ivan Krstitelj, koji je revnovao za pravo obožavanje, poslan je prije tog uništenja kako bi ‘pripremio Jehovi spreman narod’. Židovi su se trebali pokajati za grijehe koje su učinili protiv saveza Mojsijevog zakona i spremno prihvatiti Božjeg Sina, Isusa, kojeg im je Jehova poslao (Malahija 4:4-6; Luka 1:17; Djela apostolska 19:4).

5. (a) Zašto je Ivan smatrao nepotrebnim krstiti Isusa? (b) Što je predstavljalo Isusovo krštenje?

⁵ Među onima koji su došli k Ivanu da ih krsti bio je i sam Isus. Zašto je on došao? Budući da je Ivan znao da Isus nema grijeha koje bi trebao priznati,  rekao je: “Ti trebaš mene krstiti, a ti dolaziš k meni?” No Isusovo je krštenje trebalo simbolizirati nešto drugo. Stoga je Isus odgovorio: “Pusti sada, jer nam dolikuje da na taj način izvršimo sve što je pravedno” (Matej 3:13-15). Budući da je Isus bio bez grijeha, njegovo krštenje nije predstavljalo pokajanje za grijehe. On se nije trebao ni predati Bogu, jer je pripadao narodu koji je već bio predan Jehovi. Umjesto toga, njegovo krštenje u dobi od 30 godina imalo je jedinstveno značenje — njime je na simboličan način pokazao da se predstavio svom nebeskom Ocu te da i nadalje želi vršiti njegovu volju.

6. Po čemu se vidi da je Isus s ozbiljnošću izvršavao Božju volju?

⁶ U slučaju Krista Isusa, Božja je volja bila da on izvrši važno djelo povezano s Kraljevstvom (Luka 8:1). Njegova je volja bila i to da Isus žrtvuje svoj savršeni ljudski život i da ga da kao otkupninu te tako položi temelj za novi savez (Matej 20:28; 26:26-28; Hebrejima 10:5-10). Isus je ozbiljno shvatio značenje svog krštenja u vodi. On nije dopustio da mu bilo što drugo odvrati pažnju. Do samog kraja svog života na Zemlji, revno je vršio Božju volju tako što je propovijedanje o Božjem Kraljevstvu smatrao glavnim poslom u svom životu (Ivan 4:34).

7. Što su kršćani od Pentekosta 33. n. e. trebali činiti s obzirom na krštenje?

⁷ Ivan je u vodi krstio prve Isusove učenike te ih je zatim, kao moguće članove nebeskog Kraljevstva, uputio k Isusu (Ivan 3:25-30). Pod Isusovim vodstvom  ti su učenici također krštavali, a to je krštenje imalo isto značenje kao i ono koje je provodio Ivan (Ivan 4:1, 2). No od Pentekosta 33. n. e. počeli su ispunjavati zadatak da krštavaju “u ime Oca i Sina i svetog duha” (Matej 28:19). Bit će korisno da razmotriš što to znači.

8. Što znači krstiti se “u ime Oca”?

⁸ Što znači krstiti se “u ime Oca”? To znači priznati njegovo ime, položaj i autoritet, izvršavati njegov naum i poštovati njegove zakone. Razmotri što je sve u to uključeno. (1) U Psalmu 83:18 u vezi s njegovim imenom stoji: ‘Ti, kojemu je ime Jehova, jedini si najviši nad svom zemljom.’ (2) U Jeremiji 10:10 s obzirom na Jehovin položaj rečeno je: “Jehova je pravi Bog.” (3) U Otkrivenju 4:11 za njegov autoritet napisano je: “Dostojan si, Jehova, Bože naš, primiti slavu i čast i moć, jer si ti sve stvorio, i zbog tvoje volje postoji i stvoreno je.” (4) Također moramo priznati da je Jehova Davatelj Života te da je njegov naum da nas oslobodi od grijeha i smrti, jer u Bibliji stoji: “Od Jehove je spasenje” (Psalam 3:8; 36:9). (5) Trebamo uvažiti i to da je on Vrhovni Zakonodavac, jer u Izaiji 33:22 stoji: “Jehova [je] naš sudac, Jehova je koji nam postavlja zakone, Jehova je kralj naš”. S obzirom na sve to, potiče nas se da ‘ljubimo Jehovu, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom i svim svojim umom‘ (Matej 22:37).

9. Što znači krstiti se ‘u ime Sina’?

⁹ Što znači krstiti se ‘u ime Sina’? To znači priznati ime, položaj i autoritet Isusa Krista. Njegovo ime,  Isus, znači “Jehova je spasenje”. Njegov položaj temelji se na činjenici da je on Božji jedinorođeni Sin, prvo što je Bog stvorio (Matej 16:16; Kološanima 1:15, 16). Za tog Božjeg Sina u Ivanu 3:16 stoji: “Bog je toliko ljubio svijet [čovječanstvo koje je trebalo otkupiti] da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko pokazuje vjeru u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život.” Budući da je Isus umro vjeran Bogu, on ga je uskrsnuo iz mrtvih i dao mu još veći autoritet. Prema riječima apostola Pavla, Bog ga je “uzvisio na viši položaj” u svemiru, iznad kojeg je samo Jehova. Zbog toga se ‘u Isusovo ime treba prignuti svako koljeno i svaki jezik otvoreno priznati da je Isus Krist Gospodin na slavu Boga, Oca’ (Filipljanima 2:9-11). To znači da trebamo slušati Isusove zapovijedi, koje dolaze od samog Jehove (Ivan 15:10).

10. Što znači krstiti se ‘u ime svetog duha’?

¹⁰ Što znači krstiti se ‘u ime svetog duha’? To znači priznati njegovu ulogu i djelovanje. No što je sveti duh? To je Jehovina djelujuća sila, pomoću koje on izvršava svoje naume. Isus je svojim sljedbenicima rekao: “Ja ću zamoliti Oca i on će vam dati drugog pomoćnika da bude s vama zauvijek, duha istine” (Ivan 14:16, 17). Na koji će im način taj duh pomoći? Isus je nadalje rekao: “Primiti [ćete] silu kad sveti duh dođe na vas, i bit ćete mi svjedoci kako u Jeruzalemu tako i u cijeloj Judeji i Samariji i do najudaljenijeg dijela zemlje” (Djela apostolska 1:8). Jehova je putem svetog duha također nadahnuo pisanje Biblije: “Proročanstvo  nikad nije bilo doneseno čovječjom voljom, nego su ljudi govorili od Boga kako su bili poneseni svetim duhom” (2. Petrova 1:21). Stoga, proučavajući Bibliju, mi priznajemo ulogu svetog duha. Još jedan način na koji priznajemo sveti duh jest taj da molimo Jehovu da nam pomogne donositi “plod duha” koji uključuje ‘ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrohotnost, dobrotu, vjeru, blagost i samosvladavanje’ (Galaćanima 5:22, 23).

11. (a) Koje je pravo značenje krštenja koje se provodi u naše vrijeme? (b) U kom je smislu krštenje poput umiranja i ponovnog oživljavanja?

¹¹ Prvi koji su se krstili u skladu s Isusovim uputama bili su Židovi i židovski prozeliti, 33. n. e. Nedugo nakon toga i Samarićani su dobili divnu priliku da postanu kršćanski učenici. Zatim je 36. n. e. taj poziv upućen i neobrezanim ne-Židovima. Prije svog krštenja, Samarićani i ne-Židovi trebali su se osobno predati Jehovi da bi mu služili kao učenici njegovog Sina. Kršćansko krštenje u vodi i danas ima isto značenje. Potpuno podranjanje pod vodu prikladan je simbol takvog osobnog predanja, jer je krštenje u simboličnom smislu poput sahranjivanja. Podranjanje pod vodu predstavlja tvoje umiranje s obzirom na prijašnji način života, a izlaženje iz vode simbolizira tvoje oživljavanje kako bi vršio Božju volju. To “jedno krštenje” vrijedi za sve koji postaju pravi kršćani. Oni prilikom krštenja postaju kršćanski Svjedoci Jehove, ovlašteni da izvršavaju službu Bogu (Efežanima 4:5; 2. Korinćanima 6:3, 4).

12. Čemu odgovara, odnosno s čime se može usporediti, kršćansko krštenje u vodi, i u kom smislu?

 ¹² Takvo krštenje u Božjim očima ima doista spasonosnu vrijednost. Naprimjer, nakon što je spomenuo Noinu gradnju arke, u kojoj su on i njegova obitelj preživjeli potop, apostol Petar je napisao: “Ono što tome [Noinom prolasku kroz vode potopa] odgovara i vas sada spašava, naime krštenje (ne uklanjanje prljavštine tijela, nego molba upućena Bogu za dobru savjest), posredstvom uskrsnuća Isusa Krista” (1. Petrova 3:21). Arka je bila jasan dokaz da je Noa vjerno izvršio zadatak koji mu je Bog povjerio. Nakon što je gradnja arke dovršena, ‘svijet tog vremena uništen je kad je potopljen vodom’ (2. Petrova 3:6). No Noa i njegova obitelj, ‘osam duša, bili su sigurno proneseni kroz vodu’ (1. Petrova 3:20).

13. Od čega se kršćani spašavaju putem krštenja u vodi?

¹³ Danas se oni koji su se na temelju vjere u uskrsnulog Krista predali Jehovi krštavaju u znak tog predanja. Oni vjerno izvršavaju Božju volju, čineći ono što  on zahtijeva u naše vrijeme, te su spašeni od sadašnjeg zlog svijeta (Galaćanima 1:3, 4). Oni više nisu osuđeni na uništenje zajedno sa sadašnjim zlim sustavom stvari, već su spašeni od tog uništenja te pred Bogom imaju dobru savjest. Apostol Ivan daje Božjim slugama sljedeće jamstvo: “Svijet prolazi i njegova želja, no onaj tko vrši Božju volju ostaje zauvijek” (1. Ivanova 2:17).

14. Zašto krštenje samo po sebi nije jamstvo za spasenje?

¹⁴ Bilo bi pogrešno zaključiti da je krštenje samo po sebi jamstvo za spasenje. Ono ima svoju vrijednost samo ako se osoba preko Isusa Krista istinski predala Jehovi te izvršava Božju volju, ostajući vjerna do kraja. “Tko ustraje do kraja, taj će biti spašen” (Matej 24:13).

15. (a) Što je Božja volja u slučaju današnjih krštenih kršćana? (b) Koliko nam u životu treba biti važno to što smo kršćanski učenici?

¹⁵ U Isusovom slučaju, Božja volja bila je i to da on upotrijebi svoj ljudski život na poseban način. On ga je trebao položiti kao žrtvu. A mi svoje tijelo trebamo dati Bogu na taj način da vodimo samopožrtvovan život, vršeći njegovu volju (Rimljanima 12:1, 2). Mi sigurno ne bismo vršili Božju volju kad bismo, makar samo povremeno, namjerno postupali poput svijeta koji nas okružuje ili ako bismo svoj život usredotočili na sebične težnje, a Bogu služili tek formalno (1. Petrova 4:1-3; 1. Ivanova 2:15, 16). Kad je jedan Židov upitao što mora činiti da bi dobio vječni život, Isus je naglasio koliko je važno voditi moralno čist život.  No zatim je ukazao na nešto još važnije: potrebu da se bude kršćanski učenik, odnosno Isusov sljedbenik. To nam mora biti na prvom mjestu u životu, a nikako ne na drugom, iza težnje za materijalnim stvarima (Matej 19:16-21).

16. (a) Koju odgovornost s obzirom na Kraljevstvo imaju svi kršćani? (b) Kako možemo djelotvorno objavljivati Kraljevstvo, prema ilustracijama na 116. i 117. stranici? (c) Što pokazujemo kad cijelim srcem sudjelujemo u djelu svjedočenja?

¹⁶ Još jednom valja naglasiti da je u slučaju Isusa Božja volja bila da on vrši važno djelo povezano s Božjim Kraljevstvom. On je bio pomazan za Kralja. No dok je bio na Zemlji, i sam je revno svjedočio o Kraljevstvu. I mi trebamo sudjelovati u sličnom djelu svjedočenja, a imamo dobre razloge da se tom djelu posvetimo cijelim srcem. Tako pokazujemo da priznajemo Jehovu kao Vladara te da ljubimo svoje bližnje (Matej 22:36-40). Pored toga, pokazujemo da smo ujedinjeni sa svojim suobožavateljima diljem svijeta, koji su također objavitelji Kraljevstva. Svi zajedno naprežemo se kako bismo dobili vječni život na zemaljskom području tog Kraljevstva.