1, 2. (a) Zašto je Antioh IV pristao na rimske uvjete? (b) Kada je Sirija postala rimska provincija?

SIRIJSKI vladar Antioh IV napada Egipat i kruni se za kralja te zemlje. Na zahtjev egipatskog kralja Ptolemeja VI, Rim šalje poslanika Gaja Popilija Lenu u Egipat. On dolazi s impresivnom flotom i naredbama kojima rimski Senat nalaže da se Antioh IV odrekne svog kraljevanja nad Egiptom i da se povuče iz zemlje. U Eleuzini, predgrađu Aleksandrije, sirijski kralj i rimski poslanik susreću se licem u lice. Antioh IV traži da mu se da vremena kako bi se posavjetovao sa svojim savjetnicima, no Lena crta kružnicu oko kralja i traži od njega odgovor prije nego što izađe iz kruga. Poniženi se Antioh IV pokorava rimskim zahtjevima i 168. pr. n. e. vraća se u Siriju. Tako završava sukob između sirijskog kralja sjevera i egipatskog kralja juga.

² Preuzevši dominantnu ulogu u zbivanjima na Srednjem istoku, Rim otada upravlja Sirijom. Stoga, premda Sirijom nakon smrti Antioha IV, 163. pr. n. e., vladaju još neki kraljevi seleukidske dinastije, oni ne zauzimaju položaj ‘kralja sjevera’ (Danijel 11:15). Sirija konačno 64. pr. n. e. postaje rimska provincija.

3. Kada je i kako Rim stekao prevlast nad Egiptom?

³ Egipatska dinastija Ptolemejevića ostaje na položaju ‘kralja juga’ nešto više od 130 godina nakon smrti Antioha IV (Danijel 11:14). U bici kod Akcija 31. pr. n. e.  rimski vladar Oktavijan poražava udružene snage zadnje ptolemejske kraljice — Kleopatre VII — i njenog rimskog ljubavnika, Marka Antonija. Nakon što je Kleopatra sljedeće godine počinila samoubojstvo, i Egipat postaje rimska provincija te gubi svoju ulogu kralja juga. Do 30. pr. n. e. Rim vlada i Sirijom i Egiptom. Trebamo li očekivati da neke druge vladavine preuzmu ulogu kralja sjevera i kralja juga?

4. Zašto bismo trebali očekivati da jedan drugi vladalački entitet preuzme identitet kralja sjevera?

⁴ U proljeće 33. n. e. Isus Krist je rekao svojim učenicima: “Kad ugledate odvratnu stvar koja uzrokuje opustošenje, o kojoj je govorio prorok Danijel, kako stoji na svetom mjestu (...), tada neka oni koji su u Judeji bježe u gore” (Matej 24:15, 16). Isus je, citirajući Danijela 11:31, upozorio svoje sljedbenike da će u budućnosti ‘odvratna stvar prouzročiti opustošenje’. To proročanstvo koje je uključivalo kralja sjevera dano je nekih 195 godina nakon smrti Antioha IV, zadnjeg sirijskog kralja u toj ulozi. Očito će jedan drugi vladalački entitet preuzeti identitet kralja sjevera. Tko će to biti?

5. Tko je došao kao kralj sjevera, zauzimajući mjesto na kojem je ranije bio Antioh IV?

⁵ Anđeo Jehove Boga je pretkazao: “Na njegovo će mjesto [na mjesto Antioha IV] doći jedan koji će u diku kraljevstva poslati poreznika, ali će u kratko vrijeme poginuti bez gnjeva i boja” (Danijel 11:20, St). Pokazalo se da je onaj tko je ‘došao’ na taj način bio prvi rimski car, Oktavijan, koji je bio poznat kao cezar August. (Vidi “Jedan slavljen, drugi prezren” na stranici 248.)

6. (a) Kada je ‘poreznik’ poslan u “diku kraljevstva”, i zašto je to važno? (b) Zašto se može reći da August nije umro zbog “gnjeva” ili “boja”? (c) Do koje je promjene došlo u identitetu kralja sjevera?

 ⁶ Augustova ‘dika kraljevstva’ obuhvaćala je ‘krasnu zemlju’ — rimsku provinciju Judeju (Danijel 11:16). August je 2. pr. n. e. poslao “poreznika” zapovijedajući da se izvrši popis stanovništva, ili cenzus, vjerojatno zato što je želio saznati broj stanovnika radi plaćanja poreza i regrutacije. Zbog tog su dekreta Josip i Marija otputovali u Betlehem na popis stanovništva, što je dovelo do toga da se Isus rodi na tom prorečenom mjestu (Mihej 5:2; Matej 2:1-12). U kolovozu 14. n. e. — “u kratko vrijeme”, ili nedugo nakon što je izdao zapovijed o popisu stanovništva — August je umro u dobi od 76 godina, ne zbog “gnjeva” nekog ubojice ili “boja”, već zbog bolesti. Kralj sjevera je uistinu promijenio identitet! Sada je taj kralj postalo Rimsko Carstvo zastupljeno svojim carevima.

7, 8. (a) Tko je došao na Augustovo mjesto kao kralj sjevera? (b) Zašto je “kraljevska čast” nerado predana tom nasljedniku Augusta Cezara?

⁷ Nastavljajući s proročanstvom, anđeo je rekao: “Na njegovo [Augustovo] će se mjesto uzdići nitkov [“onaj  koga treba prezirati”, NS] kome ne pripada kraljevska čast. Ali on će iznenada doći i spletkama se domoći kraljevstva. Pred njim će biti preplavljene i skršene navalne snage i sam knez Saveza” (Danijel 11:21, 22, St).

⁸ “Onaj koga treba prezirati” bio je Tiberije Cezar, sin Livije, Augustove treće žene. (Vidi “Jedan slavljen, drugi prezren” na stranici 248.) August je mrzio tog pastorka zbog njegovih loših karakternih osobina i nije želio da on postane sljedeći cezar. “Kraljevska čast” bila mu je nerado predana tek kad su svi drugi mogući nasljednici umrli. August je usvojio Tiberija 4. n. e. i učinio ga je nasljednikom prijestolja. Nakon Augustove smrti, 54-godišnji Tiberije — prezrena osoba — ‘uzdigao’ se, prisvajajući moć kao rimski car i kralj sjevera.

9. Kako se Tiberije ‘spletkama domogao kraljevstva’?

⁹ “Tiberije je”, kaže The New Encyclopædia Britannica, “manipulirao Senatom i nije mu dozvolio da ga imenuje za cara još gotovo mjesec dana [nakon Augustove smrti].” Senatu je rekao da nitko osim Augusta nije sposoban nositi teret vladanja Rimskim Carstvom i od senatora je zatražio da ponovno uspostave republiku povjeravajući taj autoritet grupi ljudi, a ne jednom čovjeku. “Budući da se nisu usudili držati ga za riječ”, napisao je  povjesničar Will Durant, “članovi Senata nekoliko su mu se puta poklonili, a i on njima, sve dok konačno nije prihvatio vlast.” Durant je dodao: “U toj su predstavi dobro glumile obje strane. Tiberije je želio principat, jer da ga nije želio, već bi pronašao neki način da ga odbije; Senat ga se bojao i mrzio ga je, no nije se usudio ponovno uspostaviti republiku koja bi se, poput stare, temeljila na skupštinama koje su suverene samo teoretski.” Tako se Tiberije ‘spletkama domogao kraljevstva’.

10. Kako su “skršene navalne snage”?

¹⁰ Što se tiče ‘navalnih snaga’ — vojnih snaga okolnih kraljevstava — anđeo je rekao: ‘Bit će preplavljene i skršene.’ Kada je Tiberije postao kralj sjevera, njegov nećak Germanik Cezar bio je zapovjednik rimskih trupa na rijeci Rajni. Germanik je imao djelomičan uspjeh kad je 15. n. e. poveo svoje snage protiv germanskog heroja Arminija. Međutim, te su ograničene pobjede skupo stajale Tiberija, pa je zato prekinuo operacije u Germaniji. Umjesto toga je, potičući na građanski rat, pokušao spriječiti ujedinjenje germanskih plemena. Tiberije je uglavnom preferirao defenzivnu vanjsku politiku, pa je pažnju usmjerio na jačanje granica. Ta se taktika pokazala poprilično uspješnom. Na taj je način kontrolirao “navalne snage” i ‘skršio’ ih.

11. Kako je bio ‘skršen Knez saveza’?

¹¹ ‘Skršen’ je bio i ‘Knez saveza’ koji je Jehova Bog sklopio s Abrahamom da bi blagoslovio sve obitelji na Zemlji. Isus Krist je bio Sjeme Abrahamovo koje je bilo obećano u tom savezu (1. Mojsijeva 22:18; Galaćanima 3:16). Četrnaestog nisana 33. n. e. Isus je stajao pred rimskim  upraviteljem Poncijem Pilatom u palači u Jeruzalemu. Židovski su svećenici optužili Isusa za izdaju cara. No Isus je rekao Pilatu: “Moje kraljevstvo nije dio ovog svijeta (...) moje kraljevstvo nije odavde.” Da rimski upravitelj ne bi oslobodio nedužnog Isusa, Židovi su povikali: “Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru! Svatko tko sebe čini kraljem govori protiv cara.” Nakon što su zatražili Isusovo pogubljenje, rekli su: “Mi nemamo kralja osim cara.” U skladu sa zakonom o “uvredi veličanstva”, koji je Tiberije proširio na skoro svaku uvredu upućenu cezaru, Pilat je Isusa predao da ga ‘skrše’, odnosno pribiju na mučenički stup (Ivan 18:36; 19:12-16; Marko 15:14-20).

12. (a) Tko se udružio s Tiberijem? (b) Kako je Tiberije ‘postao moćan s malo naroda’?

¹² Anđeo je, još uvijek prorokujući o Tiberiju, rekao: “Jer udruživši se s njim učiniće prijevaru, i došavši nadvladaće [“postat će moćan”, NS] s malo naroda” (Danijel 11:23). Članovi rimskog Senata su se, u skladu s ustavom, ‘udružili’ s Tiberijem i on je formalno ovisio o njima. No bio je lukav, jer je zapravo postao ‘moćan s malo naroda’. Mali narod bila je rimska Pretorijanska garda, ulogorena u blizini rimskih zidina. Njena je blizina plašila Senat i pomogla je Tiberiju da drži pod kontrolom svaku pobunu protiv njegove vlasti među stanovništvom. Tako je Tiberije ostao moćan uz pomoć nekih 10 000 gardista.

13. Na koji je način Tiberije nadmašio svoje pretke?

¹³ Anđeo je proročanski dodao: “Iznenada će upasti u bogate pokrajine i postupat će kako nisu postupali njegovi očevi ni očevi njegovih otaca, rasipajući među svoje plijen, pljačku i bogatstvo, smišljat će osnove [“zavjere”,  Gru] protiv tvrdih gradova, ali samo za neko vrijeme” (Danijel 11:24, St). Tiberije je bio krajnje sumnjičav, pa je njegovo vladanje obilovalo naručenim ubojstvima. Posljednji period njegovog vladanja bio je obilježen terorom, u velikoj mjeri pod utjecajem Sejana, zapovjednika Pretorijanske garde. Na koncu mu je i sam Sejan postao sumnjiv, pa ga je dao pogubiti. Tiberije je nadmašio svoje pretke u tiraniziranju naroda.

14. (a) Kako je Tiberije rasipao “plijen, pljačku i bogatstvo” diljem rimskih provincija? (b) Kako se na Tiberija gledalo do vremena kad je umro?

¹⁴ Međutim, Tiberije je rasipao “plijen, pljačku i bogatstvo” diljem rimskih provincija. Do vremena njegove smrti svi su podčinjeni narodi uživali blagostanje. Porezi su bili podnošljivi, a i Tiberije je bio velikodušan prema stanovnicima onih područja gdje su vladale teške okolnosti. Ako bi vojnici ili službenici nekoga ugnjetavali ili zagovarali nepropisno rješavanje stvari, mogli su očekivati carsku osvetu. Snažna državna vlast održavala je javnu sigurnost, a usavršeni sustav komunikacija unapređivao je trgovinu. Tiberije se pobrinuo da se poslovi vode nepristrano i dosljedno, kako u Rimu tako i izvan njega. Zakoni su bili dorađeni, a socijalni i moralni kodeksi obogaćeni unapređivanjem reformi koje je utemeljio August Cezar. Pa ipak, Tiberije je ‘smišljao zavjere’, pa ga je rimski povjesničar Tacit opisao kao licemjernog čovjeka, vještog u pretvaranju. Do vremena kad je umro, u ožujku 37. n. e., Tiberija se smatralo tiraninom.

15. U kakvom se stanju Rim nalazio krajem prvog i početkom drugog stoljeća n. e.?

¹⁵ U Tiberijeve nasljednike koji su igrali ulogu kralja sjevera spadali su Gaj Cezar (Kaligula), Klaudije I, Neron,  Vespazijan, Tit, Domicijan, Nerva, Trajan i Hadrijan. “U većini slučajeva”, kaže The New Encyclopædia Britannica, “Augustovi su nasljednici nastavili s njegovom administrativnom politikom i građevinskim programom, iako s manje inovacija, a više razmetanja.” Ista enciklopedija dalje ističe: “Krajem 1. stoljeća i početkom 2. stoljeća Rim je bio na vrhuncu po svojoj veličini i broju stanovnika.” Iako je Rim u tom razdoblju imao određenih problema na granicama carstva, njegov prvi prorečeni sukob s kraljem juga nije se zbio sve do trećeg stoljeća n. e.

16, 17. (a) Tko je preuzeo ulogu kralja sjevera na kojeg se ukazuje u Danijelu 11:25? (b) Tko je zauzeo položaj kralja juga, i kako se to desilo?

¹⁶ Božji je anđeo nastavio s proročanstvom, govoreći: “Podignuti [će kralj sjevera] silu svoju i srce svoje na kralja južnoga s velikom vojskom; i kralj će južni doći u boj [“spremit će se”, Gru] s velikom i vrlo silnom vojskom; ali [kralj sjevera] neće odoljeti, jer će mu se činiti nevjera [“neće izdržati, jer će se protiv njega skovati spletke”, St]. I koji jedu kruh njegov satrće ga; vojska će njegova poplaviti, i mnogi će pasti pobijeni” (Danijel 11:25, 26).

¹⁷ Oko 300 godina nakon što je Oktavijan učinio Egipat rimskom provincijom, rimski car Aurelijan dobio je ulogu kralja sjevera. U međuvremenu je Septimija Zenobija, kraljica rimske kolonije Palmire, zauzela položaj kralja juga. * (Vidi “Zenobija — kraljica-ratnica Palmire” na stranici 252.) Palmirska vojska zauzela je Egipat  269. n. e. pod izlikom da će ga štititi od Rima. Zenobija je željela Palmiru učiniti dominantnim gradom istoka i vladati rimskim istočnim provincijama. Uznemiren njenim ambicijama, Aurelijan je podigao “silu svoju i srce svoje” za napad na Zenobiju.

18. Kako je završio sukob između cara Aurelijana, kralja sjevera, i kraljice Zenobije, kralja juga?

¹⁸ Kao vladajući entitet predvođen Zenobijom, kralj juga se ‘spremio’ za rat protiv kralja sjevera “s velikom i vrlo silnom vojskom” kojom su zapovijedala dva generala, Zabdas i Zabaj. No Aurelijan je osvojio Egipat i zatim je krenuo u pohod na Malu Aziju i Siriju. Zenobija je poražena kod Emese (sada Homs), nakon čega se povukla u Palmiru. Kada je Aurelijan opkolio taj grad, Zenobija ga je branila hrabro, ali bezuspješno. Ona i njen sin pobjegli su prema Perziji, ali Rimljani su ih zarobili kod rijeke Eufrata. Palmirani su 272. n. e. predali svoj grad. Aurelijan je poštedio Zenobiju i od nje napravio glavnu atrakciju svoje trijumfalne povorke kroz Rim 274. n. e. Ostatak svog života provela je kao rimska matrona.

19. Kako je Aurelijan pao ‘zbog spletki skovanih protiv njega’?

¹⁹ Sam Aurelijan ‘nije izdržao zbog spletki skovanih protiv njega’. Godine 275. n. e. krenuo je u vojni pohod protiv Perzijanaca. Dok je u Trakiji čekao priliku da prijeđe tjesnac i uđe u Malu Aziju, oni koji su ‘jeli kruh njegov’ ostvarili su spletke koje su skovali protiv njega i time su ga ‘satrli’. Aurelijan je svog tajnika Erosa namjeravao pozvati na odgovornost zbog nekih nepravilnosti. Međutim, Eros je krivotvorio popis imena nekih vojnih zapovjednika koje je trebalo smaknuti. Kad su vidjeli taj popis, ti su zapovjednici dobili motiv da pripreme Aurelijanovo ubojstvo i izvrše ga.

20. Kako je “vojska” kralja sjevera bila ‘poplavljena’?

 ²⁰ Postojanje kralja sjevera nije završilo smrću cara Aurelijana. Uslijedili su drugi rimski vladari. Neko je vrijeme jedan car bio na zapadu, a drugi na istoku. Pod tim je ljudima “vojska” kralja sjevera bila ‘poplavljena’, ili “rastjerana”, * a mnogi su ‘pali pobijeni’ zbog provala germanskih plemena sa sjevera. Goti su probili rimske granice u četvrtom stoljeću n. e. Invazije su se nastavile, jedna za drugom. Godine 476. n. e. germanski vođa Odoakar svrgnuo je zadnjeg cara koji je vladao iz Rima. Do početka šestog stoljeća Rimsko Carstvo na zapadu bilo je razbijeno, a germanski su kraljevi vladali Britanijom, Galijom, Italijom, sjevernom Afrikom i Španjolskom. Istočni dio carstva postojao je sve do 15. stoljeća.

21, 22. Koje je promjene uveo Konstantin u četvrtom stoljeću n. e.?

²¹ Bez iznošenja nepotrebnih detalja o raspadu Rimskog Carstva, koji je trajao stoljećima, Jehovin je anđeo nastavio proricati daljnje pothvate kralja sjevera i kralja juga. Međutim, kratak pregled nekih razvoja događaja u Rimskom Carstvu pomoći će nam da identificiramo dvojicu suparničkih kraljeva u kasnijem vremenskom razdoblju.

²² U četvrtom stoljeću rimski car Konstantin dao je državno priznanje otpadničkom kršćanstvu. Čak je 325. n. e. sazvao koncil u Niceji (Mala Azija) te je osobno predsjedao njime. Konstantin je kasnije carsku rezidenciju iz Rima preselio u Bizantion, ili Konstantinopol, proglasivši ga svojim novim glavnim gradom. Rimskim  Carstvom i dalje je vladao jedan car sve do 17. siječnja 395. n. e. kada je umro car Teodozije I.

23. (a) Kako se Rimsko Carstvo podijelilo nakon smrti Teodozija? (b) Kada je Istočno Carstvo prestalo postojati? (c) Tko je vladao Egiptom 1517?

²³ Nakon Teodozijeve smrti, Rimsko Carstvo podijeljeno je između njegovih sinova. Honorije je dobio zapadni dio, a Arkadije istočni, s Konstantinopolom kao njegovim glavnim gradom. Britanija, Galija, Italija, Španjolska i sjeverna Afrika spadale su u provincije zapadnog dijela. Makedonija, Trakija, Mala Azija, Sirija i Egipat bile su provincije istočnog dijela. Godine 642. n. e. Aleksandrija, glavni grad Egipta, pala je u ruke Saracena (Arapa), a Egipat je postao provincija kalifa. U siječnju 1449. Konstantin XI postao je zadnji istočni car. Otomanski Turci pod sultanom Mehmedom II osvojili su Konstantinopol (Carigrad) 29. svibnja 1453. privodeći kraju Istočno Rimsko Carstvo. Godine 1517. Egipat je postao turska provincija. No s vremenom će tom zemljom drevnog kralja juga vladati jedno drugo carstvo iz zapadnog sektora.

24, 25. (a) Prema nekim povjesničarima, što je obilježilo početak Svetog Rimskog Carstva? (b) Što se na koncu dogodilo s titulom “cara” Svetog Rimskog Carstva?

²⁴ Na zapadnom krilu Rimskog Carstva pojavio se rimokatolički biskup, značajni papa Leon I, koji je poznat po tome što je u petom stoljeću n. e. učvrstio papinski autoritet. S vremenom je papa prisvojio pravo da okruni cara zapadnog dijela. Odigralo se to u Rimu na Božić 800. n. e. kada je papa Leon III okrunio franačkog kralja Karla (Velikog) za cara novog Zapadnog Rimskog Carstva. Ta je krunidba oživjela carovanje u Rimu i, prema nekim povjesničarima, obilježila početak Svetog Rimskog  Carstva. Otada je postojalo Istočno Carstvo i zapadno Sveto Rimsko Carstvo, a oba su tvrdila da su kršćanska.

²⁵ Kako je vrijeme prolazilo, nasljednici Karla Velikog pokazali su se nesposobnim vladarima. Neko je vrijeme carsko mjesto bilo upražnjeno. U međuvremenu je njemački kralj Oton I stekao kontrolu nad velikim dijelom sjeverne i srednje Italije. Proglasio se kraljem Italije. Drugog veljače 962. n. e. papa Ivan XII okrunio je Otona I za cara Svetog Rimskog Carstva. Njegov glavni grad bio je u Njemačkoj, a carevi su bili Nijemci, kao i većina njihovih podanika. Pet stoljeća kasnije austrijska je dinastija Habsburgovaca dobila titulu “cara” i zadržala ju je tokom skoro svih godina koliko je postojalo Sveto Rimsko Carstvo.

26. (a) Što se može reći o kraju Svetog Rimskog Carstva? (b) Tko se pojavio kao kralj sjevera?

²⁶ Napoleon I zadao je smrtni udarac Svetom Rimskom Carstvu kada je odbio priznati njegovo postojanje nakon svojih pobjeda u Njemačkoj tokom 1805. godine. Budući da nije mogao obraniti krunu, car Franjo II se 6. kolovoza 1806. odrekao rimskog carskog statusa i povukao se u svoju državu kao car Austrije. Nakon 1 006 godina Sveto Rimsko Carstvo — koje su osnovali Leon III, rimokatolički papa, i Karlo Veliki, franački kralj — došlo je svom kraju. Godine 1870. Rim je postao glavni grad talijanskog kraljevstva, neovisan o Vatikanu. Sljedeće je godine počelo postojati Njemačko Carstvo s Wilhelmom I koji je dobio titulu cezara, odnosno kajzera.  Tako je na svjetsku scenu stupio suvremeni kralj sjevera — Njemačka.

27. (a) Kako je Egipat postao britanski protektorat? (b) Tko je došao na položaj kralja juga?

²⁷ No tko je preuzeo ulogu suvremenog kralja juga? Povijest pokazuje da je Britanija u 17. stoljeću prigrabila carsku moć. U želji da prekine britanske trgovačke puteve, Napoleon I je 1798. osvojio Egipat. To je dovelo do rata i britansko-otomanski savez prisilio je Francusku da se povuče iz Egipta, koji se na početku sukoba identificirao kao kralj juga. Tokom sljedećeg stoljeća britanski se utjecaj u Egiptu povećavao. Nakon 1882. Egipat je zapravo postao ovisan o Britaniji. Kad je 1914. izbio prvi svjetski rat, Egipat je pripadao Turskoj i njime je vladao kediv, ili potkralj. Međutim, nakon što je Turska u tom ratu stala na stranu Njemačke, Britanija je svrgnula kediva i Egipat proglasila britanskim protektoratom. Postepeno stvarajući bliske veze, Britanija i Sjedinjene Američke Države postale su anglo-američka svjetska sila. Zajedno su zauzele položaj kralja juga.