1. U što možemo biti sigurni budući da je Jehova Veliki kontrolor vremena?

JEHOVA je Veliki kontrolor vremena. On nadgleda sva vremena i razdoblja povezana sa svojim djelom (Djela apostolska 1:7). Svi događaji koje je odredio za ovo vrijeme i razdoblje sigurno će se zbiti. Neće ostati neispunjeni.

2, 3. Kojem je proročanstvu Danijel posvetio pažnju, i koje je carstvo tada vladalo Babilonom?

² Prorok Danijel je kao marljivi izučavatelj Pisma imao vjeru u Jehovinu sposobnost da odredi vrijeme ispunjenja događaja i ostvari ih. Danijela su posebno zanimala proročanstva vezana uz opustošenje Jeruzalema. Jeremija je zapisao Božju objavu o tome koliko će dugo sveti grad biti pust, a Danijel je pažljivo proučio to proročanstvo. Napisao je: “Prve godine Darija sina Asverova od plemena Medskoga, koji poče kraljevati nad kraljevstvom Kaldejskim, prve godine njegova kraljevanja ja Danijel razumjeh iz knjiga broj godina, koje bješe rekao Jehova Jeremiji proroku da će se navršiti razvalinama Jeruzalemskim, sedamdeset godina” (Danijel 9:1, 2; Jeremija 25:11).

³ U to je vrijeme Darije Medijac vladao “kraljevstvom Kaldejskim”. Prethodno Danijelovo predviđanje prilikom tumačenja rukopisa na zidu doživjelo je brzo ispunjenje. Babilonsko Carstvo više nije postojalo. ‘Dano je Medijcima i Perzijancima’ 539. pr. n. e. (Danijel 5:24-28, 30, 31).

4. (a) Što je bilo potrebno da bi se doživjelo Božje izbavljenje? (b) Kako se Danijel obratio Jehovi?

⁴ Danijel je shvatio da će 70-godišnje opustošenje Jeruzalema uskoro završiti. Što će stoga poduzeti? On nam sam kaže: ‘Okrenuh lice svoje k Jehovi Bogu tražeći ga molitvom i molbama s postom i s kostrijeti i s pepelom. I pomolih se Jehovi Bogu svojemu i ispovjedih se’ (Danijel 9:3, 4). Da bi se doživjelo Božje milosrdno izbavljenje, bilo je potrebno imati ispravno stanje srca (3. Mojsijeva 26:31-46; 1. Kraljevima 8:46-53). Bila je potrebna vjera, ponizan duh i potpuno pokajanje zbog grijeha koji su doveli do izgnanstva i ropstva. Danijel se stoga obratio Bogu u korist svog grešnog naroda. Kako je to učinio? Posteći, tugujući i noseći kostrijet, što je simboliziralo pokajanje i iskrenost srca.

5. Zašto je Danijel mogao biti siguran u to da će se Židovi vratiti u svoju domovinu?

⁵ Jeremijino proročanstvo ispunilo je Danijela nadom jer je ukazivalo na to da će Židovi uskoro biti vraćeni u svoju domovinu Judu (Jeremija 25:12; 29:10). Danijel je sasvim sigurno bio uvjeren da će podjarmljeni Židovi dobiti pomoć budući da je čovjek imenom Kir već vladao kao kralj Perzije. Nije li Izaija prorekao da će Kir biti sredstvo u oslobađanju Židova kako bi ponovno sagradili Jeruzalem i hram? (Izaija 44:28–45:3). Ali Danijel nije imao pojma kako će se to ispuniti. Zato je nastavio moliti Jehovu.

6. Što je Danijel priznao u molitvi?

⁶ Danijel je skrenuo pažnju na Božje milosrđe i ljubaznu dobrohotnost. Ponizno je priznao da su Židovi sagriješili time što su se pobunili, zanemarili Jehovine zapovijedi i ignorirali njegove proroke. Bog ih je s pravom  “razagnao za grijehe njihove”. Danijel se molio: “Jehova, u nas je sram na licu, u kraljeva naših, u knezova naših i u otaca naših, jer ti zgriješismo. U Jehove je Boga našega milost i praštanje, jer se odmetnusmo od njega, i ne slušasmo glasa Jehove Boga svojega da hodimo po zakonima njegovim, koje nam je dao preko sluga svojih proroka. I sav Izrael prestupi zakon tvoj, i odstupi da ne sluša glasa tvojega; zato se izli na nas prokletstvo i zakletva napisana u zakonu Mojsija sluge Božjega, jer mu zgriješismo” (Danijel 9:5-11; 2. Mojsijeva 19:5-8; 24:3, 7, 8).

7. Zašto se može reći da je Jehova postupao pravedno dopuštajući da Židovi budu odvedeni u zarobljeništvo?

⁷ Bog je upozorio Izraelce na posljedice neposlušnosti prema njemu i omalovažavanja saveza koji je sklopio s njima (3. Mojsijeva 26:31-33; 5. Mojsijeva 28:15; 31:17). Danijel je ispravnost Božjih postupaka priznao riječima: “On potvrdi riječi svoje koje je govorio za nas i za suce naše, koji su nam sudili, pustivši na nas zlo veliko, da tako ne bi pod svim nebom kako bi u Jeruzalemu. Kako je pisano u zakonu Mojsijevu, sve to zlo dođe na nas, i opet se ne molismo Jehovi Bogu svojemu da bismo se vratili od bezakonja svojega i pazili na istinu tvoju. I Jehova nasta oko zla i navede ga na nas; jer je pravedan Jehova Bog naš u svim djelima svojim koja čini, jer ne slušasmo glasa njegova” (Danijel 9:12-14).

8. Na čemu Danijel temelji svoju molbu Jehovi?

⁸ Danijel ne pokušava opravdati postupke svog naroda. Oni su s pravom zaslužili da budu izgnani, što on spremno priznaje: “Mi sagriješismo, mi zlo učinismo” (Danijel 9:15, St). Osim toga, njemu nije najvažnije da se oslobode patnje. Ne, on svoju molbu temelji na Jehovinoj slavi i časti. Opraštajući Židovima i vraćajući ih u njihovu  domovinu, Bog bi ispunio svoje obećanje dano preko Jeremije i posvetio bi svoje sveto ime. Danijel moli Jehovu: “Jehova, po svoj pravdi tvojoj neka se odvrati gnjev tvoj i jarost tvoja od grada tvojega Jeruzalema, svete gore tvoje jer sa grijeha naših i s bezakonja otaca naših Jeruzalem i tvoj narod posta rug u svih koji su oko nas” (Danijel 9:16).

9. (a) Kojim preklinjanjem Danijel završava svoju molitvu? (b) Što uznemirava Danijela, ali kako pokazuje poštovanje prema Božjem imenu?

⁹ Danijel svoju gorljivu molitvu nastavlja riječima: “Sada dakle poslušaj, Bože naš, molitvu sluge svojega i molbe njegove, i obasjaj licem svojim opustjelu svetinju svoju, Jehove radi. Bože moj, prigni uho svoje, i čuj; otvori oči svoje, i vidi pustoš našu i grad, na koji je prizvano ime tvoje, jer ne pravde svoje radi nego radi velike milosti tvoje padamo pred tobom moleći se. Jehova, usliši, Jehova, oprosti, Jehova, pazi i učini, ne časi, sebe radi, Bože moj, jer je tvoje ime prizvano na ovaj grad i na tvoj narod” (Danijel 9:17-19). Kad Bog ne bi oprostio svom narodu i kad bi ga ostavio u izgnanstvu, kad bi dozvolio da njegov sveti grad, Jeruzalem, ostane vječno pust, zar bi ga nacije smatrale Univerzalnim Suverenom? Zar ne bi mogle zaključiti da su babilonski bogovi toliko snažni da je Jehova pred njima nemoćan? Da, Jehovino bi ime bilo osramoćeno, a to uznemirava Danijela. Od 19 puta koliko se božansko ime Jehova javlja u knjizi Danijela, 18 puta pojavljuje se u povezanosti s ovom molitvom!

10. (a) Tko je poslan Danijelu, i zašto? (b) Zašto Danijel o Gabrijelu govori kao o ‘čovjeku’?

¹⁰ Dok se Danijel moli, pojavljuje se anđeo Gabrijel. On kaže: “Danijele, sada iziđoh da te urazumim. U početku  molitve tvoje iziđe riječ, i ja dođoh da ti kažem, jer si mio [“vrlo poželjan”, NS]; zato slušaj riječ, i razumij viziju.” Ali zašto Danijel o njemu govori kao o ‘čovjeku Gabrijelu’? (Danijel 9:20-23). Pa, kada je Danijel tražio razumijevanje svoje ranije vizije o jarcu i ovnu, pred njim se pojavio netko “kao čovjek”. Bio je to anđeo Gabrijel, poslan da bi Danijelu dao uvid (Danijel 8:15-17). Slično tome, nakon Danijelove molitve taj mu je anđeo prišao u ljudskom obliku i razgovarao je s njim kao kad čovjek razgovara s čovjekom.

11, 12. (a) Iako u Babilonu nije bilo Jehovinog hrama ni oltara, kako su pobožni Židovi pokazali poštovanje prema prinošenju žrtava koje su bile propisane Zakonom? (b) Zašto je Danijel nazvan ‘vrlo poželjnim’?

¹¹ Gabrijel je došao u vrijeme ‘večernje žrtve’. Jehovin je oltar bio uništen zajedno s hramom u Jeruzalemu, a Židovi su postali zarobljenici poganskih Babilonaca. Zato Židovi u Babilonu nisu prinosili žrtve Bogu. Međutim, bilo je prikladno da pobožni Židovi u Babilonu hvale Jehovu i mole mu se u vrijeme koje je bilo predviđeno za prinošenje žrtava pod Mojsijevim zakonom. Budući da je bio duboko predan Bogu, Danijel je nazvan ‘vrlo poželjnom’ osobom. Jehova, ‘Slušač molitve’, nalazio je veliku radost u njemu, pa je brzo poslao Gabrijela da odgovori na Danijelovu molitvu vjere (Psalam 65:2, NS).

¹² Čak i kada mu je zbog molitve Jehovi život bio u opasnosti, Danijel se nastavio moliti Bogu tri puta dnevno (Danijel 6:10, 11). Stoga ne čudi da ga je Jehova smatrao toliko poželjnim! Danijelu je, pored molitve, duboko razmišljanje o Božjoj Riječi omogućilo da shvati što je Jehovina volja. Danijel je ustrajao u molitvi  i znao je kako se ispravno obratiti Jehovi da bi mu molitve bile uslišene. On je istaknuo Božju pravednost (Danijel 9:7, 14, 16). Iako mu njegovi neprijatelji nisu mogli naći zamjerku, Danijel je znao da je grešnik u Božjim očima i spremno je priznao svoj grijeh (Danijel 6:4; Rimljanima 3:23).

13, 14. (a) Koje je važne informacije Gabrijel otkrio Danijelu? (b) Koliko traje ‘sedamdeset tjedana’, i kako to znamo?

¹³ Danijel je bio ustrajan u molitvi i kakav je samo odgovor primio! Ne samo da mu Jehova jamči da će Židovi biti vraćeni u svoju domovinu već mu daje i uvid u nešto što ima daleko veće značenje — pojavljivanje prorečenog Mesije (1. Mojsijeva 22:17, 18; Izaija 9:6, 7). Gabrijel govori Danijelu: “Sedamdeset je tjedana određeno tvome narodu i tvome gradu svetom da se svrši prijestup i da nestane grijeha i da se očisti bezakonje i da se dovede vječna pravda, i da se zapečati vizija i proroštvo, i da se pomaže sveti nad svetima [“Svetinja nad svetinjama”, NS]. Zato znaj i razumij: od kad iziđe riječ da se Jeruzalem opet sazida do pomazanika vojvode [“Mesije Vođe”, NS] biće sedam tjedana, i šezdeset i dva tjedna da se opet pograde ulice i zidovi, i to u teško vrijeme” (Danijel 9:24, 25).

¹⁴ To je uistinu bila dobra vijest! Neće samo Jeruzalem biti ponovno sagrađen a obožavanje obnovljeno u novom hramu već će se u određeno vrijeme pojaviti i ‘Mesija Vođa’. To će se zbiti unutar ‘sedamdeset tjedana’. Budući da Gabrijel ne spominje dane, to nisu tjedni od kojih svaki ima sedam dana, a koji bi iznosili  490 dana — samo godinu i četiri mjeseca. Prorečena ponovna izgradnja Jeruzalema s ‘ulicama i zidovima’ trajala je puno duže od toga. Ti tjedni predstavljaju godišnje tjedne. Brojni suvremeni prijevodi navode da svaki taj tjedan traje sedam godina. Naprimjer, “sedamdeset godišnjih tjedana” prijevod je na koji ukazuje fusnota za Danijela 9:24 u židovskom prijevodu Tanakh—The Holy Scriptures koji je objavio The Jewish Publication Society. Komentar za ovaj redak u prijevodu Ivana Matije Škarića spominje “70 sedmicah godištah”. A katolički prevodilac Silvije Grubišić u fusnoti daje tumačenje “sedamdeset tjedana godina”. U prijevodu Ivana Šarića stoji: “Sedamdeset je godišnjih sedmica određeno nad tvojim narodom i nad tvojim svetim gradom.” An American Translation glasi: “Tvom je narodu i tvom svetom gradu određeno sedamdeset godišnjih tjedana.” Slične varijante nalaze se u prijevodima Moffatta i Rotherhama.

15. Na koja je tri razdoblja podijeljeno ‘sedamdeset tjedana’, i kada su započela?

¹⁵ Prema riječima anđela, ‘sedamdeset tjedana’ bit će podijeljeno na tri razdoblja: (1) “sedam tjedana”, (2) “šezdeset i dva tjedna” i (3) jedan tjedan. To bi bilo 49 godina, 434 godine i 7 godina — ukupno 490 godina. Zanimljivo je da The Revised English Bible kaže: “Sedamdeset puta sedam godina određeno je tvom narodu i tvom svetom gradu.” Nakon 70-godišnjeg izgnanstva i patnje u Babilonu, Židovi će imati posebnu Božju naklonost 490 godina, ili 70 godina pomnoženo sa 7. Početak će biti ‘izlazak riječi da se Jeruzalem opet sazida’. Kada je to bilo?

16. Zašto je Kir vratio Židove u njihovu domovinu, kako to pokazuje njegov dekret?

¹⁶ Da bismo saznali kada je počelo ‘sedamdeset tjedana’, pažnju trebamo usmjeriti na tri događaja. Prvi se zbio 537. pr. n. e. kada je Kir objavio svoj dekret o povratku Židova u njihovu domovinu. On glasi: “Ovako veli Kir kralj Perzijski: sva kraljevstva zemaljska dao mi je Jehova Bog nebeski, i on mi je zapovjedio da mu sazidam dom u Jeruzalemu u Judeji. Tko je između vas od svega naroda njegova? Bog nebeski neka bude s njim, pa nek ide u Jeruzalem u Judeji, i neka zida dom Jehove Boga Izraelova, Boga koji je u Jeruzalemu. A tko bi ostao u kojem god mjestu gdje se bavi, neka ga ljudi onoga mjesta potpomognu srebrom i zlatom i imanjem i stokom osim dragovoljnoga priloga na dom Božji u Jeruzalemu” (Ezra 1:2-4). Očito je glavna svrha ovog dekreta bila ponovna izgradnja hrama — ‘Jehovinog doma’ — na njegovom prijašnjem mjestu.

17. Zašto je pismo koje je dobio Ezra bilo razlog za njegov odlazak u Jeruzalem?

¹⁷ Drugi događaj zbio se sedme godine vladanja perzijskog kralja Artakserksa (Artakserks Longimanus, sin  Kserksa I). U to je vrijeme prepisivač Ezra krenuo na četveromjesečno putovanje od Babilona do Jeruzalema. Nosio je posebno pismo od kralja, ali ono nije sadržavalo ovlaštenje za ponovnu izgradnju Jeruzalema. Umjesto toga, Ezrin je zadatak bio ograničen na ‘ukrašavanje Jehovinog doma’. Zato je pismo govorilo o zlatu i srebru, svetim posudama i prilozima pšenice, vina, ulja i soli u znak podrške obožavanju u hramu, kao i o oslobađanju od poreza za one koji su tamo služili (Ezra 7:6-27).

18. Koje su vijesti uznemirile Nehemiju, i kako je kralj Artakserks saznao za to?

¹⁸ Treći događaj odigrao se 13 godina kasnije, u 20. godini vladanja perzijskog kralja Artakserksa. Nehemija je tada služio kao njegov peharnik u ‘gradu Suzi’. Ostatak koji se vratio iz Babilona ponovno je, u stanovitoj mjeri, sagradio Jeruzalem. Ali cjelokupna situacija nije bila dobra. Nehemija je saznao da je ‘jeruzalemski zid razvaljen i vrata mu popaljena ognjem’. To ga je jako uznemirilo, a tuga mu je obuzela srce. Kad ga je kralj upitao zašto je žalostan, Nehemija je odgovorio: “Da je živ kralj dovijeka! kako ne bih bio lica nevesela, kad je grad  gdje su grobovi mojih otaca opustio i vrata mu ognjem spaljena?” (Nehemija 1:1-3; 2:1-3).

19. (a) Što je Nehemija prvo učinio kad mu je kralj Artakserks postavio pitanje? (b) Što je Nehemija zatražio, i kako je priznao Božju ulogu u tome?

¹⁹ Izvještaj o Nehemiji nastavlja: “A kralj mi reče: što hoćeš? Tada se pomolih Bogu nebeskomu, i rekoh kralju: ako je ugodno kralju i ako ti je mio sluga tvoj, pošalji me u Judeju u grad gdje su grobovi otaca mojih da ga sagradim.” Taj se prijedlog svidio Artakserksu, koji je udovoljio još jednom Nehemijinom zahtjevu: “Ako je ugodno kralju, da mi se da knjiga na knezove preko rijeke [Eufrat] da me prate dokle ne dođem u Judeju, i knjiga na Azafa čuvara šume kraljeve da mi da drva za brvna na vrata od dvora uz dom Božji i za zid gradski i za kuću u koju ću ući.” Nehemija je Jehovinu ulogu u svemu tome priznao riječima: “I dade mi kralj [pisma], jer dobra ruka Boga mojega bješe nada mnom” (Nehemija 2:4-8).

20. (a) Kada se ispunila riječ “da se Jeruzalem opet sazida”? (b) Kada je počelo ‘sedamdeset tjedana’, i kada je završilo? (c) Koji dokazi ukazuju na točnost datiranja početka i kraja ‘sedamdeset tjedana’?

²⁰ Iako je dozvola dana u mjesecu nisanu, početkom 20. godine Artakserksova vladanja, ‘izlazak riječi da se Jeruzalem opet sazida’ zapravo je tek mjesecima kasnije stupio na snagu. Bilo je to onda kada je Nehemija stigao u Jeruzalem i započeo svoj posao obnavljanja. Ezrino je putovanje trajalo četiri mjeseca, no Suza se nalazila više od 320 kilometara istočno od Babilona te stoga još dalje od Jeruzalema. Nehemija je najvjerojatnije u Jeruzalem stigao pri kraju Artakserksove 20. godine vladanja, to jest 455. pr. n. e. Tada je počelo prorečenih ‘sedamdeset tjedana’, ili 490 godina. Oni su trebali završiti krajem 36. n. e. (Vidi okvir “Kada je Artakserks počeo vladati?” na 197. stranici.)

21. (a) Što se trebalo dogoditi tokom prvih ‘sedam tjedana’, i unatoč kojim okolnostima? (b) Koje se godine Mesija trebao pojaviti, i što se tada desilo prema Lukinom Evanđelju?

²¹ Koliko je godina prošlo prije nego što je Jeruzalem zaista bio izgrađen? Pa, obnavljanje grada trebalo je završiti “u teško vrijeme” zbog neprilika među samim Židovima i protivljenja Samarićana i drugih naroda. Posao je, u potrebnoj mjeri, očito završen oko 406. pr. n. e. — za manje od ‘sedam tjedana’, ili 49 godina (Danijel 9:25). Uslijedit će period od 62 tjedna, ili 434 godine. Nakon tog vremenskog perioda pojavit će se davno obećani Mesija. Računanjem 483 godine (49 plus 434) od 455. pr. n. e. dolazimo do 29. n. e. Što se dogodilo te godine? Luka, pisac Evanđelja, kaže nam: “U petnaestoj godini vladavine cara Tiberija, kad je Poncije Pilat bio upravitelj Judeje, i Herod oblasni vladar Galileje, (...) riječ od Boga došla je Ivanu, Zaharijinom sinu, u pustoši. I on je obišao cijelo područje oko Jordana, propovijedajući krštenje kao simbol pokajanja za oproštenje grijeha.” U to je vrijeme “narod bio u iščekivanju” Mesije (Luka 3:1-3, 15).

22. Kada i na koji način je Isus postao prorečeni Mesija?

²² Ivan nije bio obećani Mesija. No, s obzirom na ono što je vidio prilikom krštenja Isusa iz Nazareta, u jesen 29. n. e., Ivan je rekao: “Gledao sam kako duh kao golub silazi s neba, i ostao je na njemu. Ni ja ga nisam znao, ali Onaj koji me poslao da krštavam u vodi, taj mi je rekao: ‘Na koga vidiš da duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti u svetom duhu.’ I ja sam to vidio, i svjedočim da je on Sin Božji” (Ivan 1:32-34). Prilikom svog krštenja Isus je postao Pomazanik — Mesija, ili Krist. Nedugo nakon toga, Ivanov učenik Andrija sreo je  pomazanog Isusa i zatim je Šimunu Petru rekao: “Našli smo Mesiju” (Ivan 1:41). Tako se ‘Mesija Vođa’ pojavio točno na vrijeme — na kraju 69 tjedana!

23. Zašto je ‘Mesija Vođa’ morao umrijeti, i kada se to trebalo dogoditi?

²³ Što se trebalo odigrati tokom 70. tjedna? Gabrijel je rekao da je period od ‘sedamdeset tjedana’ određen “da se svrši prijestup i da nestane grijeha i da se očisti bezakonje i da se dovede vječna pravda, i da se zapečati vizija i proroštvo, i da se pomaže sveti nad svetima [“Svetinja nad svetinjama”, NS]”. Da bi se to ispunilo, ‘Mesija Vođa’ morao je umrijeti. Kada? Gabrijel je rekao: “Poslije ta šezdeset i dva tjedna pogubljen će biti pomazanik i ništa mu neće ostati. (...) I utvrdiće savez s mnogima za tjedan dana [“on mora zadržati savez na snazi za mnoge jedan tjedan”, NS], a u polovini tjedna ukinuće žrtvu i prinos” (Danijel 9:26a, 27a). Kritično vrijeme bilo je “u polovini tjedna”, to jest sredinom zadnjeg godišnjeg tjedna.

24, 25. (a) Kada je Krist umro, kao što je prorečeno, i što su njegova smrt i uskrsnuće okončali? (b) Što je omogućila Isusova smrt?

²⁴ Javna služba Isusa Krista počela je krajem 29. n. e. i trajala je tri i po godine. Kao što je prorečeno, početkom 33. n. e., Krist je bio “pogubljen” na mučeničkom stupu, dajući svoj ljudski život kao otkupninu za čovječanstvo (Izaija 53:8; Matej 20:28). Potreba za životinjskim žrtvama i davanjem prinosa, što je bilo propisano Zakonom, prestala je u trenutku kada je uskrsnuli Isus Bogu na nebu predočio vrijednost svog ljudskog života koji je prinio kao žrtvu. Iako su židovski svećenici nastavili davati prinose sve do uništenja hrama u Jeruzalemu 70. n. e.,  te žrtve više nisu bile prihvatljive Bogu. Zamijenjene su boljom žrtvom, onom koju više nikada nije trebalo ponavljati. Apostol Pavao je napisao: “[Krist] je zauvijek prinio jednu žrtvu za grijehe (...). Jer je jednim žrtvenim prinosom zauvijek učinio savršenima one koji bivaju posvećeni” (Hebrejima 10:12, 14).

²⁵ Iako su grijeh i smrt i dalje nanosili bol čovječanstvu, Isusovo pogubljenje i njegovo uskrsnuće u nebeski život ispunili su proročanstvo. Time je ‘dovršen prijestup, nestao grijeh, očišćeno bezakonje, dovedena pravda’. Bog je ukinuo savez Zakona koji je Židove razotkrio i osudio kao grešnike (Rimljanima 5:12, 19, 20; Galaćanima 3:13, 19; Efežanima 2:15; Kološanima 2:13, 14). Sada su grijesi pokajničkih prijestupnika mogli biti poništeni, a popratna kazna uklonjena. Putem Mesijine pomirbene žrtve omogućeno je pomirenje s Bogom za one koji iskazuju vjeru. Oni su se mogli radovati dobivanju Božjeg dara ‘vječnog života preko Krista Isusa’ (Rimljanima 3:21-26; 6:22, 23; 1. Ivanova 2:1, 2).

26. (a) Iako je savez Zakona bio ukinut, koji je savez ‘zadržan na snazi jedan tjedan’? (b) Što se dogodilo krajem 70. tjedna?

²⁶ Tako je Jehova ukinuo savez Zakona putem Kristove smrti 33. n. e. Zašto se onda može reći da Mesija “mora zadržati savez na snazi za mnoge jedan tjedan”? Zato što je zadržao na snazi abrahamski savez. Bog je sve do 70. tjedna produžio blagoslove tog saveza na hebrejske potomke Abrahama. No na kraju ‘sedamdeset godišnjih tjedana’, 36. n. e., apostol Petar je propovijedao pobožnom Talijanu Korneliju, njegovom kućanstvu i drugim neznabošcima. I od tog se dana dobra vijest počela objavljivati među ljudima iz nacija (Djela apostolska 3:25, 26; 10:1-48; Galaćanima 3:8, 9, 14).

27. Koja je ‘Svetinja nad svetinjama’ bila pomazana, i kako?

 ²⁷ Proročanstvo je također proreklo pomazanje ‘Svetinje nad svetinjama’. To se ne odnosi na pomazanje najunutarnjijeg odjeljka hrama u Jeruzalemu, Svetinje nad svetinjama. Ovdje se izraz ‘Svetinja nad svetinjama’ odnosi na Božje nebesko svetište. Tamo je Isus svom Ocu predočio vrijednost svoje ljudske žrtve. Isusovim krštenjem, 29. n. e., pomazana je, ili odvojena, ta nebeska, duhovna realnost predočena Svetinjom nad svetinjama zemaljskog tabernakula i kasnijeg hrama (Hebrejima 9:11, 12).

28. Što je značilo ‘stavljanje pečata viziji i proročanstvu’?

²⁸ Mesijansko proročanstvo koje je izrekao anđeo Gabrijel također govori o ‘stavljanju pečata viziji i proročanstvu’. To znači da će sve što je bilo prorečeno o Mesiji — sve ono što je postigao putem svoje žrtve, uskrsnuća i pojavljivanja na nebu, kao i druge stvari koje se zbivaju tokom 70. tjedna — biti obilježeno pečatom božanskog odobravanja, dokazat će se istinitim i dostojnim povjerenja. Vizija će biti zapečaćena, ograničena na Mesiju. Njeno ispunjenje bit će u njemu i u Božjem djelu posredstvom njega. Točno tumačenje vizije možemo pronaći samo u povezanosti s prorečenim Mesijom. Ništa drugo neće otpečatiti njeno značenje.

29. Što se trebalo dogoditi ponovno sagrađenom Jeruzalemu, i iz kojeg razloga?

²⁹ Gabrijel je prije prorekao da će Jeruzalem biti ponovno sagrađen. Sada proriče razorenje tog obnovljenog grada i njegovog hrama sljedećim riječima: “Narod će vojvodin doći i razoriti grad i svetinju; i kraj će mu biti s potopom, i određeno će pustošenje biti do svršetka  rata. (...) I krilima mrskim, koja pustoše, do svršetka određenoga izliće se na pustoš” (Danijel 9:26b, 27b). Iako će se to pustošenje odvijati nakon ‘sedamdeset tjedana’, bit će to izravan rezultat događaja koji su se odvijali tokom zadnjeg ‘tjedna’ kad su Židovi odbacili Krista i dali ga ubiti (Matej 23:37, 38).

30. Kako je ispunjena odluka Velikog kontrolora vremena, kao što to pokazuje povijesni izvještaj?

³⁰ Povijesni izvještaji pokazuju da su 66. n. e. rimske legije pod sirijskim upraviteljem Cestijem Galom opkolile Jeruzalem. Usprkos otporu Židova, rimske su snage noseći svoje idolopokloničke znakove, ili stjegove, prodrle u grad i započele s potkopavanjem hramskog zida na sjeveru. Budući da su se nalazile na tom mjestu, postale su ‘odvratna stvar’ koja je mogla izazvati potpuno opustošenje (Matej 24:15, 16). Pod generalom Titom, Rimljani su 70. n. e. došli poput ‘potopa’ i opustošili su grad i njegov hram. Ništa ih nije zaustavilo jer je Bog tako ‘odredio’. Jehova, Veliki kontrolor vremena, još je jednom ispunio svoju riječ!