1. Kojoj je skupštini Isus uputio svoju treću poruku i kakav je bio grad u kojem su ti kršćani živjeli?

PUTUJUĆI uz morsku obalu 80 kilometara na sjever i potom 25 kilometara u unutrašnjost dolinom rijeke Kaikus, dolazimo do Pergama, koji se danas zove Bergama. Grad je bio čuven po svom hramu posvećenom Zeusu (Jupiteru). U 19. stoljeću arheolozi su žrtvenik tamošnjeg hrama prevezli u Njemačku, gdje se i danas može razgledati u sklopu postave berlinskog Pergamonmuseuma, zajedno s brojnim statuama i reljefima poganskih bogova. Koju je poruku Gospodin Isus poslao skupštini koja je živjela usred sveg tog idolopoklonstva?

2. Kako se Isus predstavio i što predočava njegov “dvosjekli mač”?

² Isus se najprije predstavio riječima: “Anđelu skupštine u Pergamu napiši: Ovo govori onaj koji ima oštar dvosjekli mač” (Otkrivenje 2:12). Isus je ovdje ponovio svoj opis s kojim smo se već susreli u Otkrivenju 1:16. Budući da je on sudac i izvršitelj presude, pogubit će one koji progone njegove učenike. Kako li je utješno to jamstvo! Imajući na umu tu presudu, i članovi skupštine trebali bi ozbiljno shvatiti upozorenje da će Jehova preko Isusa Krista kao svog ‘glasnika saveza’ nastupiti kao ‘brz svjedok’ protiv svih koji kažu da su kršćani, a krivi su za idolopoklonstvo i nemoral, lažu, varaju i ne mare za siromašne (Malahija 3:1, 5; Hebrejima 13:1-3). Jehovine savjete i ukor koji dolaze preko Isusa treba ozbiljno shvatiti!

3. Kakav je oblik krive religije postojao u Pergamu i zašto se moglo reći da je u Pergamu bilo “Sotonino prijestolje”?

 ³ Isus je potom skupštini rekao: “Znam gdje prebivaš — ondje gdje je Sotonino prijestolje” (Otkrivenje 2:13a). Uistinu se može reći da su ti kršćani živjeli u gradu koji je bio središte sotonske religije. Osim Zeusovog hrama, tu se nalazilo i svetište posvećeno Asklepiju (Eskulapu), bogu liječničkog umijeća. Pergam je bio poznat i kao središte kultnog štovanja cara. Hebrejska riječ prevedena izrazom “Sotona” znači “protivnik”, a njegovo “prijestolje” predočava njegovu vlast nad svijetom koju je Bog odlučio dopuštati do određenog vremena (Job 1:6, bilješka). Silno idolopoklonstvo koje je prožimalo Pergam otkrivalo je da je u tom gradu Sotona postavio svoje “prijestolje”. Kako li je Sotona morao biti bijesan zato što se tamošnji kršćani nisu htjeli uplesti u nacionalističke vjerske obrede, čime bi se zapravo klanjali njemu!

4. (a) Koju je pohvalu Isus uputio kršćanima u Pergamu? (b) Što je o postupanju s kršćanima rimski izaslanik Plinije napisao caru Trajanu? (c) Kako su kršćani u Pergamu postupali usprkos opasnosti kojoj su bili izloženi?

⁴ Da, “Sotonino prijestolje” nalazilo se upravo tamo u Pergamu. No Isus je u nastavku rekao: “A ipak se čvrsto držiš mojega imena i nisi zanijekao da vjeruješ u mene, čak ni u danima Antipe, vjernoga svjedoka mojeg, koji je ubijen u vašem gradu, u kojem Sotona prebiva” (Otkrivenje 2:13b). Kakva dirljiva pohvala! Antipa je umro mučeničkom smrću nesumnjivo zato što nije želio vršiti demonske obrede niti štovati rimskog cara kao božanstvo. Nedugo nakon što je Ivan dobio ovo proročanstvo, Plinije Mlađi, osobni izaslanik rimskog cara Trajana, pisao je Trajanu i opisao mu kako postupa s onima koji su optuženi da su kršćani — a takvo je postupanje car odobrio. Oni koji su porekli da su kršćani bili su oslobođeni, kako je to Plinije rekao, “ako su za mnom ponavljali zaziv bogova i tvome [Trajanovom] liku (...) ako su iskazali poštovanje tamjanom i vinom, a pri tom još i Krista grdili”. * Svatko za koga se ustanovilo da je kršćanin bio je pogubljen. Iako su bili u tako velikoj opasnosti, kršćani u Pergamu nisu zanijekali svoju vjeru. ‘Čvrsto su se držali Isusovog imena’ time što su zadržali poštovanje prema Isusu kao Jehovinom Osvetniku i imenovanom Sucu. Vjerno su išli Isusovim stopama kao svjedoci koji zastupaju njegovo Kraljevstvo.

5. (a) Koji oblik idolopoklonstva u današnje vrijeme stvara teške kušnje kršćanima, kao što je to nekad stvaralo kultno štovanje cara? (b) Kakvu je pomoć Kula stražara pružila kršćanima?

⁵ Isus je u više navrata ukazao na to da Sotona vlada sadašnjim zlim svijetom, ali budući da je Isus bio vjeran Bogu, Sotona nije imao vlasti nad njim (Matej 4:8-11; Ivan 14:30). U suvremeno su se doba moćni narodi, osobito “kralj sjevera” i “kralj juga”, upustili u borbu za svjetsku prevlast (Danijel 11:40). U ljudima se neprestano raspiruje domoljubni žar, a taj val nacionalizma koji se širi svijetom predstavlja suvremeni oblik kultnog štovanja cara. Članci o neutralnosti objavljeni u Kuli stražari u dvobroju 1-2 iz 1940, te u izdanjima od 1. ožujka 1980. i 1. siječnja 1987. objasnili su biblijski stav o tom pitanju i donijeli smjernice po kojima bi trebali postupati kršćani koji žele živjeti dostojno Jehovinog imena i hrabro pobijediti svijet kao što ga je i Isus pobijedio (Mihej 4:1, 3, 5; Ivan 16:33; 17:4, 6, 26; 18:36, 37; Djela apostolska 5:29).

6. U čemu su Jehovini svjedoci u suvremeno doba morali zauzeti čvrst stav poput Antipe?

⁶ Takvi su savjeti danas nužni. Jehovini svjedoci — kako pomazanici tako i njihovi suradnici — žive među ljudima koji su posve zaslijepljeni nacionalizmom. Zato ti Božji sluge moraju biti čvrsti u vjeri. U Sjedinjenim Državama stotine djece i učitelja bilo je izbačeno odnosno otpušteno iz škole jer nisu htjeli pozdraviti državnu zastavu, a u Njemačkoj su Jehovini svjedoci bili žestoko  proganjani zato što nisu željeli pozdraviti kukasti križ. Kao što je već bilo spomenuto, Hitlerovi su nacisti pobili tisuće Jehovinih vjernih slugu zato što oni nisu željeli sudjelovati u tom nacionalističkom idolopoklonstvu. Tijekom 1930-ih, u doba procvata šintoističkog kulta štovanja cara u Japanu, dva pionira posijala su mnogo sjemena Kraljevstva na Tajvanu, koji su zauzeli Japanci. Vojne su ih vlasti bacile u zatvore, gdje je jedan od njih zbog zlostavljanja i umro. Drugi je bio pušten iz zatvora, no potom je ubijen s leđa — bio je to pravi suvremeni Antipa. I dan-danas ima zemalja u kojima se od ljudi traži da štuju nacionalne simbole i da budu posve odani državi. Brojni su mladi Jehovini svjedoci dospjeli u zatvor, a nemali je broj i pogubljen, jer su hrabro zastupali kršćansku neutralnost. Ako si i ti mlada osoba koja se suočava s tim izazovima, svakodnevno proučavaj Božju Riječ kako bi mogao sačuvati ‘vjeru te spasiti život’, to jest dobiti obećani vječni život (Hebrejima 10:39–11:1; Matej 10:28-31).

7. Kako se troje djece u Indiji našlo na kušnji s obzirom na nacionalističko štovanje države i koji je bio ishod svega toga?

⁷ Djeca u školi nailaze na slične izazove. Godine 1985. u indijskoj saveznoj državi Kerali troje djece Jehovinih svjedoka odbilo je pjevati državnu himnu jer nije htjelo kompromitirati svoja biblijska uvjerenja. Oni su s poštovanjem stajali dok su drugi pjevali, no ipak su bili izbačeni iz škole. Njihov je otac podnio žalbu Vrhovnom sudu Indije. Dvojica sudaca presudila su u korist djece, hrabro izjavivši: “Naša tradicija uči toleranciji, naša filozofija uči toleranciji, naš ustav promiče toleranciju; ne obezvređujmo sve to.” Zbog medijskog publiciteta i povoljnih novinskih napisa cijela je nacija, koja je u to vrijeme činila gotovo petinu svjetskog stanovništva, saznala da u Indiji postoje kršćani koji obožavaju pravoga Boga Jehovu i koji se nepokolebljivo drže biblijskih načela.

8. Zbog čega je Isus prekorio kršćane u Pergamu?

⁸ Kršćani iz Pergama ostali su vjerni Bogu. Usprkos tome, Isus je pergamskoj skupštini rekao: “Ipak, ponešto imam protiv tebe.” Čime su zaslužili prijekor? Isus nastavlja: “Ondje imaš nekih koji se drže učenja Bileama, koji je poučio Balaka da namami sinove Izraelove na grijeh — da jedu ono što je žrtvovano idolima i da čine blud” (Otkrivenje 2:14).

9. Tko je bio Bileam i kako je svojim savjetom ‘namamio sinove Izraelove na grijeh’?

⁹ U Mojsijevo je vrijeme moapski kralj Balak unajmio Bileama, neizraelskog proroka koji je donekle poznavao Jehovu, da prokune Izraela. No Jehova se suprotstavio Bileamu te ga je prisilio da nad Izraelcima izrekne blagoslov, a nad njihovim neprijateljima prokletstvo. Balak je zbog toga postao zlovoljan, no Bileam ga je umirio tako što mu je predložio lukaviju taktiku. Predložio je da Moapke navedu Izraelce na težak spolni nemoral i na idolopokloničko štovanje lažnog boga Baala peorskog! Ta je taktika uspjela. Nato se raspalio Jehovin pravedni gnjev  i on je poslao pomor koji je pobio 24 000 izraelskih bludnika — pomor koji je prestao tek kad je svećenik Pinhas učinio odlučan korak u uklanjanju zla u koje su Izraelci zapali (4. Mojsijeva 24:10, 11; 25:1-3, 6-9; 31:16).

10. Koji su se grijesi uvukli u pergamsku skupštinu i zašto su tamošnji kršćani možda smatrali da će Bog olako prijeći preko njihovih prijestupa?

¹⁰ Jesu li u Ivanovo vrijeme neki u Pergamu upali u sličan grijeh? Jesu. U skupštinu su se uvukli nemoral i idolopoklonstvo. Tamošnji kršćani nisu ozbiljno shvatili upozorenja koja je Bog dao preko apostola Pavla (1. Korinćanima 10:6-11). Budući da su izdržali proganjanje, možda su smatrali da će Jehova olako prijeći preko njihovog nemoralnog ponašanja. Stoga ih je Isus upozorio da se moraju kloniti takve nečistoće.

11. (a) Na što kršćani trebaju paziti i kakvo razmišljanje moraju izbjegavati? (b) Koliko je osoba zadnjih godina bilo isključeno iz kršćanske skupštine i što je najčešći razlog za to?

¹¹ I današnji kršćani moraju paziti da ne bi ‘nezasluženu dobrotu našeg Boga pretvorili u izgovor za besramna djela’ (Juda 4). Moramo mrziti zlo i ‘tući svoje tijelo’ želimo li kao kršćani ostati čestiti (1. Korinćanima 9:27; Psalam 97:10; Rimljanima 8:6). Nikad ne bismo smjeli pomisliti da si zbog revnosti u Božjoj službi ili zato što smo izdržali progonstva možemo uzeti slobodu da počinimo spolni nemoral. Zadnjih je godina u cijelom svijetu isključeno na desetke tisuća članova kršćanske skupštine, većinom zbog spolnog nemorala. Ima godina kad takvih ima više nego što ih je u starom Izraelu bilo pobijeno zbog Baala peorskog. Pazimo da se i nama to ne dogodi! (Rimljanima 11:20; 1. Korinćanima 10:12).

12. Po kojim načelima moraju živjeti i današnji kršćani, poput Božjih slugu iz staroga doba?

¹² Isus je kršćane u Pergamu prekorio i zato što su ‘jeli ono što je žrtvovano idolima’. Što je to značilo? Imamo li u vidu ono što je Pavao napisao Korinćanima, mogli bismo zaključiti da je bilo nekih koji su zloupotrebljavali svoju kršćansku slobodu i namjerno uznemiravali savjest drugih. No još je vjerojatnije da su na neki konkretan način sudjelovali u idolskim obredima (1. Korinćanima 8:4-13; 10:25-30). I danas vjerni kršćani moraju u iskazivanju kršćanske slobode odražavati nesebičnu ljubav i paziti da ne navode druge na spoticanje. Moraju izbjegavati suvremene oblike idolopoklonstva, kao što su idoliziranje televizijskih, filmskih ili sportskih zvijezda te paziti da im novac ili želje vlastitog tijela ne postanu bogom (Matej 6:24; Filipljanima 1:9, 10; 3:17-19).

13. Za što je još Isus ukorio kršćane u Pergamu i zašto je skupštini trebao taj ukor?

¹³ Isus je svoj ukor upućen kršćanima u Pergamu nastavio sljedećim riječima: “Tako imaš i one koji se na isti način drže učenja Nikoline sljedbe” (Otkrivenje 2:15). Nešto ranije, Isus je pohvalio Efežane za to što su mrzili djela te sljedbe. No kršćanima u Pergamu trebalo je dati savjet da se čuvaju sektaštva. Morali su s više odlučnosti zastupati kršćanska mjerila da bi sačuvali jedinstvo za koje se Isus molio (Ivan 17:20-23). Trebalo je ‘opominjati članove skupštine zdravim učenjem, ali i ukoriti one koji tom učenju proturječe’ (Titu 1:9).

14. (a) S kime se kršćanska skupština oduvijek morala boriti i kako je apostol Pavao opisao te ljude? (b) Koje bi Isusove riječi trebali ozbiljno shvatiti svi oni koji su skloni slijediti odmetnike?

¹⁴ Od svojih se početaka kršćanska skupština morala boriti s oholim otpadnicima koji su slatkim i laskavim riječima ‘stvarali podjele i navodili druge da se spotiču u vjeri, protivno učenju’ koje je Jehova posredovao preko svojih zastupnika (Rimljanima 16:17, 18). Apostol Pavao upozoravao je na tu opasnost u gotovo svim svojim poslanicama. * Danas, kad je Isus obnovio čistu i  ujedinjenu kršćansku skupštinu, opasnost od sektaštva i dalje je prisutna. Stoga bi svi oni koji su skloni slijediti odmetnike i tako stvarati sljedbe trebali ozbiljno shvatiti sljedeće Isusove riječi: “Pokaj se dakle! Ako se ne pokaješ, doći ću brzo k tebi i ratovat ću s njima mačem usta svojih” (Otkrivenje 2:16).

15. Kako nastaje sljedba?

¹⁵ Kako nastaje sljedba? Možda neki samozvani učitelj počne sijati sumnje dovodeći u pitanje neko biblijsko učenje (primjerice da živimo u posljednjim danima), i tako postupno nastaje skupina odmetnika koji ga počnu slijediti (2. Timoteju 3:1; 2. Petrova 3:3, 4). Ili možda netko počne kritizirati način na koji Jehova vodi određena zbivanja i možda potiče druge da štede sami sebe, tvrdeći da objavljivanje poruke o Kraljevstvu od kuće do kuće nije potrebno i da to Biblija ne traži od nas. Kad bi takvi oponašali primjer Isusa i njegovih apostola, išli bi u službu propovijedanja i ona bi im pomogla da budu ponizni. No oni će se radije odcijepiti od skupštine i prestati se naprezati, te će možda samo povremeno čitati Bibliju kao zasebna skupina (Matej 10:7, 11-13; Djela apostolska 5:42; 20:20, 21). Takvi imaju vlastite zamisli o obilježavanju Kristove smrti, o biblijskoj zapovijedi da se uzdržavamo od krvi, o slavljenju blagdana te o korištenju duhana. Osim toga, umanjuju važnost Jehovinog imena i vrlo brzo ponovno usvoje krajnje popustljive nazore Babilona Velikog. No što je još gore, Sotona neke od njih navede da ‘počnu tući druge robove’, svoju nekadašnju braću (Matej 24:49; Djela apostolska 15:29; Otkrivenje 17:5).

16. (a) Zašto se oni koje su otpadnici pokolebali moraju što hitnije pokajati? (b) Što će biti s onima koji se ne žele pokajati?

¹⁶ Svi oni koji su se zbog izloženosti otpadničkom utjecaju počeli kolebati, trebaju što hitnije poslušati Isusov savjet da se pokaju! Otpadničku propagandu treba izbjegavati poput otrova, što ona i jest! Temelj joj je zavist i mržnja, što je u potpunoj suprotnosti s istinama kojima Isus hrani skupštinu. Te istine obilježavaju pravda, čistoća i ljubav (Luka 12:42; Filipljanima 1:15, 16; 4:8, 9). A protiv onih koji se ne žele pokajati, Gospodin Isus doista će ‘ratovati mačem usta svojih’. On pročišćava svoj narod kako bi zaštitio njegovo jedinstvo, za koje se i molio posljednje noći koju je sa svojim učenicima proveo na Zemlji (Ivan 17:20-23, 26). Budući da otpadnici odbijaju ljubavlju prožete savjete i pomoć koju im nude zvijezde koje su u Isusovoj desnici, Isus će im izreći nepovoljnu presudu te će ih ‘najstrože kazniti’ i ‘izbaciti van u tamu’. Takvi će biti isključeni, kako među Božjim narodom više ne bi djelovali poput kvasca (Matej 24:48-51; 25:30; 1. Korinćanima 5:6, 9, 13; Otkrivenje 1:16).

17. Kakvu će nagradu dobiti pomazani kršćani koji pobijede i što su morali suzbiti pergamski kršćani?

¹⁷ Velika nagrada čeka sve koji poslušaju savjet koji je Isus dao u skladu s uputama Jehovinog svetog duha. Isus je savjetovao sljedeće: “Tko ima uho, neka čuje što duh govori skupštinama: Onome tko pobijedi dat ću od skrivene mane i dat ću mu bijeli oblutak, a na oblutku napisano novo ime, koje ne zna nitko osim onoga koji ga prima” (Otkrivenje 2:17). I kršćane u Pergamu, poput kršćana u Smirni, hrabrio je da se bore za pobjedu. A da bi mogli pobijediti, pergamski su se kršćani morali kloniti idolopoklonstva. Morali su suzbiti nemoral, sektaštvo i otpadništvo, čuvajući se onovremenih “Balaka”, “Bileama” i Nikoline sljedbe. Isus je tim pomazanim kršćanima obećao da će biti pozvani jesti “od skrivene mane” ako to učine. Što je to značilo?

18, 19. (a) Što je bila mana koju je Jehova davao Izraelcima? (b) Gdje se nalazila ‘skrivena mana’ i u kom je smislu bila “skrivena”? (c) Što predočava jedenje skrivene mane?

¹⁸ U vrijeme Mojsija Jehova je Izraelcima dao manu kojom su se hranili tijekom putovanja po pustinji. Ta mana nije bila skrivena, jer se čudesno pojavljivala svakoga jutra — osim subotom — i izgledala je kao nešto pahuljasto poput inja kad se uhvati po zemlji. Bog je na taj način Izraelce održavao na životu. Da bi se sačuvao spomen na to, Jehova je zapovjedio Mojsiju da tim ‘kruhom’ napuni zlatnu posudu i da je stavi u sveti kovčeg saveza da se u Izraelu “čuva iz naraštaja u naraštaj” (2. Mojsijeva 16:14, 15, 23, 26, 33; Hebrejima 9:3, 4).

¹⁹ Mana je doista bila prikladan simbol! Ona se u svetom šatoru čuvala u Svetinji nad svetinjama, gdje se nalazio kovčeg, nad čijim je poklopcem sjalo nadnaravno svjetlo koje je predočavalo Jehovinu prisutnost (2. Mojsijeva 26:34). Nitko nije smio ući u to sveto mjesto da bi jeo skrivenu manu. No Isus je rekao da će njegovi pomazani sljedbenici koji pobijede svijet smjeti jesti “od skrivene mane”. I oni će poput Krista ‘ući u samo nebo, a ne tek u neko sveto mjesto načinjeno rukama, koje je samo preslika onoga stvarnog’ (Hebrejima 9:12, 24). Nakon što uskrsnu, ‘obući će se u neraspadljivost i besmrtnost’, a nepropadljiva ‘skrivena mana’ predočava upravo te darove koje će im Jehova dati. Kakva li je to čast za tu malu skupinu pobjednika! (1. Korinćanima 15:53-57).

20, 21. (a) Što predočava bijeli oblutak koji dobivaju pomazani kršćani? (b) Koju nadu gaji veliko mnoštvo, budući da postoji samo 144 000 bijelih oblutaka?

²⁰ Oni će dobiti i “bijeli oblutak”. Na rimskim su se sudovima obluci, odnosno uglađeni kamenčići, koristili za izricanje presude. * Bijeli je oblutak označavao oslobađajuću presudu, a crni osuđujuću, vrlo često smrtnu. To što je Isus kršćanima u Pergamu obećao “bijeli oblutak” pokazuje da ih smatra nedužnima, čistima i neokaljanima. No Isusove bi riječi mogle imati i drugi smisao. U doba starog Rima obluci su služili kao ulaznica na neku važnu priredbu. Stoga bijeli oblutak za svakog pomazanog kršćanina koji pobijedi može značiti nešto sasvim posebno — naime dopuštenje da zauzme počasno mjesto na nebu prilikom Janjetove svadbe. Priređeno je samo 144 000 takvih oblutaka (Otkrivenje 14:1; 19:7-9).

²¹ Znači li to da si ti ostao zaboravljen ako si član velikog mnoštva pridruženih Jehovinih slugu? Nipošto! Premda nećeš dobiti bijeli oblutak koji bi ti omogućavao pristup na nebo, ako ustraješ, i ti ćeš moći preživjeti veliku nevolju i radovati se radeći na obnovi raja na Zemlji. S tobom će na tom poslu surađivati uskrsnuli vjerni Božji sluge iz pretkršćanskog vremena i ‘druge ovce’ koje su umrle u novije doba. Na koncu će i svi drugi otkupljeni ljudi uskrsnuti u život u zemaljskom raju (Psalam 45:16; Ivan 10:16; Otkrivenje 7:9, 14).

22, 23. Što predstavlja ime napisano na oblutku koji dobivaju pomazani kršćani i kakvo ohrabrenje riječi iz Otkrivenja pružaju Božjim slugama?

 ²² Što je novo ime koje je napisano na oblutku? Ime je oznaka koja identificira osobu i koja razlikuje jednu osobu od druge. Pomazani kršćani dobivaju oblutak nakon što kao pobjednici završe svoj zemaljski život. Prema tome, ime na oblutku očigledno pokazuje da će dobiti izuzetnu čast, naime da će se ujediniti s Isusom na nebu i tako postati njegovi najbliskiji suradnici te stupiti u kraljevsku službu. Ta je služba namijenjena samo onima koji će naslijediti nebesko Kraljevstvo i samo će oni moći u potpunosti razumjeti što ona znači. Dakle, radi se o imenu odnosno oznaci službe. To ime “ne zna nitko osim onoga koji ga prima”. (Usporedi Otkrivenje 3:12.)

²³ Te su riječi snažan poticaj razredu Ivana da “čuje što duh govori skupštinama” i da to primjenjuje! A njihove suradnike, veliko mnoštvo, hrabre da vjerno služe zajedno s preostalim pomazanicima dok se ovi još nalaze na Zemlji i da zajedno s njima objavljuju Jehovino Kraljevstvo!