1. U kojem se gradu nalazila skupština kojoj je Isus uputio svoju šestu poruku i što znači ime toga grada?

BRATSKA LJUBAV — kako li je divna ta osobina! Isus ju je nesumnjivo imao na umu kod svoje šeste poruke, koju je uputio skupštini u Filadelfiji, čije ime znači “bratska ljubav”. Ostarjeli Ivan još se sjećao kako je prije više od 60 godina Petar uvjeravao Isusa u svoju duboku ljubav prema njemu (Ivan 21:15-17). Jesu li kršćani u Filadelfiji pokazivali bratsku ljubav? Očito jesu.

2. Kakav je grad bila Filadelfija, kakvo je bilo duhovno stanje tamošnje skupštine i što je Isus rekao njenom anđelu?

² Filadelfija se nalazila pedesetak kilometara jugoistočno od Sarda, na mjestu današnjeg turskog grada Alasehira, i u Ivanovo je  vrijeme bila prilično bogat grad. No još značajnije bilo je duhovno bogatstvo tamošnje skupštine. Ta su braća vjerojatno bila vrlo sretna kad je k njima došao glasnik s porukom, vjerojatno iz pravca Sarda. Poruka koju im je nosio sadržavala je poticajan savjet. No nebeski pošiljatelj poruke najprije se osvrnuo na svoje ovlasti. Kazao je: “Anđelu skupštine u Filadelfiji napiši: Ovo govori onaj koji je svet i istinit, koji ima ključ Davidov i kad otvori, nitko ne može zatvoriti, a kad zatvori, nitko ne može otvoriti” (Otkrivenje 3:7).

3. Zašto je Isus za sebe rekao da je “svet i istinit”?

³ Ivan je čuo kad je Petar Isusu Kristu rekao: “Ti imaš riječi vječnog života. Mi smo povjerovali i spoznali da si ti Svetac Božji” (Ivan 6:68, 69). Budući da je svetost jedna od temeljnih osobina Jehove Boga, i njegov je jedinorođeni Sin svet (Otkrivenje 4:8). Osim toga, Isus je za sebe rekao da je “istinit”. Grčka riječ alethinós koja je u ovom retku prevedena riječju “istinit” također znači “pravi, nepatvoren”. U tom smislu može se reći da je Isus pravo svjetlo i pravi kruh koji je sišao s neba (Ivan 1:9; 6:32). On je pravi trs (Ivan 15:1). Isus je istinit i u tom smislu što mu se može vjerovati. On uvijek govori istinu. (Vidi Ivana 8:14, 17, 26.) Taj je Sin Božji u svakom pogledu dostojan da bude Kralj i Sudac (Otkrivenje 19:11, 16).

4, 5. S kojim je savezom povezan “ključ Davidov”?

⁴ Isus ima “ključ Davidov”. Pomoću njega on ‘otvara tako da nitko ne može zatvoriti, a kad zatvori, nitko ne može otvoriti’. A što je to “ključ Davidov”?

⁵ Jehova je s izraelskim kraljem Davidom sklopio savez za vječno kraljevstvo (Psalam 89:1-4, 34-37). David i njegovi potomci vladali su u Jeruzalemu s Jehovinog prijestolja od 1070. do 607. pr. n. e., no tada je Bog kaznio to kraljevstvo jer je bilo ogrezlo u zlu. Tako je Jehova počeo ispunjavati svoje proročanstvo iz Ezekijela 21:27: “Uništit ću, uništit ću, uništit ću krunu [to jest zemaljski Jeruzalem kao prijestolnicu], i ona [kruna Davidova kraljevstva] neće biti ničija dok ne dođe onaj koji po zakonu ima pravo na nju, i njemu ću je dati.”

6, 7. Kada i kako se trebao pojaviti “onaj koji po zakonu ima pravo” na krunu?

⁶ Kada i kako se trebao pojaviti “onaj koji po zakonu ima pravo” na krunu? Kako će on dobiti krunu kao nasljednik Davidova kraljevstva?

⁷ Oko 600 godina kasnije, djevica Marija, Židovka koja je potjecala iz Davidove loze, zatrudnjela je po svetom duhu. Bog je poslao anđela Gabrijela da obavijesti Mariju da će dobiti sina i da mu treba dati ime Isus. Gabrijel je potom rekao: “On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Jehova Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova, i on će kraljevati nad domom Jakovljevim zauvijek i kraljevstvu njegovu neće biti kraja” (Luka 1:31-33).

8. Kako je Isus dobio pravo da naslijedi Davidovo prijestolje?

⁸ Isus je 29. n. e. nakon svog krštenja u Jordanu bio pomazan svetim duhom i imenovan za budućega Kralja iz Davidove loze. Nakon toga je revno propovijedao dobru vijest o Kraljevstvu, čime nam je pružio dobar primjer, a poslao je i svoje učenike da i oni propovijedaju (Matej 4:23; 10:7, 11). Isus se ponizio, pristavši čak i na to da kao mučenik umre na stupu, čime je pokazao da je u svakom pogledu podoban za nasljednika Davidovog prijestolja. Jehova je uskrsnuo Isusa u duhovni život  i dao mu besmrtnost te ga je na nebu postavio sebi zdesna. Tako je Isus postao punopravni nasljednik Davidovog prijestolja. U određeno vrijeme Isus je trebao ‘krenuti među neprijatelje svoje i pokoriti ih’ (Psalam 110:1, 2; Filipljanima 2:8, 9; Hebrejima 10:13, 14).

9. Što Isus otključava i zaključava Davidovim ključem?

⁹ U međuvremenu Isus Davidovim ključem takoreći otključava vrata raznih službi i blagoslova vezanih uz Božje Kraljevstvo. Jehova je posredstvom Isusa pomazane kršćane koji su na Zemlji izbavio “iz vlasti tame” i prenio ih “u kraljevstvo svojega ljubljenog Sina” (Kološanima 1:13, 14). Istim ključem i zaključava vrata takvih službi i blagoslova svima koji se pokažu nevjernima (2. Timoteju 2:12, 13). Budući da tog trajnog nasljednika Davidovog kraljevstva podupire sam Jehova, nitko ga ne može spriječiti u izvršavanju njegovih dužnosti. (Usporedi Mateja 28:18-20.)

10. Na što je Isus poticao skupštinu u Filadelfiji?

¹⁰ Budući da riječi upućene kršćanima u Filadelfiji potječu od tako autoritativne osobe, zasigurno su ih jako utješile. Isus ih je pohvalio sljedećim riječima: “Znam tvoja djela. (Evo, otvorio sam pred tobom vrata, koja nitko ne može zatvoriti.) Znam da imaš malo snage, a ipak si držao riječ moju i nisi se odrekao imena mojega” (Otkrivenje 3:8). Skupština je bila aktivna i pred njom su se otvorila vrata — što je nesumnjivo značilo da su okolnosti u kojima su tada živjeli pogodovale njihovoj službi. (Usporedi 1. Korinćanima 16:9; 2. Korinćanima 2:12.) Stoga je Isus poticao skupštinu da dobro iskoristi te okolnosti za propovijedanje. Bila je ustrajna i pokazala je da ima dovoljno snage uz pomoć Božjeg duha vršiti daljnja “djela” u Jehovinoj službi (2. Korinćanima 12:10; Zaharija 4:6). Poslušala je zapovijedi Isusa Krista i nije ga se odrekla ni svojim riječima ni postupcima.

11. Koji je blagoslov Isus obećao kršćanima i na koji su se način njegove riječi trebale obistiniti?

¹¹ Zato joj je Isus obećao blagoslov: “Evo, dovest ću one iz sinagoge Sotonine — koji kažu da su Židovi, a nisu, nego lažu — evo, prisilit ću ih da dođu i poklone se pred nogama tvojim te da spoznaju da te ja ljubim” (Otkrivenje 3:9). Možda su i ovoj skupštini, slično kao i onoj u Smirni, domaći Židovi stvarali nevolje. Isus je te Židove nazvao ‘sinagogom Sotoninom’. No barem su neki od njih uskoro trebali shvatiti da je ono što kršćani propovijedaju o Isusu doista istina. Oni su se vjerojatno trebali “pokloniti” u smislu onoga što je Pavao opisao u 1. Korinćanima 14:24, 25, naime tako da se iskreno pokaju i postanu kršćani, iskazujući time duboko cijenjenje prema Isusovoj velikoj ljubavi koju je pokazao položivši život za svoje učenike (Ivan 15:12, 13).

12. Zašto su se članovi filadelfijske židovske sinagoge vjerojatno prenerazili kad su saznali da su se neki od njih “poklonili” tamošnjoj kršćanskoj zajednici?

¹² Članovi filadelfijske židovske sinagoge vjerojatno su se prenerazili kad su saznali da su se neki od njih “poklonili” tamošnjoj kršćanskoj zajednici. Budući da je u skupštini sigurno bilo mnogo ne-Židova, oni su očekivali da se dogodi upravo suprotno. Zašto? Zato što je Izaija bio prorekao: “[Ne-židovski] kraljevi će biti skrbnici tvoji [Izraelovi], a kneginje njihove bit će ti dadilje. Klanjat će ti se licem do zemlje” (Izaija 49:23; 45:14; 60:14). Slično tome, Zaharija je pod nadahnućem napisao: “U te će dane deset ljudi [ne-Židova] iz svih jezika narodnih uhvatiti jednoga Židova za skut, uhvatit će ga, govoreći: ‘Idemo s vama, jer smo čuli da je Bog s vama’” (Zaharija 8:23). Da, ne-Židovi su se trebali pokloniti Židovima, a ne obratno!

13. Koji su Židovi trebali doživjeti ispunjenje proročanstava upućenih starom Izraelu?

¹³ Ta su proročanstva bila upućena Božjem izabranom narodu. Kad su bila izgovorena,  Izraelci su bili povlašten narod. No kad je taj židovski narod odbacio Mesiju, Jehova je odbacio njih (Matej 15:3-9; 21:42, 43; Luka 12:32; Ivan 1:10, 11). Na Pedesetnicu 33. n. e. umjesto njih izabrao je pravi Izrael Božji, kršćansku skupštinu. Njegovi su članovi Židovi u duhovnom smislu i njihovo je obrezanje ono koje ima pravu vrijednost — obrezanje srca (Djela apostolska 2:1-4, 41, 42; Rimljanima 2:28, 29; Galaćanima 6:16). Dakle, jedini način da onaj tko je po rođenju Židov ponovno dođe u dobar odnos s Jehovom jest da povjeruje u Isusa kao Mesiju (Matej 23:37-39). To se očigledno uskoro trebalo dogoditi s nekim pojedincima u Filadelfiji. *

14. Na koji su se značajan način proročanstva iz Izaije 49:23 i Zaharije 8:23 ispunila u suvremeno doba?

¹⁴ Proročanstva poput onih iz Izaije 49:23 i Zaharije 8:23 na vrlo značajan način ispunila su se u suvremeno doba. Razred Ivana svojim je propovijedanjem omogućio silnom mnoštvu ljudi da uđe na otvorena vrata i stupi u službu za Kraljevstvo. * Većina tih ljudi dolazi iz kršćanskih crkava, koje lažno tvrde da sačinjavaju duhovni Izrael. (Usporedi Rimljanima 9:6.) Ti ljudi čine veliko mnoštvo koje je opralo svoje haljine i ubijelilo ih iskazujući vjeru u moć Isusove žrtvene krvi (Otkrivenje 7:9, 10, 14). Budući da su podložni Kristu kao svom Kralju, nadaju se da će naslijediti blagoslove njegovog Kraljevstva ovdje na Zemlji. Oni prilaze Isusovoj pomazanoj braći i “klanjaju” im se u duhovnom pogledu, ‘jer su čuli da je Bog s njima’. Oni pomažu u službi tim pomazanicima, s kojima tvore ujedinjeno međunarodno bratstvo (Matej 25:34-40; 1. Petrova 5:9).

15. (a) Što je Isus obećao kršćanima u Filadelfiji i na što ih je potaknuo? (b) Što je bila nagrada kojoj su se kršćani nadali?

¹⁵ Isus je nadalje kazao: “Budući da si se držao onoga što sam govorio o svojoj ustrajnosti, i ja ću sačuvati tebe u času kušnje, koji će doći na sav svijet, da se iskušaju oni koji žive na zemlji. Dolazim brzo. Čvrsto se drži onoga što imaš, da ti nitko ne uzme nagradu” (Otkrivenje 3:10, 11). Premda kršćani Ivanovog doba nisu mogli doživjeti Gospodinov dan (jer je on započeo tek 1914), vjera u to da će Isus doći davala im je snage da ustraju u propovijedanju (Otkrivenje 1:10; 2. Timoteju 4:2). Na nebu ih je čekala nagrada — vječni život (Jakov 1:12; Otkrivenje 11:18). Znali su da im nitko neće moći uzeti tu nagradu ako ostanu vjerni do smrti (Otkrivenje 2:10).

16, 17. (a) Što je ‘čas kušnje, koji će doći na sav svijet’? (b) U kakvim su se okolnostima pomazanici našli kad je započeo ‘čas kušnje’?

 ¹⁶ No što je to ‘čas kušnje’? Nema sumnje da su se ti azijski kršćani uskoro suočili s još jednim valom teških progonstava koja su prouzročile vlasti u Rimskom Carstvu. * No glavno ispunjenje tih riječi nastupilo je u času rešetanja i suđenja koji je nastupio tijekom Gospodinovog dana i koji u punoj žestini traje od 1918. Ta će kušnja pokazati je li netko na strani Božjeg uspostavljenog Kraljevstva ili pak Sotoninog svijeta. Radi se o razmjerno kratkom razdoblju — “času” — no to razdoblje nije još završilo. Dokle god ono traje, nikad ne zaboravimo da živimo “u času kušnje” (Luka 21:34-36).

¹⁷ Godine 1918. Ivanov se razred pomazanih kršćana — poput nepokolebljive filadelfijske skupštine — morao suočiti s protivljenjem suvremene ‘sinagoge Sotonine’. Vjerski vođe kršćanskih crkvi, koje su tvrdile da njihovi članovi sačinjavaju duhovni Izrael, zakulisno su manipulirali političarima navodeći ih da progone prave kršćane. Pa ipak, pravi su se kršćani svim silama trudili ‘držati onoga što je Isus govorio o svojoj ustrajnosti’. Tako su se uz duhovnu pomoć — ‘malu snagu’, koja je ipak bila značajna — održali i prihvatili poticaj da uđu na vrata koja su se tada otvorila pred njima. A kakva su se to vrata otvorila?

18. Kakvo je imenovanje Isus izvršio 1919. i po čemu je onaj tko je tada bio imenovan nalikovao vjernom Ezekijinom upravitelju?

¹⁸ Godine 1919. Isus je ispunio svoje obećanje i malu skupinu pravih pomazanih kršćana priznao je za svog ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45-47). Oni su tada dobili odgovornu službu, kakvu je vršio vjerni upravitelj Elijakim za vladavine kralja Ezekije. * Jehova je o Elijakimu rekao: “Stavit ću mu na rame ključ doma Davidova, pa kad on otvori, nitko neće zatvoriti, a kad on zatvori, nitko neće otvoriti.” Elijakim je nosio veliku odgovornost kao dvoranin kralja Ezekije, Davidova potomka. Slično tome, razredu Ivana danas je povjeren “ključ doma Davidova”, naime zadužen je da na Zemlji organizira teokratske aktivnosti kao zastupnik Mesijanskog Kraljevstva. Jehova je ojačao svoje sluge za izvršenje tog zadatka, a njihovu je malu snagu pretvorio u silnu energiju, dovoljnu za provođenje ogromnog djela svjedočenja po cijelom svijetu (Izaija 22:20, 22; 40:29).

19. Kako Ivanov razred izvršava dužnosti koje mu je Isus dao 1919. i koji su plodovi njegova rada?

¹⁹ Godine 1919. pomazani je ostatak, povodeći se za Isusovim primjerom, diljem svijeta počeo revno propovijedati dobru vijest o Kraljevstvu (Matej 4:17; Rimljanima 10:18). Zbog toga su neki iz suvremene “sinagoge Sotonine”, to jest iz crkvi kršćanstva, prišli pomazanom ostatku, pokajali se i “poklonili” pred tim robom, priznajući  da su mu podložni. Pristupili su Ivanovom razredu da bi zajedno s njegovim starijim članovima služili Jehovi. Pristupali su mu sve dok nije bio popunjen broj Isusove pomazane braće. Nakon toga je pomazanom robu počelo prilaziti ‘veliko mnoštvo iz svakoga naroda’ i “klanjati” mu se (Otkrivenje 7:3, 4, 9). Taj rob i spomenuto veliko mnoštvo u organizaciji Jehovinih svjedoka danas služe kao jedno stado.

20. Zašto bi Jehovini svjedoci danas trebali biti osobito jaki u vjeri i aktivni u Božjoj službi?

²⁰ Današnje Jehovine svjedoke povezuje iskrena bratska ljubav kakva je postojala i među kršćanima u Filadelfiji. Oni shvaćaju da djelo propovijedanja treba obaviti što hitnije. Uskoro će izbiti velika nevolja, u kojoj će Sotonin zli svijet biti uništen. Dajmo sve od sebe da nas taj dan zatekne jake u vjeri i aktivne u Božjoj službi kako nam ime ne bi bilo izbrisano iz Jehovine knjige života! (Otkrivenje 7:14). Upozorenje koje je Isus uputio skupštini u Filadelfiji trebali bismo shvatiti krajnje ozbiljno. Neka nam ono pomogne da se čvrsto držimo službe koja nam je povjerena i da dobijemo nagradu vječnog života.

21. Na koji se način Ivanov razred ‘drži onoga što je Isus govorio o svojoj ustrajnosti’ i kakvo mu je obećanje Isus dao?

²¹ Ivanov se razred ‘drži onoga što je Isus govorio o svojoj ustrajnosti’, to jest oponaša njegov primjer i ustraje u službi (Hebrejima 12:2, 3; 1. Petrova 2:21). Stoga ih jako hrabre daljnje riječi koje je Isus uputio skupštini u Filadelfiji: “Onoga tko pobijedi učinit ću stupom u hramu Boga mojega i odande on više neće izaći” (Otkrivenje 3:12a).

22. (a) Na koji je hram Isus mislio kad je rekao “u hramu Boga mojega”? (b) Kako će pomazani kršćanski pobjednici postati stupovi u tom hramu?

²² Velika je čast postati stupom u Jehovinom hramu. U starom je Jeruzalemu doslovni hram bio središte obožavanja Jehove. Svake godine određenoga dana u hramu je veliki svećenik prinosio krv žrtvenih životinja pred nadnaravnim svjetlom koje je predočavalo Jehovinu prisutnost u ‘Svetinji nad svetinjama’ (Hebrejima 9:1-7). Prilikom Isusovog krštenja nastao je jedan drugi hram, naime Jehovin veliki duhovni hram. Svetinja nad svetinjama tog hrama nalazi se na nebu kamo je Isus uzašao da bi se ‘pojavio pred licem Božjim’, kako je bilo i predviđeno (Hebrejima 9:24). Isus je Veliki Svećenik i samo je jedna žrtva bila prinesena za potpuno očišćenje grijeha — bila je to prolivena krv savršenog čovjeka Isusa (Hebrejima 7:26, 27; 9:25-28; 10:1-5, 12-14). Dokle god su pomazani kršćani vjerni, na Zemlji služe kao svećenici u zemaljskom dvorištu tog hrama (1. Petrova 2:9). No kad postignu konačnu pobjedu, i oni ulaze u nebesku svetinju nad svetinjama i postaju poput nepomičnih potpornih “stupova” tog simboličnog Božjeg hrama (Hebrejima 10:19; Otkrivenje 20:6). Nema opasnosti da će ikad morati  napustiti taj hram — ‘odande oni više neće izaći’.

23. (a) Koje je još obećanje Isus dao pomazanim kršćanima koji će pobijediti? (b) Što otkriva Jehovino ime i ime novog Jeruzalema napisano na kršćanskim pobjednicima?

²³ Isus je u poruci dalje rekao: “I napisat ću na njemu ime Boga svojega i ime grada Boga svojega, novog Jeruzalema koji silazi s neba od Boga mojega. I svoje novo ime napisat ću na njega” (Otkrivenje 3:12b). Ti pobjednici imaju na sebi napisano ime Jehove — svog Boga i Isusovog Boga. To jasno pokazuje da su Jehova i Isus dvije različite osobe, a ne dva dijela trojednog boga, odnosno Trojstva (Ivan 14:28; 20:17). Sva će stvorenja zasigurno uvidjeti da ti pomazanici pripadaju Jehovi. Oni su njegovi svjedoci. Na sebi imaju napisano i ime novog Jeruzalema, nebeskog grada koji će sići s neba u tom smislu što će svoju dobrohotnu vlast proširiti na sve ljude koji su vjerni Bogu (Otkrivenje 21:9-14). I svi kršćani na Zemlji, sve Kristove zemaljske ovce, tada će spoznati da su ti pomazani pobjednici građani Kraljevstva, nebeskog Jeruzalema (Psalam 87:5, 6; Matej 25:33, 34; Filipljanima 3:20; Hebrejima 12:22).

24. Što predočava Isusovo novo ime i u kom je smislu ono napisano na vjernim pomazanim kršćanima?

²⁴ Na pomazanim pobjednicima napisano je i Isusovo novo ime. Ono predočava Isusove nove dužnosti i jedinstvenu čast koju mu je iskazao Jehova (Filipljanima 2:9-11; Otkrivenje 19:12). Nitko drugi ne zna to ime zato što nitko drugi nije takvo što doživio niti su mu bile povjerene takve dužnosti i ukazane takve časti. Ali kad Isus napiše svoje ime na svojoj vjernoj braći, to znači da oni stupaju u prisan odnos s njim na nebu i čak dijele njegove dužnosti i časti (Luka 22:29, 30). Nije nikakvo čudo što je poruku tim pomazanicima Isus zaključio pobudom koju je često ponavljao: “Tko ima uho, neka čuje što duh govori skupštinama!” (Otkrivenje 3:13).

25. Kako svaki kršćanin može primjenjivati načela na kojima se temelje Isusovi savjeti skupštini u Filadelfiji?

²⁵ Mora da je ta poruka silno ohrabrila vjerne kršćane u Filadelfiji. A i danas, tijekom Gospodinovog dana, Ivanov razred u njoj nalazi snažne pouke. No njena su načela važna za svakog kršćanina, bez obzira na to je li pomazanik ili je druga ovca (Ivan 10:16). Svatko bi od nas trebao neprestano donositi plodove u službi za Kraljevstvo, poput kršćana iz Filadelfije. Svatko od nas ima barem malo snage. Svatko od nas može učiniti bar nešto u Jehovinoj službi. Iskoristimo snagu koju imamo! Bez oklijevanja uđimo na svaka vrata koja nam se otvore u pogledu većeg sudjelovanja u teokratskim aktivnostima. Čak možemo moliti Jehovu da nam otvori takva vrata (Kološanima 4:2, 3). Budemo li oponašali Isusovu ustrajnost i dokazali se dostojnima da nosimo njegovo ime, pokazat ćemo da imamo uho koje čuje što Božji sveti duh govori skupštinama!