1. (a) Koja je skupština primila drugu poruku proslavljenog Isusa? (b) Na što je Isus podsjetio kršćane te skupštine nazvavši sebe titulom “Prvi i Posljednji”?

STARI Efez danas leži u ruševinama. No grad u koji je bila upućena druga Isusova poruka i danas postoji. Pedesetak kilometara sjeverno od efeških ruševina nalazi se turski grad Izmir, gdje danas djeluju četiri revne skupštine Jehovinih svjedoka. Na tom se mjestu u prvom stoljeću nalazila Smirna. Zapazi što je Isus rekao u nastavku vizije: “Anđelu skupštine u Smirni napiši: Ovo govori on, ‘Prvi i Posljednji’, koji je bio mrtav i oživio” (Otkrivenje 2:8). Tim je riječima Isus podsjetio kršćane u Smirni da je on prvi i posljednji Jehovin sluga kojeg je sam Jehova uskrsnuo u duhovni život i poklonio mu besmrtnost. Sve druge pomazane kršćane uskrsnut će Isus. Stoga je on u stanju dati dobar savjet svojoj braći, koja se nadaju da će s njim dijeliti nebeski život i besmrtnost.

2. Kako sve kršćane tješe riječi onoga “koji je bio mrtav i oživio”?

 ² Isus je primjerom pokazao što znači trpjeti zbog pravednosti i dobio je primjerenu nagradu. Svojom vjernošću sve do smrti i uskrsnućem, svim je kršćanima pružio čvrst temelj na kojem mogu graditi svoju nadu (Djela apostolska 17:31). Činjenica da je Isus “bio mrtav i oživio” pokazuje da ništa što moramo podnijeti zbog istine nije uzaludno. Isusovo uskrsnuće predstavlja ogromno ohrabrenje svim kršćanima, osobito kad moraju patiti zbog svoje vjere. Jesi li i ti u takvoj situaciji? Ako jesi, i tebe će ohrabriti sljedeće riječi, koje je Isus uputio skupštini u Smirni:

3. (a) Kako je Isus ohrabrio kršćane u Smirni? (b) Zašto je Isus siromašnim kršćanima u Smirni rekao da su ‘bogati’?

³ “Znam tvoju nevolju i siromaštvo — ali ti si bogat! Znam i hule onih koji sebe nazivaju Židovima, ali to nisu, nego su sinagoga Sotonina” (Otkrivenje 2:9). Isus nije imao prigovora za svoju braću u Smirni, već samo tople riječi pohvale. Oni su zbog svoje vjere morali mnogo trpjeti. Materijalno su bili siromašni, vjerojatno zbog svoje vjernosti Bogu (Hebrejima 10:34). No uglavnom su bili zaokupljeni duhovnim stvarima i po Isusovom su savjetu skupljali sebi blago na nebu (Matej 6:19, 20). Stoga ih je Vrhovni Pastir smatrao ‘bogatima’. (Usporedi Jakova 2:5.)

4. Tko je žestoko progonio kršćane u Smirni i kako je Isus gledao na te neprijatelje?

⁴ Isus je spomenuo da je vidio kako Židovi žestoko progone kršćane u Smirni. Dotad su se mnogi pripadnici židovske religije već dokazali kao veliki neprijatelji širenja kršćanstva (Djela apostolska 13:44, 45; 14:19). A sada, samo nekoliko desetljeća nakon pada Jeruzalema, Židovi u Smirni pokazali su isti sotonski duh. Nije nimalo čudno što ih je Isus nazvao “sinagoga Sotonina”! *

5. Kakve su kušnje očekivale kršćane u Smirni?

⁵ Kršćane u Smirni, koji su bili izloženi takvoj mržnji, Isus je utješio riječima: “Ne boj se onoga što ćeš trpjeti! Evo, Đavo će neke od vas bacati u zatvor da budete potpuno iskušani i da budete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i nagradit ću te životom!” (Otkrivenje 2:10). U drugoj je rečenici Isus upotrijebio množinu, čime je pokazao da se njegove riječi odnose na skupštinu u cjelini. Isus nije kršćanima u Smirni mogao obećati da će njihove kušnje uskoro prestati. Dao im je na znanje da će neki od njih i dalje biti proganjani i bačeni u zatvor. Bit će u nevolji “deset dana”. Deset je broj koji predočava zemaljsku potpunost. Čak i ti duhovno bogati i vjerni Božji sluge morat će biti temeljito iskušani dok su u tijelu.

6. (a) Zašto se kršćani u Smirni nisu trebali bojati? (b) Kojim je riječima Isus zaključio svoju poruku skupštini u Smirni?

⁶ No kršćani u Smirni nisu se smjeli bojati niti pokleknuti. Bilo im je obećano da će biti nagrađeni životom ostanu li vjerni do kraja, što je značilo da će dobiti besmrtnost i živjeti na nebu (1. Korinćanima 9:25; 2. Timoteju 4:6-8). Apostol Pavao smatrao je da je ta iznimna nagrada vrijedna svake žrtve, pa čak i da za nju položi svoj zemaljski život (Filipljanima 3:8). Očito je da su ti vjerni kršćani u Smirni imali isto takvo gledište. Isus je svoju poruku zaključio riječima: “Tko ima uho, neka čuje što duh govori skupštinama: Onome tko pobijedi neće nauditi druga smrt” (Otkrivenje 2:11). Oni koji pobijede, mogu biti sigurni da će biti nagrađeni besmrtnošću i nebeskim životom u kojem im smrt neće moći nauditi (1. Korinćanima 15:53, 54).

7, 8. Kako je 1918. kršćanska skupština bila ‘potpuno iskušana’ poput nekadašnje skupštine u Smirni?

⁷ Poput kršćana iz Smirne, pripadnici Ivanovog razreda i njihovi suradnici u suvremeno su doba bili, i još uvijek jesu, ‘potpuno iskušavani’. Budući da su u kušnjama  ostali vjerni Bogu, dokazali su da su njegov narod (Marko 13:9, 10). Ubrzo nakon što je započeo Gospodinov dan, riječi koje je Isus uputio kršćanima u Smirni pružile su snažnu utjehu maloj međunarodnoj skupini Jehovinih slugu (Otkrivenje 1:10). Još od 1879. oni u Božjoj riječi tragaju za duhovnim blagom, a ono što pronađu rado dijele s drugima. No u Prvom su se svjetskom ratu suočili sa žestokom mržnjom i protivljenjem zato što nisu dopustili da ih ponese ratna groznica i zato što su neustrašivo razotkrivali grijehe lažnog kršćanstva. Proganjanje koje je započelo na poticaj nekih crkvenih vođa najveću je žestinu poprimilo 1918. i moglo se usporediti s onim što su kršćani u Smirni doživljavali od tamošnjih Židova.

⁸ Val proganjanja u Sjedinjenim Američkim Državama dosegao je vrhunac kad su 22. lipnja 1918. novi predsjednik Društva Kula stražara Joseph Franklin Rutherford i njegovih sedam suradnika bili bačeni u zatvor, nakon čega je većina njih bila osuđena na 20 godina zatvora. Devet mjeseci kasnije pušteni su uz jamčevinu. Četrnaestog svibnja 1919. viši je sud poništio neutemeljene optužnice podignute protiv njih. U obrazloženju je bilo navedeno 130 pogrešaka do kojih je došlo u sudskom procesu. Sudac Manton, koji je bio rimokatolik i vitez reda Svetog Grgura Velikog, 1918. odbio je pustiti te kršćane uz jamčevinu. No 1939. i sam je bio osuđen na dvije godine zatvora i novčanu kaznu od 10 000 dolara na temelju  šest optužbi za iznudu i prihvaćanje mita.

9. Kako je Hitler postupao s Jehovinim svjedocima tijekom nacističke vladavine i kako je na to reagiralo svećenstvo?

⁹ Za nacističke vladavine u Njemačkoj Hitler je posve zabranio propovjedničko djelovanje Jehovinih svjedoka. Godinama su tisuće Jehovinih svjedoka nemilosrdno bile zatočene u koncentracionim logorima i zatvorima, gdje su mnogi i umrli, a otprilike 200 mladića koji su odbili stupiti u Hitlerovu vojsku bilo je pogubljeno. Izjava jednog katoličkog svećenika, objavljena u listu Der Deutsche Weg 29. svibnja 1938, potvrđuje da je svećenstvo svemu tome davalo svoju podršku. On je, između ostalog, rekao: “Sada postoji jedna država gdje su takozvani (...) Istraživači Biblije [Jehovini svjedoci] zabranjeni. To je Njemačka! (...) Kad je Adolf Hitler došao na vlast, a njemački katolički biskupi ponovno iznijeli svoj zahtjev, Hitler je rekao: ‘Ti takozvani Iskreni istraživači Biblije [Jehovini svjedoci] izazivači su nereda; (...) smatram ih varalicama; ne mogu dopustiti da taj američki sudac Rutherford na taj način kalja njemačke katolike; raspuštam [Jehovine svjedoke] u Njemačkoj.’” Nato je svećenik dodao: “Tako treba!”

10. (a) S kakvim su se proganjanjem Jehovini svjedoci suočavali kako je Gospodinov dan dalje tekao? (b) Kako je završio velik broj parnica koje su pravi kršćani vodili da bi izborili slobodu vjeroispovijesti?

¹⁰ Dok je Gospodinov dan dalje tekao, Zmija i njeno potomstvo ni trenutka nisu posustajali u borbi protiv pomazanih kršćana i njihovih suradnika. Mnogi su od tih Božjih slugu bili zatvarani i okrutno proganjani (Otkrivenje 12:17). Ti su neprijatelji nastavili ‘stvarati neprilike služeći se zakonom’, ali Jehovin je narod nepokolebljivo zastupao stav: “Moramo se pokoravati Bogu, a ne ljudima!” (Psalam 94:20; Djela apostolska 5:29). Godine 1954. Kula stražara je donijela sljedeći izvještaj: “Tijekom proteklih četrdeset godina više od sedamdeset zemalja u raznim je periodima proganjalo Jehovine svjedoke ili na neki način sputavalo njihovo djelovanje.” Tamo gdje je bilo moguće sudski izboriti slobodu vjeroispovijesti, ti su kršćani iskoristili tu mogućnost, i u izvjesnom broju zemalja uspjeli su dobiti vrlo važne parnice. Samo na Vrhovnom sudu Sjedinjenih Država Jehovini svjedoci dobili su 50 parnica.

11. Koje se Isusovo proročanstvo u vezi sa znakom njegove prisutnosti ispunjava na Jehovinim svjedocima tijekom Gospodinovog dana?

¹¹ Nijedna druga zajednica nije tako savjesno slušala Isusovu zapovijed da plati caru carevo (Luka 20:25; Rimljanima 13:1, 7). Istovremeno, članovi nijedne druge zajednice nisu u toliko mnogo zemalja i u toliko različitih političkih sustava bili zatvarani, a ista je situacija i dan-danas u nekim zemljama u Srednjoj i Južnoj Americi, Europi, Africi i u Aziji. U sklopu Isusovog velikog proročanstva o znaku njegove prisutnosti nalaze se i sljedeće riječi: “Tada ćete od ljudi trpjeti nevolje i ubijat će vas i svi će vas narodi mrziti zbog imena mojega” (Matej 24:3, 9). Te se riječi tijekom Gospodinovog dana itekako ispunjavaju na pravim kršćanima — Jehovinim svjedocima.

12. Kako Ivanov razred hrabri Božji narod da bi on izdržao u progonstvima?

¹² Da bi Božji narod izdržao sve nevolje, Ivanov ga razred hrabri stalno ga podsjećajući na poruku Isusovih riječi upućenih kršćanima u Smirni. Primjerice, kad je započelo nacističko proganjanje, u Kuli stražari su 1933. i 1934. izašli članci kao što su “Ne bojte ih se”, koji je obrađivao Mateja 10:26-33, “Teška kušnja”, koji se temeljio na Danijelu 3:17, 18, i “Lavlje ralje!”, kojemu je ključni redak bio Danijel 6:22. Tijekom 1980-ih, u desetljeću u kojemu je ova knjiga prvi put bila izdana i  u kojemu su Jehovini svjedoci bili okrutno proganjani u više od 40 zemalja, Kula stražara je hrabrila Božji narod člancima kao što su “Sretni — iako progonjeni” i “Kršćani strpljivo podnose progonstva”. *

13. Zašto se Jehovini svjedoci poput nekadašnjih kršćana u Smirni ne moraju bojati progonstava?

¹³ Da, Jehovini svjedoci tijekom simboličnih deset dana podnose fizička zlostavljanja i druge kušnje. Poput kršćana u nekadašnjoj Smirni, ni oni se ne boje. Nitko se od nas ne treba bojati dok se ovdje na Zemlji stanje sve više pogoršava. Mi smo spremni izdržati patnje te čak radosno ‘podnijeti otimanje svoje imovine’ (Hebrejima 10:32-34). Budemo li proučavali Božju Riječ i naučeno usadili u svoj um i srce, moći ćemo ostati čvrsti u vjeri. Budi siguran da te Jehova može i želi štititi dok mu god vjerno služiš. ‘Sve svoje brige baci na njega, jer se on brine za tebe’ (1. Petrova 5:6-11).