1. Kakvo je bilo duhovno stanje skupštine u Sardu i kojim je riječima Isus započeo poruku koju je uputio toj skupštini?

PEDESETAK kilometara od današnjeg Akhisara (Tijatire) nalazila se sljedeća skupština koja je primila poruku proslavljenog Isusa — Sard. U šestom stoljeću prije naše ere taj je grad bio ponosna prijestolnica kraljevstva Lidije i mjesto u kojem je stolovao bogati kralj Krez. No do Ivanovog je vremena spao na niske grane, a slava koju je imao za vladavine Kreza posve je nestala. Slično tome, i tamošnja je kršćanska skupština duhovno osiromašila. Ovo je prva poruka koju Isus nije započeo pohvalom. Umjesto toga, kazao je: “Anđelu skupštine u Sardu napiši: Ovo govori onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda: ‘Znam tvoja djela — imaš ime da si živ, a mrtav si’” (Otkrivenje 3:1).

2. (a) Što je kršćanima u Sardu trebala značiti činjenica da Isus ima “sedam duhova”? (b) Po čemu je skupština u Sardu bila poznata, no u kakvom se zapravo stanju nalazila?

 ² Zašto se Isus predstavio kao “onaj koji ima sedam duhova”? Zato što ti duhovi predočavaju Jehovin sveti duh koji se izlijeva u svojoj punini. Kasnije ih je Ivan opisao i kao “sedam očiju”, što pokazuje da Božji sveti duh omogućuje Isusu da vidi sve što se događa (Otkrivenje 5:6). Stoga Isus može razotkriti i razriješiti svaki problem koji se pojavi (Matej 10:26; 1. Korinćanima 4:5). Skupština u Sardu bila je poznata kao živa i aktivna skupština. No Isus je uočio da je duhovno mrtva. Očito je većina njenih članova zapala u stanje ravnodušnosti slično onom u kakvom je bila prije nego što je prihvatila kršćanstvo. (Usporedi Efežanima 2:1-3; Hebrejima 5:11-14.)

3. (a) Zašto je ‘anđeo skupštine u Sardu’ trebao vrlo ozbiljno shvatiti činjenicu da Isus ima “sedam zvijezda”? (b) Koji je savjet Isus s punom ozbiljnošću uputio skupštini u Sardu?

³ “Anđelu skupštine u Sardu” Isus se također predstavio kao onaj tko ima “sedam zvijezda”. On u svojoj desnici drži skupštinske starješine i ima moć upravljati njima u njihovoj pastirskoj službi. Oni bi trebali ‘dobro upoznati stanje stada svojega’ i svim se srcem brinuti za njega (Mudre izreke 27:23). Stoga su trebali pažljivo poslušati sljedeće Isusove riječi: “Budi budan i ojačaj ostatak koji tek što nije umro, jer nisam našao da su tvoja djela izvršena pred Bogom mojim. Zato imaj na umu ono što si primio i ono što si čuo! Drži se toga i pokaj se! Jer ako se ne probudiš, doći ću kao lopov i nećeš znati u koji ću čas doći na tebe” (Otkrivenje 3:2, 3).

4. Na koji su način Petrove riječi mogle pomoći skupštini u Sardu da ‘ojača ono što je preostalo’?

⁴ Starješine iz Sarda trebali su se prisjetiti radosti koju su osjećali kad su upoznali istinu i blagoslova koje su tada primali. No sada su bili duhovno mrtvi i neaktivni. Svijećnjak njihove skupštine samo što se nije ugasio jer su prestali činiti djela kojima bi dokazivali svoju vjeru. Mnogo godina prije toga apostol Petar pisao je azijskim skupštinama, među koje se po svemu sudeći ubrajala i skupština u Sardu. Želio je u njima produbiti cijenjenje za slavnu dobru vijest koju su kršćani prihvatili i koja je bila objavljena “svetim duhom poslanim s neba” — duhom koji je u Ivanovoj viziji bio predočen sa sedam duhova. Petar je azijske kršćane također podsjetio da su oni ‘izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, narod koji je vlasništvo Božje, izabran da bi objavljivao vrline onoga koji ih je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo’ (1. Petrova 1:12, 25; 2:9). Razmišljanje o takvim duhovnim istinama trebalo je pomoći skupštini u Sardu da se pokaje i ‘ojača ono što je preostalo’. (Usporedi 2. Petrovu 3:9.)

5. (a) Što se dogodilo s cijenjenjem koje su ranije osjećali kršćani u Sardu? (b) Što je kršćanima u Sardu bilo rečeno da će im se dogoditi ako ne poslušaju Isusov savjet?

⁵ U to su vrijeme njihovo cijenjenje i ljubav prema istini bili poput vatre koja samo što se nije ugasila. Gorljivosti je bilo još samo u nekim pojedincima. Isus ih je potaknuo da zapale iskru i raspire vatru u sebi, da se pokaju za grijehe u koje su zapali zbog svoje nemarnosti i da ponovno postanu duhovno živa skupština. (Usporedi 2. Timoteju 1:6, 7.) Isus je skupštini u Sardu poručio da će, ako to ne učini, biti nespremna kad on posve iznenada — “kao lopov” — dođe izvršiti presudu (Matej 24:43, 44).

6. Kako je Isus 1918. došao “kao lopov” i u kakvom je stanju zatekao one koji su tvrdili da su njegovi sljedbenici?

⁶ Isusovo upozorenje da će doći “kao lopov” vrijedi i za današnje vrijeme. Posebno je značajno za kršćane koji žive u Gospodinovom danu. Ubrzo nakon 1914. ispunilo se Malahijino proročanstvo: “‘Iznenada će  doći u hram svoj Gospodin, kojega tražite, i glasnik saveza kojemu se radujete. Evo, sigurno će doći’, kaže Jehova nad vojskama” (Malahija 3:1; Otkrivenje 1:10). Isus je kao “glasnik saveza” došao provjeriti duhovno stanje onih koji su tvrdili da su njegovi sljedbenici i suditi im (1. Petrova 4:17). U to vrijeme, 1918, kršćanski je svijet bio duboko ogrezao u krvoproliće koje je donio Prvi svjetski rat i u duhovnom je smislu bio posve mrtav. Čak su i pravi kršćani, koji su prije rata revno propovijedali, prolazili kroz razdoblje duhovne pospanosti. Neki od njihovih vodećih starješina dospjeli su u zatvor, a propovijedanje je gotovo prestalo. Kad je Jehovin duh sljedeće godine probudio te kršćane, nisu svi bili na to spremni. Poput ludih djevica iz Isusove usporedbe, neki nisu bili duhovno pripravni za službu Jehovi. No nasreću, bilo je mnogo onih koji su poput onih razboritih djevica poslušali Isusovo upozorenje: “Bdijte, dakle, jer ne znate ni dan ni čas!” (Matej 25:1-13).

7. Zašto današnji kršćani moraju biti budni?

⁷ No kršćani nisu morali biti budni samo na početku Gospodinovog dana. U svom znamenitom proročanstvu o ‘znaku da je došlo vrijeme da sve to završi’ Isus je dao upozorenje koje treba shvatiti krajnje ozbiljno: “O tom danu ili času nitko ne zna. (...) Pazite, budite budni, jer ne znate kada je vrijeme da se to dogodi! A što vama kažem, svima kažem: Bdijte!” (Marko 13:4, 32, 33, 37). Svatko od nas, bio pomazanik ili pripadnik velikog mnoštva, mora stalno biti na oprezu i boriti se da duhovno ne zaspi. Dajmo sve od sebe da bismo Jehovin dan, kad dođe “kao lopov u noći”, dočekali posve budni, kako bismo primili povoljnu presudu! (1. Solunjanima 5:2, 3; Luka 21:34-36; Otkrivenje 7:9).

8. Kako suvremeni razred Ivana potiče Božji narod da se trudi ostati duhovno živim?

⁸ Sam razred Ivana također je budan i neprestano potiče Božji narod da se trudi ostati duhovno živim. U tu svrhu svake se godine diljem svijeta nekoliko puta organiziraju posebni skupovi. Godine 2004, na 2 978 oblasnih kongresa diljem svijeta bilo je 10 951 785 prisutnih, a krštena je 122 701 osoba. Već više od stotinu godina Ivanov razred služi se časopisom Kula stražara u obznanjivanju Jehovinog imena i nauma. Reagirajući na žestoka proganjanja koja su se događala tijekom dva svjetska rata, Kula stražara je člancima kao što su “Blagoslovljeni su neustrašivi” (1919), “Poziv na rad” (1925) i “Neuspješno proganjanje” (1942) poticala Jehovine svjedoke da obnove svoju revnost.

9. (a) Što bi svaki kršćanin trebao sam sebe pitati? (b) Kakvo nam ohrabrenje pruža Kula stražara?

⁹ I u današnjim skupštinama svi kršćani moraju preispitivati sami sebe, kao što su to morali činiti i oni iz skupštine u Sardu. Svi bismo se trebali pitati: ‘Jesam li “izvršio pred Bogom” sva djela koja sam morao izvršiti?’ Umjesto da sudimo drugima, pitajmo se: ‘Jesam li ja samopožrtvovna osoba i služim li Bogu cijelom dušom?’ Kula stražara neprestano nas hrabri na takvu službu. Primjerice, takvo ohrabrenje sadržavali su članci “Mi ne živimo više za sebe” i “Provjeravajte sami sebe”. * Proučavajmo takve članke koji nam pomažu biblijskim savjetima i pod molitvom ispitajmo najskrovitije kutke svoje nutrine kako bismo mogli ponizno i vjerno služiti Jehovi! (Psalam 26:1-3; 139:23, 24).

10. Koje je ohrabrujuće riječi Isus uputio skupštini u Sardu i kako bi one trebale djelovati na nas?

¹⁰ Daljnje Isusove riječi upućene skupštini u Sardu djelovale su vrlo ohrabrujuće. Isus je rekao: “Ali imaš u Sardu nekoliko onih koji nisu okaljali haljine svoje. Oni će hoditi sa mnom u bijelim haljinama, jer su dostojni. Tako će onaj tko pobijedi biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati ime njegovo  iz knjige života, nego ću priznati ime njegovo pred Ocem svojim i pred anđelima njegovim” (Otkrivenje 3:4, 5). Ove su riječi sasvim sigurno poticajne i za nas i jačaju našu odlučnost da ostanemo vjerni. Ako starješinstvo postane nemarno, cijela skupština može u duhovnom pogledu zapasti u dubok san. No neki pojedinci možda će nastaviti hrabro čuvati svoju kršćansku čistoću i neokaljanost i tako će i dalje imati dobro ime kod Jehove (Mudre izreke 22:1).

11, 12. (a) Kako su neki zasigurno bili poput “nekoliko onih” iz Sarda čak i dok je vladao otpad? (b) Kakvo su oslobođenje u Gospodinovom danu doživjeli kršćani koji su bili poput pšenice?

¹¹ Spomenute “haljine” služe kao znak prepoznavanja i predočavaju kršćansku pravednost. (Usporedi Otkrivenje 16:15; 19:8.) Isusa je moralo jako obradovati to što je uočio da usprkos ravnodušnoj većini u Sardu postoji “nekoliko onih”, to jest nekoliko pomazanih kršćana, koji se još uvijek trude ostati neokaljanima. Slično tome, dok su se u stoljećima tijekom kojih je vladalo veliko otpadništvo svi koji su tvrdili da su kršćani nalazili u okrilju Babilona Velikog, svjetskog carstva krive religije, mora da je uvijek bilo pojedinaca koji su se trudili vršiti Jehovinu volju, iako to nije bilo nimalo lako. Oni su bili pravedni, nalik pšenici koju je skrivalo obilje sektaškog korova (Otkrivenje 17:3-6; Matej 13:24-29).

¹² Isus je obećao da će “u sve dane do svršetka ovoga poretka” biti uz te kršćane koji su poput pšenice. Isus zna o kojim se pojedincima radi i zna da su stekli dobro ime kod Boga (Matej 28:20; Propovjednik 7:1). Pokušaj si predočiti radost “nekoliko onih” koji su bili na životu kad je započeo Gospodinov dan. Konačno su bili izdvojeni iz duhovno mrtvog kršćanstva i sakupljeni u pravednu organizaciju, koja je uvelike nalikovala skupštini u Smirni (Matej 13:40-43).

13. Koje su blagoslove dobili pomazani kršćani “koji nisu okaljali haljine svoje”?

¹³ Kršćani iz Sarda koji su ostali vjerni do kraja i koji se nisu okaljali, dočekali su divno ispunjenje svoje nade. Nakon što je na nebu 1914. uspostavljeno Isusovo Mesijansko Kraljevstvo, bili su uskrsnuti u duhovni život i kao pobjednici bili su odjeveni u bijele haljine koje predočavaju njihovu besprijekornu i neokaljanu pravednost. Budući da su išli uskim putem koji vodi  u život, raduju se vječnoj nagradi (Matej 7:14; vidi i Otkrivenje 6:9-11).

14. Što je ‘knjiga života’ i čija su imena zapisana u njoj?

¹⁴ Što je ‘knjiga života’ i čija će imena ostati u njoj? Knjiga, odnosno svitak, života simbolični je popis Jehovinih slugu kojima će biti darovan vječni život (Malahija 3:16). Otkrivenje, doduše, govori o imenima pomazanih kršćana. No u toj su knjizi zapisana i imena svih onih koji će dobiti vječni život na Zemlji. Međutim, valja imati na umu da imena mogu iz te knjige biti i “izbrisana” (2. Mojsijeva 32:32, 33). Ali članovi Ivanovog razreda čija imena ostanu u knjizi sve do njihove smrti, uskrsnut će u nebeski život i dobiti besmrtnost (Otkrivenje 2:10). To su imena prema kojima će Isus pred svojim Ocem i pred njegovim anđelima iskazati osobito cijenjenje. Kakve li veličanstvene nagrade!

15. Što članovi velikog mnoštva moraju činiti da njihova imena ne bi nikad bila izbrisana iz knjige života?

¹⁵ Članovi velikog mnoštva, čija su imena također zapisana u knjizi života, preživjet će veliku nevolju. Oni koji budu postupali po vjeri tijekom cijele Isusove Tisućugodišnje Vladavine i tijekom presudne kušnje koja će uslijediti na njenom svršetku, bit će nagrađeni vječnim životom u raju na Zemlji (Danijel 12:1; Otkrivenje 7:9, 14; 20:15; 21:4). Njihova imena nikad neće biti izbrisana iz knjige života. Imamo li na umu sve što nam sveti duh ovdje poručuje, nema sumnje da ćemo zdušno prihvatiti Isusovu više puta ponovljenu pobudu: “Tko ima uho, neka čuje što duh govori skupštinama!” (Otkrivenje 3:6).