1, 2. Gdje se nalazila posljednja od sedam skupština kojima je proslavljeni Isus uputio svoje poruke i što se zna o gradu u kojem se nalazila?

LAODICEJA je posljednja od sedam skupština koje su primile poruku uskrsnulog Isusa. Sadržaj te poruke izuzetno je poticajan i u simboličnom smislu može otvoriti oči svom primatelju.

² Ruševine Laodiceje nalaze se u blizini Denizlija, otprilike 90 kilometara jugoistočno od Alasehira. U prvom je stoljeću Laodiceja bila bogat grad. Nalazila se na sjecištu važnih puteva i bila je važno novčarsko i trgovačko središte. Njenom je bogatstvu doprinosila i prodaja čuvene očne masti, a bila je poznata i po proizvodnji vrlo kvalitetne odjeće od fine crne vune. Jedan od velikih gradskih problema bio je nedostatak vode, no taj je problem bio riješen izgradnjom vodovoda kojim je voda iz vrućih izvora dotjecala u grad. No budući da su ti izvori bili prilično daleko, voda je na svom putu do grada postala mlaka.

3. Kojim je riječima Isus započeo svoju poruku skupštini u Laodiceji?

³ Laodiceja se nalazila blizu Kolosa. Kad je Pavao pisao Kološanima, spomenuo je i pismo koje je poslao Laodicejanima (Kološanima 4:15, 16). Ne znamo što je Pavao napisao u tom pismu, ali poruka koju je Isus uputio Laodicejanima pokazuje da su duhovno jako pali. Kao i obično, Isus je najprije ukazao na svoj položaj koji mu daje pravo da ih savjetuje. Rekao je: “Anđelu skupštine u Laodiceji napiši: Ovo govori Amen, svjedok vjerni i istiniti, početak Božjih djela stvaranja” (Otkrivenje 3:14).

4. U kom je smislu Isus “Amen”?

⁴ Zašto je Isus sebe nazvao titulom “Amen”? Ta je titula pridala vjerodostojnost njegovoj poruci. Riječ “amen” dolazi iz hebrejskog jezika i znači “zaista je tako; neka bude tako”. Obično se koristi na kraju molitve kao potvrda misli i osjećaja izraženih u molitvi (1. Korinćanima 14:16). Isus je “Amen” zato što je svojom besprijekornošću i žrtvenom smrću potvrdio i zajamčio ispunjenje svih Jehovinih dragocjenih obećanja (2. Korinćanima 1:20). Otada se sve molitve s pravom upućuju Jehovi putem Isusa (Ivan 15:16; 16:23, 24).

5. U kom je pogledu Isus “svjedok vjerni i istiniti”?

⁵ Isus je također “svjedok vjerni i istiniti”. U proročanstvima ga se često povezuje s vjernošću, istinom i pravednošću, jer je kao sluga Jehove Boga posve pouzdana osoba (Psalam 45:4; Izaija 11:4, 5; Otkrivenje 1:5; 19:11). On je najveći Svjedok Jehove Boga. Zapravo, budući da je Isus “početak Božjih djela stvaranja”, Božju je slavu objavljivao od samog početka stvaranja (Mudre izreke 8:22-30). Dok je kao čovjek boravio na Zemlji, svjedočio je za istinu (Ivan 18:36, 37; 1. Timoteju 6:13). Nakon svog uskrsnuća svojim je učenicima obećao sveti duh i rekao im je: “Bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu,  po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.” Od Pedesetnice 33. n. e. Isus je vodio te pomazane kršćane dok su propovijedali dobru vijest “među svim stvorenjima pod nebom” (Djela apostolska 1:6-8; Kološanima 1:23). Isus doista zaslužuje da ga se nazove vjernim i istinitim svjedokom. Pomazani kršćani u Laodiceji trebali su shvatiti da je za njihovo dobro poslušati njegove riječi.

6. (a) Kako je Isus opisao duhovno stanje skupštine u Laodiceji? (b) U čemu je Isus pružio izvrstan primjer, koji kršćani u Laodiceji nisu oponašali?

⁶ Koju je poruku Isus uputio Laodicejanima? Za njih nije imao riječi pohvale. Otvoreno im je rekao: “Znam tvoja djela — nisi ni hladan ni vruć. Da si barem hladan ili vruć! Ali kako si mlak, ni vruć ni hladan, izbljuvat ću te iz usta svojih” (Otkrivenje 3:15, 16). Kako bi ti reagirao da je Gospodin Isus Krist tebi uputio takvu poruku? Ne bi li se trgnuo i preispitao svoje duhovno stanje? Laodicejani su se trebali pokrenuti, jer su postali duhovno lijeni i očito su izgubili cijenjenje prema mnogim stvarima. (Usporedi 2. Korinćanima 6:1.) Oni su kao kršćani trebali oponašati Isusa, koji je uvijek silno revnovao za Jehovu i za njegovu službu (Ivan 2:17). Isto tako, prema krotkima je uvijek bio blag i obziran i djelovao je na njih okrepljujuće kao čaša hladne vode na žednoga u vrućem i sparnom danu (Matej 11:28, 29). No kršćani u Laodiceji nisu bili ni vrući ni hladni. Poput vode koja je dotjecala u njihov grad, i oni su postali mlaki. Bili su na putu da ih Isus posve odbaci, ‘izbljuje iz usta svojih’. Za razliku od njih, mi bismo uvijek trebali revno pružati duhovno osvježenje i okrepu drugima, kao što je to i Isus činio (Matej 9:35-38).

7. (a) Kojim je riječima Isus ukazao na korijen problema kršćana u Laodiceji? (b) Zašto je Isus kršćanima u Laodiceji rekao da su ‘slijepi i goli’?

⁷ Što je bio korijen problema Laodicejana? Dobro ga oslikavaju sljedeće Isusove riječi: “Govoriš: ‘Bogat sam, obogatio sam se i ništa mi više ne treba’, a ne znaš da si jadan i bijedan i siromašan i slijep i gol” (Otkrivenje 3:17;  usporedi Luku 12:16-21). Budući da su živjeli u bogatom gradu, zbog svog su se bogatstva smatrali sigurnima. Na njihov su način života očigledno utjecali stadion, kazališta i sportska vježbališta, pa su ‘više zavoljeli užitke nego Boga’ * (2. Timoteju 3:4). No ti su materijalno bogati Laodicejani bili siromašni u duhovnom pogledu. Blaga kojeg su ‘skupili na nebu’ bilo je malo, ako ga je uopće i bilo (Matej 6:19-21). Njihovo oko više nije bilo bistro, pa Božje Kraljevstvo više nije bilo na prvom mjestu u njihovom životu. Zapravo su bili u tami, bili su slijepi jer su izgubili duhovni vid (Matej 6:22, 23, 33). Osim toga, usprkos lijepim haljinama koje su si mogli priuštiti jer su bili materijalno bogati, u Isusovim su očima bili goli. Nisu imali duhovne haljine koje bi ih činile prepoznatljivima kao kršćane. (Usporedi Otkrivenje 16:15.)

8. (a) Što se i danas događa kao nekada u Laodiceji? (b) Kako neki kršćani zavaravaju sami sebe u ovom pohlepnom svijetu?

⁸ Kako li je to bilo strašno! No ne susrećemo li se često i danas sa sličnim pojavama? Što je korijen tog problema? To je samozadovoljstvo koje se zasniva na oslanjanju na materijalnu imovinu i na ono što čovjek svojom snagom može postići. Poput vjernika koji idu u crkvu, a kršćani su samo po imenu, i neki Jehovini sluge zavaravaju sami sebe misleći da je za ugađanje Bogu dovoljno povremeno ići na sastanke. Oni se misle provući tek simboličnim ‘izvršavanjem riječi’ (Jakov 1:22). Unatoč neprestanim upozorenjima koja daje Ivanov razred, u njihovom se srcu na prvom mjestu nalaze moderna odjeća, automobili i kuće, a život im se usredotočuje na zabavu i užitke (1. Timoteju 6:9, 10; 1. Ivanova 2:15-17). Zbog svega toga prestaju razmišljati na duhovan način (Hebrejima 5:11, 12). Umjesto da ostanu ravnodušni i mlaki, trebali bi ponovno takoreći rasplamsati duh i revno ‘propovijedati riječ Božju’, donoseći drugima okrepu (1. Solunjanima 5:19; 2. Timoteju 4:2, 5).

9. (a) Koje bi Isusove riječi trebale navesti “mlake” kršćane da se trgnu iz duhovnog mrtvila i zašto se trebaju trgnuti? (b) Kako skupština može pomoći zalutalim “ovcama”?

⁹ Kako Isus gleda na “mlake” kršćane? Njegove otvorene riječi trebale bi ih navesti da se trgnu iz tog duhovnog mrtvila. On im poručuje: “Ne znaš da si jadan i bijedan i siromašan i slijep i gol.” Njihova je savjest tako otupjela da čak nisu svjesni svog strašnog stanja. (Usporedi Mudre izreke 16:2; 21:2.) Takvo bolesno stanje u skupštini ne smije se zanemariti. Starješine bi, zajedno s drugima koje za to odrede, trebali tim zalutalim “ovcama” pružati primjer u pogledu revnosti i s ljubavlju se brinuti za njih poput pastira. Na taj im način mogu pomoći da ponovno osjete radost koju donosi predano služenje Bogu (Luka 15:3-7).

10. Što je “zlato” koje su kršćani iz Laodiceje prema Isusovim riječima trebali kupiti od njega?

¹⁰ Je li bilo lijeka za žalosno stanje koje je vladalo u Laodiceji? Bilo je. Međutim, tamošnji su kršćani morali poslušati Isusov savjet: “Zato ti savjetujem da kupiš od mene zlata u vatri pročišćena da se obogatiš” (Otkrivenje 3:18a). Istinsko kršćansko “zlato”, pročišćeno vatrom i posve očišćeno od troske, učinilo bi ih ‘bogatima pred Bogom’ (Luka 12:21). Gdje su mogli kupiti takvo zlato? Ne od tamošnjih trgovaca, nego od Isusa! Apostol Pavao objasnio je što predstavlja to zlato. Timoteju je rekao neka zapovjedi bogatim kršćanima da “čine dobro, da se bogate dobrim djelima, da budu darežljivi, spremni dijeliti s drugima ono što imaju” jer će time “skupljati ono blago koje je dobar temelj za budućnost”. Oni su mogli ‘osvojiti pravi život’ jedino da su se trudili u tom pogledu (1. Timoteju 6:17-19). Da su materijalno bogati Laodicejani poslušali  Pavlov savjet, duhovno bi se obogatili. (Vidi i Mudre izreke 3:13-18.)

11. Tko je u novije doba kupio “zlata u vatri pročišćena”?

¹¹ Je li i u novije doba bilo onih koji su kupili “zlata u vatri pročišćena”? Naravno da jest. Još dok se približavao Gospodinov dan, manja skupina osoba koje su proučavale Bibliju postala je svjesna da su mnoga učenja crkvi kršćanstva lažna i da potječu iz Babilona. Takvo je, primjerice, učenje o Trojstvu, besmrtnosti duše, mučenju u paklu, krštavanju novorođenčadi te štovanju slika i kipova (u što spadaju križevi i likovi Marije). Ti su kršćani zastupali biblijsku istinu i objavljivali su da je Jehovino Kraljevstvo jedina nada čovječanstva te da je Isusova otkupna žrtva temelj spasenja. Gotovo 40 godina prije nego što je nastupila 1914, oni su obznanjivali da biblijska proročanstva pokazuju da će te godine završiti vremena neznabožaca i da će se tada na Zemlji početi zbivati zapanjujući događaji (Otkrivenje 1:10).

12. Tko je bio jedan od predvodnika duhovno probuđenih kršćana i na koji je način pružio iznimno dobar primjer u pogledu skupljanja blaga na nebu?

¹² Među tim duhovno probuđenim kršćanima vodeću je ulogu igrao Charles Taze Russell, koji je početkom 1870-ih u Alleghenyu (današnjem dijelu Pittsburgha), u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji, osnovao grupu za proučavanje Biblije. U vrijeme kad je počeo tragati za istinom, bio je poslovni partner svoga oca i na dobrom putu da postane milijunaš. No prodao je svoje udjele u lancu trgovina i svoj je imetak utrošio na sufinanciranje objavljivanja Božjeg Kraljevstva po cijelom svijetu. Godine 1884. Russell je postao prvi predsjednik društva koje danas djeluje pod nazivom “Pensilvanijsko biblijsko i traktatno društvo Kula stražara”. Godine 1916. umro je u vlaku blizu Pampe (Texas), na putu u New York, iscrpljen od svoje zadnje propovjedničke turneje po zapadu Sjedinjenih Država. Pružio je izvrstan primjer skupljajući duhovno blago na nebu. U tome on služi za uzor stotinama tisuća samopožrtvovnih pionira (Hebrejima 13:7; Luka 12:33, 34; usporedi 1. Korinćanima 9:16; 11:1).

13. (a) Kako bi duhovna očna mast mogla pomoći Laodicejanima? (b) Kakve im je haljine Isus preporučio i zašto?

¹³ Isus je Laodicejanima dao savjet koji su trebali shvatiti krajnje ozbiljno: “Kupi i bijele haljine da se odjeneš i da se ne pokaže sramotna golotinja tvoja. Kupi i očne masti da namažeš oči svoje, pa da progledaš” (Otkrivenje 3:18b). Budući da su bolovali od duhovne sljepoće, trebali su kupiti ljekovitu očnu mast, ali ne od tamošnjih liječnika, nego od Isusa, jer samo im je on mogao pribaviti takvu mast. Ta im je mast mogla pomoći da počnu razmišljati na duhovan način, da hode ‘pravedničkom stazom’ i da im oči budu bistre i usredotočene na vršenje Božje volje (Mudre izreke 4:18, 25-27). Tada više ne bi nosili skupe haljine od crne vune, kakve su se izrađivale u Laodiceji, nego prekrasne “bijele haljine” koje bi pokazivale da imaju čast biti sljedbenici Isusa Krista. (Usporedi 1. Timoteju 2:9, 10; 1. Petrovu 3:3-5.)

14. (a) Što od 1879. služi kao duhovna očna mast? (b) O kome ovisi hoće li Jehovini svjedoci imati dovoljno financijskih sredstava za svoje djelovanje? (c) Kako se u pogledu prikupljanja i korištenja priloga Jehovini svjedoci razlikuju od ostalih?

¹⁴ Postoji li i u novije doba duhovna očna mast? Naravno da postoji. Godine 1879. pastor Russell, kako su ga od milja zvali, počeo je izdavati časopis koji je branio istinu, a danas je diljem svijeta poznat pod nazivom Kula stražara — objavljuje Jehovino Kraljevstvo. U drugom broju tog časopisa izjavio je: “Vjerujemo da [ovaj časopis] ima JEHOVINU podršku te da zato neće nikad moliti ljude za financijsku potporu niti je tražiti od njih. Kada onaj tko kaže: ‘Sve zlato i srebro po planinama moje je’ više ne bude osiguravao potrebna sredstva, smatrat ćemo da je došlo vrijeme da se obustavi njegovo izdavanje.” Neki televizijski propovjednici zgrnuli su ogromno bogatstvo i besramno (a u nekim slučajevima i nemoralno) žive u raskoši (Otkrivenje 18:3). Za razliku od  toga, Istraživači Biblije, koji se danas nazivaju Jehovini svjedoci, sve priloge koje im je netko dobrovoljno poklonio iskoristili su za organiziranje i promicanje propovijedanja o Jehovinom Kraljevstvu diljem svijeta. Ivanov razred do današnjega dana vodi izdavanje Kule stražare i Probudite se!, časopisa koji su se u 2006. tiskali u više od 59 milijuna primjeraka. Kula stražara izlazi na otprilike 150 jezika. Ona je službeni časopis zajednice koja broji više od šest milijuna kršćana. Oni su svoje oči namazali duhovnom očnom mašću koja im je otvorila oči da prepoznaju krivu religiju i da shvate koliko je važno i hitno propovijedati dobru vijest svim narodima (Marko 13:10).

15. Zašto je Isus kršćanima u Laodiceji dao ukor i savjete i kako su trebali reagirati na njih?

¹⁵ No osvrnimo se ponovno na Laodicejane. Kako su reagirali na savjete i ukor koje im je Isus dao? Jesu li ih oni trebali obeshrabriti i pokazati im da ih Isus više ne želi kao svoje sljedbenike? Ne, to nipošto nije bila Isusova namjera. U poruci je Isus dalje rekao: “Ja ukoravam i opominjem sve koje ljubim. Zato budi revan i pokaj se!” (Otkrivenje 3:19). Poput Jehove, i Isus opomene i ukore daje iz ljubavi (Hebrejima 12:4-7). Laodicejska skupština trebala je odgovoriti na njegovu ljubav i brigu i poslušati njegove savjete. Trebala se pokajati i priznati da je njena mlakost ravna grijehu (Hebrejima 3:12, 13; Jakov 4:17). Starješine su trebali odbaciti materijalističke nazore i poput vatre ‘raspiriti dar koji su primili od Boga’. Duhovna očna mast svima je u skupštini trebala pomoći da nađu duhovno osvježenje, da se osjećaju kao da su popili čašu hladne izvorske vode (2. Timoteju 1:6; Mudre izreke 3:5-8; Luka 21:34).

16. (a) Na koji način Isus danas iskazuje svoju ljubav i naklonost? (b) Kako bismo trebali reagirati ako dobijemo savjet, opomenu ili čak ukor?

¹⁶ A kako je s nama danas? Isus i danas ‘ljubi svoje koji su u svijetu’, a ljubit će ih “u sve dane do svršetka ovoga poretka” (Ivan 13:1; Matej 28:20). Njegova ljubav i naklonost očituju se posredstvom novovremenog razreda Ivana i zvijezda, odnosno starješina u kršćanskim skupštinama (Otkrivenje 1:20). U ovim izuzetno teškim vremenima starješine s iskrenim zanimanjem pomažu svima nama, kako starima tako i mladima, da ostanemo u sigurnosti teokratskog stada, da se odupiremo duhu neovisnosti, materijalističkoj pohlepi i nemoralnim prljavštinama ovoga svijeta. Ako ponekad dobijemo savjet, opomenu ili čak ukor, imajmo na umu da “ukor i stega vode u život” (Mudre izreke 6:23). Svi smo nesavršeni i trebali bismo se od srca pokajati kad je to potrebno te ispraviti svoje postupke kako bismo ostali u Božjoj ljubavi (2. Korinćanima 13:11).

17. Zašto bogatstvo može biti opasno za našu duhovnost?

¹⁷ Ne smijemo zbog materijalizma, bogatstva — ili pak neimaštine — postati mlaki. Bogatstvo nam može otvoriti nove mogućnosti služenja, ali može biti i opasno (Matej 19:24). Imućna osoba može početi smatrati da ne treba tako revno propovijedati kao drugi, jer s vremena na vrijeme daje velike priloge. Ili možda počne misliti da zbog svog bogatstva ima pravo na određene povlastice. Povrh toga, imućnoj osobi na raspolaganju stoje brojna zadovoljstva i razni oblici razonode koje si drugi ne mogu priuštiti. No takve stvari mogu oduzimati mnogo vremena i mogu kršćanina koji je neoprezan i nerazborit odvući od kršćanske službe i učiniti ga mlakim. Izbjegavajmo sve takve zamke i ‘naporno radimo i naprežimo se’ iz sve snage, jer nam u izgledu stoji vječni život! (1. Timoteju 4:8-10; 6:9-12).

18. Koju je priliku Isus pružio kršćanima u Laodiceji?

¹⁸ Isus je dalje rekao: “Evo, stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom” (Otkrivenje 3:20). Kad bi  Laodicejani ugostili Isusa u svojoj skupštini, on bi im pomogao da ne budu više mlaki (Matej 18:20).

19. Na što je Isus zapravo ukazivao kad je laodicejskoj skupštini obećao da će večerati s njom?

¹⁹ Večera koju je Isus spomenuo nesumnjivo je podsjetila Laodicejane na to kako je običavao jesti sa svojim učenicima (Ivan 12:1-8). Takve su prigode uvijek predstavljale duhovni blagoslov za sve prisutne. I nakon svog uskrsnuća Isus je jeo sa svojim učenicima. U svakoj od tih prigoda oni su bili izuzetno duhovno ojačani (Luka 24:28-32; Ivan 21:9-19). Prema tome, kad je obećao Laodicejanima da će doći u njihovu skupštinu i večerati s njima, zapravo im je obećao velike duhovne blagoslove ako ga prime.

20. (a) Kako je na početku Gospodinovog dana kršćanstvo postupalo zbog svoje mlakosti? (b) Koja je posljedica osude koju je Isus izrekao kršćanstvu?

²⁰ Pobuda koju je Isus s ljubavlju dao Laodicejanima ima danas velik značaj za preostale pomazane kršćane. Kad je započeo Gospodinov dan, vođe kršćanskih crkvi bili su strašno mlaki. Umjesto da pozdravi Gospodina kad se 1914. vratio, svećenstvo se uključilo u krvavi Prvi svjetski rat, u kojem je 24 od 28 zaraćenih država tvrdilo da su kršćanske. Kako li je velika njihova krivnja za krv! Tijekom Drugog svjetskog rata, koji se također velikim dijelom vodio u kršćanskom dijelu svijeta, grijesi krive religije ‘nagomilali su se do neba’ (Otkrivenje 18:5). Nadalje, svećenstvo je okrenulo leđa Jehovinom Kraljevstvu jer je pružilo potporu Ligi naroda, Ujedinjenim narodima i nacionalističkim, revolucionarnim pokretima — a nijedna od tih organizacija i pokreta ne može riješiti probleme čovječanstva. Isus je već odavno odbacio svećenstvo. Osudio ga je i izbacio van kao što ribar odbacuje loše ribe koje se uhvate u mrežu. Bijedno stanje u kojem se danas nalaze crkve kršćanstva svjedoči o toj osudi koja im je izrečena. Neka nam njihov udes posluži kao upozorenje! (Matej 13:47-50).

21. Kako od 1919. kršćani koji su pripadnici prave skupštine reagiraju na riječi koje je Isus uputio kršćanima u Laodiceji?

²¹ Čak i u pravoj skupštini ima mlakih pojedinaca. Oni nisu ni poput vruće vode koja djeluje stimulativno ni poput hladne vode koja osvježava. No Isus još uvijek duboko ljubi svoju skupštinu. On nudi svoju pomoć kršćanima koji ga ugoste. Mnogi su ga srdačno primili, kad je k njima takoreći došao na večeru. Zbog toga su od 1919. njihove oči otvorene u tom smislu što razumiju značenje biblijskih proročanstava. Doživjeli su veliko duhovno prosvjetljenje (Psalam 97:11; 2. Petrova 1:19).

22. Koju je buduću večeru Isus možda imao na umu i tko će biti na toj večeri?

²² Kad je Laodicejanima spomenuo večeru, Isus je možda imao na umu i jednu drugu večeru. Na jednom kasnijem mjestu u Otkrivenju stoji: “Sretni su oni koji su pozvani na svadbenu večeru Janjetovu.” Radi se o veličanstvenoj pobjedničkoj gozbi na hvalu Jehovi, koja će se održati nakon što on izvrši presudu nad krivom religijom. Na toj će nebeskoj gozbi sudjelovati Krist i njegova upotpunjena nevjesta od 144 000 članova (Otkrivenje 19:1-9). Na toj će večeri zajedno sa svojim Mladoženjom biti članovi nekadašnje laodicejske skupštine koji su pozitivno reagirali na Isusove savjete, ali i današnja vjerna Kristova braća odjevena u čiste haljine koje pokazuju da se radi o pravim pomazanim kršćanima (Matej 22:2-13). Kakva li je to snažna pobuda na revnost i pokajanje!

23, 24. (a) O kojoj je još nagradi govorio Isus? (b) Kada je Isus sjeo na svoje mesijansko prijestolje i kada je počeo suditi onima koji su se izjašnjavali da su kršćani? (c) Koje je divno obećanje Isus dao svojim učenicima pri uspostavi svečanosti kojom se trebala obilježavati njegova smrt?

²³ Isus je spomenuo još jednu nagradu, rekavši: “Onome tko pobijedi dat ću da sjedne sa mnom na moje prijestolje, kao što sam i ja pobijedio i sjeo s Ocem svojim na njegovo prijestolje”  (Otkrivenje 3:21). Isus je ostao vjeran Bogu u svim kušnjama i time je pobijedio svijet. Godine 33. n. e. Bog ga je uskrsnuo i uzvisio posjevši ga pored sebe na svoje nebesko prijestolje. Time su se ispunile Davidove riječi iz Psalma 110:1, 2 (Djela apostolska 2:32, 33). Daljnja ključna godina je 1914, kad je Isus stigao u tom smislu što je sjeo na svoje mesijansko prijestolje u ulozi Kralja i Suca. Suđenje je, po svemu sudeći, počelo 1918, i to nad onima koji su se izjašnjavali kao kršćani. Pomazani pobjednici koji su dotad bili pomrli tada su bili uskrsnuti i pridružili su se Isusu u njegovom Kraljevstvu (1. Petrova 4:17). On im je to i obećao kad je ustanovio svečanost kojom se trebala obilježavati njegova smrt. Svojim je učenicima tada rekao: “Ja sklapam s vama savez za kraljevstvo, kao što je Otac moj sa mnom sklopio savez, da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu te da sjedite na prijestoljima i sudite dvanaest plemena Izraelovih” (Luka 22:28-30).

²⁴ Kakve li časti — sjediti i vladati na prijestolju s Kraljem “prilikom ponovnog stvaranja” i zajedno s njim dovesti poslušno čovječanstvo do savršenstva kakvo su ljudi imali u Edenu. Sve je to Krist omogućio svojom smrću kojom je prinio savršenu žrtvu (Matej 19:28; 20:28). Ivan kaže da će Isus one koji pobijede ‘učiniti kraljevstvom, svećenicima svojemu Bogu i Ocu’, to jest da će oni sjediti na prijestoljima uokolo Jehovinog veličanstvenog nebeskog prijestolja (Otkrivenje 1:6; 4:4). Uzmimo svi mi k srcu riječi koje je Isus uputio Laodicejanima, bez obzira na to jesmo li pomazani kršćani ili se nadamo da ćemo kao pripadnici “nove zemlje” sudjelovati u obnovi raja (2. Petrova 3:13; Djela apostolska 3:19-21).

25. (a) Kako je Isus zaključio poruku skupštini u Laodiceji, slično kao i prethodne poruke? (b) Kako bi svaki kršćanin trebao reagirati na riječi koje je Isus uputio skupštini u Laodiceji?

²⁵ Kao i prethodne poruke, i ovu je Isus zaključio pobudom: “Tko ima uho, neka čuje što duh govori skupštinama!” (Otkrivenje 3:22). Danas smo jako blizu kraja. Svuda oko nas postoji obilje dokaza da je ljubav kršćanskih crkava ohladnjela. Nasuprot tome, mi bismo kao pravi kršćani trebali revno primjenjivati Isusove savjete iz njegove poruke skupštini u Laodiceji — zapravo iz svih sedam poruka koje je naš Gospodin uputio skupštinama. To možemo revnim sudjelovanjem u ispunjavanju Isusovog znamenitog proročanstva koje govori o našem vremenu: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima, i tada će doći kraj” (Matej 24:12-14).

26. Kada se Isus ponovno izravno obratio Ivanu, no u čemu je sudjelovao?

²⁶ Time završavaju savjeti koje je Isus uputio u sedam skupština. U Otkrivenju se Isus opet obratio Ivanu tek u zadnjem poglavlju. No sudjelovao je u mnogim vizijama, primjerice u viziji o izvršenju Jehovinih presuda. Pridružimo se sada razredu Ivana u razmatranju druge upečatljive vizije koju je objavio Gospodin Isus Krist.