1. Kojoj je skupštini Isus uputio svoju prvu poruku i na što je podsjetio nadglednike?

ISUS je svoju prvu poruku uputio skupštini u Efezu, tadašnjem naprednom priobalnom gradu koji se nalazio na kopnu Male Azije, nasuprot otoku Patmosu. Ivanu je zapovjedio: “Anđelu skupštine u Efezu napiši: Ovo govori onaj koji drži sedam zvijezda u desnici svojoj, onaj koji hoda među sedam zlatnih svijećnjaka” (Otkrivenje 2:1). Kao i u drugih šest poruka, Isus je i u ovoj spomenuo jednu od pojedinosti koje ukazuju na njegov autoritativan položaj. Podsjetio je efeške nadglednike da on poput zaštitnika nadgleda sve starješine i provjerava duhovno stanje svake skupštine. Kao brižni poglavar, on i dan-danas budno pazi na starješine i brižno pase sve članove skupštine. S vremena na vrijeme mijenja određene organizacijske pojedinosti unutar skupštine kako bi svjetlo moglo sjati sve jače. Da, Isus je Vrhovni Pastir Božjeg stada (Matej 11:28-30; 1. Petrova 5:2-4).

2. (a) Za što je sve Isus pohvalio efešku skupštinu? (b) Koji su Pavlov savjet efeški starješine očigledno poslušali?

² Svi Isusovi savjeti, izuzev dva, imaju iste sastavne dijelove. Naprimjer, svaki započinje srdačnom pohvalom. Za Efežane je imao sljedeću poruku: “Znam tvoja djela, tvoj trud i ustrajnost i da ne možeš podnijeti zle ljude te da si iskušao one koji kažu da su apostoli, a nisu, i utvrdio si da su lažljivci. Ustrajan si i trpio si zbog imena mojega i nisi se umorio” (Otkrivenje 2:2, 3). Više godina prije toga, apostol Pavao upozorio je efeške starješine da će se pojaviti “okrutni vukovi”, otpadnici koji će unijeti nemir u stado, i poručio je tim starješinama neka ‘bdiju’, oponašajući njega koji se neumorno trudio u tome (Djela apostolska 20:29, 31). Oni su zasigurno poslušali taj Pavlov savjet, budući da ih je Isus sada pohvalio za njihov trud i ustrajnost i za to što se nisu umorili.

3. (a) Kako današnji “lažni apostoli” nastoje zavesti Božje sluge? (b) Koje je upozorenje u vezi s otpadnicima dao Petar?

³ I u Gospodinovom danu pojavili su se “lažni apostoli” koji ‘iznose iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom’ (2. Korinćanima 11:13; Djela apostolska 20:30; Otkrivenje 1:10). Oni smatraju da u svim međusobno sukobljenim sektaškim religijama ima nešto dobro, tvrde da Bog nema neku svoju posebnu organizaciju i niječu da je Isus 1914. počeo kraljevati. Oni zapravo ispunjavaju proročanstvo iz 2. Petrove 3:3, 4: “U posljednjim će se danima pojaviti podrugljivci koji će se rugati, povoditi se za svojim željama i govoriti: ‘Gdje je ta njegova obećana prisutnost? Otkada su naši praoci pomrli, sve stoji kao što je bilo od početka stvaranja.’”

4. (a) Kako podrugljivci pokazuju ponos i buntovnost? (b) Kojim postupkom današnji kršćani pokazuju da su slični Efežanima?

⁴ Ti se podrugljivci bune na pomisao da bi kršćani trebali obznanjivati svoju vjeru drugima (Rimljanima 10:10). Uživaju podršku svećenstva lažnog kršćanstva i imaju potporu novinskih i televizijskih medija u  širenju laži o svojim bivšim suradnicima. No Božje sluge lako uočavaju da govor i vladanje tih prevaranata ne djeluju istinito. Poput Efežana, ni današnji kršćani ‘ne mogu podnijeti zle ljude’, pa ih isključuju iz svojih skupština. *

5. (a) Na koju je slabost Isus ukazao Efežanima? (b) Koje riječi Efežani nisu smjeli smetnuti s uma?

⁵ Potom Isus jasno ukazuje na ozbiljan problem. Ovaj je element savjeta prisutan u pet od sedam njegovih poruka. Efežanima je rekao: “Ipak, ovo imam protiv tebe: ostavio si svoju prvu ljubav” (Otkrivenje 2:4). U tome nisu smjeli zakazati, jer im je 35 godina prije toga Pavao pisao o tome da im je ‘Bog iskazao svoju veliku ljubav’ i pritom ih je potaknuo: “Stoga se ugledajte na Boga, kao njegova ljubljena djeca, i živite u ljubavi, kao što je i Krist ljubio vas” (Efežanima 2:4; 5:1, 2). Osim toga, na njihovom su srcu trebale biti neizbrisivo zapisane Isusove riječi: “Jehova, Bog naš, jedan je Jehova, i ljubi Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim i svom snagom svojom!” (Marko 12:29-31). No Efežani su izgubili svoju prvu ljubav.

6. (a) Kojih se opasnosti i sklonosti moramo čuvati, bez obzira na to jesmo li članovi skupštine već mnogo godina ili tek odnedavno? (b) Na što bi nas trebala potaknuti ljubav prema Bogu?

⁶ Bez obzira na to jesmo li članovi skupštine već mnogo godina ili tek odnedavno, moramo paziti da ne izblijedi ona prva ljubav koju smo u početku osjećali prema Jehovi. A kako bi mogla izblijedjeti? To bi se moglo dogoditi ako bismo dopustili da nam zaokupljenost svjetovnim poslom, želja da zaradimo mnogo novca ili težnja za zadovoljstvima zauzmu prvo mjesto u životu. Na taj način mogli bismo početi razmišljati na tjelesan način umjesto na duhovan (Rimljanima 8:5-8; 1. Timoteju 4:8; 6:9, 10). Ljubav prema Jehovi trebala bi nas potaknuti da se odupremo svakoj takvoj sklonosti i da ‘tražimo najprije Božje kraljevstvo i Božju pravednost’ te da time ‘skupljamo sebi blago na nebu’ (Matej 6:19-21, 31-33).

7. (a) Iz kojeg bismo poticaja trebali služiti Jehovi? (b) Što je Ivan rekao o ljubavi?

⁷ Na službu Jehovi uvijek bi nas trebala poticati duboka ljubav prema njemu. Uvijek pokazujmo iznimno cijenjenje za sve ono što su Jehova i Krist učinili i što još čine za nas. U vezi s time Ivan je kasnije napisao: “Ljubav je u ovome: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao je svog Sina kao pomirbenu žrtvu za  naše grijehe.” Potom je dodao: “Bog je ljubav, i tko ostaje u ljubavi, ostaje u zajedništvu s Bogom i Bog ostaje u zajedništvu s njim.” Ne dopustimo da izblijedi naša ljubav prema Jehovi, prema Gospodinu Isusu Kristu i prema Božjoj živoj Riječi! Tu ljubav ne pokazujemo samo revnim služenjem Bogu nego i poslušnošću ‘ovoj zapovijedi koju imamo od njega, da onaj tko ljubi Boga treba ljubiti i brata svojega’ (1. Ivanova 4:10, 16, 21; Hebrejima 4:12; vidi i 1. Petrovu 4:8; Kološanima 3:10-14; Efežanima 4:15).

8. Što su, prema Isusovim riječima, Efežani trebali učiniti?

⁸ Ako nisu željeli biti odbačeni, Efežani su morali oživiti ljubav koju su nekad imali. Isus im je rekao: “Zato se sjeti odakle si pao, pokaj se i čini prijašnja djela! Ako se ne pokaješ, doći ću k tebi i uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova” (Otkrivenje 2:5). Kako su kršćani u efeškoj skupštini prihvatili te riječi? To ne znamo. Pretpostavljamo da su se pokajali i da su uspjeli ponovno probuditi svoju ljubav prema Jehovi. Isus im je rekao da će se, ne učine li to, njihovo svjetlo ugasiti i da će njihov svijećnjak biti uklonjen sa svog mjesta. Više neće imati čast širiti svjetlo istine.

9. (a) Koje je riječi ohrabrenja Isus uputio Efežanima? (b) Po čemu se vidi da su nakon Ivanove smrti skupštine zanemarile savjet koji je Isus dao Efežanima?

⁹ Usprkos svemu, Isus je Efežanima uputio ove ohrabrujuće riječi: “Ali ovo je kod tebe dobro: mrziš djela Nikoline sljedbe, koja i ja mrzim” (Otkrivenje 2:6). Istina, oni su mrzili sektaštvo, kao što ga mrzi i Gospodin Isus Krist. No kako su godine prolazile, mnoge su skupštine zanemarile te Isusove riječi. Nestalo je njihove ljubavi prema Jehovi, prema istini i jednih prema drugima i upali su u duhovnu tamu. Razdijelili su se na brojne međusobno zavađene sljedbe. “Kršćanski” prepisivači koji nisu imali ljubavi prema Jehovi uklonili su čak i njegovo ime iz grčkih prijepisa biblijskih knjiga. Tamo gdje nije bilo ljubavi, bilo je dovoljno prostora za širenje babilonskih i grčkih učenja, pa su se u ime kršćanstva počela širiti učenja kao što su ona o ognjenom paklu, čistilištu i Trojstvu. Većina onih koji su tvrdili da su kršćani nije više imala ljubavi prema Bogu i prema istini, pa je prestala propovijedati dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Nad njima je zavladalo sebično svećenstvo koje je ovdje na Zemlji izgradilo svoje vlastito kraljevstvo. (Usporedi 1. Korinćanima 4:8.)

10. Opiši kakve su prilike u vjerskom smislu vladale u svijetu kršćanstva 1918.

¹⁰ Kad je 1918. suđenje počelo od Božjeg doma, sektaško svećenstvo kršćanskih crkvi dalo je otvorenu podršku Prvom svjetskom ratu, potičući katolike i protestante na obje strane da ubijaju jedni druge (1. Petrova 4:17). Za razliku od efeške skupštine, koja je mrzila djela Nikoline sljedbe, crkve kršćanstva od davnina naučavaju međusobno proturječna, bezbožna učenja, a njihovo se svećenstvo zbližilo sa svijetom, premda je Isus rekao da njegovi učenici ne smiju biti dio svijeta (Ivan 15:17-19). Njihovi vjernici, koji nisu znali da je Božje Kraljevstvo glavna tema Biblije, nisu bili poput svijećnjaka koji širi svjetlo biblijske istine, niti su bili članovi Jehovinog duhovnog hrama. Vodeći muškarci (a i žene) tadašnjega kršćanskoga svijeta nisu bili zvijezde, nego su se pokazali ‘čovjekom bezakonja’ (2. Solunjanima 2:3; Malahija 3:1-3).

11. (a) Koja je skupina kršćana 1918. primjenjivala ono što je Isus rekao Efežanima? (b) Što Ivanov razred čini od 1919?

¹¹ No Ivanov je razred iz burnih dana Prvog svjetskog rata izronio prožet ljubavlju prema Jehovi i istini koja ga je poticala na revnu službu. Ti su se kršćani oduprli sektaškim pokušajima idoliziranja prvog predsjednika Društva Kula stražara  Charlesa Tazea Russella, koji je umro 1916. godine. Nakon što su putem progonstava i neprijateljstava koja su doživjeli dobili potreban ukor, tim je kršćanima njihov Gospodar i Sudac rekao: “Odlično” i pozvao ih je da se raduju s njim (Matej 25:21, 23). U svjetskim događajima i u onome što su sami proživljavali prepoznali su ispunjenje znaka koji će, kako je Isus to rekao, obilježavati nevidljivu prisutnost njega kao ustoličenog Kralja. Od 1919. posvetili su se daljnjem ispunjavanju Isusovog velikog proročanstva: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima, i tada će doći kraj” (Matej 6:9, 10; 24:3-14). Ako je njihova ljubav prema Jehovi dotad i bila na neki način manjkava, tada se pretvorila u živu vatru koja i danas bukti.

12. (a) Koji je poziv bio objavljen na povijesnom kongresu 1922. godine? (b) Koje su ime pravi kršćani prihvatili 1931. godine i za što su se pokajali?

¹² Na povijesnom kongresu u Cedar Pointu (Ohio, SAD), kojem je od 5. do 13. rujna 1922. prisustvovalo 18 000 tih kršćana, objavljen je poziv: “Vratite se na polje, sinovi najvišega Boga! (...) Svijet mora spoznati da je Jehova Bog i da je Isus Krist Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. (...) Zato razglašujte, razglašujte, razglašujte vijest o Kralju i njegovom kraljevstvu!” Veći naglasak stavljen je na Jehovino sveto ime. Godine 1931. ti kršćani, okupljeni na kongresu u Columbusu (Ohio, SAD), radosno su prigrlili i prihvatili ime koje im je sam Bog sugerirao u Izaijinom proročanstvu — Jehovini svjedoci (Izaija 43:10, 12). S izdanjem od 1. ožujka 1939, ime glavnog časopisa organizacije bilo je promijenjeno i otad glasi: Kula stražara — objavljuje Jehovino Kraljevstvo. Na taj način najveća čast pridana je našem Stvoritelju i njegovom Kraljevstvu. Jehovini su se svjedoci s još dubljom ljubavlju prema Jehovi pokajali za sve što su možda propustili učiniti u iskazivanju časti i slave njegovom velikom imenu i Kraljevstvu (Psalam 106:6, 47, 48).

13. (a) Koji su blagoslovi očekivali Efežane ako ‘pobijede’? (b) Kako su efeški kršćani mogli ‘pobijediti’?

¹³ I na kraju je Isus, kao što je to učinio i u drugim porukama, ukazao na Božji duh, koji je preko njega obznanio nagrade koje čekaju one koji ostanu vjerni. Efežanima je rekao: “Tko ima uho, neka čuje što duh govori skupštinama: Onome tko pobijedi dat ću da jede s drveta života, koje je u raju Božjem” (Otkrivenje 2:7). Oni koji su imali uho koje želi čuti, rado su poslušali tu životno važnu poruku, znajući da ona ne potječe od Isusa, nego da ju je putem svog svetog duha, odnosno sile kojom se služi, poslao sam Svevišnji Gospodin Jehova. A kako će to oni ‘pobijediti’? Tako da u svemu idu stopama Isusa, koji je ostao vjeran Bogu sve do smrti i koji je stoga mogao reći: “Budite hrabri, ja sam pobijedio svijet!” (Ivan 8:28; 16:33; vidi i 1. Ivanovu 5:4).

14. Na koji je raj Isus očigledno ukazao riječima “u raju Božjem”?

 ¹⁴ Budući da pomazani kršćani, među kojima su bili i tadašnji Efežani, ne očekuju da će živjeti u zemaljskom raju, kako će onda biti nagrađeni dopuštenjem da ‘jedu s drveta života, koje je u raju Božjem’? Te se riječi ne mogu odnositi na obnovljeni zemaljski raj, budući da je 144 000 pomazanih kršćana, u koje spadaju i oni iz efeške skupštine, otkupljeno između ljudi, pa će vladati s Janjetom, Isusom Kristom, na nebeskoj gori Sionu kao Božji duhovni sinovi (Efežanima 1:5-12; Otkrivenje 14:1, 4). Stoga se te riječi moraju odnositi na nebeski život koji će ti pobjednici naslijediti i koji bi se mogao usporediti sa životom u raju. Oni će jesti s drveta života, što znači da će dobiti besmrtnost i živjeti vječno u tom “raju Božjem”, u prisutnosti samog Jehove.

15. Zašto su za današnje veliko mnoštvo od životne važnosti Isusove riječi kojima hrabri kršćane da se trude pobijediti?

¹⁵ A što je s vjernim zemaljskim suradnicima tih 144 000 pomazanika? Veliko mnoštvo tih pridruženih Jehovinih svjedoka također se može smatrati pobjednicima. No oni gaje nadu da će ući u zemaljski raj, gdje će piti iz ‘rijeke vode života’ i liječiti se ‘lišćem drveća’ koje je zasađeno uz tu rijeku (Otkrivenje 7:4, 9, 17; 22:1, 2). Ako si i ti član tog velikog mnoštva, pokaži Jehovi da ga duboko ljubiš i daj sve od sebe da pobijediš u toj borbi za vjeru. Ako pobijediš, moći ćeš zauvijek u sreći živjeti u zemaljskom raju. (Usporedi 1. Ivanovu 2:13, 14.)