1. Na što je jaki anđeo pozvao Ivana?

PRIJE nego što je drugi “jao” konačno prošao, jaki je anđeo pozvao Ivana da sudjeluje u drugom proročanskom prizoru, koji se odnosio na hram (Otkrivenje 9:12; 10:1). Ivan je rekao: “I dana mi je trska nalik štapu i rečeno mi je: ‘Ustani i izmjeri svetište hrama Božjega i žrtvenik i one koji se klanjaju u njemu!’” (Otkrivenje 11:1).

2. (a) Koje se hramsko svetište održalo sve do našeg vremena? (b) Tko je Veliki Svećenik u hramskom svetištu i gdje se nalazi Svetinja nad svetinjama tog hrama?

² Ovdje spomenuti hram ne može biti nijedan hram izgrađen u Jeruzalemu, jer su posljednji hram u tom gradu uništili Rimljani 70. n. e. No apostol Pavao objasnio je da se još prije tog uništenja pojavilo jedno drugo hramsko svetište koje će postojati sve do našeg vremena. Bio je to veliki duhovni hram koji je ispunio sve proročanske predodžbe na koje je ukazivao sveti šator i kasnije hramovi u Jeruzalemu. To je ‘pravi šator, što ga je podigao Jehova, a ne čovjek’, a u njemu kao Veliki Svećenik služi Isus, za koga je Pavao rekao da je već “sjeo zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima”. Svetinja nad svetinjama tog hrama nalazi se na nebu, ondje gdje je prisutan sam Jehova (Hebrejima 8:1, 2; 9:11, 24).

3. Što su u svetom šatoru predstavljali (a) zavjesa koja je dijelila Svetinju nad svetinjama od Svetinje? (b) životinjske žrtve? (c) žrtvenik?

³ Apostol Pavao rekao je da je zavjesa u svetom šatoru, koja je dijelila Svetinju nad svetinjama od Svetinje, predstavljala Isusovo tijelo. Kad je Isus žrtvovao svoj život, ta se zavjesa razderala nadvoje pokazujući tako da Isusa njegovo tijelo više ne sprečava da ode na nebo pred Jehovu. Zahvaljujući Isusovoj žrtvi njegovi pomazani suradnici kojima je povjerena svećenička služba i koji ostanu vjerni sve do svoje smrti također mogu otići na nebo kad za to dođe vrijeme (Matej 27:50, 51; Hebrejima 9:3; 10:19, 20). Pavao je naglasio i da su životinjske žrtve koje su se redovito prinosile u svetom šatoru ukazivale na žrtvu koju je Isus prinio samo jednom — žrtvovao je svoj savršeni ljudski život. Žrtvenik u dvorištu na kojem su se prinosile žrtve predstavljao je Jehovinu spremnost da prihvati Isusovu žrtvu za dobrobit “mnogih” — pomazanika, a potom i drugih ovaca — koji Isusa “željno očekuju da bi dobili spasenje” (Hebrejima 9:28; 10:9, 10; Ivan 10:16).

4. Što su predočavali (a) Svetinja? (b) dvorište?

⁴ Iz tih biblijskih izvještaja nadahnutih od Boga možemo zaključiti da je Svetinja u svetom šatoru predstavljala svetost koju uživaju u prvom redu Isus, a zatim i 144 000 pomazanih pripadnika kraljevskog svećenstva dok su još na Zemlji, prije nego što prođu kroz ‘zavjesu’ (Hebrejima 6:19, 20; 1. Petrova 2:9). To znači da ih je Bog prihvatio kao svoje duhovne sinove, jednako kao što je Isusa priznao za svog Sina nakon njegovog krštenja u Jordanu 29. n. e. (Luka 3:22; Rimljanima 8:15). A što je predočavalo dvorište, jedini dio svetog šatora što su ga mogli vidjeti Izraelci koji nisu bili svećenici i u kojem su se prinosile žrtve? Ono je predočavalo Isusovu savršenost, koja mu je omogućila da žrtvuje svoj ljudski život za čovječanstvo. Osim toga, ukazivalo je  na činjenicu da su zahvaljujući Isusovoj žrtvi njegovi pomazani sljedbenici pravedni i sveti u Božjim očima još za svog života na Zemlji * (Rimljanima 1:7; 5:1).

5. Što je u proročanstvima zapisanima u hebrejskim knjigama Biblije značilo (a) mjerenje Jeruzalema? (b) mjerenje hrama koji je Ezekijel vidio u viziji?

⁵ Anđeo je rekao Ivanu da “izmjeri svetište hrama Božjega i žrtvenik i one koji se klanjaju u njemu”. Što je to značilo? U proročanstvima zapisanim u hebrejskim knjigama Biblije takvo je mjerenje jamčilo da će se pravda provoditi po Jehovinim savršenim mjerilima. U vrijeme zloga kralja Manašea proročansko mjerenje Jeruzalema ukazivalo je na to da je grad neopozivo osuđen na uništenje (2. Kraljevima 21:13; Tužaljke 2:8). S druge strane, kad je Jeremija nešto kasnije vidio da se Jeruzalem mjeri, to je značilo da će grad sigurno biti obnovljen (Jeremija 31:39; vidi i Zahariju 2:2-8). Isto tako, opsežno i detaljno mjerenje hrama koji je Ezekijel vidio u viziji jamčilo je Židovima koji su bili u izgnanstvu u Babilonu da će se u njihovoj domovini obnoviti služba pravom Bogu. Osim toga, to je Izraelce podsjetilo da, s obzirom na svoje greške, ubuduće moraju udovoljavati Božjim svetim mjerilima ponašanja (Ezekijel 40:3, 4; 43:10).

6. Što je predočeno Ivanovim mjerenjem hramskog svetišta i svećenika koji ondje vrše svetu službu? Objasni.

⁶ I zato, kad je Ivanu bilo zapovjeđeno da izmjeri svetište hrama i svećenike koji su ondje vršili svetu službu, bio je to znak da ništa ne može spriječiti ispunjenje Jehovinog nauma u vezi s hramskim uređenjem i s onima koji su dio njega te da se približava ispunjenje tog nauma. Budući da je sada sve podloženo pod noge Jehovinog jakog anđela, došlo je vrijeme da ‘gora doma Jehovina čvrsto stane nad vrhovima gorskim’ (Izaija 2:2-4). Nakon višestoljetnog otpada od pravog kršćanstva vrijeme je da se uzvisi sveta služba Jehovi. Vrijeme je i da Isusova vjerna umrla braća uskrsavaju u ‘Svetinju nad svetinjama’ (Danijel 9:24; 1. Solunjanima 4:14-16; Otkrivenje 6:11; 14:4). I posljednji ‘robovi Boga našega’ na Zemlji koji su obilježeni pečatom moraju biti izmjereni prema Božjim mjerilima kako bi se dokazalo da udovoljavaju uvjetima da zauvijek zauzmu mjesto u hramskom uređenju kao duhom rođeni sinovi Božji. Pripadnici Ivanovog razreda u današnje su vrijeme dobro upoznati s tim svetim mjerilima i odlučni su udovoljiti im (Otkrivenje 7:1-3; Matej 13:41, 42; Efežanima 1:13, 14; usporedi Rimljanima 11:20).

7. (a) Zašto Ivan nije smio mjeriti dvorište? (b) Kada je sveti grad bio gažen četrdeset i dva mjeseca? (c) U kom se smislu svećenstvo kršćanskih religija četrdeset i dva mjeseca nije držalo Jehovinih pravednih načela?

⁷ Zašto Ivan nije smio izmjeriti dvorište? Na to nam pitanje Ivan odgovara ovim riječima: “A dvorište koje je izvan hramskog svetišta ostavi i nemoj ga mjeriti, jer je dano neznabošcima. Oni će gaziti sveti grad četrdeset i dva mjeseca” (Otkrivenje 11:2). Već smo napomenuli da dvorište predočava činjenicu da su duhom rođeni kršćani pravedni u Božjim očima još za svog života na Zemlji. Kao što ćemo vidjeti, ovdje se radi o doslovna četrdeset i dva mjeseca, koja su trajala od prosinca 1914. do lipnja 1918, kad su svi oni koji su se izjašnjavali kao kršćani bili stavljeni na tešku kušnju. Jesu li se tijekom tih ratnih godina držali Jehovinih pravednih načela? Većina njih nije. Gledano u cjelini, svećenstvo kršćanskih religija stavilo je nacionalizam ispred poslušnosti Božjem zakonu. U ratu, koji se uglavnom vodio u kršćanskim zemljama,  svećenici obje zaraćene strane svojim su propovijedima poticali mladiće da se bore. Milijuni ljudi su poginuli. Kad je 1918. započeo sud od doma Božjeg, Sjedinjene su se Države također uključile u to krvoproliće, a svećenstvo svih kršćanskih religija navuklo je na sebe krivnju za krv koja još uvijek vapi za Božjom osvetom (1. Petrova 4:17). Zato su bili trajno i neopozivo odbačeni (Izaija 59:1-3, 7, 8; Jeremija 19:3, 4).

8. Što su tijekom Prvog svjetskog rata mnogi Istraživači Biblije shvatili, ali što nisu u potpunosti razumjeli?

⁸ No što je bilo s malom skupinom Istraživača Biblije? Jesu li oni trebali biti izmjereni odmah 1914. na temelju toga što su se držali Božjih mjerila ponašanja? Ne. I oni su trebali biti iskušani kao i pripadnici crkava kršćanstva. Bili su ‘ostavljeni i dani neznabošcima’ kako bi bili temeljito iskušani i proganjani. Mnogi od njih shvatili su da ne bi trebali ići u rat i ubijati svoje bližnje, ali još uvijek nisu u potpunosti razumjeli što znači kršćanska neutralnost (Mihej 4:3; Ivan 17:14, 16; 1. Ivanova 3:15). Neki su pod pritiskom neznabožaca kompromitirali svoju vjeru.

9. Što je sveti grad koji su gazili neznabošci i tko na Zemlji predstavlja taj grad?

⁹ No u kom su smislu neznabošci gazili sveti grad? Naravno, tu se ne radi o Jeruzalemu koji je bio razoren više od 25 godina prije nego što je Otkrivenje bilo napisano. Sveti grad zapravo je Novi Jeruzalem, koji je kasnije opisan u Otkrivenju. Njega sada na Zemlji predstavljaju preostali pomazani kršćani koji služe u unutarnjem hramskom dvorištu. S vremenom će i oni postati dio tog svetog grada. Dakle, kad netko  gazi njih, kao da gazi sam grad (Otkrivenje 21:2, 9-21).

10. Što su činili Jehovini vjerni svjedoci dok su doživljavali gaženje?

¹⁰ Čak ni dok su doživljavali gaženje, ti odani sluge nisu prestali vjerno svjedočiti za Jehovu. Stoga se u proročanstvu nastavlja: “‘I poslat ću dva svjedoka svoja da prorokuju tisuću dvjesto i šezdeset dana obučeni u kostrijet.’ Njih predočavaju dvije masline i dva svijećnjaka. Oni stoje pred Gospodarom zemlje” (Otkrivenje 11:3, 4).

11. Što je za vjerne pomazane kršćane značilo proricati ‘u kostrijeti’?

¹¹ Ti su vjerni pomazani kršćani trebali biti ustrajni jer su morali proricati “u kostrijeti”. Što je to značilo? U biblijska je vremena kostrijet često bila simbol tuge. Nositi kostrijet značilo je biti tužan ili doživljavati nevolju (1. Mojsijeva 37:34; Job 16:15, 16; Ezekijel 27:31). Kostrijet se povezivala sa žalosnim objavama uništenja ili s tužnim porukama koje su trebali objaviti Božji proroci (Izaija 3:8, 24-26; Jeremija 48:37; 49:3). Nošenje kostrijeti moglo je ukazivati i na to da se netko ponizio ili pokajao nakon dobivanja Božjeg upozorenja (Jona 3:5). Kostrijet koju su nosila dva svjedoka po svoj je prilici ukazivala na to da su ponizno i ustrajno obznanjivali Jehovine osude. Ti su svjedoci objavljivali njegov dan osvete koji će donijeti tugu narodima (5. Mojsijeva 32:41-43).

12. Zašto se razdoblje tijekom kojeg je sveti grad doživljavao gaženje po svemu sudeći treba doslovno shvatiti?

¹² Pripadnici Ivanovog razreda morali su propovijedati tu poruku točno određeno razdoblje — 1 260 dana, odnosno 42 mjeseca, koliko je trebao biti gažen i sveti grad. Izgleda da trajanje tog razdoblja treba shvatiti doslovno jer je izraženo na dva različita načina — prvo u mjesecima, a zatim u danima. Osim toga, na početku Gospodinovog dana, počevši od prosinca 1914. pa sve do lipnja 1918, trajalo je značajno razdoblje od tri i pol godine tijekom kojeg je Božji narod prolazio kroz teške kušnje koje se mogu usporediti s događajima koje opisuje to proročanstvo (Otkrivenje 1:10). Božji je narod u ‘kostrijeti’ propovijedao o Jehovinoj osudi kršćanskih religija i svjetskog poretka.

13. (a) Na što ukazuje činjenica da su pomazani kršćani predočeni dvojicom svjedoka? (b) Na koje nas Zaharijino proročanstvo podsjeća Ivan time što je za dva svjedoka rekao da su “dvije masline i dva svijećnjaka”?

¹³ To što su pomazani kršćani predočeni dvojicom svjedoka služi nam kao potvrda da je poruka koju objavljuju točna i čvrsto utemeljena. (Usporedi 5. Mojsijevu 17:6; Ivana 8:17, 18.) Ivan je za njih rekao da su “dvije masline i dva svijećnjaka” i da “stoje pred Gospodarom zemlje”. Tim se riječima očito osvrnuo na proročanstvo proroka Zaharije, koji je vidio svijećnjak sa sedam krakova i dvije masline. Masline su predočavale “dva pomazanika”, odnosno upravitelja Zerubabela i velikog svećenika Jošuu, “koji stoje uz Gospodara cijele zemlje” (Zaharija 4:1-3, 14).

14. (a) Na što je ukazivala Zaharijina vizija o dvije masline i o svijećnjaku? (b) Što su pomazani kršćani doživjeli tijekom Prvog svjetskog rata?

¹⁴ Budući da je Zaharija živio u vrijeme obnove hrama, to što je u viziji vidio dvije masline značilo je da će Zerubabel i Jošua biti blagoslovljeni Jehovinim duhom dok budu hrabrili narod da obavi posao. Vizija o svijećnjaku podsjetila je Zahariju da ne smije ‘prezirati dan skromnih početaka’ jer je sam Jehova nad vojskama rekao o ispunjenju svog nauma: “Ne vojnom silom ni snagom, nego duhom mojim” (Zaharija 4:6, 10; 8:9). Mala skupina kršćana koja je čovječanstvu ustrajno prenosila svjetlo istine tijekom Prvog svjetskog rata trebala je također sudjelovati u jednoj vrsti obnove. I oni su trebali biti izvor ohrabrenja, a budući da su bili malobrojni, trebali su se oslanjati na Jehovinu snagu i nisu smjeli ‘prezirati dan skromnih početaka’.

15. (a) Na što nas još podsjeća činjenica da su pomazani kršćani prikazani kao dva svjedoka? Objasni. (b) Koje znakove imaju vlast činiti dva svjedoka?

 ¹⁵ Činjenica da su pomazani kršćani prikazani kao dva svjedoka podsjeća nas i na viziju preobraženja. U toj su viziji trojica Isusovih apostola vidjela Isusa u kraljevskoj slavi, a s njim su bili Mojsije i Ilija. Ta je vizija nagovještavala da će Isus doći na svoje slavno prijestolje 1914. kako bi izvršio zadatak koji su prije njega izvršavala ta dva proroka (Matej 17:1-3). U skladu s tim, Ivan je vidio kako dva svjedoka čine znakove slične onima koje su činili Mojsije i Ilija. Naprimjer, Ivan je o njima rekao: “Pokuša li im tko nauditi, vatra će izaći iz usta njihovih i proždrijeti neprijatelje njihove. Pokuša li im tko nauditi, tako će biti ubijen. Oni imaju vlast zatvoriti nebo da ne pada kiša za vrijeme njihova prorokovanja” (Otkrivenje 11:5, 6a).

16. (a) Kako nas vatra iz vizije podsjeća na događaj kad su Izraelci doveli u pitanje Mojsijev autoritet? (b) Kako su se vjerski vođe kršćanstva suprotstavljali Istraživačima Biblije i stvarali im nevolje tijekom Prvog svjetskog rata, a kako su na to uzvratili Istraživači Biblije?

¹⁶ To nas podsjeća na događaj kad su Izraelci doveli u pitanje Mojsijev autoritet. Prorok Mojsije izrekao je žestoku osudu, a Jehova je pogubio buntovnike — njih 250 spalila je vatra s neba (4. Mojsijeva 16:1-7, 28-35). Slično tome, vjerski vođe kršćanstva suprotstavljali su se Istraživačima Biblije predbacujući im da nisu završili teološke fakultete. No Božji su svjedoci imali daleko bolje preporuke za svoju službu — bile su to ponizne osobe koje su prihvatile biblijsku poruku što su im je oni prenosili (2. Korinćanima 3:2, 3). Godine 1917. Istraživači Biblije izdali su knjigu Svršena tajna, koja je na upečatljiv način tumačila Otkrivenje i knjigu proroka Ezekijela. Nakon toga podijelili su 10 000 000 primjeraka traktata od četiri stranice na engleskom jeziku koji se zvao Mjesečnik Istraživača Biblije s posebnim člankom pod naslovom “Pad Babilona — zašto svijet kršćanstva mora patiti — konačni ishod”. U Sjedinjenim je Državama razjareno svećenstvo iskoristilo ratnu  histeriju kako bi zabranilo knjigu. U drugim je zemljama knjiga bila cenzurirana. No Božji su sluge na to uzvratili objavljivanjem niza četverostraničnih traktata vatrenog sadržaja pod naslovom Vijesti Kraljevstva. Tijekom Gospodinovog dana izdane su i druge publikacije koje su razotkrivale činjenicu da je svijet kršćanstva u duhovnom pogledu mrtav. (Usporedi Jeremiju 5:14.)

17. (a) Tijekom kojih je događaja u Ilijino vrijeme nastala suša i pojavila se vatra? (b) Kako je vatra izišla iz usta dvojice svjedoka i o kakvoj se suši radilo?

¹⁷ Što možemo reći o Iliji? U vrijeme izraelskih kraljeva taj je prorok nagovijestio da će nastupiti suša jer se Jehova razgnjevio na Izraelce koji su štovali Baala. Suša je trajala tri i pol godine (1. Kraljevima 17:1; 18:41-45; Luka 4:25; Jakov 5:17). Kad je kasnije nevjerni kralj Ahazija poslao vojnike da mu silom dovedu proroka Iliju, prorok je prizvao vatru s neba da spali vojnike. Tek kad je jedan od vojnih zapovjednika pokazao dužno poštovanje prema njemu kao proroku, Ilija je pristao da s njim pođe kralju (2. Kraljevima 1:5-16). Jednako je tako u razdoblju između 1914. i 1918. pomazani ostatak hrabro skretao pažnju na duhovnu sušu u kršćanskim religijama i upozoravao na žestoku osudu koja će uslijediti kad “dođe veliki i strašni dan Jehovin” (Malahija 4:1, 5; Amos 8:11).

18. (a) Kakvu su vlast dobila dva svjedoka i u kom je to smislu bilo slično vlasti koju je dobio Mojsije? (b) Kako su dva svjedoka razotkrila crkve kršćanstva?

¹⁸ Ivan je dalje rekao o dvojici svjedoka: “I imaju vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju svakom vrstom nevolje kad god zažele”  (Otkrivenje 11:6b). Kako bi uvjerio faraona da pusti Izraelce, Jehova je preko Mojsija pustio nevolje na okrutne Egipćane, a među ostalim je pretvorio vodu u krv. Više stotina godina nakon toga izraelski neprijatelji Filistejci još su se sjećali nevolja koje je Jehova pustio na Egipćane i zbog kojih su vapili: “Tko će nas izbaviti iz ruke tog moćnog Boga? Taj je Bog udario Egipat svakovrsnim pomorom [“nevoljama”, Stvarnost] u pustinji” (1. Samuelova 4:8; Psalam 105:29). Mojsije je predočavao Isusa koji je bio ovlašten objaviti Božju osudu vjerskim vođama svog vremena (Matej 23:13; 28:18; Djela apostolska 3:22). Tijekom Prvog svjetskog rata Kristova su braća, odnosno dva svjedoka, razotkrila da su crkve kršćanstva davale svojim stadima smrtonosne “vode”.

19. Prema izvještaju Otkrivenja, što se dogodilo kad su dva svjedoka završila svoje svjedočenje?

¹⁹ Ta je nevolja toliko pogodila crkve kršćanstva da su one iskoristile svoj utjecaj kako bi dale “ubiti” dva svjedoka, koji su bili proricali u kostrijeti četrdeset i dva mjeseca. Ivan je napisao: “A kad završe svoje svjedočenje, zvijer koja izlazi iz bezdana zaratit će s njima, pobijediti ih i ubiti. I tijela će njihova ležati na glavnoj ulici velikoga grada koji se u prenesenom smislu zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov bio pribijen na stup. A ljudi iz svih puka i plemena i jezika i naroda gledat će tijela njihova tri i pol dana i neće dati da im se tijela u grob polože. A oni koji žive na zemlji radovat će se i veseliti smrti njihovoj i slat će darove jedni drugima, jer su ta dva proroka mučila one koji žive na zemlji” (Otkrivenje 11:7-10).

20. Što je “zvijer koja izlazi iz bezdana”?

²⁰ U Otkrivenju se mnogo puta spominje zvijer. Postupno ćemo detaljno razmotriti koga predstavljaju ova i druge zvijeri. Zasad je dovoljno reći da je tu “zvijer koja izlazi iz bezdana”, odnosno postojeći politički poredak, osmislio Sotona. * (Usporedi Otkrivenje 13:1; Danijela 7:2, 3, 17.)

21. (a) Kako su vjerski neprijatelji dvojice svjedoka iskoristili ratno stanje? (b) Na što ukazuje detalj da tijela dvojice svjedoka nisu bila sahranjena? (c) Kako treba razumjeti razdoblje od tri i pol dana? (Vidi bilješku.)

²¹ U razdoblju od 1914. do 1918. narodi su bili zaokupljeni Prvim svjetskim ratom. Domoljubni osjećaji bili su vrlo jaki, pa su to u proljeće 1918. iskoristili vjerski neprijatelji dvojice svjedoka. Naveli su državni pravni sustav da na temelju lažnih optužbi o pobuni zatvori vodeće članove Istraživača Biblije. Njihovi vjerni suradnici bili su zaprepašteni. Propovijedanje o Kraljevstvu gotovo je potpuno stalo — bilo je,  u prenesenom smislu, usmrćeno. U biblijska se vremena smatralo vrlo ponižavajućim ako umrli nije bio položen u grob (Psalam 79:1-3; 1. Kraljevima 13:21, 22). Dakle, bila bi velika sramota ako dva svjedoka ne bi bila sahranjena. U vrućem podneblju Palestine leš ostavljen na ulici sigurno bi počeo zaudarati nakon tri i pol doslovna dana. * (Usporedi Ivana 11:39.) Stoga taj detalj u proročanstvu ukazuje na sramotu koju su morala pretrpjeti dva svjedoka. Ranije spomenutim Istraživačima Biblije koji su bili zatvoreni čak je bio odbijen zahtjev da budu oslobođeni uz jamčevinu nakon što su uložili žalbu na odluku suda. Bili su izloženi očima javnosti dovoljno dugo da počnu “zaudarati” stanovnicima “velikoga grada”. No što je predstavljao taj ‘veliki grad’?

22. (a) Što je ‘veliki grad’? (b) Kako su izvještaji u tisku odražavali radost svećenstva zbog toga što su dva svjedoka bila ušutkana? (Vidi okvir.)

²² Ivan nam je dao neke informacije iz kojih možemo izvući određeni zaključak. Rekao je da je Isus ondje bio pribijen na stup. Možda smo zato odmah pomislili da se radi o Jeruzalemu. No ujedno je rekao da se veliki grad zove Sodoma i Egipat. Jeruzalem je jednom prilikom bio nazvan Sodomom zbog nečistih postupaka koji su se događali u njemu (Izaija 1:8-10; usporedi Ezekijela 16:49, 53-58). A Egipat, prva svjetska sila, u pojedinim slučajevima predočava ovaj svijet (Izaija 19:1, 19; Joel 3:19). Dakle, veliki grad predstavlja okaljani “Jeruzalem” koji tvrdi da obožava Boga, a zapravo je nečist i pun grijeha poput Sodome i dio je ovog sotonskog svijeta poput Egipta. On predočava crkve kršćanstva, suvremeni ekvivalent nevjernog Jeruzalema, organizaciju čiji su se članovi s razlogom radovali kad su ušutkali uznemiravajuće propovijedanje dvojice svjedoka.

23. (a) Što se dogodilo s dvojicom svjedoka nakon tri i pol dana i kako je to djelovalo na njihove neprijatelje? (b) Kada su se u novije vrijeme ispunile riječi iz Otkrivenja 11:11, 12 te Ezekijelovo proročanstvo o tome kako je Jehova udahnuo život u suhe kosti?

²³ Tisak se pridružio svećenstvu i klevetao Božji narod, pa je tako u jednim novinama pisalo: “Svršena tajna dobila je svoj svršetak.” No istina je bila sasvim drugačija. Dva svjedoka nisu ostala mrtva. O tome čitamo: “Ali nakon tri i pol dana duh životni od Boga ušao je u njih i stali su na svoje noge te je velik strah obuzeo one koji su ih gledali. I čuli su jak glas s neba kako im govori: ‘Uzađite ovamo!’ I uzašli su u oblaku na nebo, pred očima neprijatelja svojih” (Otkrivenje 11:11, 12). Tako su doživjeli nešto slično onome što se dogodilo sa suhim kostima u dolini u koju je Ezekijel došao u viziji. Jehova je u te suhe kosti udahnuo dah i one su oživjele, i tako je bilo prikazano ponovno rođenje izraelskog naroda nakon 70-godišnjeg ropstva u Babilonu (Ezekijel 37:1-14). Ta dva proročanstva, zapisana u Ezekijelu i Otkrivenju, u novije su se vrijeme ispunila na upečatljiv način 1919, kad je Jehova oživio svoje “umrle” svjedoke, koji su zatim postali puni života.

24. Kako su se osjećali vjerski progonitelji kad su dvojica svjedoka oživjela?

²⁴ Progonitelji su bili zaprepašteni. Mrtva tijela dvojice svjedoka iznenada su oživjela i oni su ponovno postali aktivni. Bio je to težak udarac za svećenstvo, posebno zato što su Istraživači Biblije koje su na temelju lažnih optužbi stavili u zatvor sada bili slobodni, a kasnije su bili potpuno oslobođeni optužbi. Njihovo je zaprepaštenje sigurno bilo još veće kad su Istraživači Biblije u rujnu 1919. održali kongres u Cedar Pointu (Ohio, SAD). Ondje je Joseph Rutherford, koji je kratko prije toga bio pušten  iz zatvora, ohrabrio prisutne svojim govorom pod naslovom “Objavljivati Kraljevstvo”, koji se temeljio na Otkrivenju 15:2 i Izaiji 52:7. Pripadnici Ivanovog razreda ponovno su počeli ‘prorokovati’, odnosno javno propovijedati. Dobivali su sve veću snagu i neustrašivo razotkrivali licemjerje crkava kršćanstva.

25. (a) Kada su dvojica svjedoka dobila poziv: “Uzađite ovamo”, i kako se to dogodilo? (b) Kako je oživljavanje dvojice svjedoka djelovalo na veliki grad?

²⁵ Pripadnici svećenstva stalno su pokušavali ponoviti svoj uspjeh iz 1918, kad su nadvladali Istraživače Biblije. Stoga su počeli huškati svjetinu na njih, služili su se pravnim smicalicama, zatvarali ih, pa čak i ubijali, ali sve je bilo uzalud. Nakon 1919. dva su svjedoka u duhovnom pogledu bila izvan njihovog dohvata. Te je godine Jehova rekao dvojici svjedoka: “Uzađite ovamo”, i oni su se u duhovnom pogledu uzdigli do te mjere da su ih njihovi neprijatelji mogli vidjeti, ali više nisu mogli doprijeti do njih. Ivan je opisao zaprepaštenje koje je njihovo oživljavanje izazvalo u velikom gradu: “I u taj čas zbio se jak potres te je pala desetina grada. I sedam tisuća ljudi poginulo je u potresu, a ostali su se uplašili i dali slavu Bogu nebeskom” (Otkrivenje 11:13). Na području religije događala su se velika previranja. I dok su kršćani koji su se vratili u život nastavili svoje djelovanje, činilo se kao da vođama istaknutih crkava izmiče tlo pod nogama. Jedna desetina njihova grada, simboličnih 7 000 ljudi, bila je toliko potresena tim događajem da se za njih kaže da su poginuli.

26. Koga predstavlja “desetina grada” i “sedam tisuća” iz Otkrivenja 11:13? Objasni.

²⁶ Izraz “desetina grada” podsjeća nas na Izaijino proročanstvo o drevnom Jeruzalemu u kojem je rekao da će jedna desetina preživjeti razorenje grada kako bi ostala kao “sveto sjeme” (Izaija 6:13). Isto tako, broj 7 000 podsjeća nas na Iliju koji je mislio da je samo on u cijelom Izraelu ostao vjeran Bogu, no Jehova mu je rekao da zapravo postoji još 7 000 ljudi koji se nisu poklonili pred Baalom (1. Kraljevima 19:14, 18). U prvom je stoljeću apostol Pavao rekao da tih 7 000 ljudi predstavlja ostatak Židova koji se odazvao na dobru vijest o Kristu (Rimljanima 11:1-5). Ti nam reci pomažu razumjeti da se “sedam tisuća” i “desetina grada” iz Otkrivenja 11:13 odnose na one koji su se odazvali na propovijedanje dvojice oživjelih svjedoka i koji su napustili veliki grešni grad. Oni su u prenesenom smislu umrli u očima crkava kršćanstva. Njihova su imena izbrisana iz crkvenih knjiga. Oni za njih više ne postoje. *

27, 28. (a) U kom su smislu ‘ostali dali slavu Bogu nebeskom’? (b) Što je svećenstvo moralo priznati?

²⁷ No u kom su smislu ‘ostali [iz kršćanskog svijeta] dali slavu Bogu nebeskom’? Oni ni u kom slučaju nisu napustili svoju otpadničku religiju i počeli služiti Bogu. To je objasnio Marvin Vincent u svom djelu Word Studies in the New Testament komentirajući izraz ‘dati slavu Bogu nebeskom’. On je rekao: “Taj izraz ne ukazuje niti na obraćenje niti na pokajanje niti na zahvalnost, nego na priznanje, i u tom se smislu obično koristi u Bibliji. Usporedi Još. vii. 19 (Sept.). Ivan ix. 24; Djela xii. 23; Rim. iv. 20.” Crkve kršćanstva na svoju su žalost morale priznati da je Bog kojem služe Istraživači Biblije učinio veliko djelo obnovivši njihovo kršćansko djelovanje.

²⁸ Pripadnici svećenstva možda su to priznali samo u sebi. Nitko od njih sigurno nije javno rekao da priznaje Boga kojem služe dva svjedoka. No proročanstvo koje je Jehova dao preko Ivana pomaže nam da shvatimo što su osjećali i da razumijemo koliko su bili poniženi i zaprepašteni 1919. Od te je godine, nakon što je “sedam tisuća” napustilo crkve kršćanstva usprkos  njihovim odlučnim nastojanjima da zadrže svoje ovce, svećenstvo moralo priznati da je Bog kojem služe pripadnici Ivanovog razreda moćniji od njihovog boga. Kasnije im je to postalo još jasnije jer je njihova stada napustilo još više članova, koji su se složili s onim što je rekao izraelski narod kad je Ilija nadvladao Baalove svećenike na gori Karmelu: “Jehova je pravi Bog! Jehova je pravi Bog!” (1. Kraljevima 18:39).

29. Što, prema Ivanovim riječima, dolazi brzo i koja daljnja previranja očekuju svijet kršćanstva?

²⁹ No pogledajmo što je Ivan dalje rekao: “Drugi je ‘jao’ prošao. Gle, treći ‘jao’ dolazi brzo” (Otkrivenje 11:14). Ako su dosadašnji događaji potresli svijet kršćanstva, kakva li ga previranja tek očekuju kad bude objavljen treći “jao” i kad zatrubi sedmi anđeo te konačno bude dovršena Božja sveta tajna! (Otkrivenje 10:7).