1. Kako bi na nas trebao utjecati opis veličanstvene vizije koji nalazimo u Otkrivenju 1:10-17?

VIZIJA koja prikazuje Isusa na nebu doista prožima promatrača osjećajem strahopoštovanja! Da smo je promatrali zajedno s Ivanom, nesumnjivo bismo i mi ostali zatečeni silnom slavom i pali bismo ničice poput njega (Otkrivenje 1:10-17). Zapis o toj čudesnoj nadahnutoj viziji ostao je do danas sačuvan da bi nas poticao na djelovanje. I mi bismo poput Ivana trebali s cijenjenjem i ponizno prihvatiti sve ono o čemu govori ta vizija. Uvijek duboko poštujmo Isusa kao ustoličenog Kralja, Velikog Svećenika i Suca! (Filipljanima 2:5-11).

2. (a) Kojom se titulom Isus predstavio? (b) Što znače Jehovine riječi: “Ja sam prvi i ja sam posljednji”? (c) Na što je Isus želio ukazati titulom “Prvi i Posljednji”?

² Pa ipak, naše se strahopoštovanje ne bi smjelo pretvoriti u bolestan strah. Isus je umirio Ivana, što je apostol potom opisao ovako: “A on je položio desnicu svoju na mene i rekao: ‘Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i živ sam’” (Otkrivenje 1:17b, 18a). U Izaiji 44:6 Jehova je dobro opisao položaj koji zauzima kao jedini svemogući Bog. Rekao je: “Ja sam prvi i ja sam posljednji, osim mene nema Boga.” * To što se Isus predstavio titulom “Prvi i Posljednji” ne znači da se želio izjednačiti s Jehovom, Velikim Stvoriteljem. Upotrijebio je titulu koju mu je sam Bog opravdano dao. U Izaiji je Jehova govorio o svom jedinstvenom položaju, koji zauzima kao pravi Bog. On je vječni Bog i ne postoji drugi Bog osim njega (1. Timoteju 1:17). U Otkrivenju je Isus upotrijebio titulu koju je dobio kako bi ukazao na svoje jedinstveno uskrsnuće.

3. (a) U kom je smislu Isus “Prvi i Posljednji”? (b) Što znači Isusova izjava da ima “ključeve smrti i groba”?

³ Isus je doista bio “Prvi” čovjek koji je uskrsnuo u duhovni život i dobio besmrtnost (Kološanima 1:18). On je i “Posljednji” kojega je uskrsnuo sam Jehova. Tako je on  ‘oživio i sada živi u svu vječnost’. Sada je besmrtan. Po tome je sličan svom besmrtnom Ocu, kojega Biblija naziva “Bogom živim” (Otkrivenje 7:2; Psalam 42:2). A za sve druge ljude Isus je “uskrsnuće i život” (Ivan 11:25). U skladu s time, Ivanu je rekao: “Bio sam mrtav, ali, evo, živim u svu vječnost i imam ključeve smrti i groba” (Otkrivenje 1:18b). Jehova mu je dao ovlast da uskrsava mrtve. Zato Isus može reći da ima ključeve kojima može otključati vrata smrti i groba i pustiti na slobodu njihove zatočenike. (Usporedi Mateja 16:18.)

4. Koju je zapovijed Isus ponovio i radi čije pouke?

⁴ Isus je zatim ponovno Ivanu zapovjedio da zapiše viziju. Rekao mu je: “Zapiši ono što si vidio i ono što se sada događa i ono što će se dogoditi nakon ovoga” (Otkrivenje 1:19). Koje će još zanimljive pojedinosti opisati Ivan kako bi služile nama za pouku?

5. Koga, po Isusovim riječima, predstavlja “sedam zvijezda” i “sedam svijećnjaka”?

⁵ Ivan je vidio Isusa kako stoji između sedam zlatnih svijećnjaka i drži u desnici sedam zvijezda (Otkrivenje 1:12, 13, 16). Isus je objasnio što sve to znači: “Ovo je sveta tajna sedam zvijezda koje si vidio u desnici mojoj i sedam zlatnih svijećnjaka: sedam zvijezda predstavlja anđele sedam skupština, a sedam svijećnjaka predstavlja sedam skupština” (Otkrivenje 1:20).

6. Koga predočava sedam zvijezda i zašto su poruke upućene njima?

⁶ “Sedam zvijezda predstavlja anđele sedam skupština.” U Otkrivenju zvijezde ponekad predočavaju doslovne anđele, ali Isus se nevidljivim duhovnim stvorenjima zasigurno ne bi obraćao preko nekog čovjeka koji bi zapisivao njegove poruke. Prema tome, ‘zvijezde’ jamačno predočavaju ljude koji su u skupštinama služili kao nadglednici, odnosno starješine, i koje se kao takve moglo smatrati Isusovim glasnicima. * Poruke su bile upućene zvijezdama, jer su starješine odgovorni za nadgledanje Jehovinog stada (Djela apostolska 20:28).

7. (a) Kako znamo da to što se Isus obratio jednom anđelu u svakoj skupštini ne znači da je svaka skupština imala samo jednog starješinu? (b) Koga zapravo predočava sedam zvijezda u Isusovoj desnici?

⁷ Budući da se Isus u svakoj skupštini obratio samo jednom “anđelu”, znači li to da je svaka od njih imala samo po jednog starješinu? Ne. Još u Pavlovo vrijeme u efeškoj je skupštini bilo nekoliko starješina (Otkrivenje 2:1; Djela apostolska 20:17). Prema tome, kad je u Ivanovo vrijeme sedam zvijezda dobilo sedam poruka da ih se pročita skupštinama (među kojima je bila i  efeška skupština), zvijezde su sasvim sigurno predočavale cijelo starješinstvo Jehovine pomazane skupštine. Slično tome, i današnji nadglednici svojim skupštinama čitaju pisma koja šalje Vodeće tijelo, sastavljeno od pomazanih nadglednika koji služe pod vodstvom svog poglavara Isusa. Skupštinska starješinstva moraju se pobrinuti za to da se Isusovi savjeti primijene u njihovim skupštinama. Naravno, ti su savjeti upućeni svima koji služe u skupštinama, a ne samo starješinama. (Vidi Otkrivenje 2:11a.)

8. Što nam govori činjenica da su starješine u Isusovoj desnici?

⁸ Budući da je Isus Glava skupštine, može se reći da su starješine u njegovoj desnici, to jest, da ih on nadzire i vodi (Kološanima 1:18). On je Glavni Pastir, a oni također služe kao pastiri pod njegovim vodstvom (1. Petrova 5:2-4).

9. (a) Što predočava sedam svijećnjaka i zašto su upravo svijećnjaci prikladan simbol za to? (b) Na što je ova vizija vjerojatno podsjetila apostola Ivana?

⁹ Sedam svijećnjaka predočava sedam skupština kojima je Ivan poslao zapisano Otkrivenje. To su bile skupštine u Efezu, Smirni, Pergamu, Tijatiri, Sardu, Filadelfiji i Laodiceji. Zašto su skupštine predočene svijećnjacima? Zato što kršćani, i kao pojedinci i zajednički kao skupština, moraju pustiti da njihovo “svjetlo svijetli pred ljudima” u ovom mračnom svijetu (Matej 5:14-16). Osim toga, svijećnjaci su se nalazili i u Salamunovom hramu. Usporedba skupština sa svijećnjacima vjerojatno je Ivana podsjetila na to da je u simboličnom smislu svaka skupština pomazanika “hram Božji”, odnosno mjesto u kojem Bog prebiva svojim duhom (1. Korinćanima 3:16). Isto tako, članovi skupštine pomazanika služe kao “kraljevsko svećenstvo” u hramu koji je u davno doba bio predočen doslovnim židovskim hramom, naime u Jehovinom velikom duhovnom hramu, u kojem Isus služi kao Veliki Svećenik i u čijoj nebeskoj Svetinji nad svetinjama prebiva sam Jehova (1. Petrova 2:4, 5, 9; Hebrejima 3:1; 6:20; 9:9-14, 24).

10. Što se nepokajničkim Židovima dogodilo 70. n. e.?

¹⁰ Kad je Ivan napisao Otkrivenje, kršćanstvo je već bilo staro više od 60 godina. Prvih 40 godina kršćanstvo je proživljavalo protivljenje Židova. No 70. n. e. nepokajnički Židovi doživjeli su veliku tragediju kad su izgubili svoj nacionalni identitet i ono što im je zapravo bilo idol — jeruzalemski hram.

11. Zašto se može reći da je Glavni Pastir u pravi čas upozorio skupštine na pojave koje su uzimale maha?

¹¹ Pa ipak, apostol Pavao prorekao je da će se među pomazanim kršćanima pojaviti otpadnici, a Isusove poruke otkrivaju da se do vremena kad je Ivan ostario taj otpad već pojavio. Ivan je bio posljednji od ‘onih koji su zadržavali’ taj sveopći napad Sotone  kojim je pokušao iskvariti ženino potomstvo (2. Solunjanima 2:3-12; 2. Petrova 2:1-3; 2. Ivanova 7-11). Bio je to pravi čas da Jehovin Glavni Pastir piše skupštinskim starješinama kako bi ih upozorio na pojave koje su uzimale maha i kako bi istinske Božje sluge ohrabrio da nepokolebljivo ostanu na strani pravednosti.

12. (a) Kako je nakon Ivanove smrti tekao višestoljetni razvoj otpadništva? (b) Kako je došlo do toga da se velik dio svijeta prozvao “kršćanskim”?

¹² Nije nam poznato kako su 96. n. e. skupštine prihvatile Isusove poruke. No znamo da se nakon Ivanove smrti otpad počeo vrlo brzo širiti. “Kršćani” su prestali koristiti Jehovino ime, i u prijepisima biblijskih tekstova zamijenili su ga izrazima “Gospodin” i “Bog”. U četvrtom je stoljeću u skupštine prodrlo lažno učenje o Trojstvu. U istom tom razdoblju “kršćani” su prihvatili i učenje o besmrtnosti duše. Na koncu je rimski car Konstantin osigurao “kršćanstvu” podršku države, i tako je velik dio svijeta po svom imenu postao “kršćanski”. Crkva i država udružile su snage i tako su vladale tisuću godina. Bilo je lako postati tom novom vrstom “kršćana”. Cijela su plemena prilagođavala svoja dotadašnja poganska vjerovanja i tako su nastajale nove varijante “kršćanske” religije. Mnogi vladari “kršćanskih” zemalja pretvorili su se u diktatore koji su mačem nametali drugima svoja otpadnička gledišta.

13. Što se u otpadničkom kršćanstvu počelo zbivati usprkos tome što je Isus upozorio na pojavu sljedbi?

¹³ Otpali kršćani posve su zanemarili poruke koje je Isus uputio u sedam skupština. Isus je potaknuo Efežane da obnove svoju prvu ljubav (Otkrivenje 2:4). No lažni kršćani, koje više nije ujedinjavala ljubav prema Jehovi, vodili su krvave ratove i žestoko progonili jedni druge (1. Ivanova 4:20). Skupštinu u Pergamu Isus je upozorio na pojavu sekti, odnosno sljedbi. No sljedbe su se pojavile već u drugom stoljeću, a danas u takozvanom kršćanstvu postoje tisuće međusobno posvađanih sljedbi i crkava (Otkrivenje 2:15).

14. (a) Što su učinili lažni kršćani, premda je Isus osudio duhovno mrtvilo? (b) Po čemu se vidi da su lažni kršćani odbili poslušati ono što je Isus rekao o idolopoklonstvu i nemoralu?

¹⁴ Skupštinu u Sardu Isus je prekorio zato što je bila duhovno mrtva (Otkrivenje 3:1). Poput kršćana u Sardu, lažni su kršćani brzo zaboravili na kršćanska djela i uskoro su iznimno važnu službu propovijedanja prepustili malobrojnom, plaćenom svećeničkom staležu. Skupštinu u Tijatiri Isus je prekorio zbog idolopoklonstva i bluda (Otkrivenje 2:20). No lažno je kršćanstvo počelo otvoreno zagovarati upotrebu vjerskih slika i kipova te promicati nacionalizam i materijalizam, kao prikrivene oblike idolopoklonstva. A što se tiče spolnog nemorala, premda se ponekad govori protiv njega, oduvijek ga se u velikoj mjeri dopušta.

15. Što u vezi s lažnim kršćanima jasno pokazuju Isusove poruke upućene u sedam skupština i čime se zapravo svećenstvo može smatrati?

¹⁵ Dakle, poruke koje je Isus uputio u sedam skupština jasno pokazuju da pripadnici nijedne kršćanske crkve nisu Jehovin narod. Zapravo, njihovo je svećenstvo najistaknutiji dio Sotoninog potomstva. Nazvavši to svećenstvo ‘bezakonikom’, apostol Pavao prorekao je da će ‘bezakonikova prisutnost, koju Sotona omogućuje svojim djelovanjem, biti popraćena svakim silnim djelom i lažnim čudesnim znakovima i znamenjem i svakom nepravdom i prijevarom’ (2. Solunjanima 2:9, 10).

16. (a) Prema kome su vođe “kršćanskoga” svijeta iskazivali naročito snažnu mržnju? (b) Što se u “kršćanstvu” zbivalo u srednjem vijeku? (c) Je li protestantska pobuna, odnosno reformacija, odvratila “kršćanstvo” od otpadništva?

¹⁶ Premda su tvrdili da su pastiri Božjeg stada, vođe “kršćanskoga” svijeta, kako vjerski tako i svjetovni, iskazivali su naročito snažnu mržnju prema svakome tko je poticao ljude na čitanje Biblije ili je razotkrivao njihove nebiblijske postupke.  Jan Hus i prevoditelj Biblije William Tyndale bili su proganjani, mučeni i smaknuti. Tijekom mračnog srednjeg vijeka otpadništvo je zavladalo u dotad neviđenim razmjerima kad je na scenu stupila đavolska katolička inkvizicija. Svi oni koji su osporavali učenja ili autoritet Crkve bili su nemilosrdno ušutkani, a nebrojene tisuće takozvanih heretika bile su mučene do smrti ili spaljene na lomači. Na taj je način Sotona želio brzo uništiti svakog potomka Božje žene, odnosno Božje organizacije, koji bi se mogao pojaviti. Kad je došlo do protestantske pobune, odnosno reformacije (koja je započela 1517), mnoge su protestantske crkve pokazale istu netrpeljivost. I one su se okaljale krvlju time što su mučile i pogubljivale one koji su željeli ostati vjerni Bogu i Kristu. Da, ‘krv svetih slugu Božjih’ tekla je u potocima! (Otkrivenje 16:6; usporedi Mateja 23:33-36).

17. (a) Što je bilo prorečeno u Isusovoj usporedbi o žitu i kukolju? (b) Što se dogodilo 1918. i tko je bio odbačen, a tko postavljen na novi položaj?

¹⁷ U svojoj usporedbi o žitu i kukolju Isus je prorekao da će doći mračno doba neograničene vlasti lažnih kršćana. No bilo je prorečeno i to da će tijekom svih tih stoljeća otpadništva postojati pojedini pšenici slični kršćani, pravi pomazanici (Matej 13:24-29; 36-43). Prema tome, kad je u listopadu 1914. svanuo Gospodinov dan, na Zemlji je još uvijek bilo pravih kršćana (Otkrivenje 1:10). Po svemu sudeći, Jehova je kao sudac došao u svoj duhovni hram tri i pol godine kasnije, odnosno 1918, u pratnji Isusa, svog ‘glasnika saveza’ (Malahija 3:1; Matej 13:47-50). Došlo je vrijeme da Gospodar konačno odbaci lažne kršćane i da ‘postavi vjernog i razboritog roba nad svom imovinom svojom’ (Matej 7:22, 23; 24:45-47).

18. Koji je ‘čas’ došao 1914. i što je rob tada trebao učiniti?

¹⁸ Također je došlo vrijeme da taj rob obrati posebnu pažnju porukama koje je Isus uputio u sedam skupština, a iz sadržaja  samih tih poruka vidi se koliko je to bilo važno. Naprimjer, Isus je ukazao na to da će doći suditi skupštinama. To je suđenje započelo 1918 (Otkrivenje 2:5, 16, 22, 23; 3:3). Spomenuo je da će skupštinu u Filadelfiji zaštititi “u času kušnje, koji će doći na sav svijet” (Otkrivenje 3:10, 11). Taj je ‘čas kušnje’ došao tek kad je 1914. svanuo Gospodinov dan i tada je bila ispitana vjernost kršćana uspostavljenom Božjem Kraljevstvu. (Usporedi Mateja 24:3, 9-13.)

19. (a) Što u današnje vrijeme predočava sedam skupština? (b) Tko se u velikom broju pridružuje pomazanim kršćanima i zašto se može reći da se i njih tiču Isusovi savjeti i prilike koje je opisao? (c) Kako bismo trebali gledati na poruke koje je Isus u prvom stoljeću uputio u sedam skupština?

¹⁹ Iz tog je razloga do glavnog ispunjenja riječi koje je Isus uputio skupštinama došlo nakon 1914. Stoga sedam skupština predočava sve skupštine pomazanih kršćana koje djeluju u Gospodinovom danu. Povrh toga, tijekom proteklih više od 70 godina pomazanim kršćanima koje je predočavao Ivan pridružuje se velik broj vjernika koji se nadaju vječnom životu u raju na Zemlji. Savjeti proslavljenog Isusa Krista i prilike koje je zatekao u sedam skupština kad je došao provjeriti njihovo duhovno stanje u jednakoj se mjeri odnose i na te kršćane, budući da za sve Jehovine sluge vrijede ista mjerila pravednosti i vjernosti (2. Mojsijeva 12:49; Kološanima 3:11). Dakle, poruke koje je Isus u prvom stoljeću uputio u sedam maloazijskih skupština nisu tek povijesna zanimljivost. One svakome od nas znače život ili smrt. Stoga s pažnjom poslušajmo Isusove riječi!