KAD si bio manji, vjerojatno si savjete uvijek prvo tražio od roditelja. Prepričavao si im sve što ti se dogodilo, čak i ako se radilo o sitnicama. Slobodno si im govorio što misliš i osjećaš i imao si povjerenja u njihove savjete.

Međutim sada možda misliš da te roditelji jednostavno više ne razumiju. Sedamnaestogodišnja Elena ispričala je što se njoj dogodilo: “Jednom sam za večerom počela plakati i rekla sam mami i tati što me muči i kako se osjećam.  Oni me jesu slušali, ali imala sam osjećaj da me uopće ne razumiju.” Kako je to na nju djelovalo? Elena je rekla: “Otišla sam u svoju sobu i nastavila plakati.”

S druge strane ponekad možda i ne želiš otvoreno razgovarati sa svojim roditeljima. Toni je rekao: “S roditeljima razgovaram o mnogim stvarima, ali ponekad ne želim da znaju baš sve što mislim.”

Je li neispravno neke stvari zadržati za sebe? Nije, osim ako prešućivanjem informacija nekoga ne želiš prevariti (Mudre izreke 3:32). Istina, možda ćeš ponekad imati osjećaj da te roditelji ne razumiju ili im pak ti sam nećeš htjeti reći sve što ti je na srcu. No jedno je sigurno: I za tebe i za tvoje roditelje važno je da razgovaraš s njima o svojim osjećajima i razmišljanjima.

Razgovor s roditeljima u nekim se pogledima može usporediti s vožnjom. Ako na putu naiđeš na neku prepreku, vjerojatno nećeš odustati od putovanja, nego ćeš potražiti neki drugi put. Razmotrimo dva primjera.

1. PREPREKA Želiš razgovarati s roditeljima, ali imaš osjećaj da te oni ne slušaju. “Nije mi lako razgovarati s tatom”, rekla je Lea. “Ponekad me usred razgovora pogleda i upita: ‘Oprosti, jesi li mi nešto rekla?’”

RAZMISLI: Što bi bilo najbolje da Lea učini ako stvarno ima potrebu razgovarati o nekom problemu? Postoje najmanje tri mogućnosti.

 1. mogućnost

Može povikati na oca. Mogla bi u ljutnji reći: “Ovo je važno! Daj slušaj što ti govorim!”

2. mogućnost

Može odustati od razgovora. Mogla bi jednostavno odlučiti da s ocem neće razgovarati o svom problemu.

3. mogućnost

Može pričekati bolji trenutak i ponovno mu skrenuti pažnju na problem koji je muči. Mogla bi u nekoj drugoj prilici razgovarati s ocem ili mu čak u pismu napisati što je muči.

Što misliš, koju bi od tih mogućnosti Lea trebala izabrati? ․․․․․

Razmotrimo te tri mogućnosti i pogledajmo do čega bi svaka od njih vjerojatno dovela.

Lea želi razgovarati s ocem, no on je trenutno nečim jako zaokupljen, pa ne obraća pažnju na ono što mu govori. Nije ni svjestan koliko to nju pogađa. Što će Lea učiniti? Ako izabere prvu mogućnost i poviče na oca, lako je moguće da on neće shvatiti zašto viče na njega. Takvom reakcijom vjerojatno neće pridobiti oca, a ni pokazati poštovanje prema njemu (Efežanima 6:2). Dakle vikanjem neće puno postići.

Druga mogućnost možda izgleda kao najlakša, ali nije i najmudrija. Zašto? Zato što  “namjere propadaju gdje nema povjerljivog razgovora” (Mudre izreke 15:22). Ako Lea želi riješiti svoj problem, mora razgovarati s ocem jer joj on ne može pomoći ako ne zna što je muči i što proživljava. Ako se povuče u sebe, neće ništa postići.

Međutim Lea može izabrati treću mogućnost i ne dopustiti da prepreka na koju je naišla okonča njezin razgovor s ocem. To znači da će sačekati bolji trenutak za razgovor. A ako ocu napiše pismo, možda će se odmah osjećati bolje. Ono što bi htjela reći svom ocu u pismu može sročiti točno onako kako želi. Kad on pročita njezino pismo, shvatit će o čemu je željela s njim razgovarati i možda će bolje razumjeti što je muči. Dakle treća mogućnost dobra je i za Leu, ali i za njezinog oca.

Kako bi Lea još mogla reagirati? Razmisli i napiši jednu mogućnost koje si se sjetio. Zatim napiši i kako bi se situacija mogla odvijati ako tako postupi.

․․․․․

2. PREPREKA Roditelji žele razgovarati s tobom, ali tebi baš nije do razgovora. “Nema ništa gore od gomile pitanja nakon napornog dana u školi”, rekla je Sara. “Htjela bih malo zaboraviti na školu, ali čim dođem kući, mama i tata  dočekaju me s pitanjima: ‘Kako je bilo u školi? Je li bilo kakvih problema?’” Sasvim je sigurno da Sarini roditelji čine to u najboljoj namjeri. No ona se požalila: “Ne da mi se pričati o školi kad sam umorna i pod stresom.”

RAZMISLI: Što bi Sara mogla učiniti u ovoj situaciji? I ona ima najmanje tri mogućnosti.

1. mogućnost

Može reći da ne želi razgovarati. Mogla bi reći: “Pustite me na miru! Sad mi se stvarno ne da razgovarati!”

2. mogućnost

Može ipak razgovarati s roditeljima, unatoč tome što je nervozna. Mogla bi preko volje odgovarati na pitanja svojih roditelja.

3. mogućnost

Može predložiti da o školi pričaju poslije i nastaviti razgovor o nekoj drugoj temi. Mogla bi reći roditeljima da bi o zbivanjima u školi radije razgovarala kad bude bolje raspoložena. Zatim bi ih mogla iskreno upitati: “A kako ste vi? Kako vam je bilo na poslu?”

Što misliš, koju bi od tih mogućnosti Sara trebala izabrati? ․․․․․

Razmotrimo te tri mogućnosti i pogledajmo do čega bi svaka od njih vjerojatno dovela.

Sara je nervozna i nije joj do razgovora. No ako izabere prvu mogućnost, ne samo da se neće osloboditi stresa  nego će se još osjećati krivom jer je planula na roditelje (Mudre izreke 29:11).

Pored toga Sarinim se roditeljima neće svidjeti njezin ispad, a ni šutnja koja obično slijedi nakon toga. Mogli bi čak posumnjati da im nešto krije. Stoga bi je mogli obasuti s još više pitanja nastojeći saznati što misli, zbog čega bi joj vjerojatno bilo čak i gore. Dakle prva mogućnost nije baš djelotvorna.

Druga mogućnost očito je bolja od prve. Ona bi barem dovela do nekakvog razgovora. No budući da je takav razgovor isforsiran, ni Sara ni njezini roditelji neće postići ono što žele — opušten i otvoren razgovor.

Ako Sara izabere treću mogućnost, osjećat će se bolje jer će na neko vrijeme odgoditi razgovor o školi. Njezinim će roditeljima biti drago što se ipak potrudila razgovarati s njima, pa će i oni biti sretniji. Ova je mogućnost očito najbolja zato što i Sara i njezini roditelji postupaju po načelu zapisanom u Filipljanima 2:4, gdje stoji: “Ne gledajte samo na vlastitu korist nego i na korist drugih.”

Imaj na umu da roditelji neće uvijek tvoje riječi shvatiti onako kako bi ti to želio. Naprimjer roditelji bi te mogli upitati zašto si loše volje. Ti bi mogao reći: “Ne želim razgovarati o tome.” No tvoji bi roditelji mogli pomisliti: “Nema dovoljno povjerenja u nas da nam se povjeri. O svom će problemu radije razgovarati s prijateljima nego s nama.” Zato napravi sljedeću vježbu. Zamisli da imaš neki ozbiljan problem i da ti roditelji žele pomoći. Na crte upiši svoje odgovore.

• Ako kažeš: “Ne brinite se. Mogu to sam riješiti.”

• Tvoji bi roditelji mogli pomisliti: ․․․․․

• Možda bi bilo bolje da kažeš: ․․․․․

Dakle što bi trebao imati na umu? Pažljivo biraj riječi. Tonom glasa pokaži da poštuješ svoje roditelje (Kološanima 4:6). Nemoj ih smatrati neprijateljima, već gledaj na njih kao na osobe koje su na tvojoj strani i koje su ti spremne pomoći. A sigurno ćeš se složiti da ti je pomoć itekako potrebna želiš li uspješno izaći na kraj sa svim problemima koji te još očekuju.