BOG vjerojatno ne spada u najpopularnije teme o kojima se priča u tvojoj školi. Spomeneš li bilo što drugo — sport, odjeću ili djevojke odnosno mladiće — odmah će se razviti živa diskusija. No spomeneš li Boga, vjerojatno će nastati neugodna tišina.

To ne znači da tvoji vršnjaci ne vjeruju u Boga — zapravo, mnogi mladi vjeruju u njega. No nekima je neugodno razgovarati o tome. Možda misle da to nije popularno.

Ako ti nije lako razgovarati o Bogu s vršnjacima, to je sasvim razumljivo. Nitko ne voli da ga drugi odbace, a još manje da mu se rugaju! Bi li se to moglo dogoditi i tebi ako bi govorio o svojoj vjeri? Da, moglo bi se dogoditi. No, s druge strane, vršnjaci bi te mogli iznenaditi. Mnogi od njih traže odgovore na pitanja poput ovih: Kamo ide ovaj svijet? Zašto na svijetu ima toliko patnji? Tvoji bi vršnjaci o takvim temama vjerojatno više voljeli razgovarati s nekim svojih godina nego s odraslima.

Pa ipak, razgovarati s vršnjacima o religiji može djelovati zastrašujuće. No ti ne moraš nastupiti kao kakav fanatik niti se opterećivati time da sve moraš reći savršeno  prikladno. Razgovarati s drugima o svojoj vjeri pomalo nalikuje sviranju nekog instrumenta. U početku nije jednostavno, zar ne? No s vježbom postaje lakše i trud će se na kraju sigurno isplatiti. Međutim, kako započeti razgovor?

U većini slučajeva najprije možeš započeti s nekom temom o kojoj ti je lakše razgovarati. Naprimjer, kad se u školi raspravlja o nekom aktualnom događaju, ti možeš spomenuti svoje biblijsko gledište o tome. A možeš razgovarati i samo s jednom osobom iz razreda. Neki mladi kršćani koriste još jednostavniju metodu, naime, jednostavno na klupu stave neku biblijsku publikaciju kako bi vidjeli hoće li ona privući nečiju pažnju. Često se upravo to i dogodi te započne razgovor!

Koju bi od navedenih metoda ti mogao isprobati? ․․․․․

Možeš li se sjetiti kako bi još mogao započeti razgovor o svojoj vjeri s nekim iz razreda? Ako možeš, napiši to ispod.

․․․․․

Ponekad ti neki školski zadatak može pružiti priliku da govoriš o svojoj vjeri. Naprimjer, što bi mogao učiniti kad se u razredu počne govoriti o evoluciji? Kako možeš braniti svoju vjeru u stvaranje?

Ryan kaže: “Kad smo u razredu počeli učiti o evoluciji, shvatio sam da ona pobija sve čemu sam dotad bio poučen. Evolucija se prezentirala kao gotova činjenica, a to me plašilo.” Raquel je rekla nešto slično: “Bilo mi je grozno kad je profesorica rekla da ćemo sljedeći put učiti o evoluciji. Znala sam da ću pred razredom morati objasniti svoj stav o toj temi koja uzrokuje mnoga neslaganja.”

Kako se ti osjećaš kad se na satu počne govoriti o evoluciji? Ti vjeruješ da je “Bog (...) sve stvorio” (Otkrivenje 4:11). Posvuda oko sebe vidiš dokaze inteligentnog stvaranja. Ali udžbenici kažu da smo nastali evolucijom, a to tvrdi i tvoj profesor. Tko si ti da nešto dokazuješ “stručnjacima”?

No budi uvjeren da nisi jedini koji ne vjeruje u teoriju evolucije. Zapravo, ne prihvaća je ni priličan broj znanstvenika. Ne prihvaćaju je ni mnogi profesori i učenici.

No da bi mogao braniti svoju vjeru u stvaranje, trebaš znati što Biblija doista uči o stvaranju. Nema potrebe praviti sporno pitanje oko nečega o čemu Biblija direktno ne govori. Razmotri nekoliko primjera:

 U mom udžbeniku piše da Zemlja i Sunčev sustav postoje milijarde godina. Biblija kaže da su Zemlja i svemir postojali prije početka prvog dana stvaranja. Prema tome, Zemlja i Sunčev sustav vjerojatno su doista stari milijarde godina (1. Mojsijeva 1:1).

Moj profesor kaže da Zemlja nije mogla biti stvorena za samo šest dana. Biblija ne kaže da je svaki od tih šest stvaralačkih dana bio doslovan period od 24 sata.

Na satu smo učili o nekoliko primjera na temelju kojih se vidi da su se životinje i ljudi s vremenom mijenjali. Biblija kaže da je Bog sva živa bića stvorio “po vrstama njihovim” (1. Mojsijeva 1:20, 21). Ona ne podupire zamisao da je život nastao od nežive materije ili da je Bog pokrenuo evolucijske procese pomoću jedne jedine žive stanice. Ipak, svaka vrsta ima potencijal za veliku raznolikost. Stoga Biblija dopušta mogućnost promjena unutar pojedine vrste.

S obzirom na sve o čemu se govorilo u ovom poglavlju, što bi odgovorio ako bi neki profesor ili učenik tvrdio:

 “Znanost je dokazala da smo nastali evolucijom.” ․․․․․

“Ne vjerujem u Boga jer ga ne vidim.” ․․․․․

Ako su tvoji roditelji bogobojazni kršćani, u stvaranje možda vjeruješ jednostavno zato što su te oni tako naučili. No, kako odrastaš, trebao bi služiti Bogu “koristeći svoj razum” i trebao bi znati dokazati da tvoja vjerovanja imaju čvrst temelj (Rimljanima 12:1). Zbog toga se zapitaj: ‘Zašto sam uvjeren da postoji Stvoritelj?’ Četrnaestogodišnji Sam kao primjer navodi ljudsko tijelo. On kaže: “Prepuno je detalja i jako složeno, a svi njegovi dijelovi zajedno fantastično funkcioniraju. Naše tijelo nije moglo nastati evolucijom!” Šesnaestogodišnja Holly slaže se s tim. Ona kaže:  “Otkad mi je dijagnosticiran dijabetes, puno sam naučila o tome kako tijelo funkcionira. Naprimjer, čudesno je kako gušterača — taj mali organ koji se skriva iza želuca — obavlja ogroman posao održavajući krv i druge organe u dobrom stanju.”

Ispod navedi tri razloga zbog kojih si uvjeren da postoji Stvoritelj.

1. ․․․․․

2. ․․․․․

3. ․․․․․

Nema razloga da osjećaš nelagodu ili sram zato što vjeruješ u Boga i stvaranje. S obzirom na sve dokaze, potpuno je razumno vjerovati da nas je netko stvorio planski i s određenom svrhom.

Kad se sve uzme u obzir, zapravo je za evoluciju, a ne za stvaranje, potrebno imati veliku vjeru — vjeru da se čuda mogu dogoditi bez čudotvorca. Kad jednom o svemu tome dobro promisliš, “koristeći svoj razum”, s više ćeš samopouzdanja braniti svoju vjeru u Boga.