“NE MOGU podnijeti nepravednog nastavnika”, kaže mlada Vicky. Sigurno i ti tako misliš. Prema jednoj anketi koja je bila provedena 1981. među 160 000 američkih omladinaca, 76 posto njih je optuživalo svoje nastavnike za određeni oblik pristranosti!

Mladi se uzrujavaju kad dobiju slabu ocjenu za, kako oni smatraju, dobar rad. Zamjeravaju nastavniku ako je neka kazna naizgled neprimjereno stroga, neopravdana ili čak temeljena na rasnim predrasudama. Ljute se kad nastavnici pridaju posebnu pažnju ili daju prednost svojim miljenicima.

Priznajmo, daleko od toga da su nastavnici nepogrešivi. Oni kao i svi drugi imaju svojih hirova, problema, a i predrasuda. Međutim, Biblija nas upozorava: “Ne nagli u duhu svom da bi se uvrijedio” (Propovjednik 7:9, New World Translation). I nastavnici se ‘mnogo puta spotiču. Ako se tko ne spotiče u riječi, taj je onda savršen čovjek, sposoban obuzdati i sve tijelo’ (Jakov 3:2, NW). Možeš li zato pokušati razumjeti nastavnika?

Freddy je zapazio da je njegov nastavnik jednom “vikao na svakoga”. Taktično se obratio nastavniku i saznao uzrok njegovog otresitog ponašanja. “To je samo zato što sam jutros imao problema sa svojim automobilom”, objasnio je nastavnik. “Motor se pregrijao i zato sam zakasnio na nastavu.”

Što je sa davanjem prednosti omiljenom učeniku? Nemoj zaboraviti da se od jednog nastavnika zahtijeva mnogo i da on stoji pod jakim pritiskom. Knjiga Being Adolescent objašnjava da se nastavnici nalaze u “krajnje teškom položaju”, trudeći se zadržati pažnju grupe mladih koji su “u mislima obično negdje drugdje. (...) Pred sobom imaju grupu krajnje hirovitih, dekoncentriranih mladih koji u općenitom nisu navikli da se na neku stvar koncentriraju dulje od 15 minuta”.

Zar je onda čudno što nastavnici obasipaju pažnjom učenike koji intenzivno uče, koji su pažljivi i koji se odnose prema njima s poštovanjem? Naravno, može te ljutiti ako se nekome tko je u tvojim očima “ulizica” poklanja više pažnje nego tebi. Ali, zašto biti ljut ili ljubomoran ako je neki marljivi učenik nastavnikov miljenik, ako ti nisi tijekom nastave zanemaren? Uostalom, možda uopće ne bi bilo naodmet da i sam budeš malo marljiviji.

Jedan učenik je rekao za svog nastavnika: “On je smatrao da smo mu svi mi objavili rat i zato nas je htio preduhitriti. Patio je od manije proganjanja.” Međutim, mnogi nastavnici smatraju da se s pravom osjećaju ugroženi. Kao što je Biblija prorekla, mi živimo u ‘kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj’. Učenici su često “bez samosvladavanja, brutalni, bez ljubavi prema dobru” (2. Timoteju 3:1-3, NW). U U.S. News & World Reportu je pisalo: “Nastavnici u školama mnogih gradskih oblasti žive u strahu od nasilja.”

 Nekadašnji nastavnik Roland W. Betts kaže: “Djeca smatraju prirodnom obavezom da ih [nastavnike] (...) [slikovito govoreći] guraju, po njima gaze i iskušavaju koliko god ih mogu savijati i razvlačiti dok ovima konačno ne prekipi (...) Kad djeca primijete da su nekog novog nastavnika doveli na rub očaja, oni nastavljaju dalje.” Jeste li ti ili tvoji drugovi u razredu već jednom namjerno naljutili svog nastavnika? Onda se nemojte čuditi njegovoj reakciji.

Biblija kaže: “Nasilje obezumljuje mudroga” (Propovjednik 7:7). U atmosferi straha i nepoštovanja kakva vlada u nekim školama, razumljivo je da neki nastavnici reagiraju pretjerano i previše strogo. U knjizi The Familiy Handbook of Adolescence piše: “Učenici koji (...) svojim ponašanjem pobuđuju utisak da omalovažavaju nazore nastavnika, obično su zauzvrat isto tako tretirani s omalovažavanjem.” Da, nastavnik koji je neprijateljski raspoložen, često je na to naveden od svojih učenika!

Misli i na posljedice zlobnih šala u razredu. Valerie ne pretjeruje kad kaže da nastavnici koji su na zamjeni moraju prolaziti kroz “teške muke”. Roland Betts dodaje: “Razred nemilosrdno postupa s nastavnicima na zamjeni, često ih tjera na rub živčanog sloma.” Pošto su učenici sigurni da će proći nekažnjeno, pričinjava im veliko zadovoljstvo da svi odjednom, u isto vrijeme, “iz nehata”  bacaju na pod svoje knjige ili olovke. Ili dovode svog nastavnika do očaja tako da se prave gluhi ili se pretvaraju kako ne razumiju nijednu riječ koju kaže. “Mi ometamo nastavu samo iz zabave”, kaže mladi Bobby.

Ipak, ako neki razred sije okrutnost, ne treba se čuditi ako požanje zajedljivog, neprijateljskog nastavnika. (Usporedi Galaćanima 6:7.) Uvijek misli na zlatno pravilo: “Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, tako isto i vi morate činiti njima” (Matej 7:12, NW). Zato nemoj sudjelovati u zlobnim šalama. Pažljivo slušaj kad tvoj nastavnik nešto govori. Surađuj. Možda će s vremenom popustiti njegovo neprijateljstvo — barem prema tebi.

Ponekad nenaklonost počiva na različitim karakterima ili na nekom nesporazumu; ljubopitljivost se tumači kao buntovništvo ili neki mali hir i ludost. Neki nastavnik koji te ne voli može imati sklonost da te dovodi u nepriliku ili ponižava, a posljedica toga može biti obostrano neprijateljstvo.

Biblija kaže: “A nikome ne vraćajte zla za zlo (...) Ako je moguće, koliko do vas stoji, imajte mir sa svijem ljudima” (Rimljanima 12:17, 18). Nastoj svog nastavnika ne učiniti svojim neprijateljem. Izbjegavaj nepotrebne sukobe i nemoj mu pružiti opravdani razlog za tužbu. Pokušaj biti ljubazan. ‘Ljubazan? Prema njemu?’, možda pitaš. Da, pokaži svoje dobro ponašanje tako da ga pozdravljaš s poštovanjem. Tvoja postojana ljubaznost — čak povremeni smiješak — može izmijeniti njegovo držanje prema tebi. (Usporedi Rimljanima 12:20, 21.)

Naravno, smiješak nije lijek za sve. Ali, u Propovjedniku 10:4 savjetuje se: “Ako se na te podigne [tako da te  kazni] duh vladarev [ili osobe s autoritetom], ne ostavljaj svoje mjesto, jer mirnoća smanjuje velike grijehe” (NW). Isto tako, nemoj zaboraviti: “Odgovor, kad je blag, otklanja ljutnju” (Priče Salamunove 15:1, NW).

Tako se učenici često žale. Pokušaj sa svojim nastavnikom razgovarati o tome. Biblija opisuje kako se Natan odvažio na težak zadatak, razotkriti ozbiljni grijeh kralja Davida. Natan nije utrčao u palaču optužujući na sav glas Davida; umjesto toga, s njim je razgovarao taktično (2. Samuelova 12:1-7).

I ti se možeš obratiti svom nastavniku mirno, ponizno. Bruce Weber, bivši nastavnik, podsjeća nas: “Neprijateljstvo učenika izaziva nepopustljivost nastavnika. Dizati mnogo buke, žaliti se na ‘nepravdu koja viče do neba’ ili se zaklinjati na osvetu, ne vodi ničemu.” Nastoj se ponašati kao odrasla osoba. Možda možeš svog nastavnika najprije zamoliti da ti objasni svoj sistem ocjenjivanja. Zatim možeš, prema mišljenju Webera, “pokušati dokazati da se u tvom slučaju mora raditi o zabuni ili grešci u računanju. Nemoj kritizirati nastavnikovu sposobnost prosuđivanja. Pokaži na temelju njegovog vlastitog sistema ocjenjivanja gdje vidiš grešku prilikom tvog ocjenjivanja.” Čak ako se tvoja ocjena ne promijeni, tvoja zrelost će po svoj prilici ostaviti dobar dojam na tvog nastavnika.

Ponekad su, međutim, razgovori uzaludni. Uzmimo za primjer Susan — odličnu učenicu. Bila je zaprepaštena kad joj je jedna nastavnica odjednom počela davati slabe ocjene. Kako je do toga došlo? Susan je jedna od Jehovinih svjedoka i njena nastavnica je dala do znanja da je zbog toga ne voli. “Bila sam stvarno deprimirana”, kaže Susan, “i nisam znala što da radim.”

Ona se prisjeća: “Sakupila sam svu svoju hrabrost i o toj nastavnici sam razgovarala sa svojom [samohranom] majkom. Ona je rekla: ‘Možda ja mogu razgovarati s tvojom nastavnicom.’ Kad je bilo primanje roditelja, otišla je u školu i pitala je moju nastavnicu u čemu je problem. Mislila sam da će se moja majka uzrujati, ali ona je s njom razgovarala sasvim mirno.” Nastavnica je uredila stvar tako da Susan dobije drugog nastavnika.

Priznajemo, ne završava uvijek sve dobro. Ponekad moraš to jednostavno podnositi. Daj sve od sebe da sa svojim nastavnikom u ovoj školskoj godini miroljubivo izađeš na kraj. Iduća školska godina doći će sigurno, a s njom i novi početak, možda novi školski drugovi — a možda čak i novi nastavnik s kojim trebaš naučiti kako izlaziti na kraj.