JACK već preko 25 godina radi na školi kao onaj tko kontrolira izostanke učenika. Zato učeniku nije lako pronaći opravdanje za svoj izostanak a koje Jack već nije čuo. “Čuo sam već svašta od mladih”, priča on. “Naprimjer: ‘Mislio sam da ću se danas razboljeti’ ili: ‘Umro mi je djed s Aljaske.’” Koje mu je opravdanje bilo najsmješnije? Ono trojice dječaka koji su tvrdili da “zbog guste magle nisu mogli pronaći školu”.

Ova prozirna opravdanja pokazuju odbojnost mnogih mladih prema školi, koja se proteže od ravnodušnosti (“Ide nekako”) do izrazitog neprijateljstva (“Škola mi smrdi! Mrzim je”). Gary, naprimjer, ustane kako bi išao u školu, ali onda iznenada dobije bolove u želucu. On kaže: “Uvijek kad dođem blizu škole počinjem se znojiti i postajem nervozan (...) onda se jednostavno moram vratiti kući.” Mnogi mladi su opsjednuti strahom od škole — nečim što liječnici nazivaju školskom fobijom. Ona je često izazvana nasiljem u školi, brutalnošću vršnjaka i pritiskom da se dobije bolje ocjene. Takvi učenici, doduše idu u školu (pod nagovorom roditelja), ali oni su stalno uznemireni i čak pate od tjelesnih tegoba.

Ne iznenađuje stoga što alarmantan broj učenika odluči uopće ne ići u školu! Samo u Sjedinjenim Državama izostaje svakog dana oko 2,5 milijuna učenika! U New York Timesu je pisalo da je u srednjim školama New Yorka toliko mnogo učenika (oko jedne trećine) “kronično odsutno, da je gotovo nemoguće održavati im nastavu”.

 Neki mladi idu još dalje. “Škola mi je bila dosadna, bila mi je prestroga”, kaže mladić imenom Walter. Prekinuo je srednju školu. To je učinila i Antonia, jer su joj školske zadaće bile preteške. “Kako da riješim zadatke, kad nisam razumjela ono što čitam?” pita ona. “Samo sam sjedila i postajala sve gluplja; zato sam prekinula.”

Priznajemo, ozbiljni problemi muče školske sisteme širom svijeta. No, je li to razlog da se izgubi svaki interes za školu i da se prekine? Kakve posljedice za tvoj kasniji život može imati prijevremeno napuštanješkole? Postoje li valjani razlozi da se završi škola?

Michael se vratio u školske klupe kako bi dobio svjedodžbu srednje škole. Kad je upitan zašto, odgovorio je: “Postalo mi je jasno da mi je obrazovanje potrebno.” Što zapravo spada u “obrazovanje”? Samo impresivno mnoštvo podataka u glavi? To ne sačinjava obrazovanje, kao što ni gomila opeka ne sačinjava kuću.

Kroz obrazovanje mladi ljudi se trebaju pripremiti za uspješan život kad odrastu. Prema Allenu Austillu, koji je 18 godina član školske uprave, “obrazovanje treba naučiti mladog čovjeka razmišljati, rješavati probleme, što je racionalno a što iracionalno, što je logično razmišljanje, što su činjenice i kako znati povezanost između dijelova i cjeline. On treba naučiti sve to ispravno prosuditi i razlikovati. Treba naučiti kako se uči.”

A kakvu ulogu igra u tome škola? Prije mnogo stoljeća kralj Salamun je napisao Poslovice da bi “neiskusnome dao oštroumnost, mladiću znanje i sposobnost  mišljenja” (Poslovice 1:1-4, New World Translation). Da, mladi ljudi su neiskusni. Međutim, škola ti može pomoći da razvijaš sposobnost mišljenja. To je sposobnost da se činjenice ne samo nabrajaju, već i analiziraju i da se iz njih izvode produktivne ideje. Iako mnogi kritiziraju metode poučavanja u nekim školama, škola te prisiljava da koristiš svoju glavu. Možda misliš da riješavanje geometrijskih zadataka ili učenje povijesnih podataka napamet nema nikakve veze s praktičnim životom. No, Barbara Mayer piše u knjizi The High School Survival Guide: “Neće svatko zapamtiti sve činjenice i detalje koje nastavnik uvijek voli stavljati u testove, ali sposobnosti kao što su planiranje i učenje na ispravan način nikad se ne zaboravljaju.”

 Tri sveučilišna profesora koja su ispitivala dugoročne koristi obrazovanja također su došla do zaključka da “osobe s dobrom školskom izobrazbom raspolažu obuhvatnijim i temeljitijim znanjem od drugih; nemaju samo knjiško znanje, nego i dobru opću izobrazbu; osim toga, oni više istražuju i znaju kako se dolazi do izvora informacija. (...) Ove razlike prisutne su i kad ostare i već dugo nisu u školi” (The Enduring Effects of Education).

Ali, ono što je najvažnije, školska izobrazba te može opremiti za kršćanske odgovornosti. Ako si usvojio dobre navike učenja i ako si ovladao umijećem čitanja, bit će ti lakše proučavati Božju riječ (Psalam 1:2). Ako si u školi naučio ispravno se izražavati, možeš mnogo lakše druge poučavati biblijskim istinama. Znanja iz povijesti, znanosti, zemljopisa i matematike također su korisna i ona će ti pomoći u ophođenju s ljudima različitog porijekla, koji imaju različita uvjerenja i područja interesa.

Škola ima veliki utjecaj i na tvoje buduće izglede za zaposlenje. Kako?

 Mudri kralj Salamun rekao je o spretnom radniku: “Pred kraljeve će se postaviti; neće se postaviti pred obične ljude” (Poslovice 22:29, NW). I danas je tako. “Bez stručnih znanja mnoge stvari u životu možeš propustiti”, rekao je Ernest Green iz Ministarstva rada Sjedinjenih Država.

Razumljivo je da mladi ljudi koji su prekinuli školovanje imaju male izglede za zaposlenje. Tako je bilo i s Walterom, koji je bio prije spomenut. “Toliko sam se već puta natjecao za neko mjesto, ali uvijek iznova sam bio odbijan, zato što nisam imao svjedodžbu.” On također priznaje: “Ponekad ljudi upotrebljavaju riječi koje ne razumijem, a onda se osjećam tako glupo.”

U Sjedinjenim Državama stopa nezaposlenosti kod mladih između 16 i 24 godine “gotovo je dvostruko veća nego kod onih koji su završili školu, i gotovo tri puta tolika kolika je opća stopa nezaposlenosti” (The New York Times). “Oni koji ne nastavljaju školovanje zatvaraju vrata povoljnih prilika”, kaže F. Philip Rice u svojoj knjizi The Adolescent. Onaj tko prijevremeno prekine školovanje najvjerojatnije ne vlada niti osnovnim znanjima koja su neophodna za obavljanje najjednostavnijeg zanimanja.

Paul Copperman piše u svojoj knjizi The Literacy Hoax: “Jedna nedavno provedena studija pokazala je da je za mjesto kuhara potrebno znati čitati kao učenik sedmog razreda; kao učenik osmog razreda za mjesto mehaničara, a kao učenik devetog ili desetog razreda  (prvog ili drugog razreda srednje škole) za mjesto prodavača.” On nastavlja: “Samo se po sebi razumije da mora još bolje znati čitati netko tko želi postati nastavnik, bolničar, knjigovođa ili inžinjer.”

Očigledno, učenici koji se zaista trude steći osnovna znanja, kao što je čitanje, imaju bolje izglede za posao. No, koja se daljnja doživotna korist može izvući iz pohađanja škole?

Ta doživotna korist sastoji se u poznavanju svojih jakih i slabih strana. Michelle, koja odnedavna radi na elektronskoj obradi podataka, kaže: “U školi sam naučila raditi pod pritiskom, polagati ispite i izražavati se.”

‘Škola me naučila vidjeti neuspjehe u pravom svjetlu’, objašnjava jedna druga djevojka. Ona je naginjala tome da drugima, a ne sebi pripisuje krivicu za svoje neuspjehe. Drugi mladi izvukli su korist iz školske discipline. Mnogi kritiziraju školu upravo zbog toga i tvrde da sprečava duhovni razvoj mladoga čovjeka. Nasuprot tome, Salamun je ohrabrio mlade da “spoznaju mudrost i stegu” (Poslovice 1:2, NW). U školama u kojima vlada disciplina, mnogi mladi ljudi su izrasli u disciplinirane, ali i kreativne ličnosti.

Dakle, svoje školske godine trebao bi dobro koristiti. Kako to možeš? Počnimo od školskih zadataka.