BRUTALNA zabava mnogih mladih sastoji se u tome da druge uznemiruju, zadirkuju i vrijeđaju. Još u biblijska vremena neki mladi su očitovali podle karakterne crte. Naprimjer, jedna grupa dječaka vrijeđala je proroka Elizeja. Pokazujući prezir prema njegovoj službi, izvikivali su bez poštovanja: “Hodi, ćelo! hodi, ćelo!” (2. Carevima 2:23-25). I danas su mnogi mladi skloni davati uvredljive i bolne primjedbe o drugima.

“Bio sam ‘patuljak’ u devetom razredu”, prisjeća se jedan od autora knjige Growing Pains in the Classroom. “Biti najpametniji i najmanji u razredu nije bila baš najsretnija kombinacija; oni koji me nisu tukli zato što sam bio ‘patuljak’, tukli su me zato što sam bio bistra glava. Osim ‘četverooki’ i ‘hodajući leksikon’ dobio sam 800 drugih epiteta [pogrdnih naziva].” Autor knjige The Loneliness of Children dodaje: “Djeca s tjelesnim manama, govornim smetnjama, napadnim tjelesnim obilježjima ili poremećajima u ponašanju, brzo postaju meta izrugivanja druge djece.”

 Ponekad se mladi brane tako da se upuštaju u neku vrstu nadmetanja u okrutnostima: obasipaju se sve gorim uvredama (koje se često odnose na roditelje drugoga). No, mnogi su bespomoćni u odnosu na dosađivanje vršnjaka. Jedan mladić se sjeća kako je zbog izrugivanja i neprestanog uznemiravanja nekoliko dana bio toliko uplašen i nesretan da je ‘mislio da će povraćati’. Zabrinut zbog toga što bi mu drugi učenici mogli učiniti, nije se mogao koncentrirati na učenje.

Jesi li već jednom bio meta takvih okrutnosti od strane vršnjaka? Onda će za tebe biti utješno saznati da se Bog tome ne može smijati. Zapazi biblijski izvještaj o slavlju koje je bilo upriličeno povodom odvikavanja Abrahamova sina Izaka od dojenja. Abrahamov stariji sin, Izmael, očigledno ljubomoran zbog nasljeđa kojeg je trebao dobiti Izak, počeo se ‘podsmijevati’ Izaku. To izrugivanje nije bilo bezazlena šala, nego je preraslo u ‘gonjenje’ (Galaćanima 4:29). Izakova majka Sara naslutila je da iza toga stoji neprijateljstvo. Ona je na to gledala kao na napad na Jehovin naum da kroz njenog sina Izaka treba doći obećano “sjeme” ili Mesija. Na Sarinu molbu, Izmael i njegova majka bili su otpravljeni iz Abrahamovog doma (1. Mojsijeva 21:8-14).

 Isto tako, nema ničeg smiješnog u tome ako te mladi zlonamjerno zadirkuju — posebno ne ako to rade zato što se trudiš živjeti po biblijskim načelima. Kršćanski mladi, naprimjer, poznati su po tome što govore o svojoj vjeri s drugima. No, jedna grupa mladih Svjedoka Jehove rekla je: “Naši školski drugovi zbijaju s nama šalu zato što propovijedamo od vrata do vrata, i zato nas ponižavaju.” Poput vjernih Božjih slugu iz prošlosti, mnogi kršćanski mladi su iskušavani ‘ruganjem’ (Jevrejima 11:36). Oni su za svaku pohvalu zbog hrabrosti koju pokazuju prilikom podnošenja takvih poniženja!

Ipak, ti se možda pitaš kako možeš postići da te drugi ostave na miru. Najprije razmisli zašto oni uopće zadirkuju. “I u smijehu srce osjeća bol”, kaže Biblija u Izrekama 14:13 (Stvarnost). Mladi kojima pođe za rukom da nekoga razljute, većinom se grohotom smiju. No, oni se ne smiju “zbog dobrog stanja svoga srca” (Izaija 65:14, New World Translation). Često se smiju samo zato da prikriju svoju unutarnju nesigurnost. Možda ti podrugivači ne vole same sebe, ali vjeruju da će se osjećati bolje ako ponižavaju druge.

I ljubomora može dovesti do agresivnog ponašanja. Sjeti se biblijskog izvještaja o mladom Josipu, čija su se braća okomila na njega zato što je bio očev miljenik. Žestoka ljubomora nije samo navela njegovu braću da ga vrijeđaju, nego su ga čak namjeravali ubiti! (1. Mojsijeva  37:4, 11, 20). Neki učenik koji je jako pametan ili kod nastavnika omiljen mogao bi i danas izazvati ljubomoru kod svojih školskih drugova. Oni ga onda vrijeđanjem pokušavaju ‘svesti na pravu mjeru’.

Prema tome, razlog zašto neki đaci ismijavaju druge u mnogo slučajeva je vlastita nesigurnost, ljubomora i manjkavo samopoštovanje. Zašto da izgubiš svoje samopoštovanje samo zato što su ga izgubili neki nesigurni mladi?

“Blago čovjeku koji (...) ne sjeda u zbor podrugljivaca”, kaže psalmist (Psalam 1:1, St). Ako vraćaš istom mjerom, samo da bi odvratio pažnju sa sebe, uvredama neće biti kraja. “Nikomu ne vraćajte zla za zlo; (...) zlo svladaj dobrom”, glasi božanski savjet (Rimljanima 12:17-21, St).

Osim toga, u Propovjedniku 7:9 se kaže: “Ne nagli u duhu svom da bi se uvrijedio, jer uvredljivost počiva u njedrima bezumnih” (NW). Da, zašto bi zadirkivanja uzimao toliko ozbiljno? Istina je da boli kad netko zbija šalu zbog tvoje građe ili nedostataka na licu. No, primjedbe, koliko god bile netaktične, nisu bezuvjetno zlonamjerne. Zato ne trebaš biti slomljen ako te netko svjesno ili nesvjesno dirne u osjetljivu točku. Ako ono što  se kaže nije prosto ni bez poštovanja, pokušaj to prihvatiti s humorom. Postoji “vrijeme smijehu”, a tko se vrijeđa kad ga zadirkuju vjerojatno reagira pretjerano (Propovjednik 3:4).

Ali, što ako je zadirkivanje okrutno ili čak nemoralno? Ne zaboravi da podsmjehivači žele uživati u tvojoj reakciji. Ako vratiš istom mjerom, ako se počneš braniti ili brizneš u plač, vjerojatno će se osjetiti navedenima da nastave. Zašto bi im pružio zadovoljstvo da vide kako se uzrujavaš? Najbolji način da se obraniš od uvreda je taj da ih nonšalantno ignoriraš.

Kralj Salamun je rekao: “Ne uzimaj na um svašta što se govori [“Nemoj se obazirati na govorkanje”, St] ako bi i slugu svojega čuo gdje te psuje, jer srce tvoje zna da si i ti više puta psovao druge” (Propovjednik 7:21, 22). Ako bi ‘uzimao na um’ govorkanja onih koji ti se rugaju, to bi značilo da ti je pretjerano stalo do njihovog mišljenja. No, prosuđuju li oni ispravno? Kad je apostol Pavao bio neopravdano napadnut od ljubomorne braće u vjeri, odgovorio je: “Meni nije nimalo stalo do toga da me vi ili drugi ljudski sud sudite. (...) Moj je sudac Gospodin [Jehova]” (1. Korinćanima 4:3, 4, St). Pavlov odnos s Bogom je bio tako jak da je imao toliko samopouzdanja i unutarnje snage da mu nepravedna kritika nije smetala.

Možda ćeš ponekad biti ismijavan zato što živiš kršćanskim načinom života. I sam Isus Krist je morao podnositi “takve protivne riječi” (Hebrejima 12:3, NW). I Jeremija je bio ‘na podsmjeh svaki dan’, zato što je hrabro objavljivao Jehovinu vijest. Izrugivanje je trajalo  toliko dugo da je Jeremija privremeno izgubio hrabrost. “Neću ga [Jehovu] više pominjati, niti ću više govoriti u ime njegovo”, odlučio je on. Međutim, njegova ljubav prema Bogu i prema istini na kraju mu je pomogla da prevlada svoj strah (Jeremija 20:7-9).

U današnje vrijeme neki mladi su se isto tako osjećali obeshrabreni. U svom nastojanju da zadirkivanjima učine kraj, neki su čak željeli zatajiti da su kršćani. No, ljubav prema Bogu često navodi takve mlade da konačno prevladaju svoj strah i da kao kršćani puste ‘svoje svjetlo svijetliti’ (Matej 5:16). Jedan omladinac je, naprimjer, rekao: “Izmijenio sam svoj stav. Biti kršćanin za mene više nije bilo breme. Na to sam počeo gledati kao na nešto čime se možeš ponositi.” I ti se možeš ‘hvaliti’ time što si upoznao Boga i što te on upotrebljava da pomažeš drugima (1. Korinćanima 1:31).

Međutim, čuvaj se da ne izazivaš neprijateljstvo svojih školskih drugova time da ih stalno kritiziraš ili da pobuđuješ  dojam kako si bolji od njih. Ako ti se ukaže prilika da razgovaraš s drugima o svom uvjerenju, učini to “s blagošću i dubokim poštovanjem” (1. Petrova 3:15, NW). Tijekom školovanja tvoje uzorno ponašanje može biti najbolja zaštita. Iako je tvoja odvažnost možda nekima trn u oku, oni će te često zbog toga potajno poštivati.

Vanessu je neprestano uznemiravala grupa djevojčica. Udarili bi je, gurali, otimali knjige iz ruku, samo da bi je izazvali. Jednom su joj čak prolili kakao po glavi i čistoj bijeloj haljini. Ipak, ona se nikad nije dala izazvati. Neko vrijeme kasnije, Vanessa je srela kolovođu te grupe na jednom kongresu Jehovinih svjedoka! “Nisam te mogla smisliti”, rekla joj je dotična. “Željela sam doživjeti da barem jednom izgubiš savladavanje.” Budući da se čudila tome kako je Vanessa uspijevala sačuvati prisebnost, pristala je na biblijski studij sa Jehovinim svjedocima. “Ono što sam učila dolazilo mi je do srca”, nastavila je, “i sutra ću se krstiti.”

Zato se ne daj obeshrabriti ‘protivnim riječima’. Ako je to prikladno, prihvati stvar s humorom. Vraćaj zlo dobrim. Ne daj se navesti na raspirivanje svađe; s vremenom tvoji napasnici neće više nalaziti zadovoljstvo u tome da ti se izruguju. Jer “kad nestane drva, ugasi se oganj” (Priče Salamunove 26:20).