TI KAŽEŠ da si dovoljno star da vikendom možeš ostati do kasno van kuće. Oni kažu da moraš rano doći kući. Ti kažeš da želiš pogledati taj novi film o kome svi pričaju. Oni kažu da ga ne smiješ gledati. Ti kažeš da si se upoznao sa nekim dobrim društvom sa kojim želiš izaći. Oni kažu da najprije žele upoznati tvoje prijatelje.

Kad si tinejdžer, može ponekad izgledati kao da su tvoji roditelji oko tvog života stegli željezni obruč. Izgleda da iza svakog tvog “Ja želim” neizbježno slijedi “Ne, to ne smiješ”. I ni jedan dio tvog života nije siguran od “radoznalih očiju” tvojih roditelja. Petnaestgodišnja Debbie kaže: “Moj otac uvijek želi znati gdje se nalazim i kada ću se vratiti kući. To radi većina roditelja. Moraju li sve znati? Trebali bi mi dati više slobode.”

Mladi se još žale da ih roditelji ne poštuju. Umjesto da im vjeruju, smatraju ih krivim bez ikakvog ispitivanja kad nešto ispadne loše. Umjesto da im se dozvoli da odlučuju sami za sebe, opkoljeni su pravilima.

Da li se tvoji roditelji prema tebi ponekad odnose kao prema malom djetetu? Ako je tako, sjeti se da si ne tako davno ti zaista i bio dijete. Slika koju tvoji roditelji još imaju o tebi kao o bespomoćnom djetetu prilično je svježa u njihovim mislima i ne mijenja se  lako. Oni se još uvijek sjećaju djetinjastih grešaka koje si obično činio, pa te žele zaštititi — želio ti takvu zaštitu ili ne.

Potreba koju oni osjećaju da te zaštite vrlo je snažna. Kada mama i tata nisu zauzeti opskrbljujući ti krov nad glavom, odjeću, ili hranu, često se suočavaju sa problemima kako da te pouče, odgoje, pa i zaštite. Njihovo zanimanje za tebe je daleko od površnog. Oni su pred Bogom odgovorni za način na koji te podižu (Efežanima 6:4). Kada nešto zaprijeti tvom blagostanju, oni su zabrinuti.

Razmotri roditelje Isusa Krista. Nakon posjeta Jeruzalemu, oni su se uputili svojoj kući ne znajući da on nije sa njima. Kad su postali svjesni njegove odsutnosti, oni su ga počeli marljivo, gorljivo tražiti! A kad su ga napokon ‘našli u hramu’, Isusova je majka rekla: “Dijete, zašto si tako s nama postupio? Evo smo te otac tvoj i ja sa zebnjom tražili” (Luka 2:41-48,  New World Translation). Pa ako je Isus — savršeno dijete — zabrinuo svoje roditelje, razmisli koliko brige ti zadaješ svojim roditeljima!

Uzmi, naprimjer, taj vječni sukob po pitanju vremena dolaska kući. Možda ne vidiš nikakvog razloga da budeš ograničen u tom pogledu. No, jesi li ikada sagledao problem sa stajališta svojih roditelja? Maloljetni autori knjige The Kids‘ Book About Parents pokušali su to. Oni su sastavili popis stvari koje su nazvali “fantazije koje prolaze kroz misli roditelja o tome što rade njihova djeca kad nisu kod kuće do određenog vremena”. U tom su se popisu našle stvari kao što su ‘uzimanje droge, automobilski udes, tumaranje parkovima, policijsko hapšenje, gledanje pornografskih filmova, prodavanje droge, silovanje ili prepad, završavanje u zatvoru, obeščašćivanje obiteljskog imena’.

Ne pomisle svi roditelji odmah na takve naizgled nerealne događaje. No, nije li istina da mnogi mladi jesu umiješani u takve stvari? Trebaš li im, dakle, zamjeriti što te podsjećaju da kasni dolasci kući i druženje sa lošim društvom mogu biti štetni? Čak su i Isusovi roditelji željeli znati gdje se on nalazi!

Neki mladi kažu da strah njihovih roditelja da bi im se moglo nešto dogoditi graniči sa paranojom! Ipak, sjeti se da su u tebe uložili mnogo vremena i emocija. Pomisao da ćeš odrasti i možda ih napustiti može uznemiriti tvoje roditelje. Jedan je roditelj napisao: “Moj sin jedinac sada ima devetnaest godina i ja teško mogu podnijeti pomisao da će jednom otići.”

Zato neki roditelji tako čuvaju ili previše štite svoju djecu. Ipak, bilo bi sasvim pogrešno zauzvrat preoštro reagirati. Jedna se mlada žena prisjeća: “Dok nisam navršila oko 18 godina, bila sam vrlo bliska sa svojom  majkom. (...) [Ali] kako sam bila sve starija, među nama su se pojavili problemi. Željela sam imati određenu neovisnost, na koju je ona valjda gledala kao na prijetnju našem odnosu. Tako je pokušala držati me još čvršće, a ja sam reagirala još većim povlačenjem.”

Određena mjera neovisnosti je dobra, no nemoj je pokušati zadobiti po cijenu obiteljskih veza. Kako možeš svoj odnos s roditeljima izgraditi na zrelijoj osnovi, međusobnom razumijevanju, toleranciji, i poštovanju? Uzmi u obzir da poštovanje rađa poštovanje. Apostol Pavao je jednom rekao: “Osim toga, naši su nas zemaljski očevi karali, i mi smo ih poštivali” (Hebrejima 12:9, Stvarnost). Roditelji ovih prvih kršćana nisu bili nepogrešivi. Pavao je nastavio (redak 10, St): “Oni su nas, naime, karali (...) kako im se činilo da je dobro.”

Ti su ljudi povremeno griješili u svom prosuđivanju. No, ipak su zavrijedili poštovanje svoje djece. Tako je i sa tvojim roditeljima. Činjenica da te oni možda previše čuvaju nije razlog da budeš buntovan. Podaj im isto poštovanje kakvo želiš sebi.

Jesi li ikada zakasnio kući zbog okolnosti koje su bile izvan tvoje kontrole? Jesu li tvoji roditelji reagirali preoštro? Takvi nesporazumi ti daju novu priliku da zadobiješ poštovanje. Sjeti se kako je mladi Isus postupio kad su ga njegovi zabrinuti roditelji konačno pronašli u hramu kako bezazleno sa nekim učiteljima raspravlja o Božjoj riječi. Da li je Isus izbacio emocionalnu  bujicu riječi, plakao ili kukao kako je nepravedno od njih što napadaju njegove poticaje? Zapazi kako je smireno odgovorio: “Pa zašto ste me tražili? (...) Zar niste znali da ja moram biti u kući Oca svoga?” (Luka 2:49, St). Nema sumnje da su Isusovi roditelji bili zadivljeni zrelošću koju je Isus tada pokazao. “Odgovor blag” ne samo da “utišava gnjev”, nego ti može i pomoći da zadobiješ poštovanje svojih roditelja (Priče Salamunove 15:1).

Način na koji odgovaraš na zahtjeve svojih roditelja povezan je sa načinom na koji će se postupati prema tebi. Neki mladi su zlovoljni, lažu ili se otvoreno opiru. Pokušaj zrelijim pristupom. Ako želiš dozvolu da se kasnije vratiš kući, ne postavljaj djetinjaste zahtjeve, niti cmizdri kako “sva druga djeca mogu ostati duže”. Spisateljica Andrea Eagan savjetuje: “[Ispričaj] im što više o tome što želiš raditi, tako da zaista mogu shvatiti situaciju (...) Ako im kažeš sve o tome gdje ćeš i s kim  ćeš biti, te zašto ti je važno da duže ostaneš vani (...) možda će baš reći da.”

Ili, ako tvoji roditelji žele provjeriti sa kime se družiš — što i trebaju — ne cmizdri poput djeteta. Časopis Seventeen je preporučio: “S vremena na vrijeme dovedi svoje prijatelje kući, tako da, kad kažeš da ideš u kino sa Bilom, tvoj otac nema razloga vikati iz druge sobe: ‘S Bilom? S kojim Bilom?’”

Jim se smije kad govori o svom mlađem bratu Ronu. “Samo je 11 mjeseci razlike među nama”, kaže on, “a naši su se roditelji tako različito ponašali prema nama. Meni su dali mnogo slobode. Mogao sam koristiti obiteljski automobil. Jedne su mi godine čak dozvolili da jednog mlađeg brata povedem na izlet u grad New York.”

“Ipak, sa Ronom je bilo drukčije”, nastavlja Jim. “Njemu skoro uopće nisu dali slobode. Tata se čak nije brinuo ni da ga nauči voziti kad je bio punoljetan. A kad je mislio da je dovoljno star da može izlaziti sa djevojkom, moji mu roditelji to nisu dopustili.”

Pristranost? Ne. Jim objašnjava: “Ron je naginjao neodgovornosti. Nedostajalo mu je inicijative. Često nije ispunio dodijeljene mu zadatke. Iako ja nisam nikada prkosno odgovarao svojim roditeljima, Ron bi im davao do znanja da se ne slaže s njima. Time je uvijek na sebe navlačio još veću srdžbu.” Isus je u Mateju 25:29 rekao: “Jer svakomu tko ima dat će se još pa će obilovati, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima” (St).

Želiš li više slobode i odgovornosti? Tada dokaži da si odgovoran. Svaki zadatak koji ti tvoji roditelji daju shvati ozbiljno. Nemoj biti poput mladića iz jedne  Isusove usporedbe. Nakon što mu je otac kazao: “Sinko, hajde i radi danas u vinogradu!” on je rekao: “‘Idem, gospodaru’, ali ne ode” (Matej 21:28, 29, St). Uvjeri svoje roditelje, ako te zamole da nešto učiniš, bez obzira kako to bilo maleno, da ćeš to sasvim sigurno obaviti.

“Pokazao sam svojim roditeljima da mogu biti odgovoran”, prisjeća se Jim. “Znali su me poslati u banku, povjeriti mi plaćanje naših računa, poslati me u supermarket i dućan. A kad se majka morala zaposliti, čak sam i kuhao za obitelj.”

Što ako ti tvoji roditelji jednostavno nisu povjeravali takve zadatke? Poduzmi različite inicijative. Časopis Seventeen je predložio: “Ponudi se da za obitelj pripremiš obrok, i reci svojim roditeljima da želiš raditi sve: smisliti jelovnik, sastaviti popis namirnica koje treba kupiti, odrediti potreban novac, otići u dućan, kuhati, čistiti.” Ako kuhanje nije tvoja jaka strana, okreni se oko sebe i pogledaj ima li što drugo za što se možeš pobrinuti. Ti od svojih roditelja ne trebaš posebno naređenje da započneš sa radom ako treba oprati suđe, pomesti podove ili pospremiti sobe.

Mnogi mladi se za vrijeme ljetnih praznika ili vikenda zapošljavaju. Ako je to tako i u tvom slučaju, jesi li dokazao da si sposoban štedjeti svoj novac i rukovati njime? Jesi li se ponudio da i ti doprineseš troškovima stanovanja i prehrane? (Mogu ti se otvoriti oči kada provjeriš kolika je cijena iznajmljivanja sobe u tvom susjedstvu.) Takvo postupanje može značiti manje džeparca, ali kad tvoji roditelji vide tvoju zrelost pri baratanju novcem, nema sumnje da će biti skloni dati ti više slobode.

Roditelji bi nam trebali biti povjerljivi prijatelji, bogati izvor savjeta i preporuka. (Usporedi Jeremija 3:4.) To, međutim, ne znači da se na njih moraš osloniti za svaku i najmanju odluku. Ti samo upotrebom svoje ‘moći zapažanja’ možeš steći pouzdanje u vlastitu sposobnost donošenja odluka (Hebrejima 5:14, NW).

Tako, umjesto da trčiš svojim roditeljima na prvi znak neke manje nevolje, pokušaj prvo problem riješiti vlastitim umom. Nemoj biti “prenagao”, ni impulsivan, nego radije slijedi biblijski savjet i ‘pazi na znanje’ (Izaija 32:4, NW). Istražuj, posebno ako su u pitanju biblijska načela. Kad staloženo odvagneš stvar, tada pristupi svojim roditeljima. Umjesto da uvijek kažeš: ‘Tata, što da uradim?’, ili: ‘Mama, što bi ti uradila?’, objasni situaciju. Neka čuju tvoje mišljenje o situaciji. Zatim ih zapitaj za njihovo mišljenje.

Tvoji roditelji sada vide da govoriš kao odrasla osoba, a ne kao dijete. Učinio si veliki korak ka dokazivanju da postaješ odrastao i zaslužuješ određenu mjeru slobode. Tvoji će se roditelji možda početi odnositi prema tebi kao prema odrasloj osobi.