PRIRODNO je željeti biti shvaćen. A ako su tvoji roditelji kritični — ili nezainteresirani — prema stvarima koje ti voliš ili misliš da su važne, možeš se osjećati jako razočaranim.

Šesnaestogodišnji Robert smatra da njegov otac ne razumije njegov izbor muzike. “Sve što čini je da viče i govori: ‘Ugasi to!’” rekao je Robert. “Tako utišam muziku i njega.” Mnogi se mladi na sličan način emocionalno povlače u svoj privatni svijet kad se čini da ponestane roditeljskog razumijevanja. U jednoj opsežnoj studiji, 26 posto mladih je priznalo: “Nastojim da što više budem van kuće.”

U mnogim domovima tako postoji ogroman jaz, ili ponor, između mladih i roditelja. Što je uzrok tome?

U Izrekama 20:29 stoji: “Ljepota je mladićima [ili djevojkama] njihova snaga” (Stvarnost). Ova “snaga”, međutim, može biti osnovom za sve vrste sukoba između tebe i tvojih roditelja. Redak u Izrekama dalje nastavlja: “A starcima je ures sijeda kosa.” Tvoji roditelji ne moraju doslovno biti ‘sijedi’, ali su stariji i imaju drugačiji pogled na život. Oni znaju da nema svaka životna situacija sretan kraj. Gorko osobno iskustvo je možda umanjilo idealizam koga su nekada kao mladi posjedovali. Zbog ove mudrosti koja je nastala iskustvom — ‘sijedom kosom’ da tako kažemo — možda ne dijele tvoje oduševljenje u određenim stvarima.

 Mladi Jim kaže: “Moji roditelji (djeca iz razdoblja svjetske gospodarstvene krize) smatraju da novac treba štediti kako bi se trošio na važne stvari. Ali ja živim upravo sada. (...) Želim mnogo putovati.” Da, između nečije mladalačke ‘snage’ i roditeljske ‘sijede kose’ može ležati ogroman ponor. Mnoge su obitelji zato jako razjedinjene zbog stvari kao što su oblačenje i frizura, ophođenje sa suprotnim spolom, upotreba droge i alkohola, dolazak kući, društvo i kućni poslovi. Jaz generacija može biti premošten. No, prije nego od svojih roditelja možeš očekivati da oni razumiju tebe, ti moraš pokušati shvatiti njih.

“Dok sam bio mlađi, mislio sam naravno kako je mama ‘savršena’ i da nema nijednu slabost ni osjećaj koji sam ja posjedovao”, rekao je John. Zatim su se njegovi roditelji razveli, pa je njegova majka sama morala brinuti za sedmero djece. Johnova sestra April se prisjeća: “Sjećam se kako je plakala iz očaja što nije sve postigla. Zatim sam shvatila da nismo bili u pravu. Ona ne može uvijek sve učiniti na pravi način i u pravo vrijeme. Uvidjeli smo da ona ima osjećaje i da je također čovjek.”

Shvaćanje da su tvoji roditelji obični ljudi sa osjećajima poput tvojih veliki je korak naprijed u tvom razumijevanju roditelja. Oni, naprimjer, mogu biti vrlo  nesigurni u svoje sposobnosti da te pravilno odgoje. Ponekad možda naginju preoštroj reakciji na određene stvari, jer se osjećaju obasuti moralnim opasnostima i kušnjama sa kojima se ti suočavaš. Moguće je da vode borbu sa nekim fizičkim, financijskim ili emocionalnim poteškoćama. Otac, naprimjer, možda mrzi svoj posao, ali se nikad ne tuži. Zato, kad njegovo dijete kaže: “Ja ne podnosim školu”, nije čudo da umjesto suosjećajnim odgovorom uzvrati: “Što ti je? Vama djeci je lako!”

Dakle, kako možeš saznati kako se osjećaju tvoji roditelji? Tako da ‘ne gledaš samo za svoje [interese], nego i za drugih’ (Filipljanima 2:4). Pokušaj upitati svoju majku kakva je ona bila kao tinejdžer. Što je ona tada osjećala, kakve je ciljeve imala? “Vjerojatno je da”, pisalo je u časopisu Teen, “ako ona osjeća da si ti zainteresiran za nju i svjestan razloga nekih njenih uvjerenja, i ona će se truditi da bude svjesna tvojih.” Isto bi to bez sumnje vrijedilo i za tvog oca.

Ako dođe do sukoba, nemoj brzo optužiti svoje roditelje kako su bezosjećajni. Zapitaj se: ‘Osjeća li se moj roditelj loše ili je zbog nečega zabrinut? Da li je on ili ona možda povrijeđen nečime što sam ja nepromišljeno učinio ili rekao? Jesu li oni jednostavno krivo shvatili ono što sam mislio?’ (Priče Salamunove 12:18). Pokazivanje takvog suosjećanja svojim roditeljima dobar je početak u svladavanju generacijskog jaza. Sada možeš raditi na tome da roditelji razumiju tebe! Ipak, mnogi mladi to izrazito otežavaju. Kako?

Sedamnaestgodišnja Vickie je činila baš to, tajno se sastajala sa jednim momkom protiv volje svojih roditelja. Bila je sigurna da njeni roditelji jednostavno ne bi razumijeli osjećaje koje gaji prema svom momku. Normalno, jaz između nje i njih se produbljivao. “Jedni smo druge činili nesretnima”, kaže Vickie. “Mrzila sam dolaziti kući.” Odlučila je udati se — samo da ode od kuće!

Mnogi mladi na sličan način vode dvostruki život — rade stvari za koje ne znaju njihovi roditelji, stvari koje su im zabranili — a onda se žale da ih roditelji ‘ne razumiju’! Nasreću, jedna je starija kršćanka pomogla Vickie, govoreći joj: “Vickie, razmisli malo o svojim roditeljima (...) Oni su te podigli. Ako ne možeš sa njima uspostaviti dobar odnos, kako ćeš to uspjeti sa nekim tvojih godina, koji u tebe nije uložio 17 godina ljubavi?”

Vickie je izvršila iskreno samoispitivanje. Uskoro je shvatila da su njeni roditelji bili u pravu, a da su njeni osjećaji bili neispravni. Prekinula je vezu sa svojim momkom i počela je ispravljati prekinute odnose između sebe i svojih roditelja. Ako si i ti na sličan način držao važan dio svog života u tajnosti od svojih roditelja, nije li sada vrijeme da budeš iskren sa njima? (Vidi umetnuti tekst pod naslovom: “Kako da kažem svojim roditeljima?”)

‘To je bilo najbolje vrijeme koje sam ikada proveo sa svojim tatom!’ rekao je John o putu na koji je krenuo zajedno sa svojim ocem. “Cijelog svog života nisam proveo šest sati nasamo sa njime. Šest sati tamo i šest sati natrag. Bez radio aparata. Mi smo uistinu razgovarali. Bilo je to kao da smo otkrili jedan drugog. Više se  u njemu krije nego što sam mislio. Tada smo postali prijatelji.” Zašto i ti ne bi jednostavno pokušao razgovarati sa svojom mamom ili tatom — i to redovito?

Također je od pomoći sklapanje prijateljstva sa drugim odraslim osobama. Vickie se prisjeća: “Nisam imala apsolutno nikakav odnos sa odraslima. No, kad su moji roditelji odlazili u društvo drugih odraslih osoba, odlučila sam poći s njima. S vremenom sam razvila prijateljski odnos sa onima koji su imali godina kao moji roditelji, i to mi je pružilo širi vidokrug. Bilo mi je lakše razgovarati sa svojim roditeljima. Atmosfera u kući se znatno poboljšala.”

Druženje sa osobama koje su tijekom godina stekle mudrost može te također zaštititi od prihvaćanja uskog, ograničenog pogleda na život, a što se može dogoditi ukoliko se družiš samo sa svojim vršnjacima (Priče Salamunove 13:20).

“Iskreno će ti zborit srce moje, usne će čistu izreći istinu”, rekao je mladi Elihu (Job 33:3, St). Da li na taj način razgovaraš sa svojim roditeljima kada se sukobite zbog stvari kao što su odjeća, dolazak kući u određeno vrijeme ili muzika?

Mladi Gregory je svoju majku smatrao potpuno nerazumnom. Borio se protiv oštrog sukoba sa njom tako da je iz kuće izbivao što je mogao duže. No, zatim je postupio po savjetu nekih kršćanskih starješina. On kaže: “Počeo sam majci govoriti svoje osjećaje. Ispričao sam joj zašto želim raditi neke stvari i nisam jednostavno pretpostavio da ona to zna. Često sam otvarao svoje srce i objašnjavao da nisam htio učiniti ništa naopako, i kako se loše osjećam jer se prema meni odnosi kao prema malom djetetu. Zatim je počela shvaćati i stvari su polako postajale puno bolje.”

 I ti možeš na sličan način utvrditi da govor ‘pravo iz srca’ može pomoći u rješavanju mnogih nesporazuma.

To, međutim, ne znači da će tvoji roditelji odmah na stvari gledati kao i ti. Zato moraš kontrolirati svoje osjećaje. “Sav gnjev svoj izliva bezumnik, a mudri ustavlja ga natrag” (Priče Salamunove 29:11). Mirno raspravljaj o prednostima svog gledišta. Razgovaraj o problemu, umjesto da se prepireš kako “to čine i svi ostali”!

Ponekad će tvoji roditelji reći ne. To ne znači da te oni ne razumiju. Oni možda jednostavno žele spriječiti nevolju. “Moja je majka prema meni vrlo stroga”, priznaje jedna 16-godišnja djevojka. “Nervira me kad kaže da ne smijem nešto učiniti, ili da se do određenog vremena moram vratiti kući. Ipak, duboko u nutrini znam da se zaista brine (...) da pazi na mene.”

Riječima se ne može izraziti sigurnost i toplina koje međusobno razumijevanje donosi u obitelj. To u tjeskobnim vremenima čini dom skloništem. No, to od svih zahtjeva da se zaista potrude.