Idi na sadržaj

Idi na kazalo

POGLAVLJE 36

Kako mogu kontrolirati svoje navike gledanja televizije?

Kako mogu kontrolirati svoje navike gledanja televizije?

ZA MNOGE, i mlade i stare, gledanje televizije je ovisnost koju valja uzeti ozbiljno. Ankete su pokazale da američki omladinac u starosti od 18 godina u prosjeku gleda televiziju 15 000 sati! A da se radi o pravoj ovisnosti postaje očito onda kad “okorjeli” gledaoci pokušavaju prekinuti sa svojom navikom.

“Televizija je za mene gotovo magično privlačna. Kad je televizor uključen, ne mogu ga ignorirati. Ne mogu ga isključiti. (...) Kad ispružim ruku da ga isključim, moja ruka ostaje bez snage. Zato pred njim sjedim satima i satima.” Izjava nekog nezrelog omladinca? Ne, nego sveučilišnog profesora engleskog jezika! Ali, i mladi mogu biti ovisnici o televiziji. Zapazi komentare nekih koji su pristali na “tjedan bez gledanja televizije”:

“Bila sam u stanju depresije (...) Gotovo sam izludjela” (Susan, 12 godina).

“Ne vjerujem da ću biti u stanju prekinuti s tom navikom. Previše volim televiziju” (Linda, 13 godina).

“Pritisak je bio strašan. Stalno sam imala potrebu za tim. Najteže je bilo navečer između osam i deset sati” (Louis, 11 godina).

Ne iznenađuje da je većina mladih koja je sudjelovala, proslavila završetak “tjedna bez gledanja televizije” jurišom do televizijskog prijemnika. No, to zapravo nije nimalo smiješno — ovisnost o gledanju televizije skriva u sebi mnoštvo problema. Razmotrimo samo nekoliko:

Slabije ocjene: Američki Institut za duševno zdravlje izvijestio je da prekomjerno gledanje televizije može dovesti do “slabijeg uspjeha u školi, posebno u čitanju”. U knjizi The Literacy Hoax iznose se daljnje žalbe: “Djelovanje televizije na djecu sastoji se u tome da kod njih nastaje očekivanje da bi učenje trebalo biti jednostavno, pasivno i zabavno.” Nekom ovisniku o televiziji učenje zato može biti muka.

Slabe navike čitanja: Kad si zadnji put uzeo knjigu i pročitao je od prve do zadnje stranice? Predstavnik Udruženja zapadnonjemačkih trgovaca knjigama se žalio: “Mi smo postali nacija koja nakon posla ide kući i zaspe ispred televizora. Čitamo sve manje i manje.” Jedan izvještaj iz Australije zvuči slično: “Na svaki sat koji jedno australsko dijete provede u čitanju dolazi u prosjeku sedam sati gledanja televizije.”

Obiteljski život trpi: Jedna kršćanka piše: “Zbog prekomjernog gledanja televizije (...) bila sam jako usamljena i osjećala sam se izolirano. Članovi obitelji postali su mi strancima.” Možeš li i kod sebe utvrditi da zbog televizije provodiš manje vremena sa svojom obitelji?

Lijenost: Neki smatraju da pasivnost pri gledanju televizije “može dovesti do toga da (...) [neki omladinac] podržava očekivanje da će (...) [njegove] potrebe biti ispunjene bez vlastitog naprezanja, i da zauzme pasivan stav prema životu”.

Izloženost lošem utjecaju: Neke kablovske televizijske mreže unose pornografiju u kuću. Programi drugih televizijskih mreža uglavnom su pretrpani sudarima automobila, eksplozijama, ubodima nožem, pucnjavama i karate udarcima. Prema jednoj procjeni, mladi Amerikanac u dobi od 14 godina već je vidio 18 000 ubojstava na televiziji, da i ne govorimo o tučnjavama i vandalizmu.

Britanski istraživač William Belson utvrdio je da dječaci koji rado gledaju brutalne emisije prije “posežu za nasiljem ozbiljne naravi”. Također je objasnio da nasilje na ekranu može poticati na “psovanje i prostački govor, agresivnost u sportu i igri, prijetnje o upotrebi sile, pisanje parola po zidovima [i] razbijanje prozora”. Možda ti smatraš da si imun na takve utjecaje, no Belsonovo istraživanje je pokazalo da nasilje na televiziji “ne mijenja svjestan stav dječaka” prema nasilju. Izgleda da neprestano gledanje nasilja umanjuje podsvjesno sustezanje od nasilja.

No, još više zabrinjava kako se ovisnost o nasilju na televiziji može odraziti na nečiji odnos s Bogom, koji “svakoga tko ljubi nasilje doista mrzi” (Psalam 11:5, New World Translation).

Kako mogu gledanje televizije držati pod kontrolom?

Ovo ne znači bezuvjetno da je gledanje televizije samo po sebi loše. Pisac Vance Packard objašnjava: “Mnogo toga što se daje na televiziji može biti korisno (...) u ranim večernjim satima često se daju emisije, dokumentirane izvrsnim fotografijama, koje prikazuju život najrazličitijih životinja — naprimjer, šišmiša, dabra, bizona, riba. Javna televizija daje prvoklasni balet, operne predstave i komornu glazbu. Televizija je uistinu dobra kad prenosi važne događaje (...) Također ima čitav niz filmova ili TV-drama koje vrijedi pogledati.”

Međutim, previše dobroga može također štetiti. (Usporedi Priče Salamunove 25:27.) Ako ustanoviš da ti nedostaje samosvladavanja da isključiš televizor kad se prikazuju štetne emisije, dobro bi bilo prisjetiti se riječi apostola Pavla: “Ja neću ničemu robovati” (1. Korinćanima 6:12, Stvarnost). Kako se možeš osloboditi robovanja televiziji i zadobiti kontrolu nad tim?

Spisateljica Linda Nielsen zapaža: “Samosvladavanje počinje postavljanjem ciljeva.” Kao prvo, analiziraj svoje sadašnje navike. Tjedan dana zapisuj što gledaš i koliko vremena svakog dana provedeš pred ekranom. Uključuješ li televizor odmah čim dođeš kući? Kada ga isključuješ? Koliko je emisija svakog tjedna “koje jednostavno moraš gledati”? Rezultat će te možda šokirati.

Zatim točno ispitaj što gledaš. “Ne raspoznaje li uho riječi kao što grlo kuša jelo?”, pita Biblija (Job 12:11). Zato upotrijebi razbor (i poslušaj savjet svojih roditelja); ispitaj koje su emisije zaista vrijedne da ih se pogleda. Neki unaprijed određuju što će gledati i uključe televizor samo kad su te emisije na rasporedu! Drugi poduzimaju još drastičnije mjere, postavljajući pravilo da nema gledanja televizije tijekom školskog tjedna ili da će je gledati samo jedan sat dnevno.

Ali, što ako isključen televizor predstavlja preveliko iskušenje? Jedna obitelj riješila je taj problem ovako: “Naš televizor je u podrumu, pa tako nije na putu (...) U podrumu je manje iskušenje da ga odmah upališ čim dođeš kući. Moraš posebno sići dolje da bi gledao nešto.” Možda će pomoći već i to ako TV-prijemnik staviš u ormar ili ako ga jednostavno ne spojiš s utičnicom.

Zanimljivo je da su mladi koji su sudjelovali u “tjednu bez gledanja televizije”, unatoč “simptomima odvikavanja” pronašli pozitivan nadomjestak za gledanje televizije. Jedna djevojka se prisjeća: “Razgovarala sam sa svojom mamom. Ona je u mojim očima postala mnogo zanimljivija osoba, zato što moja pažnja nije bila podijeljena između nje i televizora.” Jedna druga djevojka okušala se tijekom tog vremena u kuhanju. Dječak po imenu Jason je otkrio da je zabavno “otići u park, umjesto da sjediš pred televizorom”, pecati, čitati ili otići na plažu.

“Bila sam u stanju depresije (...) Gotovo sam izludjela” (Susan, 12 godina, učesnik u “tjednu bez gledanja televizije”)

Iskustvo Wyanta (vidi okvir pod naslovom “Bio sam ovisnik o televiziji”) pokazuje daljnji ključ za kontrolu gledanja televizije: ‘biti bogato zaposlen u djelu Gospodinovom’ (1. Korinćanima 15:58, NW). I ti ćeš također utvrditi da možeš prevladati ovisnost o televiziji ako se približiš Bogu, ako proučavaš Bibliju uz pomoć mnogih izvanrednih publikacija koje su ti dostupne i ako si zaposlen u službi za Boga (Jakov 4:8). Istina, ograničavanje gledanja televizije značit će da ćeš morati propustiti neke od tebi najdražih emisija. Ali, zašto bi koristio televiziju do kraja i ropski gledao svaku emisiju? (Vidi 1. Korinćanima 7:29, 31.) Bolje je da si strog prema sebi, poput apostola Pavla koji je jednom rekao: “Ja bijem svoje tijelo i vučem ga kao roba” (1. Korinćanima 9:27, St). Nije li to bolje nego biti rob televizora?

[Slika na stranici 291]

Nekima je gledanje televizije ovisnost koju valja uzeti ozbiljno

[Slika na stranici 294]

Ako je televizor na “nezgodnom” mjestu, manje je iskušenje da ga se uključi