PETKOM navečer Pauline * je običavala ići na kršćanske sastanke. Dopadali su joj se govori, ali ponekad bi razmišljala o tome kako se njene prijateljice zabavljaju dok ona sjedi ovdje.

Kad bi sastanak završio, Pauline je na putu do kuće prolazila pored jednog sastajališta mladih. Ona se prisjeća: “Privučena glasnom muzikom i treperavim svjetlom, pritisnula bih nos na prozor i čeznutljivo zamišljala kako im je samo moralo biti zabavno.” Želja da se s drugima zabavlja postala je s vremenom glavna stvar u njenom životu.

Možda i ti, poput Pauline, ponekad smatraš da propuštaš nešto zato što si kršćanin. Želiš gledati film na televiziji o kojem svi pričaju, ali tvoji roditelji kažu da je previše brutalan. Želiš sa svojim školskim drugovima izaći u grad, ali tvoji roditelji ih nazivaju lošim društvom (1. Korinćanima 15:33). Želiš ići na zabavu na kojoj će biti svi tvoji školski drugovi, ali mama i tata kažu ne.

Čini se da tvoji školski drugovi mogu odlaziti i dolaziti kad god žele, posjećivati koncerte i do zore ostajati na zabavama, a da njihovi roditelji nemaju protiv toga ništa. Možda im zavidiš na njihovoj slobodi. Ti ne želiš učiniti nešto loše. Ti se samo želiš ponekad zabavljati.

Možeš biti uvjeren da nema ništa neispravno u tome da se želiš zabavljati. Konačno, Jehova je ‘sretan Bog’ (1. Timoteju 1:11, New World Translation). Preko mudrog Salamuna on kaže: “Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju.” Međutim Salamun upozorava: “Ali znaj da će ti za sve to suditi Bog” (Propovjednik 11:9, 10, Stvarnost).

Kad znamo da nas Bog smatra odgovornima za ono što radimo, razonoda se pojavljuje u sasvim drugom svjetlu. Bog ne osuđuje nikoga zato što se dotični zabavlja, ali on ne odobrava ako netko ‘ljubi užitke’, tako da živi samo za sljedeći užitak (2. Timoteju 3:1, 4, NW). Zašto? Promotri kralja Salamuna, koji je sebi mogao sve priuštiti i koji je iskusio sve zamislive užitke. On kaže: “I što god su mi oči poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja.” S kakvim rezultatom? “I gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja!” (Propovjednik 2:10, 11, St). Da, Bog zna da život koji se vrti oko užitaka, dugoročno gledano, dovodi do osjećaja praznine i razočaranja.

Bog također od nas zahtijeva da ostanemo čisti od prljavih postupaka, kao što je zloupotreba droge i predbračni spolni odnosi (2. Korinćanima 7:1). No, kroz mnogo toga što mladima pričinjava zadovoljstvo, može netko biti uvučen u takve postupke. Jedna djevojka je, primjerice, otišla u društvo nekih školskih drugova, a koje nije bilo pod nadzorom. “Svirala je glasna muzika, mnogo se plesalo i smijalo, a bilo je i  poslastica”, prisjeća se ona. Ali, onda je “netko donio marihuanu i opijenost je počela. Zatim je sve pošlo naopako”. Došlo je do nemorala. Djevojka priznaje: “Otada se osjećam bijedno i deprimirano.” Kako se samo lako može takvo okupljanje bez nadzora odraslih pretvoriti u ‘divlju zabavu’ ili bančenje! (Galaćanima 5:21, Byington).

Zato nije nikakvo čudo ako su tvoji roditelji jako zabrinuti kako provodiš svoje slobodno vrijeme, i ako ograničavaju gdje i s kim ćeš se družiti. Što je njihov poticaj? Žele ti pomoći da uvažiš Božje upozorenje: “Ukloni dakle žalost od srca svojega, i odrini zlo od tijela svojega, jer je djetinjstvo i mladost taština” (Propovjednik 11:10).

Lako je zaboraviti sve ovo i onda zavidjeti drugima zbog slobode koju naizgled uživaju. Pauline je prestala posjećivati kršćanske sastanke i upala je u jedno društvo koje je samo išlo za zadovoljstvima. “Radila sam sve neispravne stvari na koje sam bila upozorena”, prisjeća se ona. Njen “izlet u užitke” najzad je doveo do njenog hapšenja i bila je smještena u popravni dom za djevojke.

Davno prije pisac 73. psalma osjećao se poput Pauline. “Jer se rasrdih na bezumnike videći kako bezbožnici dobro žive”, priznao je. Čak je počeo sumnjati da li vrijedi živjeti po pravednim načelima. “Zar dakle uzalud čistim srce svoje, i umivam bezazlenošću ruke svoje”, rekao je. Međutim, onda je došao do dubokog uvida: Zli se nalaze “na klizavom mjestu” kreću se na rubu propasti! (Psalam 73:3, 13, 18).

To je shvatila i Pauline, ali na težak način. Nakon svog izleta u svijet, iz temelja je izmijenila svoj život kako bi opet zadobila Božju milost. Međutim, ti ne moraš biti uhapšen, ne  moraš navući neku spolnu bolest ili proživjeti patnje odvikavanja od droge, da bi tek onda shvatio da je cijena mnogih zadovoljstava odveć visoka. Postoje mnogi korisni, pozitivni načini da se zabavljaš, a koji su bez takvih rizika. Koji su neki od njih?

Jedna anketa provedena među američkim mladima pokazala je da “rado idu s obitelji povremeno na izlet ili sudjeluju u drugim aktivnostima”. Zajednički poduzimati nešto kao obitelj nije samo zabavno, nego i jača obiteljsko jedinstvo.

To znači više nego samo zajednički gledati televiziju. Dr. Anthony Pietropinto objašnjava: “Problem kod gledanja televizije jest taj da to, doduše, radimo u društvu drugih, ali u osnovi ipak sami za sebe. (...) S druge strane, neke vrste razonode, kao što su društvene igre, bavljenje sportom u prirodi, zajedničko kuhanje, kućni radovi i čitanje naglas, sigurno pružaju bolje mogućnosti za komuniciranje, suradnju i intelektualnu stimulaciju nego televizija, pasivna preokupacija moderne obitelji.” John, otac sedmero djece, kaže: ‘Čak čišćenje dvorišta ili ličenje kuće može biti zabavno kad se to radi kao obitelj.’

Preuzmi inicijativu ako kod tvoje obitelji još nisu uobičajeni zajednički poduhvati i daj svojim roditeljima  prijedloge. Pokušaj pružiti zanimljive ideje za izlete ili nešto drugo.

Ne moraš uvijek biti zajedno s drugima da bi se zabavljao. Mary, djevojka koja brižljivo pazi s kim se druži, naučila je kako se može sama zabavljati. “Nešto vremena provodim svirajući klavir i violinu”, kaže ona. Melissa, jedna druga tinejdžerka, kaže nešto slično: “Ponekad za svoj užitak pišem kratke priče ili pjesme.” I ti možeš naučiti produktivno koristiti vrijeme, tako da se naprimjer baviš čitanjem, stolarijom ili sviranjem nekog instrumenta.

S vremena na vrijeme također je lijepo sastati se s prijateljima. U mnogim područjima postoje mnoge korisne aktivnosti u kojima možeš uživati. U Sjevernoj Americi je omiljeno kuglanje, klizanje, vožnja biciklom, baseball i košarka. Taj popis možeš još proširiti i možda pokušati posjetiti neki muzej ili zoološki vrt. A možeš se, naravno, naći i s drugim kršćanskim mladima i samo slušati muziku ili zajedno s njima gledati neku korisnu televizijsku emisiju.

 Ako želiš nekog pozvati, mogao bi zamoliti svoje roditelje za pomoć. Učini to zanimljivim tako da planiraš različite aktivnosti, kao što su društvene igre ili zajedničko pjevanje. Ako su neki tvoji prijatelji muzički nadareni, možda ih možeš nagovoriti da nešto odsviraju. Dobro jelo doprinosi uspjehu takve prigode, ali ne mora biti nešto posebno ili skupo. Ponekad i gosti mogu donijeti nešto za jelo.

Postoji li u blizini neki park ili otvoreni prostor, gdje bi se naprimjer moglo igrati loptom ili plivati? Zašto ne otići na piknik? Druge obitelji mogu i tom prilikom donijeti nešto za jelo, tako da to za nikoga ne bude financijski teret.

Umjerenost je ključ. Muzika ne mora biti zaglušujuća da bi se u njoj uživalo. Plesovi ne moraju biti nepristojni ili izazovni da bi bili zabavni. Također mogu radovati igre u prirodi bez nemilosrdne konkurencije.  Jedan otac izvještava: “Neki mladi se ponekad toliko svađaju da se gotovo potuku.” Da biste se zabavljali, u takvim aktivnostima slijedite bibilijski savjet da se ‘ne natječete međusobno’ (Galaćanima 5:26, NW).

Koga bi trebalo pozvati? Biblija kaže: “Imajte ljubav prema cijeloj zajednici braće” (1. Petrova 2:17, NW). Zašto bi pozivao samo vršnjake? Proširi krug onih s kojima se družiš. (Usporedi 2. Korinćanima 6:13.) Jedan otac zapaža: “Stariji, doduše, ne mogu sudjelovati u mnogo toga, ali oni rado dođu i gledaju što se radi.” Prisutnost odraslih često sprečava da stvari izmaknu kontroli. Naravno, nije moguće na svako okupljanje pozvati sve. Osim toga, lakše je zadržati kontrolu kad ih je manje pozvano.

Kršćanska druženja također pružaju mogućnost međusobnog duhovnog izgrađivanja. Neki mladi, doduše, smatraju da će to pokvariti zabavu. “Čim se sakupimo”, žali se jedan kršćanski mladić, “kaže se: ‘Sjedni, uzmi svoju Bibliju, igrat ćemo biblijske igre.’” Međutim, psalmist je rekao: “Sretan je čovjek (...) [kojemu] je u zakonu Jehovinom radost njegova” (Psalam 1:1, 2, NW). Dakle, razgovori — ili čak igre — koji se vrte oko Biblije, mogu biti jako zabavni. Možda trebaš samo produbiti svoje biblijsko znanje, kako bi mogao više sudjelovati.

Daljnji prijedlog je da neki ispričaju kako su postali kršćani. Ili učini atmosferu opuštenijom tako da zamoliš neke da ispričaju smiješne zgode. Često možemo iz toga ponešto naučiti. Neka poglavlja ove knjige također bi se mogla upotrijebiti kao temelj zanimljivih razgovora.

Isus Krist sigurno nije smatrao da je ispod njegovog dostojanstva da se ponekad zabavlja. Biblija izvještava da je prisustvovao jednoj svadbenoj svečanosti u Kani, gdje je bez sumnje bilo ukusnih jela, muzike, plesa i izgrađujućeg druženja. Isus je čak doprinio uspjehu svadbene svečanosti, tako što je čudom pribavio vino! (Ivan 2:3-11).

Međutim, Isusov život se nije sastojao samo iz slavlja. Najviše vremena je provodio slijedeći duhovne interese i poučavajući ljude o Božjoj volji. On je rekao: “Jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao” (Ivan 4:34). Vršenje Božje volje donijelo je Isusu daleko trajniju radost od bilo koje prolazne razonode. I danas bismo trebali biti “bogato zaposleni u djelu Gospodinovom” (1. Korinćanima 15:58, NW; Matej 24:14). Ako s vremena na vrijeme imaš potrebu za razonodom, onda se tome raduj na uravnotežen, koristan način. Kao što je jednom netko napisao: “Život ne može uvijek biti krcat akcijom i uzbuđenjem — a kad bi bio, bili bismo prilično iscrpljeni.”