OSJEĆAŠ li se i ti ponekad tako — odsječeno od svijeta, usamljeno, beskorisno i prazno? Ako je tako, nemoj očajavati. Usamljenost, doduše, nije zabavna, ali od nje se ne umire. Jednostavno rečeno, usamljenost je znak upozorenja. Glad te upozorava da trebaš jesti. Usamljenost te upozorava da trebaš društvo, ljudsku blizinu i prisnost. Hrana nam je potrebna da bi naš organizam ispravno funkcionirao. A društvo nam je potrebno da bismo se osjećali dobro.

 Jesi li ikada promatrao užareno ugljevlje? Kad jedan komad ugljena uzmeš sa gomile, žar tog komada ugljena se ugasi. Ali, ako ga opet vratiš na gomilu, on se opet užari. Također ni mi ljudi ne možemo izolirani dugo “žariti”, odnosno dobro funkcionirati. Potreba za društvom u nas je ugrađena.

Esejist Henry David Thoreau je pisao: “Nikad nisam našao druga koji je toliko društven kao što je samoća.” Slažeš li se s njim? “Da”, kaže Bill (20 godina). “Volim prirodu. Ponekad se sa svojim malim čamcem odvezem na jezero. Sjedim tamo satima posve sam. Tada imam vremena razmišljati što ću započeti sa svojim životom. To je zaista veličanstveno.” Dvadesetjednogodišnji Steven istog je mišljenja. “Živim u velikom neboderu”, kaže on, “i ponekad odem na krov zgrade, samo da budem sam. Tamo mogu u miru razmišljati i moliti se. To mi dobro dođe.”

Da, ako ih dobro iskoristimo, trenuci samoće nas mogu ispuniti dubokim zadovoljstvom. Isus je također uživao u tome da povremeno bude sam: “Rano ujutro, dok je još bio mrak, ustade, iziđe te ode na samotno mjesto, i tu je molio” (Marko 1:35, Stvarnost). Jehova nije rekao: ‘Nije dobro da čovjek bude nakratko sam.’ Ne, nego je rekao da nije dobro za čovjeka da “ostane i dalje sam” (1. Mojsijeva 2:18-23, New World Translation). Duže vrijeme samoće može dovesti do usamljenosti. Biblija upozorava: “Tko se izdvaja, težit će za vlastitim sebičnim željama; protivit će se svakoj primijenjenoj mudrosti” (Poslovice 18:1, NW).

Međutim, povremeno smo usamljeni zbog okolnosti koje su izvan naše kontrole, kao što je naprimjer preseljenje, daleko od dobrih prijatelja. Steven se prisjeća: “Tamo gdje sam prije stanovao imao sam prijatelja Jamesa; bili smo bliži nego braća. Znao sam da će mi nakon preseljenja nedostajati.” Steven je zastao, kao da u mislima još jednom proživljava rastanak. “Kad sam trebao ući u avion, steglo me u grlu. Zagrlili smo se i onda sam otišao. Imao sam osjećaj da gubim nešto dragocjeno.”

Kako se Steven snašao u svojoj novoj sredini? “Bilo je teško”, kaže on. “Tamo gdje sam prije stanovao, prijatelji su me voljeli, ali ovdje su neke kolege s posla izazivali u meni osjećaj da ništa ne vrijedim. Sjećam se da sam ponekad gledao na sat, brojao četiri sata unatrag — to je bila vremenska razlika — i razmišljao što bismo James i ja sada radili. Osjećao sam se usamljeno.”

Kad ne ide sve onako kako želimo, često smo skloni žaliti za prošlošću. Međutim, Biblija kaže: “Ne kaži: ‘Što je to, te su prijašnji dani bolji od ovih?’” (Propovjednik 7:10, NW). Čemu ovaj savjet?

Kao prvo, okolnosti se mogu okrenuti nabolje. Zato istraživači često govore o “privremenoj usamljenosti”.  Steven je prevladao svoju usamljenost. Kako? On priča: “Razgovarao sam o svojim osjećajima s nekim tko je imao za mene razumijevanja. To mi je pomoglo. Ne može se živjeti u prošlosti. Prisilio sam se da upoznam druge ljude, da pokažem zanimanje za njih. Uspjelo je; pronašao sam nove prijatelje.” A kako je sa Jamesom? ‘Nisam bio u pravu. Preseljenjem se naše prijateljstvo nije raspalo. Nedavno sam ga nazvao. Razgovarali smo i razgovarali, sat i 15 minuta.’

Ponekad, međutim, mučni osjećaj usamljenosti traje. Prevladati ga čini se nemogućim. Ronny, srednjoškolac, priča: “Osam godina već idem u ovu školu, ali za sve to vrijeme nisam uspio steći ni jednog jedinog prijatelja! (...) Nitko ne zna što ja osjećam i nikoga nije briga. Ponekad mi se učini da to više ne mogu podnositi!”

Poput mnogih tinejdžera, i Ronny proživljava takozvanu kroničnu usamljenost. Ozbiljnija je od prolazne usamljenosti. Stručnjaci čak smatraju da se te dvije vrste usamljenosti toliko “razlikuju kao obična prehlada i upala pluća”. No, baš kao što se može izliječiti upala pluća, može se pobijediti i kronična usamljenost. Prvi korak je da pokušaš shvatiti uzrok usamljenosti (Priče Salamunove 1:5). Ono što kaže 16-godišnja Rhonda,  točno pogađa najčešći uzrok kronične usamljenosti: “Mislim da je razlog zašto se osjećam tako usamljenom taj da ne možeš imati prijatelje ako imaš loše mišljenje o sebi. A ja vjerojatno ne volim sebe baš previše” (Lonely in America).

Rhondina usamljenost ima unutarnje uzroke. Njeno manjkavo samopoštovanje stvara zapreku koja je sprečava da prema drugima bude otvorena i da sklapa prijateljstva. Jedan stručnjak objašnjava: “Među kronično usamljenima uobičajeni su izrazi kao ‘Nisam privlačan’, ‘Nisam zanimljiv’, ‘Ništa ne vrijedim’.” Ključ za prevladavanje usamljenosti leži u stjecanju samopoštovanja. (Vidi 12. poglavlje) Ako oblačiš u Bibliji spomenutu “novu osobnost”, koja se odlikuje dobrohotnošću, poniznošću i blagošću, tvoje će samopoštovanje sigurno rasti! (Kološanima 3:9-12, NW).

Nadalje, dok budeš učio voljeti samoga sebe, drugi će biti privučeni tvojim dopadljivim osobinama. Ali, isto kao što punu ljepotu boja nekog cvijeta vidiš tek kad se posve rastvori, tako i drugi mogu u potpunosti cijeniti tvoje osobine samo ako im se otvoriš.

‘Za usamljene je’, prema jednoj publikaciji Američkog nacionalnog instituta za mentalno zdravlje, ‘najbolje ići među ljude’. Ova je preporuka suglasna s biblijskim savjetom da se ‘raširimo’ i pokazujemo ‘suosjećanje’ ili sposobnost uživljavanja (2. Korinćanima 6:11-13; 1. Petrova 3:8, St). To djeluje. Pokazivanje zanimanja za druge odvraća tvoju pažnju od usamljenosti, a osim toga potiče druge da se zanimaju za tebe.

 Devetnaestgodišnja Natalie je zato odlučila da ne čeka prekriženih ruku da je netko pozdravi. ‘I ja moram biti ljubazna’, kaže ona. ‘Inače će ljudi misliti da sam umišljena.’ Započni s osmjehom. Možda će ti druga osoba uzvratiti smiješenjem.

Sljedeći korak je započinjanje razgovora. Lillian, stara 15 godina, priznaje: “Prići osobama koje nisam pobliže poznavala, bilo je za mene zaista strašno. Bojala sam se da me neće prihvatiti.” Kako Lilliana započinje razgovor? Ona kaže: “Postavljam jednostavna pitanja, kao naprimjer: ‘Odakle si?’ ‘Znaš li tog i tog?’ Možda oboje poznajemo istu osobu i već se razvija razgovor.” Ljubazna djela i velikodušnost pomoći će i tebi da gradiš dragocjena prijateljstva (Priče Salamunove 11:25).

Misli i na to da možeš imati prijatelja koji te nikada neće razočarati. Isus Krist je rekao svojim učenicima: “Nisam sam, jer je Otac sa mnom” (Ivan 16:32, NW). Jehova može postati i tvoj najbliži prijatelj. Upoznaj njegovu osobnost čitanjem Biblije i promatranjem njegovih djela stvaranja. Jačaj svoje prijateljstvo s njim kroz molitvu. Uskoro ćeš utvrditi da je prijateljstvo s Jehovom Bogom najbolji lijek protiv usamljenosti.

Ako se ipak s vremena na vrijeme osjećaš usamljeno, nemoj biti uznemiren. To je potpuno normalno. Ali, što ako si pretjerano stidljiv, pa ne možeš steći prijatelje i biti s drugima?