“JEDNOSTAVNO se u vlastitoj koži ne osjećam dobro”, žalila se Louise. Događa li se povremeno i tebi da ne možeš podnijeti sam sebe?

Doista, svatko treba određenu mjeru samopoštovanja. Jednom je netko rekao da ono “ljudskom postojanju pridaje dostojanstvo”. Osim toga, u Bibliji piše: “Ljubi bližnjega svoga kao samog sebe” (Matej 19:19). Ako o samom sebi nemaš dobro mišljenje, vjerojatno nećeš ni o drugima misliti dobro.

Otkuda bi moglo potjecati takvo loše mišljenje o samom sebi? Kao prvo, mogao bi biti frustriran zbog svojih granica. Ti odrastaš i česta su razdoblja nespretnosti, kad je ispuštanje ili obaranje predmeta svakodnevna neugodnost. Osim toga, ti jednostavno ne posjeduješ toliko iskustva kao odrasli da bi mogao izaći na kraj sa razočarenjima. Budući da tvoja “moć zapažanja” nije još dovoljno ‘upotrebom uvježbana’, možda ne donosiš uvijek najmudrije odluke (Hebrejima 5:14, New World Translation). Možda ponekad imaš osjećaj da sve radiš pogrešno!

Daljnji uzrok manjkavog samopoštovanja je taj da ne možeš udovoljiti očekivanjima svojih roditelja. “Kad u školi dobijem minus pet”, kaže jedan mladić, “moji  roditelji žele znati zašto nije bila petica i prikazuju me kao nekog tko je zatajio.” Naravno, roditelji instinktivno potiču svoju djecu da daju sve od sebe. Ako ne ispunjavaš razumna očekivanja, možeš biti siguran da će ti to roditelji dati do znanja. Biblija savjetuje: “Slušaj, sine [ili kćeri], nastavu oca svojega i ne ostavljaj nauke matere svoje” (Priče Salamunove 1:8, 9). Umjesto da se osjećaš obeshrabrenim, prihvati kritiku i izvuci pouku iz nje.

Ali, što ako tvoji roditelji prave nepravedne usporedbe? (“Zašto ne možeš biti kao tvoj stariji brat Paul? On je uvijek bio odličan učenik.”) Takve usporedbe — koliko god u tom trenutku mogle izgledati uvredljive — često ukazuju na važnu točku. Tvoji roditelji žele od tebe samo najbolje. Ako smatraš da su previše strogi, zašto ne bi s njima u miru o tome porazgovarao?

Kako možeš povećati manjkavo samopoštovanje? Kao prvo, pošteno sagledaj svoje pozitivne i negativne strane. Utvrdit ćeš da mnoge tvoje “loše strane” nisu toliko strašne. Kako je sa ozbiljnim slabostima kao što je naprasitost ili sebičnost? Savjesno radi na tim slabostima i tvoje će samopoštovanje sigurno porasti.

Osim toga, nemoj zatvarati oči pred činjenicom da već imaš pozitivnih strana! Možda misliš da znati kuhati ili zamijeniti gumu nije ništa. Ali, netko tko je gladan ili  kome pukne guma vrlo će te cijeniti zbog takvih vještina! Misli i na svoje dobre strane. Jesi li žedan znanja, strpljiv, suosjećajan, velikodušan ili dobar? Takve osobine daleko zasjenjuju manje slabosti.

Uvažavanje sljedećih savjeta također može biti od pomoći:

Postavljaj si realne ciljeve: Ako uvijek posežeš za zvijezdama, možeš doživjeti gorko razočarenje. Postavljaj si dostižne ciljeve. Kako bi bilo da naučiš neku vještinu, kao što je naprimjer strojopis? Nauči svirati neki instrument ili neki strani jezik. Čitaj više i poboljšaj svoje čitanje. Samopoštovanje je koristan dio postignutog rezultata.

Dobro obavi posao: Ako nemarno obavljaš svoje poslove, bit ćeš nezadovoljan sa sobom. Bog se radovao svom stvaralačkom djelovanju, označivši ‘dobrim’ ono što je napravio u razdobljima stvaranja (1. Mojsijeva 1:3-31). I ti možeš u svakom poslu — bilo kod kuće ili u školi — nalaziti zadovoljstvo, ako ga obavljaš dobro i savjesno. (Vidi Priče Salamunove 22:29.)

Učini nešto za druge: Samopoštovanje se ne postiže ako sjedneš i pustiš da ti drugi ispunjavaju svaku želju. Isus je savjetovao: “Tko bi želio biti najveći među vama, neka (...) [drugima] bude rob”, ili sluga (Marko 10:43-45, Stvarnost).

Primjerice, 17-godišnja Kim je za vrijeme ljetnih praznika provodila po 60 sati svakog mjeseca pomažući drugima da upoznaju biblijsku istinu. Ona kaže: “To me približilo Jehovi. Također mi je pomoglo da razvijem pravu ljubav prema ljudima.” Bilo bi nevjerojatno da ovoj sretnoj djevojci nedostaje samopoštovanja!

Pažljivo biraj svoje prijatelje: “Imam malo samopouzdanja”, kaže 17-godišnja Barbara. “Kad sam s ljudima koji imaju u mene povjerenja, dobro obavim posao. Ali,  ako sam s ljudima koji se ponašaju kao da sam suvišna, tada zakažem.”

Ljudi koji su umišljeni ili vrijeđaju druge mogu zaista u drugima izazvati osjećaj manje vrijednosti. Zato za prijatelje biraj osobe koje su istinski zainteresirane za tvoje dobro i koje te izgrađuju (Priče Salamunove 13:20).

Učini Boga svojim najprisnijim prijateljem: “Jahve, hridino moja, utvrdo moja”, izjavio je psalmist David (Psalam 18:3, St). Nije se oslanjao na svoje vlastite sposobnosti, nego na svoje blisko prijateljstvo s Jehovom. Zato nije izgubio prisebnost kad ga je kasnije zadesila nesreća, iako je bio oštro kritiziran (2. Samuelova 16:7, 10). I ti se možeš ‘približiti Bogu’ i zatim se ‘hvaliti’ — ne zbog svojih vlastitih zasluga, nego u Jehovi! (Jakov 2:21-23; 4:8; 1. Korinćanima 1:31, NW).

Jedan pisac je rekao: “Mladi čovjek koji nema jaku ličnost, a nedostaje mu samopoštovanja, ponekad pokušava podići lažno pročelje ili fasadu s kojom se može suočiti sa svijetom.” Uloge koje neki preuzimaju dobro su poznate: “Opasan tip”, plejboj, neobično odjeveni panker. Ali, iza fasade, takvi mladi se još uvijek bore sa svojim osjećajima manje vrijednosti (Priče Salamunove 14:13).

 Promatraj, naprimjer one koji se upuštaju u promiskuitet da bi “rastjerali osjećaje depresije, povećali samopoštovanje [osjećajući se poželjni], izgradili blizak odnos i — u slučaju trudnoće — zadobili ljubav i bezuvjetno prihvaćanje od strane drugog ljudskog bića, djeteta” (Coping With Teenage Depression). Jedna razočarana mlada žena je pisala: “Tražila sam utjehu u intimnim odnosima, umjesto da sam pokušala razviti blizak odnos sa svojim Stvoriteljem. Nisam postigla ništa drugo osim usamljenosti, praznine i još jačih depresija.” Zato se čuvaj takvih slijepih ulica.

Zanimljivo je da nas Biblija često upozorava da ne mislimo previsoko o sebi! Zašto? Očito zato što u nastojanju da postignemo samopoštovanje često odemo predaleko. Mnogi postaju egoistični i hvastaju se svojim sposobnostima. Drugi uzdižu sebe, tako što ponižavaju druge.

U prvom stoljeću žestoko rivalstvo između Židova i pogana (ne-Židova) zahvatilo je kršćansku skupštinu u Rimu. Zato je apostol Pavao podsjetio pogane da su samo Božjom ‘dobrotom’ bili ‘pricijepljeni’ na položaj Božje  milosti (Rimljanima 11:17-36). I samoopravdani Židovi morali su priznati da su bili nesavršeni. “Jer svi su sagriješili i ne dosežu Božju slavu” (Rimljanima 3:23, NW).

No, Pavao ih nije lišio samopoštovanja, nego je napisao: “Jer kroz nezasluženu dobrohotnost koja mi je dana kažem svakome (...) da ne misli o sebi više nego što je potrebno misliti” (Rimljanima 12:3, NW). Dakle, određena mjera samopoštovanja je ‘potrebna’, ali ne bi trebalo otići u krajnosti.

Točno je što piše dr. Allan Fromme: “Onaj tko ima primjeren osjećaj samovrijednosti nije tužan, ali ne mora biti ni izvan sebe od sreće. (...) Nije pesimističan, ali ni beskrajno optimističan. Nije ni ludo odvažan, niti oslobođen određenih strahovanja. (...) Takav shvaća da nije najuspješniji čovjek svih vremena, ali ni onaj koji neprestano zakazuje.”

Zato budi skroman. “Bog se protivi oholima, a poniznima ukazuje nezasluženu dobrohotnost” (Jakov 4:6, NW). Budi svjestan svojih vrijednosti, ali nemoj ni ignorirati svoje greške. Radije na njima radi. Unatoč tome, s vremena na vrijeme ćeš sumnjati u sebe. Međutim, ti nemaš razloga sumnjati u svoju vlastitu vrijednost ili u to da se Bog za tebe brine. Jer, “ako tko Boga ljubi, njega Bog priznaje svojim” (1. Korinćanima 8:3, St).