Idi na sadržaj

Idi na kazalo

POGLAVLJE 13

Zašto sam tako deprimiran?

Zašto sam tako deprimiran?

Melanie je uvijek odgovarala majčinoj predodžbi idealnog djeteta — dok nije navršila sedamnaest godina. Tada više nije dolazila na školske priredbe, nije prihvaćala pozive na zabave, čak je izgledalo da nije marila kad je dobila nekoliko slabih ocjena. Kad su njeni roditelji oprezno upitali što joj je, istrčala je iz sobe s riječima: “Pustite me na miru! Nije mi ništa.”

Četrnaestgodišnji Mark bio je impulzivan, neprijateljski raspoložen i razdražljiv. U školi je bio nemiran i destruktivan. Kad je bio frustriran ili ljut, motorom bi jurio uokolo ili bi skateboardom jurcao niz strme padine.

I MELANIE i Mark patili su od iste bolesti — depresije. Dr. Donald McKnew s američkog Instituta za duševno zdravlje objasnio je da je možda 10 do 15 posto školske djece podložno promjenama u raspoloženju i da manji postotak pati od teških depresija.

Ponekad taj problem ima biološke uzroke. Neka infektivna i endokrina oboljenja, hormonalne promjene povezane s menstrualnim ciklusom, hipoglikemija, određeni lijekovi, izloženost otrovnim metalima i kemikalijama, alergijske reakcije, neuravnotežena ishrana, anemija — sve to može izazvati depresije.

Pritisci kao uzroci depresija

Često su tinejdžerske godine same po sebi uzrok emocionalnog stresa. Zbog svog neiskustva u suočavanju sa usponima i padovima u životu, mladi čovjek bi mogao imati osjećaj da se nitko za njega ne brine i tako zbog relativno nevažnih stvari postati jako deprimiran.

Teške depresije igraju najvažniju ulogu kod samoubojstava mladih

Daljnji uzrok potištenosti može biti neudovoljavanje očekivanjima roditelja, nastavnika ili prijatelja. Donald je, naprimjer, smatrao da u školi mora blistati da bi udovoljio svojim veoma obrazovanim roditeljima. Kako u tome nije uspijevao, bio je deprimiran i pomišljao je na samoubojstvo. “Nikad ništa ne uradim dobro. Uvijek sam sve razočarao”, žalio se Donald.

Da osjećaj neuspjeha može izazvati depresije vidljivo je iz slučaja Epafrodita. Ovom vjernom kršćaninu prvoga stoljeća bila je povjerena posebna misija, da pomaže zatočenom apostolu Pavlu. Međutim, kad je kod njega došao, razbolio se — Pavao se morao o njemu brinuti, umjesto da bude obrnuto! Možeš si predstaviti zašto je Epafrodit mogao imati osjećaj da je zakazao i zašto je “bio žalostan”. Očigledno je ispustio iz vida sve dobro što je učinio prije svoje bolesti (Filipljanima 2:25-30, Stvarnost).

Osjećaj gubitka

Francine Klagsbrun pisala je u svojoj knjizi Too Young to Die—Youth and Suicide: “Uzrok mnogih emocionalno uvjetovanih depresija je gubitak nekoga ili nečega što smo duboko zavoljeli.” Dakle, korijen neke depresije može biti gubitak oca ili majke (smrću ili razvodom), gubitak namještenja ili posla, ili čak gubitak tjelesnog zdravlja.

Međutim, najrazorniji gubitak za mladog čovjeka je gubitak naklonosti, tj. osjećaj da je nepoželjan i zanemaren. “Kad nas je napustila moja majka, osjećala sam se izdana i napuštena”, priznala je mlada žena imenom Marija. “Moj svijet mi je odjednom izgledao tako zbrkano.”

Zamisli zbunjenost i bol nekih mladih kad se suoče s obiteljskim problemima kao što je rastava, alkoholizam, rodoskvrnuće, zlostavljanje majke, zloupotreba djece ili jednostavno ravnodušnost jednog roditelja koji je zaokupljen samo svojim problemima. Kako je samo istinita biblijska poslovica: “Jesi li se pokazao obeshrabrenim u danu nevolje? Tvoja će snaga [uključujući sposobnost oduprijeti se depresiji] biti oskudna”! (Poslovice 24:10, New World Translation). Mladi čovjek mogao bi čak sebe bez razloga okrivljavati za obiteljske probleme.

Prepoznati simptome

Postoje različiti stupnjevi depresije. Mlada osoba mogla bi zbog uznemiravajućih razloga biti prolazno obeshrabrena. Ali, obično takva potištenost nestaje nakon razmjerno kratkog vremena.

Međutim, ako depresivno raspoloženje potraje, a dotični ima općenito negativno raspoloženje popraćeno osjećajem bezvrijednosti, straha i gnjeva, može to preći u nešto što liječnici zovu laganom kroničnom depresijom. Kao što pokazuju prije spomenuti izvještaji o Marku i Melanie, simptomi mogu biti znatno različiti. Neki pate od strahova, drugi su možda stalno umorni, nemaju apetita, pate od nesanice, gube na težini ili doživljavaju jednu nezgodu za drugom.

Neki mladi pokušavaju prikriti depresiju tako da se upuštaju u zadovoljstva: u jednu zabavu za drugom, u razuzdan spolni život, vandalizam, posezanje za čašom, itd. “Zapravo ne znam zašto moram stalno izlaziti”, priznao je jedan 14-godišnji dječak. “Samo znam da primjećujem kako se nelagodno osjećam kad sam sam.” Upravo je onako kako opisuje Biblija: “I u smijehu srce osjeća bol” (Izreke 14:13, St).

Kad to nije samo sjeta

Kad se ne poduzima ništa protiv lagane kronične depresije, to može preći u ozbiljniji poremećaj — u tešku depresiju. (Vidi stranicu 107.) “Stalno sam imala osjećaj da sam u nutrini ‘mrtva’”, objasnila je Marie, koja je bila žrtva teških depresija. “Jednostavno više nisam imala nikakvih osjećaja. Stalno sam živjela u strahu.” Kod teških depresija sumorno raspoloženje ne popušta i može potrajati mjesecima. Zato ovaj oblik depresije igra najvažniju ulogu kod samoubojstava mladih — što se danas u mnogim zemljama smatra “skrivenom epidemijom”.

Najpostojaniji osjećaj povezan s teškim depresijama — i onaj koji najčešće dovodi do smrti — jest osjećaj duboke beznadnosti. Profesor John E. Mack napisao je izvještaj o 14-godišnjoj Vivienne, koja je patila od teških depresija. Izvana je izgledala kao savršena mlada dama s brižnim roditeljima. Ali, objesila se u stanju krajnjeg očaja! Profesor Mack piše: “Viviennina nesposobnost da predvidi da li će se iz svoje depresije opet izvući, da li postoji nada da će od svog bola biti konačno oslobođena, igrala je važnu ulogu pri njenoj odluci da podigne ruku na sebe.”

Osobe koje pate od teških depresija vjeruju da nikada neće biti bolje, da ne postoji sutra. Takva beznadnost, prema mišljenju stručnjaka, tjera mnoge u samoubojstvo.

Samoubojstvo, međutim, nije rješenje. Marie, čiji je život postao prava mora, priznala je: “Pomišljala sam i na samoubojstvo. Ali, rekla sam samoj sebi, dok se ne ubijem, još postoji nada.” Sigurno se ne rješavaju nikakvi problemi tako da se svemu učini kraj. Nažalost mnogi mladi ljudi u svom očaju ne vide nikakvu alternativu ili mogućnost dobrog ishoda. Marie je pokušala pobjeći od svojih problema tako što si je ubrizgavala heroin. Rekla je: “Bila sam puna samopouzdanja — dok droga ne bi popustila.”

Izlaziti na kraj s lakšim depresijama

Protiv depresija mogu se poduzeti razumni koraci. “Neki ljudi postaju deprimirani kad su gladni”, zapazio je dr. Nathan S. Kline, njujorški specijalist na području depresija. “Netko možda nije doručkovao, a iz bilo kojeg razloga izostavio je i ručak. Tada se tijekom popodneva čudi zašto se ne osjeća dobro.”

Također je važno što jedeš. Debbie, mlada žena koja je često bila potištena, priznala je: “Nisam bila svjesna da se manje vrijedna hrana tako štetno odražava na moje raspoloženje. Jela sam puno takve hrane. Ustanovila sam da se osjećam bolje sada kad jedem manje slatkiša.” Određene tjelesne vježbe mogu ti poboljšati raspoloženje. U nekim slučajevima bilo bi dobro podvrći se temeljitom pregledu, budući da depresije mogu biti simptom neke fizičke bolesti.

Dobiti bitku protiv krivog razmišljanja

Depresije se često izazivaju ili pogoršavaju negativnim mislima o samom sebi. “Kad te sa svih strana kritiziraju”, žalila se 18-godišnja Evelyn, “na kraju pomisliš da ništa ne vrijediš.”

Ali, razmisli: Jesu li drugi mjerodavni da prosuđuju koliko vrijediš kao čovjek? Kršćanski apostol Pavao također je bio kritiziran. Neki su govorili da je slabić i loš govornik. Da li se Pavao zato osjećao bezvrijednim? Nipošto! Pavao je znao da je važno odgovarati Božjim mjerilima. Mogao se hvaliti onim što je postigao uz Božju pomoć — bez obzira što su drugi govorili. Ako i ti zadržiš na umu da imaš dobar odnos s Bogom, tvoje će potištenosti u većini slučajeva nestati (2. Korinćanima 10:7, 10, 17, 18).

Što ako si deprimiran zbog neke slabosti ili grijeha koji si počinio? Bog je zajamčio Izraelcima: “Budu l‘ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega” (Izaija 1:18, St). Nemoj nikad potcijeniti suosjećanje i strpljenje našeg nebeskog Oca (Psalam 103:8-14). No, da li se također snažno naprežeš da nadvladaš svoj problem? Ti moraš učiniti svoj dio ako želiš umanjiti svoje osjećaje krivice. Kao što kaže poslovica: “Onome tko ih [prijestupe] priznaje i ostavlja, bit će ukazano milosrđe” (Poslovice 28:13, NW).

Druga mogućnost u borbi protiv depresija sastoji se u postavljanju realnih ciljeva. Ne moraš biti najbolji u razredu da bi bio uspješan (Propovjednik 7:16-18). Pomiri se sa činjenicom da su razočarenja dio života. Umjesto da u takvim situacijama razmišljaš: ‘Nikoga ne brine što se sa mnom događa, niti će ikada itko brinuti’, radije reci sebi: ‘Već ću to prebroditi!’ Također nema ništa lošeg u tome ako se dobro isplačeš.

Poduzetni duh

“Očajanje ne prolazi samo od sebe”, savjetuje Daphne, koja je uspješno nadvladala mnoga obeshrabrenja. “Trebaš misli usmjeriti u suprotnom pravcu ili nešto poduzeti. Trebaš nešto učiniti.” Uzmi za primjer Lindu koja se hrabro trudila rastjerati svoje sumorno raspoloženje. Rekla je: “Upravo me uhvatila volja za šivanjem. Tako mogu upotpuniti svoju garderobu i postupno zaboravljam što me tišti. To zaista pomaže.” Ako radiš nešto u što se dobro razumiješ, promičeš svoje samopoštovanje — nešto čega u fazi depresije obično malo preostane.

Također je korisno baviti se nečim što te raduje. Pokušaj kupiti nešto što će te obradovati, bavi se sportom, skuhaj svoje omiljeno jelo, prošvrljaj knjižarom, jedi izvan kuće, čitaj nešto ili rješavaj križaljke, kakve primjerice izlaze u časopisu Probudite se!

Debbie je prevladala svoje depresivno raspoloženje tako što je planirala izlete ili si je postavljala male ciljeve. Međutim, najbolji lijek za nju bilo je pomaganje drugima. “Srela sam jednu mladu ženu koja je bila jako deprimirana. Počela sam s njom proučavati Bibliju”, pričala je Debbie. “Naši tjedni razgovori pružili su mi priliku da joj kažem kako može prevladati svoju depresiju. Biblija joj je dala stvarnu nadu. To je pomoglo i meni.” Dogodilo se upravo ono što je Isus rekao: “Više je sreće u davanju nego u primanju” (Djela apostolska 20:35, NW).

Povjeri se

“Briga u srcu čovječjem obara; a dobra riječ razveseljava” (Priče Salamunove 12:25). Ako osoba puna razumijevanja ima za tebe ‘dobru riječ’, može sve izgledati sasvim drugačije. Nitko ne može vidjeti što je u tvom srcu. Zato ga izlij nekome u koga imaš povjerenja i tko ti može pomoći. “U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji”, kaže se u Pričama Salamunovim 17:17. “Ako se ne povjeriš, to je kao da sasvim sam nosiš težak teret”, rekao je 22-godišnji Evan. “Ali, sve postaje lakše čim se povjeriš nekome tko ti je u stanju pomoći.”

‘To sam već pokušao’, mogao bi reći, ‘ali samo mi očitaju lekciju da trebam pozitivnije razmišljati.’ Gdje onda možeš naći nekoga tko nije samo slušalac pun razumijevanja nego i objektivni savjetnik? (Priče Salamunove 27:5, 6).

Pronaći pomoć

Najprije ‘daj’ roditeljima ‘svoje srce’ (Priče Salamunove 23:26). Oni te poznaju bolje nego bilo tko drugi i oni ti često mogu pomoći ako im dozvoliš. Ako dođu do zaključka da je to ozbiljniji problem, mogli bi se čak pobrinuti da dobiješ liječničku pomoć. *

Članovi kršćanske skupštine također mogu pružiti pomoć. “Godinama sam se tako ponašala da nitko nije ni slutio koliko sam bila deprimirana”, otkrila je Marie. “Ali, onda sam se povjerila jednoj starijoj ženi u skupštini. Razumjela me je, jer je i ona prošla takva iskustva. Postalo mi je jasno da su i drugi ljudi proživljavali slične faze i da su ih uspješno prebrodili.”

Marieine depresije nisu nestale odjednom. No, produbljujući svoj odnos s Bogom, postupno joj je uspijevalo da svlada svoje osjećaje. I ti možeš među pravim Jehovinim obožavateljima pronaći prijatelje i “članove obitelji” koji su iskreno zainteresirani za tvoje dobro (Marko 10:29, 30; Ivan 13:34, 35).

Snaga koja je iznad obične

Međutim, najveća pomoć u borbi protiv depresivnog raspoloženja je ono što apostol Pavao označava ‘snagom koja je iznad obične’, koja dolazi od Boga (2. Korinćanima 4:7, NW). Ako se oslanjaš na Boga, on ti može pomoći da prevladaš depresije (Psalam 55:22). Kroz svoj sveti duh on daje snagu koja je iznad obične.

Prijateljstvo s Bogom umiruje. “Kad sam utučena”, rekla je mlada žena po imenu Georgia, “puno se molim. Ja znam da će Jehova stvoriti izlaz, bez obzira na to koliko velik bio moj problem.” Daphne dijeli njeno mišljenje i dodaje: “Jehovi možeš reći sve. Jednostavno mu izliješ svoje srce, zato što znaš, čak ako to ne može nijedan čovjek, da te on zaista razumije i da se brine za tebe.”

Osobno prijateljstvo s Bogom može ti pomoći da izađeš na kraj s teškim depresijama

Zato se moli Bogu ako si deprimiran, i obrati se nekome tko je iskusan i pun razumijevanja, kome možeš otkriti svoje osjećaje. U kršćanskoj skupštini pronaći ćeš ‘starije muževe’ koji su dobri savjetnici (Jakov 5:14, 15, NW). Oni su ti spremni pomoći da sačuvaš svoje prijateljstvo s Bogom; jer Bog nas zaista razumije i poziva nas da sve svoje brige bacimo na njega, ‘jer se on brine za nas’ (1. Petrova 5:6, 7, NW). Da, Biblija obećava: “Mir Božji koji nadilazi svaku misao, čuvat će vaša srca i vaše misaone snage kroz Isusa Krista” (Filipljanima 4:7, NW).

^ odl. 40 Većina stručnjaka savjetuje da se žrtve teških depresija podvrgnu medicinskom tretmanu, budući da postoji opasnost samoubojstva. Mogu biti potrebni i lijekovi koje mogu propisati samo liječnici.

[Slika na stranici 108]

Ako mladi čovjek ne udovoljava očekivanjima roditelja, može to kod njega izazvati depresije

[Slika na stranici 109]

Razgovarati s drugima i izliti im svoje srce jedan je od najboljih načina da izađeš na kraj s problemom

[Slika na stranici 110]

Učiniti nešto za druge još je jedna mogućnost za prevladavanje potištenosti