1. Božji Sin je ljubio nas,

Jer napusti nebeski stan.

Da bi s ljudima tad živjet mogao on

I objavit im istine glas.

On je ljude tješio sve,

Hrome, slijepe liječio je.

Svoju službu on potvrdi svetu,

Reče ljubavi pun: “Da hoću.”

2. Pomoć još nam pokloni Bog,

Mudrog roba poslavši svog.

S kojim služimo mi, snagom svom sretni svi,

Da bi spasili ponizne sve.

Stvarno reći oni će svi

Da ih uvijek ljubimo mi.

Ako pomoći treba sirotu,

Da l’ ćeš spremno tad reć: “Da hoću”?

3. Ljubav Božja potiče nas

Poučavat strpljivo sad

Sve što trpe u zlu, sve što očajni su,

Željne istine tražimo mi.

Koje sreće kad shvate svi

Sve što Božja Riječ jamči im,

I u Božju kad stupit će službu.

Sve, jer rekli smo mi: “Da hoću.”