1. O Oče naš na nebu,

U vječnost svu si jednak ti.

Nek’ tvoje sveto ime

Bi s pjesmom hvale pravdali.

Svoj stari narod vjerno

Tad vodio si ti

I hranio si manom

K’o brižni Pastir njih.

Iz tvrde stijene vodom

Ti gasio si njima žeđ

I doveo u Kanaan

Tad ovce svoje sretne sve.

2. A mana tad je Sina

Tvog ljubljenog predstavljala.

Sjaj neba on napusti,

Da spasi palog čovjeka.

On hljeb je taj sa neba,

Što tijelo dade sam,

K’o žrtvu za sve ljude

I spas pribavi nam.

Mi s vjerom nek’ bi jeli

Od kruha što nam dade Bog,

Da živjeli bi čisto,

Uz dnevni obrok kruha tog.

3. Svim ljudima nek’ stigne,

Od Kruha nebeskoga vijest.

Njom treba svuda hranit

Sve gladne “ovce” Kristove.

Pomozi svim’ što čeznu

Za Božjom pravdom sad,

Da Bog ih blagoslovi

Da primili bi spas.

Mi sretni kada prođe

Rat veliki Harmagedon,

Svi hvalit ćemo Boga,

Uživat sve što dat će On.