1. U tom hladnom grobu

mrtav Lazar spi.

Sestre za njim plaču,

nema pomoći.

’Da je barem Isus

prije stigao,

Ne bi brata dobrog,

Hades uzeo.’

Al’ kraj groba Isus,

zatim, nađe se.

“Lazare iziđi!”,

viknu mrtvome.

On ga ču, u smrtnoj

zavit odjeći.

Kako li su sretni

bili njegovi!

2. S nadom svi u Krista,

čekali su spas.

Žalost, jer je umro,

obuze ih tad.

Tužno su ga vjerni

stavili u grob.

Njihov duh i srca,

zavi teška bol.

Ali grob pred Bogom,

gubi svaku moć;

Uskrsne svog Sina,

trećeg dana Bog.

Učenici sretni,

vidješe ga tad.

Ključ od smrti, groba,

Isus ima sad.

3. Adam svojim grijehom,

kriv za smrt je svih.

Povratak iz mrtvih

omogući Krist.

Mrtvi svi iz groba,

čut će njegov glas,

Vratit se u život,

radovat se tad.

Sud će primit ispred

Božjeg prijestolja

Za sva djela svoja,

pravdom Kraljevstva.

Knjiga će života,

čuvat ime svih

Što na novoj Zemlji

će prebivati.