1. Sav stvoren svijet je u jadu patnje.

Sad žanju svi posijano.

Bog je odbačen, čovjek potlačen

I stenje jer ga tišti zlo.

2. Sa pouzdanjem u Boga Višnjeg,

Nek’ ljudi spas očekuju.

Jer on pomaže i pomoć šalje

Za sve što cvile, uzdišu.

3. Oslobođenje i obnovljenje

Tad postić sav će ljudski rod.

Sin je pomazan i imenovan

Kroz njeg’ nam daje milost Bog.

4. Sad svi su krotki u društvu sretni

Sa Božjim novim “narodom”.

Za njih je stvarnost, Kraljevstva radost;

Dok čekaju, govore to.