1. O, sretan li je čovjek što

Usvaja Božju Riječ,

Jer Sveznajući može

Bog, kraj na početku reć.

Kroz vjerne starog doba nam

On nadu, radost dâ,

U proročanskim dramama

Što važne su za sad.

2. Sad Abrahama zamisli:

Sa sinom Izakom

S njim penje se na Moriju,

U kušnji vjere on.

Jehova od njeg’ zatraži

Da sina voljena

On žrtvuje, da Božja bi

Se volja vršila.

3. Tu kušnju svlada Abraham

I kroz poslušnost tad

Bi predslika za otkup što

Kroz Sina Bog nam dâ.

Taj dar, da život primimo,

Koristimo l’ i mi?

Da, kad smo kao Abraham

U vjeri poslušni.