Diljem svijeta mnogi vjeruju da “duh” nadživljava smrt osobe. Da li nešto što je unutar osobe zaista napušta tijelo prilikom smrti i nastavlja živjeti? Što je duh koji posjeduju žive osobe? Što se s njim događa kad umremo? Božja nadahnuta Riječ, Biblija, daje točne i uvjerljive odgovore na ta pitanja.

Riječi koje se u Bibliji prevode s “duh” u biti znače “dah”. No one uključuju mnogo više od samog disanja. Naprimjer, biblijski pisac Jakov kaže: “Tijelo bez duha [je] mrtvo” (Jakov 2:26). Dakle, duh je ono što tijelu daje život.

Ta životna sila ne može jednostavno biti dah, odnosno zrak koji prolazi kroz pluća. Zašto ne? Zato što kad disanje prestane, život ostaje u tjelesnim stanicama još jedno kratko vrijeme — “nekoliko minuta”, kako kaže The World Book Encyclopedia. Zbog toga se nekoga može oživjeti umjetnim disanjem, a i organe jedne osobe presaditi nekoj drugoj. No kad životna sila nestane iz tjelesnih stanica, sva nastojanja da se nekome vrati život uzaludna su. Nema tog umjetnog disanja koje bi ijednoj stanici vratilo život. Dakle, duh je nevidljiva životna  sila — iskra života — koja stanice održava na životu. Disanje podržava tu životnu silu (Job 34:14, 15).

Imaju li samo ljudi taj duh? Biblija nam pomaže da dođemo do točnog zaključka u vezi s tim. Mudri kralj Salamun napisao je: “Tko zna da duh sinova ljudskih ide gore, a duh stoke da ide dolje pod zemlju?” (Propovjednik 3:21). Dakle, za životinje se također kaže da imaju duh. Kako to?

Duh, ili životnu silu, možemo usporediti s električnom strujom koja prolazi kroz neki stroj ili uređaj. Struja, koja je nevidljiva, ima različite učinke, ovisno o tome koji uređaj napaja. Naprimjer, djelovanjem struje peć daje toplinu, kompjuter obrađuje i izračunava podatke, a na televiziji vidimo sliku i slušamo zvuk. No struja nikad ne poprima karakteristike uređaja koji napaja. Ona jednostavno ostaje pokretačka sila. Slično tome, životna sila ne poprima osobine stvorenja kojima daje život. Ona nema osobnost niti sposobnost razmišljanja. I ljudi i životinje “imaju isti duh” (Propovjednik 3:19). Stoga, kad osoba umre, njen duh ne nastavlja živjeti u nekom drugom području kao duhovno stvorenje.

U kakvom su onda stanju mrtvi? I što se događa s duhom kad neka osoba umre?

Kad je prvi čovjek Adam namjerno prekršio Božju zapovijed, Jehova mu je rekao: “Sa znojem lica svojega ješćeš kruh, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer  si prah, i u prah ćeš se vratiti” (1. Mojsijeva 3:19). Gdje je Adam bio prije nego što ga je Jehova stvorio od praha? Pa nigdje! Jednostavno nije postojao. Dakle, kad je Jehova Bog rekao da će se Adam ‘vratiti u prah’, time je želio reći da će Adam umrijeti. Adam nije trebao prijeći u duhovno područje. Prilikom smrti on bi opet postao beživotan, ne bi postojao. Njegova kazna bila je smrt — odsutnost života — a ne prelazak u neko drugo područje (Rimljanima 6:23).

A što je s drugima koji su umrli? Stanje mrtvih jasno je opisano u Propovjedniku 9:5, 10, gdje čitamo: “Mrtvi ne znaju ništa. (...) Nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu.” Dakle, smrt je stanje nepostojanja. Psalmist je napisao da kad osoba umre, ‘iz nje iziđe duh, i vrati se u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njene’ (Psalam 146:4).

Očito je da su mrtvi bez svijesti, neaktivni. Oni ništa ne znaju. Ne mogu te vidjeti, čuti ni razgovarati s tobom. Ne mogu ti ni pomoći ni nauditi. Nemaš nikakvog razloga da se bojiš mrtvih. No kako to duh ‘izlazi’ iz neke osobe kad ona umre?

Biblija kaže da kad osoba umre, ‘duh se vraća k Bogu, koji ga je dao’ (Propovjednik 12:7). Znači li to da nešto duhovno doslovno putuje kroz svemir u područje u kojem prebiva Bog? Nikako! Način na koji se u Bibliji koristi izraz “vratiti se” ne zahtijeva doslovno odlaženje s jednog mjesta na neko drugo. Naprimjer, nevjernim je Izraelcima bilo rečeno: “Vratite se k meni, i ja ću se vratiti k vama, veli Jehova nad vojskama” (Malahija 3:7). ‘Vraćanje’ Izraelaca Jehovi značilo je da se odvrate od pogrešnog načina postupanja i da ponovno postupaju u  skladu s Božjim pravednim putem. A Jehovino ‘vraćanje’ Izraelu značilo je njegovo ponovno pokazivanje naklonosti svom narodu. U oba se slučaja ‘vraćanje’ odnosi na stav, a ne na doslovno odlaženje s jednog zemljopisnog mjesta na neko drugo.

Slično tome, kad se prilikom smrti duh ‘vraća’ Bogu, to ne znači nikakav doslovni prelazak sa Zemlje na nebesko područje. Imaj na umu da je duh životna sila. Kad ta sila izađe iz neke osobe, samo joj je Bog može vratiti. Dakle, duh se ‘vraća k Bogu’ u tom smislu da nada u budući život za tu osobu sada u potpunosti ovisi o Bogu.

Pogledaj, naprimjer, što Biblija kaže o Isusovoj smrti. Luka, pisac jednog Evanđelja, izvještava: “Isus je povikao jakim glasom i rekao: ‘Oče, u tvoje ruke povjeravam svoj duh!’ I kad je to rekao, izdahnuo je” (Luka 23:46). Isusov duh, kad je izašao iz njega, nije doslovno otišao na nebo. Isus je uskrsnuo iz mrtvih tek treći dan. A do njegovog uzlaska na nebo prošlo je još 40 dana (Djela apostolska 1:3, 9). No Isus je, kad je umirao, s punim pouzdanjem i vjerom u Jehovinu sposobnost da ga vrati u život povjerio svoj duh u ruke svom Ocu.

Da, jedino Bog može neku osobu vratiti u život (Psalam 104:30). Kakvu nam samo veličanstvenu nadu to daje!

Biblija kaže: “Dolazi čas u koji će svi koji su u spomen-grobovima čuti [Isusov] glas i izaći” (Ivan 5:28, 29). Da, Isus Krist je obećao da će svi koji su u Jehovinom sjećanju biti uskrsnuti, odnosno vraćeni u život. Umjesto tužnih vijesti o tome tko je umro, slušat ćemo radosne vijesti o onima koji su vraćeni u život. Doista će biti velika radost dočekivati voljene osobe iz groba!

 Želiš li više saznati o tome kako se možeš okoristiti ovom nadom koju daje Bog? Pozivamo te da pišeš na jednu od dolje navedenih adresa i naručiš brošuru Duhovi umrlih — mogu li ti pomoći ili ti naškoditi? Da li zaista postoje?

Ukoliko nije drugačije naznačeno, svi biblijski citati su iz prijevoda Daničić-Karadžić