1. Što mnogi danas misle o Bogu i da li je to istina?

MNOGI danas vjeruju da Bog nije živo zainteresiran za Zemlju, budući da ništa ne poduzima u vezi problema koji muče čovječanstvo. No, istina je upravo suprotna, što znači da je Bogu veoma mnogo stalo do nas. Istina, on možda nije učinio ono što su ljudi očekivali da će učiniti. Ali, to ne znači da nije učinio ništa. On je zapravo od početka ljudske povijesti pa sve do danas poduzimao određene korake.

2. Na koji način njihov kratki životni vijek utječe na njihovo razmišljanje o tim stvarima?

² Jedan od razloga zbog kojeg ljudi zaključuju da Bog ne čini ništa je njihov kratki životni vijek. On ih čini nestrpljivima i žele da se stvari riješe brzo još za trajanja njihova života, pa na taj način takva želja dominira njihovim načinom razmišljanja. Oni su, dakle, skloni tome da prosuđuju Boga sa stanovišta svog ljudskog iskustva, sa svim njegovim ograničenjima.

3. Na koji način dužina Jehovinog života utječe na njegovu sposobnost da svoje naume ostvaruje u najbolje moguće vrijeme?

³ S druge strane, Jehova živi zauvijek (Psalam 90:2, 4; Izaija 44:6). On sa svog stanovišta može točno vidjeti kad će u toku vremena njegovi postupci donijeti najviše dobra onima kojih se to  tiče, te na koji način će odvijanje njegovog nauma biti najdjelotvornije (Izaija 40:22; 2. Petrova 3:8, 9). Upravo tako je Bog i postupao.

4. Kakav je Jehovin naum i kakvo je znanje učinio dostupnim čovječanstvu?

⁴ Jehovin je naum da uspostavi pravednu upravu za sva stvorenja, upravu koja će ujediniti čovječanstvo u miru i pod kojom će svi uživati potpunu sigurnost (Efežanima 1:9, 10; Priče Salamunove 1:33). Međutim, Bog ne prisiljava nikoga da dođe pod njegovu upravu. Dobrodošli su samo oni koji mu služe i koji ljube njegov način vladanja. Budući da će čitav svijet živjeti pod pravednim mjerilima njegove uprave, Bog je čovječanstvu učinio dostupnim znanje o tim mjerilima i o tome kako ta uprava djeluje. U isto vrijeme je Bog omogućio čovječanstvu da pridobije životovažnu spoznaju o njemu i njegovim osobinama (Ivan 17:3).

5. Što možemo o Bogu naučiti iz njegovih djela stvaranja?

⁵ Budući da je on duh, Jehova je, naravno, nevidljiv čovjeku. Na koji način onda on može čovjeku od krvi i mesa dati da razumije te stvari? U prvom redu, mnogo se o osobinama Stvoritelja može naučiti iz onoga što je on stvorio (Rimljanima 1:20). Zadivljujući međuodnosi koji postoje među svime što živi, kao i fizikalni zakoni koji posvuda vladaju, svjedoče o njegovoj mudrosti. Strahovita snaga očituje se u oceanima, vremenskim prilikama, te u energiji zvijezda, a to sve pruža dokaze o njegovoj svemoćnosti (Job 38:8-11, 22-33; 40:2). A raznovrsna hrana čijim se  okusima oduševljavamo, ljepota cvijeća, ptica, izlazaka i zalazaka sunca, komične igre životinja — sve to govori o Stvoriteljevoj ljubavi prema čovjeku i želji da nam život bude radostan. Međutim, to nije sve kroz što se Bog razotkrio.

6. a) Na koje načine je on posebno otkrivao svoju volju? b) Na koji je još način otkrio ljudima svoja načela i svoje osobine?

⁶ U raznim je prilikama on sam govorio s neba. U nekim je slučajevima to učinio osobno, a u drugim slučajevima je govorio preko anđela, kao na primjer na brdu Sinaj na Arapskom poluotoku, gdje je dao svoj zakon milijunima Izraelaca (2. Mojsijeva 20:22; Jeremija 2:2). Zatim je tokom mnogo stoljeća komunicirao s ljudima preko svojih proroka i dao im da zapišu otkrivenja njegove volje (2. Petrova 1:21). Tako je Jehova postepeno upoznao čovjeka sa svojim pravednim mjerilima i svojom voljom. Jedan važan aspekt toga je način na koji je on svoja načela i osobine razotkrio pomoću toga kako je postupao s ljudima. To je njegovoj pisanoj riječi pridodalo blisku privlačnost ljudskog iskustva. Koliko je poučnije i ubjedljivije kad ne samo slušamo i čitamo Božja objašnjenja njegovog nauma, nego imamo u biblijskom izvještaju opisane žive primjere koji nam pomažu bolje razumjeti njegovu volju! (1. Korinćanima 10:11). A što nam taj izvještaj pokazuje?

7. a) Kako je Bog pokazao da on neće vječno podnositi nepravdu? b) Što bismo trebali učiniti kad znamo na koji način Bog gleda na takvo ponašanje?

⁷ On pruža dokaz da Bog vječno ne trpi nepravdu. Istina, on je dopustio da potomstvo Adama i Eve ide svojim putem, stvorivši na taj način neizbježno sliku o tome kako je čovjek nesposoban da sam  sobom uspješno upravlja. Ali, Bog nije ostavio čovječanstvo bez dokaza o njegovoj osudi njihovih nepravednih puteva. On je u Noino vrijeme naveo potop na Zemlju jer je ‘zemlja postala puna nasilja’ (1. Mojsijeva 6:11-13). On je uništio moralno izopačene gradove Sodomu i Gomoru (1. Mojsijeva 19:24, 25; Juda 7). Dopustio je da izraelska nacija, koja je tvrdila da mu služi, bude odvedena u izgnanstvo zbog toga što je bila zaražena lažnom religijom (Jeremija 13:19, 25). Kad vidimo kako Bog gleda na takvo ponašanje, tada imamo prilike izvršiti promjene u svom životu da bismo pokazali ljubav prema onome što je pravo. Hoćemo li to učiniti?

8. Da li ima preživjelih onda kad Bog nanosi uništenje? Opiši.

⁸ Biblijski izvještaj također pokazuje da Bog pravi razliku između pravednih i zlih. U općem potopu Bog nije uništio Nou, koji je bio “propovjednik pravednosti”, nego je sačuvao njega i sedmero članova njegove obitelji (2. Petrova 2:5, NS). A prije nego što je na Sodomu pala vatra i sumpor, omogućen je bijeg pravednom Lotu i njegovoj obitelji (1. Mojsijeva 19:15-17; 2. Petrova 2:7).

9. Što učimo iz načina na koji je Jehova postupao sa starim Izraelom?

⁹ Kad se izraelski narod, koji se zakleo da će služiti Jehovi, pokazao nevjernim, Jehova ga nije odmah odbacio. Rekao im je: “Slao sam k vama sve svoje sluge proroke, svaki dan ih budio rano i slao ih”. Ali, oni nisu slušali (Jeremija 7:25, 26, NS). Čak i kad se približilo vrijeme za razorenje Jeruzalema, Jehova je rekao: “Imam li ja bilo kakvu radost u  tome da umre bezbožnik, ... a ne u tome da se odvrati od svojih puteva i zapravo bude živ? ... Obratite se, dakle, i budite živi, o narode” (Ezekijel 18:23, 32, NS).

10. Što nas, osim o njegovom strpljenju, Biblija uči o Bogu?

¹⁰ Što, dakle, možemo zapaziti? Vidimo da Jehova pokazuje svoje veliko strpljenje s čovječanstvom na način koji duboko dira srca pravdoljubivih. Ujedno nam njegovi postupci izrazito pokazuju njegovu ljubav prema pravednosti i ukazuju na važnost toga da živimo u skladu s njegovim zahtjevima.

11. a) Što je Jehova u Edenu rekao o svom naumu? b) Što je otada Bog činio?

¹¹ Još je nešto važno što treba zapaziti. Od početka postaje jasno da je Bog slijedio određenu namjeru u svemu što je činio i nikad nije propustio postupati kad je ispunjenje njegovog nauma zahtijevalo poduzimanje određenih koraka. Taj temeljni naum objavljen je još u Edenu. Izrekavši presudu sotoni, Jehova je predskazao da će sotona imati mogućnost podići “sjeme”, one koji će pokazivati njegove karakteristike i koji njega podupiru. Također je predskazao pojavljivanje jednog drugog “sjemena”, pravednog izbavitelja. On će nanijeti smrtni udarac “prazmiji, zvanoj đavao i sotona”, oslobodivši na taj način čovječanstvo njegove pogubne vladavine (1. Mojsijeva 3:15; Otkrivenje 12:9, NS). Pošto je Jehova objavio svoj naum, on je nastavio vršiti točno određene pripreme za konačnu uspostavu uprave nad Zemljom na čelu s obećanim “sjemenom”. Vidjet ćemo da je za te pripreme bilo potrebno određeno vrijeme.

12, 13. a) Zašto je Bog odabrao Izrael i dao svoje zakone samo tom jednom narodu? b) Što, dakle, možemo naučiti iz povijesti Izraela i povijesti drugih naroda?

¹² Davno prije nego što su nastale današnje nacije, Bog je izabrao jednu naciju kojom se stotinama godina koristio kao svojim narodom. Zašto? Da bi živo predočio djelovanje njegovih pravednih načela. Taj narod, stari Izrael, sačinjavali su potomci Abrahama, čovjeka koji je pokazao veliku vjeru u Stvoritelja. Njima je Jehova rekao: “Nije vam zato što ste bili najbrojniji od svih naroda Jehova pokazao naklonost i izabrao vas, jer bili ste najmanji od svih naroda. Nego je to bilo zato jer vas je Jehova ljubio i držao zakletvu kojom se zakleo vašim očevima” (5. Mojsijeva 7:7, 8, NS; 2. Carevima 13:23).

¹³ Oslobodivši ih iz egipatskog ropstva, Jehova im je ponudio da ih uzme u naročiti odnos sa sobom, a oni su odgovorili: “Sve što je Jehova rekao, mi smo voljni učiniti” (2. Mojsijeva 19:8, NS). Jehova im je zatim dao svoje propise i na taj način ih odvojio od drugih naroda, te im dao detaljne upute o svojim pravednim načelima (5. Mojsijeva 4:5-8). Prema tome, povijest starog Izraela pruža sliku o tome što se dešava kad se ili sluša ili ne sluša Božje pravedne zakone. U isto vrijeme povijest drugih naroda pokazuje do kojih posljedica dovodi život bez Božjeg zakona.

14. a) Je li Bog naudio neizraelskim narodima time što se nije miješao u njihove poslove? b) Kako oni ipak izvlače korist iz Božje nezaslužene dobrote?

¹⁴ Što se dešavalo s tim drugim narodima? Oni su išli svojim vlastitim putem i odabirali su si svoje  vlastite oblike vladavina. No, ipak je bilo nešto dobrote u životima tih ljudi. Oni su još uvijek imali savjest i ona ih je povremeno poticala da postupaju humano prema svojim bližnjima (Rimljanima 2:14; Djela apostolska 28:1, 2). Ali, nasljedni grijeh i njihovo odbijanje da slijede božansko vodstvo navelo ih je da slijede svoj vlastiti put traženja, što je dovelo do okrutnih ratova i izopačenih postupaka (Efežanima 4:17-19). Sigurno je da se Boga ne može smatrati odgovornim za nevolje koje je prouzročio način života kojeg su oni odabrali. Bog se jedino umiješao onda kad su se ljudski postupci sukobljavali s provođenjem njegovih namjera. U međuvremenu im je Bog milostivo dopustio da imaju udjela u radosti života, u ljepotama djela stvaranja i plodovima Zemlje (Djela apostolska 14:16, 17).

15. Kako je Jehova postupao u provođenju svog nauma za konačno blagosiljanje ljudi iz svih naroda?

¹⁵ Isto tako, Jehova nije ljude iz tih naroda isključio iz udjela u primanju konačnih blagoslova obećanih kroz Abrahamovo “sjeme”. Jehova je rekao da će to “sjeme” doći kroz Abrahamovu obiteljsku liniju: “Zato što si poslušao moj glas, svi će se narodi zemlje doista blagosloviti tvojim sjemenom” (1. Mojsijeva 22:18). Dakle, premda je Jehova na poseban način postupao s Izraelom, on je isto tako nepristrano provodio svoj naum u tom pravcu da bi kasnije blagoslovio sve narode, premda oni toga nisu bili svjesni (Djela apostolska 10:34, 35).

16. a) Što je tokom tog vremena Bog činio u vezi obećanog Sjemena? b) Tko se pokazao tim Sjemenom?

¹⁶ Tokom vremena dok se bavio nacijom Izrael, Jehova je dao brojna proročanstva koja su dala  odgovor na životovažno pitanje koje su postavljali oni koji vjeruju — kako prepoznati obećano Abrahamovo Sjeme onda kad se konačno pojavi. Čak je precizirano da će obiteljska linija teći kroz pleme Jude i kuću Davida (1. Mojsijeva 49:10; Psalam 89:35, 36). Navedeno je i mjesto njegovog rođenja, Betlehem (Mihej 5:2). Stoljećima unaprijed naznačena je godina kad će biti pomazan kao Mesija (Danijel 9:24-27). Nagovještena je njegova svećenička  služba u korist čovječanstva, a isto tako i njegova žrtva koja je ljudima iz svih naroda otvorila mogućnost da vječno žive (Jevrejima 9:23-28). Na taj način je, u svoje određeno vrijeme, sve ovo nepogrešivo ukazalo na Isusa Krista kao na Sjeme obećanja kroz koje će se konačno izliti blagoslovi na čovječanstvo (Galaćanima 3:16, 24; 2. Korinćanima 1:19, 20).

17. Što je Bog trebao ostvariti kroz Isusa i kako je to bilo istaknuto u vrijeme njegovog rođenja?

¹⁷ Prije nego što se Isus rodio, njegovoj majci Mariji je rečeno preko jednog anđela da će se njenom sinu dati vječno kraljevstvo. Pastiri u blizini Betlehema bili su obaviješteni o njegovom rođenju i čuli su kako množina nebeskih vojski slavi Boga i govori: “Slava Bogu u visinama, a mir na zemlji među ljudima dobre volje” (Luka 1:31-33; 2:10-14).

18. a) Na koji način ga je njegovo životno iskustvo koje je stekao na Zemlji pripremilo za kraljevsku i svećeničku službu? b) Što je omogućio svojom smrću?

¹⁸ Kakva je korist iz toga što je budući nebeski kralj živio na Zemlji? Kao čovjek, on je bio u mogućnosti spoznati i razumjeti probleme ljudi. Živio je i radio s njima, dijelio s njima njihove boli i osobno podnosio poteškoće. Pod najtežim kušnjama on je dokazao svoju vjernost Jehovi i svoju ljubav prema pravednosti. Na taj način je Bog pripremio Isusa da bude Kralj pun razumijevanja, isto kao i Prvosvećenik koji će vršiti svoju službu na dobrobit čovječanstva (Jevrejima 1:9; 4:15; 5:8-10). Nadalje, žrtvujući svoj vlastiti život, Isus je  ljudima otvorio put da ponovo zadobiju miroljubivi odnos s Bogom (1. Petrova 3:18).

19. a) Kako znamo da je Isus bio uskrsnut i uzdignut na nebo? b) Što je učinio nakon svog povratka na nebo?

¹⁹ Nakon Isusove smrti Bog ga je ponovo podigao u život i vidjelo ga je preko 500 svjedoka koji su mogli posvjedočiti da se njegovo uskrsnuće doista zbilo (1. Korinćanima 15:3-8). Četrdeset dana nakon što je Isus podignut, uzašao je na nebo i nestao iz vidokruga svojih učenika (Djela apostolska 1:9). S neba je on nastavio kraljevati nad svojim vjernim sljedbenicima, a blagodati njegove vladavine isticale su ih nasuprot preostalom čovječanstvu. No, je li tada bilo vrijeme da on počne vladati nad narodima? Ne, jer je trebalo obratiti pažnju jednoj drugoj stvari u Božjem velikom planu (Jevrejima 10:12, 13).

20. Koji je novi posao Isus povjerio svojim učenicima na Zemlji?

²⁰ Preostalo je da se po čitavom svijetu izvrši jedan veliki posao. Prije Isusove smrti i uskrsnuća nitko od Izraelaca nije otišao propovijedati i obraćati ljude iz drugih naroda. Tako je svatko tko je želio prihvatiti obožavanje Jehove mogao blagodati tog obožavanja dijeliti samo u okviru izraelske nacije (1. Carevima 8:41-43). Međutim, pojavom kršćanstva započeo je jedan novi veliki poduhvat. Isus Krist je sam dao primjer i ostavio ga kao nasljeđe svojim učenicima, rekavši im prije svog uzlaska na nebo sljedeće: “Bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu i po čitavoj Judeji i Samariji, sve do najudaljenijeg dijela zemlje” (Djela apostolska 1:8, NS).

21. Što Bog umjesto općeg obraćenja provodi tim svjedočenjem?

 ²¹ No, je li cilj bio obraćenje svijeta? Ne. Isus je pokazao da će tokom perioda prije i tokom “svršetka sustava stvari” doći do sakupljanja, u prvom redu “sinova kraljevstva”. Da, treba izabrati i druge članove nastupajuće kraljevske vladavine (Matej 13:24-30, 36-43). Čitajući Kršćanske grčke spise svatko može vidjeti da je od Duhova 33. n. e. i drugima upućivan poziv da sudjeluju s Isusom Kristom u vladavini njegovog nebeskog Kraljevstva (2. Timoteju 2:12; Jevrejima 3:1; 1. Petrova 1:3, 4).

22. a) Kakve osobine Bog zahtijeva od tih nasljednika nebeskog Kraljevstva? b) Dakle, da li je odabiranje izvršeno na brzinu?

²² Potrebno je dosta vremena da bi se odabralo ove buduće suvladare nad čovječanstvom. Zašto? Iz tog razloga da bi se pružila mogućnost ljudima iz svih naroda. I dok su mnogi tvrdili da su baš oni izabrani, malo ih se doista pokazalo vjernim sljedbenicima Božjeg Sina (Matej 22:14). Treba udovoljiti visokim mjerilima. Premda kršćani ne žive kao odvojena nacionalna grupa poput Izraelaca u staro doba, na njih se posvuda gleda kao na strance, budući da oni zagovaraju drugačiji način života (1. Petrova 2:11, 12). Moraju se držati čistima od nemorala i iskvarenosti svijeta koji ih okružuje (1. Korinćanima 6:9, 10). Da bi bili pravi “Božji sinovi”, moraju se pokazati “miroljubivima”, ne sudjelujući u ratovima naroda i ne vraćajući milo za drago kad su progonjeni zbog svoje vjere (Matej 5:9; 26:52; Rimljanima 12:18, 19). Oni moraju pokazati vjernost Božjoj vladavini time što odbijaju podupirati političke vladavine, koje Biblija opisuje kao  “zvijeri” (Otkrivenje 20:4, 6). Zbog svega ovoga i zbog toga što visoko poštuju ime Isusa Krista i ulogu koju ima kao Božji pomazani Kralj, oni su “predmetom mržnje svih naroda” (Matej 24:9, NS). Prema tome, oni koji trebaju biti nebeski vladari nad čovječanstvom zajedno s Isusom Kristom ne mogu biti izabrani na brzinu.

23. a) Koliko će ih biti u tom nebeskom vladajućem tijelu s Kristom? b) Između koga su odabrani i zašto?

²³ Izbor nije trajao tako dugo zbog toga što je broj odabranih bio velik. Prema Bibliji, Bog je broj ovog odabranog upravnog tijela pod Isusom Kristom ograničio na 144 000 (Otkrivenje 14:1-3). Ali, Bog ih je pažljivo odabirao. Oni su uzimani iz “svakog plemena i jezika i puka i naroda” (Otkrivenje 5:9, 10, NS). Među njima su ljudi iz svih životnih sredina, muškarci i žene, osobe koje su i same podnosile razne ljudske probleme. Dok su na sebe oblačili novu kršćansku osobnost, jednostavno nije bilo problema s kojim se netko od njih nije suočio i kojeg je nadvladao (Efežanima 4:22-24; 1. Korinćanima 10:13). Kako samo možemo biti sretni zbog toga! Zašto? Jer nam to pruža zasiguranje da će oni biti suosjećajni i milostivi kraljevi i svećenici koji će biti u mogućnosti pomoći mnogim ljudima i ženama da imaju koristi iz Božjih priprema za vječni život.

24. Što je s milijunima drugih ljudi koji su živjeli i umrli tokom tog perioda, od kojih mnogi nisu poznavali Bibliju?

²⁴ Što je s čovječanstvom koje stoji izvan svega ovoga? Bog se kroz svo to vrijeme nije uplitao u razne vladavine. Dopustio je ljudima da idu putem koji su odabrali. Naravno, milijuni ljudi su živjeli i umrli, od kojih mnogi nikad nisu čuli za Bibliju ili  Božje Kraljevstvo. Ipak, Bog ih nije zaboravio. On se pripremao za vrijeme o kojem je govorio apostol Pavao: “Imam nadu u Boga ... da će biti uskrsenje i pravednih i nepravednih” (Djela apostolska 24:15, NS). Tada će im se, pod povoljnim okolnostima Božjeg novog sustava stvari, pružiti puna prilika da se nauče Jehovinim putevima. Na temelju toga će oni moći zauzeti osobno stanovište obzirom na sporno pitanje univerzalnog suvereniteta. Oni koji ljube pravednost dobit će mogućnost da žive zauvijek.

25, 26. a) Koje je daljnje ovlaštenje primio Krist i protiv koga je poduzeo akciju? b) Kako je to utjecalo na uvjete na Zemlji?

²⁵ Prije nego što nastupi taj novi sustav stvari moraju se desiti uzbuđujući događaji. Biblija predskazuje jednu važnu promjenu u svjetskim prilikama. Tada će Isus Krist biti ustoličen kao Kralj, i to ne samo nad svojim učenicima, nego će imati vlast da djeluje na čitavi svijet. Na nebu će biti izrečena sljedeća objava: “Kraljevstvo svijeta postalo je kraljevstvo našeg Boga i njegovog Krista, i on će kraljevati zauvijek” (Otkrivenje 11:15, NS). Kraljev prvi potez bit će učinjen protiv samog “vladara svijeta”, sotone, đavla, i njegovih demona (Ivan 14:30, NS). Ove zle sile trebaju biti zbačene s neba i zatočene u blizini Zemlje. S kakvim posljedicama?

²⁶ Proročanski opis bilježi kako jedan glas s neba govori: “Zato radujte se nebesa i vi koji boravite na njima! Jao zemlji i moru, jer je đavao sišao k vama i veoma je bijesan, znajući da ima malo vremena” (Otkrivenje 12:12, NS). Među narodima će doći do nereda bez premca, ali neće odmah nastupiti kraj.

27. a) Dok se približava “kraj”, kakvo se djelo razdvajanja treba provesti i na koji način? b) Kakvog će razmjera biti prorečeno svjetsko uništenje?

 ²⁷ To treba biti vrijeme za veliko djelo razdvajanja. Pod upravom ustoličenog Isusa Krista, njegovi će vjerni sljedbenici krenuti u propovijedanje “ove dobre vijesti o kraljevstvu” po svoj nastanjenoj Zemlji za svjedočanstvo svim narodima. Ljudima će se posvuda pružiti mogućnost da očituju svoj stav prema božanskoj vladavini (Matej 24:14; 25:31-33). Prema Isusovim riječima, kad se to izvrši, “tada će doći kraj”. To će biti “velika nevolja kakve nije bilo od postanka svijeta do sada, ne, niti će je ikada više biti” (Matej 24:21, NS). Više nikad ljudi neće pitati: Što Bog radi? Jedini preživjeli bit će oni kojima je stalo da utvrde što on radi i da svoje živote dovedu u sklad s njegovim zahtjevima prije nego što nastupi svjetsko uništenje.

28. a) Kada se zbilo ustoličenje Krista i kada se zbiva razdvajanje ljudi iz svih naroda? b) Dakle, što trebaš hitno učiniti?

²⁸ No, kada će se zbiti svi ti događaji? Kad je Krist dobio moć da vlada kao Kralj i da započne s razdvajanjem ljudi iz svih naroda? Činjenice pokazuju da Bog sve to radi u toku ovog našeg, 20. stoljeća. Krist se već nalazi na svom nebeskom prijestolju, a djelo razdvajanja se sad već približava svom kraju. Još je malo vremena preostalo za opredjeljivanje u spornom pitanju univerzalnog suvereniteta i stavljanje na Jehovinu stranu. “Velika nevolja” je pred vratima! Ispitivanje biblijskog proročanstva u svjetlu nedavnih povijesničkih događaja dokazuje da je to istina. Potičemo te da to pažljivo razmotriš.