1-3. a) Što doprinosi sveopćem odbacivanju autoriteta u naše vrijeme? b) Na kakve se sve načine ispoljava takav stav? c) Gdje se osjećaju posljedice toga?

DUH neovisnosti prožima današnji svijet. Razvilo se jedno opće nepovjerenje prema vlastima, naročito kod onih koji su rođeni nakon II svjetskog rata. Zašto? Jer su njihovi roditelji bili svjedoci besprimjernog ugnjetavanja, kao i drskih i pokvarenih taktika onih koji su na vlasti. Kod njih se razvila jedna mračna slika o vlasti, pa zato mnogi od njih, kad su postali roditelji, nisu u svoju djecu usadili poštovanje prema vlasti. A stvar sigurno nisu popravile nepravde kojima su svjedoci njihova djeca. Kao posljedica svega toga, nepoštivanje vlasti postalo je uobičajeno.

² To nepoštivanje se ispoljava na različite načine. Ponekad se to ispoljava u načinu oblačenja ili dotjerivanja kojim se nagovještava odbacivanje utvrđenih normi. To može uključivati i javno prkošenje policiji, ili čak nasilno ponašanje i prolijevanje krvi. No, ne ograničava se to nepoštivanje samo na ovakvo postupanje. Čak i među onima koji to ne ispoljavaju na tako otvoren način, to nepoštivanje kod mnogih može doći do izražaja na taj način što ignoriraju ili izbjegavaju zakone ukoliko se s njima ne slažu ili ih smatraju neprikladnima.

 ³ Takva situacija ima duboki utjecaj na atmosferu u obitelji, školi, na radnom mjestu i u doticajima sa službenicima vlasti. Ljudi sve manje i manje žele da im netko govori što trebaju raditi. Oni teže za onim što smatraju većom slobodom. Budući da si suočen s takvom situacijom, kako ćeš ti postupiti?

4. Obzirom na koje sporno pitanje ćemo pokazati svoj stav načinom svog postupanja?

⁴ Način tvog postupanja će pokazati gdje stojiš s obzirom na sporno pitanje Jehovine sveopće suverenosti. Da li uistinu poštuješ Jehovu kao Izvor istinskog mira i sigurnosti? Hoćeš li istražiti i primijeniti u svom životu ono što zapovijeda njegova Riječ? Ili ćeš ići ukorak s onima koji neovisno donose svoje vlastite odluke obzirom na ono što je dobro, a što zlo? (1. Mojsijeva 3:1-5; Otkrivenje 12:9).

5. a) Do čega često dovodi slijeđenje vodstva ljudi koji obećavaju “slobodu”? b) Kakvu slobodu ima osoba koja vrši Božju volju?

⁵ Točna biblijska spoznaja će te zaštititi od toga da te ne zavedu oni koji ‘obećavaju slobodu, a sami su robovi pokvarenosti’. Ako slijediš vodstvo takvih, tada ćeš jednostavno upasti u isto takvo ropsko stanje (2. Petrova 2:18, 19). Istinska sloboda može se postići jedino na taj način da se uči i vrši Božja volja. Njegova božanska zapovijed je “savršeni zakon slobode” (Jakov 1:25). To se može reći zato što nas Jehova ne ograničava bez potrebe i ne ograđuje nas propisima koji ne služe nikakvoj korisnoj svrsi. Njegov zakon nam pruža takvo vodstvo koje donosi slobodu, mir i sigurnost na temelju ispravnog odnosa s Bogom i s našim bližnjima.

6, 7. a) Tko je u najboljem položaju da učini nešto u vezi zloupotrebe vlasti? b) Kako je Isus pokazao što se dešava s onima koji preuzimaju zakon u svoje ruke?

 ⁶ Bog poznaje stupanj ljudske iskvarenosti i zloupotrebe vlasti bolje od bilo koga drugoga i dao je svoju riječ da će mu svi morati položiti račun, bez obzira na kako visokom položaju bili (Rimljanima 14:12). U od Boga određeno vrijeme “bezbožni će biti istrijebljeni sa zemlje i nevjerni otrgnuti s nje” (Priče Salamunove 2:22, NS). Ali, trajno dobro neće proizići iz toga ako uzmemo zakon u svoje ruke (Rimljanima 12:17-19).

⁷ U noći u kojoj je bio izdan i uhapšen, Isus je to naglasio svojim apostolima. Zbog uslova koji su vladali u tom području, uključujući prisustvo divljih zvijeri, ljudi su često nosili oružje. Tako su se i tom prilikom našla dva mača među Isusovim učenicima (Luka 22:38). Što se dogodilo? Pa, prisustvovali su očevidnoj povredi pravde onda kad je Isus bio bezrazložno uhapšen. Apostol Petar je zato, izazvan time, refleksno potegao svoj mač i odrezao uho jednom od tih ljudi. Ali, Isus je iscijelio uho i opomenuo Petra: “Vrati svoj mač na njegovo mjesto, jer će svi koji se mača hvataju od mača i poginuti” (Matej 26:52, NS). Mnogi bi i danas mogli izbjeći preranu smrt kad bi se držali tog savjeta (Priče Salamunove 24:21, 22).

8. a) Prema Rimljanima 13:1, 2, kako kršćani trebaju gledati na svjetovne vladare? b) Što se misli time da su oni “od Boga postavljeni u svoj uvjetni položaj”?

⁸ Kad je pisao kršćanima u Rimu, apostol Pavao je pod Božjim nadahnućem govorio o tome kako se  trebaju vladati u odnosu prema svjetovnim vlastima. Pisao je sljedeće: “Neka se svaka duša pokorava višim vlastima, jer nema vlasti koja nije od Boga; postojeće su vlasti od Boga postavljene u svoj uvjetni položaj. Stoga, onaj tko se suprotstavlja vlasti, protivi se Božjoj uredbi; oni koji joj se protive, primit će sud na sebe” (Rimljanima 13:1, 2, NS). Znači li to da je Bog dao moć tim svjetovnim vlastima? Biblija izričito odgovara da nije! (Luka 4:5, 6; Otkrivenje 13:1, 2). No, one postoje s njegovim dopuštenjem. A ‘uvjetni položaj’ kojeg su zauzimale tokom povijesti bio je određen od Boga. Kakav je to položaj?

9. Zašto se prema vladinim službenicima treba odnositi s poštovanjem, premda oni možda nepošteno postupaju?

⁹ Upravo citirani stavci kažu da je to “nadređeni” viši položaj. Zbog toga se prema službenicima vlasti treba odnositi s poštovanjem. Mora se poštivati zakone koje oni donose. To ne znači da moraš obožavati pojedince ili odobravati njihovu eventualnu podmitljivost. No, prikladno je pokazivati poštovanje zbog njihovog položaja i posla kojeg obavljaju (Titu 3:1, 2).

10. Kako treba gledati na plaćanje poreza i zašto?

¹⁰ Svjetovni zakoni su uglavnom korisni. Oni pomažu da se održi red i da se osigura određena mjera zaštite za ljude i njihovu imovinu (Rimljanima 13:3, 4). Isto tako, vlade obično grade ceste, provode zdravstvenu zaštitu, zaštitu od požara, obrazovanje i vrše druge usluge koje koriste ljudima. Treba li ih platiti za te usluge? Trebamo li plaćati poreze? Ovo pitanje često izaziva jake osjećaje zbog visokih poreza i česte zloupotrebe tih javnih sredstava. U  Isusovo je vrijeme to pitanje također imalo politički prizvuk. No, Isus nije zauzeo stanovište da postojeća situacija opravdava odbijanje plaćanja. Osvrčući se na novac rimskog cesara, on je rekao sljedeće: “Vratite, dakle, cezaru cezarovo, a Bogu Božje” (Matej 22:17-21, NS; Rimljanima 13:6, 7). Ne, Isus nije potkrijepio mišljenje da bi svatko trebao biti sam sebi zakonom.

11, 12. a) Kako Biblija pokazuje da treba uzeti u obzir još jedan autoritet? b) Što bi ti učinio kad bi svjetovni vladari izdali naređenja koja su u suprotnosti s Božjim zahtjevima, i zašto?

¹¹ Međutim, Isus je pokazao da “cezar”, svjetovna država, nije jedina vlast koju treba slušati. “Više vlasti” nisu nadređene Bogu, čak mu nisu ni ravne. Nasuprot tome, one su u znatno podređenom položaju prema njemu. Prema tome, njihova vlast je ograničena, nije apsolutna. Zbog toga su kršćani često suočeni s jednom presudnom odlukom. To je odluka s kojom se i ti moraš suočiti. Kad ljudi na vlasti zahtijevaju da se njima da ono što pripada Bogu, što ćeš ti tada učiniti? Ako zabranjuju ono što Bog zapovijeda, koga ćeš slušati?

¹² Isusovi apostoli su s poštovanjem, ali odlučno objasnili svoj položaj članovima višeg suda u Jeruzalemu: “Mi ne možemo prestati govoriti o onome što smo vidjeli i čuli. ... Moramo slušati Boga kao vladara više nego ljude” (Djela apostolska 4:19, 20; 5:29, NS). Ponekad u hitnim slučajevima vlade postavljaju ograničenja i to je razumljivo. No, ponekad vladina ograničenja zadiru u naše obožavanje Boga i onemogućavaju nam da ispunimo od Boga date obaveze. Što tada? Božja nadahnuta riječ  odgovara: “Moramo slušati Boga kao vladara više nego ljude”.

13, 14. a) Zašto moramo paziti da ne budemo neposlušni svjetovnim zakonima samo iz osobnih razloga? b) Pokaži biblijske razloge za to.

¹³ Premda poštivanje ove obaveze prema Bogu može doći u sukob s onim što zahtijeva “cezar”, to je nešto sasvim drugo od neovisnog kršenja zakona s kojima se ne slažemo. Istina je da s osobnog stanovišta neki zakoni izgledaju nepotrebnima ili nepotrebno ograničavajućima. No, time se ne opravdava ne obaziranje na zakone koji nisu u suprotnosti s Božjim zakonima. Što bi bilo kad bi  ljudi slušali samo one zakone koje smatraju korisnima za sebe? To bi dovelo do anarhije.

¹⁴ Ponekad netko može smatrati da može ne obazirati se na vlast i činiti ono što mu je drago zato što vjerojatno neće biti uhvaćen ili kažnjen. No, u tome leži velika opasnost. Premda nepoštivanje zakona u početku možda uključuje manje stvari, ako osoba prođe nekažnjeno, to ju može ohrabriti na još veće bezakonje. Propovjednik 8:11, NS, kaže: “Jer se kazna za zlo djelo ne izvrši brzo, zato srce sinova ljudskih postaje u njima potpuno pripravno da čine zlo.” No, je li strah od kazne za neposlušnost prema zakonu pravi razlog zbog kojeg treba slušati zakone? Za kršćane mora postojati mnogo jači poticaj. Apostol Pavao to naziva “snažnim razlogom” — željom za čistom savješću (Rimljanima 13:5, NS). Osoba čija je savjest uvježbana biblijskim načelima zna da bi slijediti put bezakonja značilo “protiviti se Božjoj uredbi”. Bez obzira da li drugi ljudi znaju ono što mi radimo, Bog to zna, a naš izgled za život u budućnosti ovisi o njemu (1. Petrova 2:12-17).

15. a) Čime bi trebao biti upravljen stav neke osobe prema učiteljima ili poslodavcima? b) Čiji utjecaj na taj način izbjegavamo?

¹⁵ Isto vrijedi i za stav mlade osobe prema učiteljima u školi i za stav odraslih prema poslodavcu. Činjenica da mnogi ljudi oko nas pogrešno postupaju ne bi trebala biti odlučujući faktor. Nije važno da li učitelj ili poslodavac znaju što mi radimo. Pitanje je: Što je ispravno? Što je ugodno Bogu? Ako se od nas traži da radimo nešto što nije u suprotnosti s Božjim zakonom ili pravednim načelima, tada  ćemo surađivati. Učitelji i nastavnici u školi općenito su predstavnici svjetovnih, “nadređenih vlasti”, pa stoga zaslužuju poštovanje. A što se tiče svjetovnih poslodavaca, može se primijeniti biblijsko načelo iz poslanice Titu 2:9, 10, premda je Pavao tada pisao o jednom drugačijem odnosu, o odnosu između robova i njihovih vlasnika. Pavao je rekao sljedeće: “Neka im budu po volji ... neka u potpunosti pokazuju vjernost, tako da u svemu mogu ukrašavati nauku našeg Spasitelja, Boga” (Titu 2:9, 10, NS). Na taj način izbjegavamo utjecaj sotone, čiji duh “djeluje u sinovima neposlušnosti”, te gradimo miroljubive odnose s našim bližnjima (Efežanima 2:2, 3, NS).

16. Kakav zahtjev za harmoničan obiteljski život je postavljen u 1. Korinćanima 11:3?

¹⁶ Obiteljski krug je još jedno područje u kojem poštivanje autoriteta može doprinijeti miroljubivim odnosima. Prečesto nedostaje takvo zdravo poštivanje, što ima za posljedicu slom obiteljskih odnosa, a često i raspad obitelji. Što se može učiniti da bi se situacija popravila? Princip poglavarstva, kakvog ga nalazimo u 1. Korinćanima 11:3, NS, daje odgovor: “Poglavar svakom čovjeku je Krist, čovjek je poglavar ženi, a Kristu je poglavar Bog.”

17. a) Koji položaj zauzima muž što se tiče poglavarstva? b) Kakav je lijepi primjer postavio Krist obzirom na muževljevo poglavarstvo?

¹⁷ Zapazi da ovaj opis Jehovinog uređenja ne ukazuje u prvom redu na muževljevo poglavarstvo, nego svraća pažnju na činjenicu da čovjek od  nekog drugog mora tražiti vodstvo, od nekoga čiji primjer on treba slijediti, a to je Isus Krist. On je poglavar čovjeku. U načinu svog postupanja sa skupštinom, koja je uspoređena s nevjestom, Krist je pokazao kako se uspješno ostvaruje supružničko poglavarstvo. Njegov divan primjer je potakao dragovoljnu reakciju kod njegovih sljedbenika. On među svojim sljedbenicima nije preuzeo vodstvo na taj način da bude grub i poput gazde koji je pun zahtjeva, nego je bio “blag i ponizan u srcu”, tako da su našli okrepu svojim dušama (Matej 11:28-30). Da li ih je on podcjenjivao zbog njihovih nedostataka? Nasuprot tome, on ih je s ljubavlju savjetovao i čak položio svoj život da ih očisti od grijeha (Efežanima 5:25-30). Kakav je to blagoslov za svaku obitelj u kojoj se muž iskreno trudi slijediti taj primjer!

18. a) Na koji način može supruga pokazati da poštuje autoritet svog muža? b) Kako djeca trebaju pokazivati poštovanje prema svojim roditeljima i zašto?

¹⁸ Kad u obitelji postoji takvo poglavarstvo, tada ženi nije teško poštivati svog supruga. A tada su i djeca spremnija poslušati. No, žena i djeca također u mnogome mogu doprinijeti obiteljskoj sreći. Svojom marljivošću u brizi za domaćinstvo i svojim duhom suradnje, žena pokazuje da ima “duboko poštovanje prema svom mužu”. Je li to slučaj u tvojoj obitelji? (Efežanima 5:33; Priče Salamunove 31:10-15, 27, 28). Što se tiče djece, dragovoljna poslušnost ocu i majci pokazuje da poštuju svoje roditelje, kako to zahtijeva Bog (Efežanima 6:1-3). Zar u takvoj jednoj obitelji neće biti daleko više mira i zar neće postojati  daleko veći osjećaj osobne sigurnosti nego u obitelji gdje ne postoji takvo poštivanje autoriteta?

19. Ako si ti jedini(a) u obitelji koji(a) se trudiš podvrći se Božjem vodstvu, zašto to trebaš i dalje činiti?

¹⁹ I ti možeš doprinijeti da tvoj dom postane takvo mjesto. Bilo da preostali članovi obitelji žele slijediti Jehovine puteve ili ne, ti to možeš učiniti. Druge će možda potaći tvoj dobar primjer (1. Korinćanima 7:16; Titu 2:6-8). Čak ako do toga i ne dođe, ono što ti radiš bit će svjedočanstvo o pravednosti Božjih puteva, a to ima veliku vrijednost (1. Petrova 3:16, 17).

20, 21. a) Kako Biblija pokazuje da autoritet muža ili roditelja nije apsolutan? b) Dakle, s kakvom se odlukom možda trebaju suočiti kršćanska supruga ili djeca i čime trebaju biti potaknuti?

²⁰ Imaj na umu da čitavi sistem obiteljskog poglavarstva potječe od Boga. Zato muževi trebaju biti podložni Kristu, žene svojim muževima “kao što dolikuje u Gospodinu”, a djeca svojim roditeljima, “jer je to ugodno u Gospodinu” (Kološanima 3:18, 20, NS; 1. Korinćanima 11:3). Prema tome, Boga se ne može ostaviti po strani, zar ne? To znači da je poglavarstvo muža nad ženom, kao i roditelja nad djecom, relativno, odnosno da su kršćanski supružnici i djeca u prvom redu podložni Bogu i Kristu, slušajući njihov savjet. Nekim supružnicima ili roditeljima koji nisu vjernici takva se predodžba možda na prvi pogled neće svidjeti. No, u stvari je to i za njihovo dobro, jer će supružniku koji vjeruje i djeci pomoći da budu pouzdaniji i da imaju više poštovanja.

²¹ Međutim, što ako muž zahtijeva da njegova žena učini nešto što ne “dolikuje u Gospodinu”?  Njen će postupak tada pokazati da li se uistinu ‘boji pravog Boga’ ili ne (Propovjednik 12:13, NS). Isti je slučaj i onda kad su djeca dovoljno stara da razumiju i slušaju Božju Riječ. Ukoliko roditelji ne dijele njihovu želju da služe Jehovi, tada djeca moraju odlučiti hoće li biti odani Bogu ili dijeliti udes svojih roditelja (Matej 10:37-39). No, bez obzira na svoju obavezu prema Bogu, djeca se moraju pokoravati u “svemu”, čak i ako to znači raditi nešto što im se ne sviđa (Kološanima 3:20). Takav način ponašanja može privući njihove roditelje Jehovinim pripremama za spasenje. Uistinu je “ugodno u Gospodinu” kad nekoga potiče odanost prema Jehovi i njegovim pravednim putevima, umjesto neposlušnosti koja proizlazi iz duha neovisnosti.

22, 23. a) Kako kršćanski nadglednici služe članovima skupštine? b) Kakav bi, prema Jevrejima 13:17, trebali imati stav prema njima?

²² Ista odanost prema Jehovi treba se odražavati i u našem stavu prema njegovoj kršćanskoj skupštini i onima koji se za nju brinu. Jehova je dao nadglednike da pasu “stado”. Oni za to ne primaju plaću, nego u to ulažu same sebe radi iskrene brige za svoju kršćansku braću i sestre (1. Petrova 5:2; 1. Solunjanima 2:7-9). Oni pomažu skupštini da provede djelo propovijedanja dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu. Isto tako, oni se brinu za svakog člana skupštine i pomažu mu da nauči kako primjenjivati biblijska načela u vlastitom životu. Ukoliko neki član skupštine učini pogrešan korak a da toga nije u potpunosti svjestan,  tada se čine napori da ga se popravi (Galaćanima 6:1). Ako netko ne poštuje biblijske savjete i ustraje u činjenju ozbiljnih grešaka, nadglednici se pobrinu da se takvoga isključi. Na taj se način skupština štiti od njegovog pokvarenog utjecaja (1. Korinćanima 5:12, 13).

²³ Cijeneći tu pripremu koju je Jehova iz ljubavi učinio da bi osigurao mir među svojim narodom, trebali bi uzeti u obzir savjet kojeg nalazimo u poslanici Jevrejima 13:17, NS: “Budite poslušni onima koji predvode među vama i pokoravajte im se, jer oni brinu o vašim dušama kao oni koji će položiti račun, da to mogu činiti s radošću a ne uzdišući, jer bi vam to bilo na štetu”.

24, 25. a) Kako bi ono što starješine naučavaju trebalo utjecati na način na koji mi na njih gledamo? b) Kada i gdje bismo trebali primijeniti ono što smo naučili iz Biblije? Zašto?

²⁴ Biblija naglašava da je glavni razlog zbog kojeg ti nadglednici i starješine zaslužuju poštovanje taj što poučavaju “riječ Božju” (Jevrejima 13:7; 1. Timoteju 5:17). A obzirom na moć te riječi, u Jevrejima 4:12, 13, NS, čitamo sljedeće: “Božja riječ je živa i snažna i oštrija od svakog dvosjeklog mača i prodire sve do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine, i može prosuditi misli i namjere srca. I nema stvorenja koje nije pred njim razotkriveno, nego je sve golo i izloženo očima onoga s kime se razračunavamo”.

²⁵ Na taj način istine iz Jehovine Riječi razotkrivaju razlike između onoga što je osoba možda samo naizgled i onoga što je ona zapravo. Ako netko ima iskrenu vjeru u Boga i iskrenu želju da ugodi svom stvoritelju, njegov poticaj će odgovarajuće  tome odražavati “Božju slavu” čak i onda kad ga ne vide skupštinski starješine (Rimljanima 3:23). On se neće upustiti u neki vid nebiblijskog postupanja jednostavno zbog toga što ono ne spada među ozbiljne pogreške zbog kojih se isključuje iz skupštine. Dakle, ukoliko netko naginje tome da olako uzima bilo koji savjet koji se nalazi u Božjoj Riječi, on treba pažljivo ispitati kakav je zapravo njegov stav prema Bogu. Ne postaje li on poput osobe za koju Psalam 14:1, NS, kaže: “Bezumnik reče” — ne, ne javno — nego “u svom srcu: ‘Nema Jehove’”?

26, 27. a) Zašto je važno ozbiljno uzeti “svaku riječ” Jehove? b) Kako na naš život utječe naše poštivanje autoriteta?

²⁶ Kad ga je đavao iskušavao, Isus je rekao: “Čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Jehovinih usta” (Matej 4:4, NS). Da li vjeruješ da je “svaka riječ” od Jehove važna i da nijednu ne treba zanemariti? Jednostavno nije dovoljno slušati samo neke od Jehovinih zahtjeva, a druge smatrati nevažnima. Ili ćemo podupirati pravednost Jehovine suverenosti ili ćemo stati na stranu đavola time što ćemo postavljati svoja vlastita mjerila onoga što je dobro a što loše. Blago onima koji pokazuju da uistinu ljube Jehovin zakon (Psalam 119:165).

²⁷ Takvi nisu zavedeni razdjeljivim duhom svijeta. Isto tako, oni se ne odaju sramnom ponašanju onih koji odbacuju moralna ograničenja. Duboko poštivanje Jehove i njegovih pravednih puteva pridaje njihovom životu stabilnost. Takvo poštivanje Jehove i njegovih puteva omogućava im da imaju odgovarajuće poštovanje prema zemaljskim vlastima, što je važno za miran život.