1. Zašto je ljudima teško shvatiti činjenicu da je Bog dopustio loše stanje u čovječanstvu?

UNATOČ općenitoj težnji za mirom i sigurnošću, ljudska je povijest ispunjena krvoprolićem i nanošenjem zla. Budući da Biblija pokazuje kako Bog prezire takve stvari, zašto onda on već nije takvim okolnostima načinio kraj? Sigurno to nije bilo zbog toga što nije bio zainteresiran. Biblija, kao i ljepota Zemlje, koja je djelo njegovih ruku, pruža obilje dokaza o njegovoj ljubavi i brizi za čovječanstvo (1. Ivanova 4:8). Što je još važnije, u pitanju je i čast Božjeg imena, pošto su takve okolnosti navele ljude da ga psuju. Koji bi to, dakle, razlog mogao biti zbog kojeg je Bog tisućama godina dopuštao nemire i nasilje?

2. a) Gdje možemo u Bibliji pronaći odgovor na pitanje zašto je Bog tako dugo dopustio loše stanje? b) Što dokazuje da je biblijski izvještaj o Adamu i Evi povjesna činjenica?

² Odgovor možemo naći u biblijskom uvodnom izvještaju o Adamu i Evi. Taj izvještaj nije samo slikovit prikaz. To je povjesna činjenica. Biblija sadrži potpuni, dokumentirani zapis o rodoslovlju koji seže od prvog stoljeća naše ere unatrag sve do prvih ljudi (Luka 3:23-38; 1. Mojsijeva 5:1-32; 11:10-32). Jasno je da su kao naši preci Adam i Eva izvršili utjecaj i na nas. A ono što Biblija govori o  njima pomaže nam razumjeti okolnosti koje utječu na naš život danas.

3. Kakve je pripreme Bog učinio za čovječanstvo u početku?

³ Biblija otkriva da su sve pripreme koje je Bog učinio za prvi ljudski par bile vrlo dobre. Imali su sve za sretan život — dom sličan parku u Edenu, obilje raznovrsne hrane, zadovoljavajući posao, u izgledu su imali mogućnost da vide kako njihova obitelj raste i puni Zemlju, a imali su i blagoslov svog Stvoritelja (1. Mojsijeva 1:28, 29; 2:8, 9, 15). Tko bi razuman tražio nešto više?

4. a) Na koji način su ljudi stvoreni drugačije od životinja? b) Na koji način im je bilo potrebno vodstvo?

⁴ Nadahnuti izvještaj iz 1. Mojsijeve pokazuje da su ljudi zauzimali jedinstven položaj na Zemlji. Za razliku od životinja, imali su moralni osjećaj i bili su obdareni slobodnom voljom. Zbog toga su opremljeni sposobnostima razlučivanja i prosuđivanja. Kako bi ih vodio, Bog je u čovjeka i ženu usadio savjest kako bi, kao savršeni ljudi, naginjali ka dobru (Rimljanima 2:15). Pored svega ovoga, Bog im je rekao zašto su živi, što trebaju raditi i tko je stvorio sve te divne stvari koje ih okružuju (1. Mojsijeva 1:28-30). Kako onda objašnjavamo današnje loše okolnosti?

5. a) Koji je jednostavni zahtjev Bog postavio pred prvi ljudski par i iz kog razloga? b) Zašto su tu s pravom bili uključeni njihovi izgledi za budućnost?

⁵ Biblijski zapis pokazuje da se pojavilo jedno sporno pitanje — pitanje koje uključuje svakog od nas danas. To pitanje je proizašlo iz okolnosti koje su nastale nedugo nakon stvaranja prvog ljudskog para. Bog je dao čovjeku i ženi mogućnost da pokazuju ljubav i cijenjenje prema svom Stvoritelju  time da poslušaju jedan njegov zahtjev. Taj zahtjev nije bilo ništa što bi podrazumijevalo da su oni imali izopačene sklonosti koje je trebalo zauzdati, nego je on uključivao nešto što je samo po sebi normalno i ispravno: uživanje hrane. Bog je rekao čovjeku: “Sa svakoga drveta u vrtu jedi slobodno do sita. Ali, što se drveta spoznaje dobra i zla tiče, s njega ne jedi, jer u koji dan jedeš s njega sigurno ćeš umrijeti” (1. Mojsijeva 2:16, 17, NS). Taj zahtjev nije lišio prvi par ničeg nužnog za život. Mogli su jesti sa svih drugih stabala u vrtu. Međutim, s time su sigurno i s pravom bili povezani izgledi za budući život. Zašto? Zato što je onaj tko je tražio poslušnost bio sam Izvor i Podržavatelj ljudskog života.

6. a) U skladu s kojom temeljnom istinom su trebali živjeti naši praroditelji da bi mogli živjeti vječno? b) Zašto su se trebali osjetiti potaknutima na poslušnost Bogu?

⁶ Božji naum nije bio taj da ljudi umiru. Adamu i Evi nije spominjana smrt izuzev kao kazna za neposlušnost. Naši praroditelji imali su pred sobom izgled vječnog života u mirnom, parku sličnom prebivalištu. Što se, da bi to postigli, od njih tražilo? Oni su trebali priznati da Zemlja na kojoj žive pripada onome tko ju je stvorio i da, kao Stvoritelj, Bog s pravom ima vlast nad svojim stvorenjima (Psalam 24:1, 10). Sigurno je da je onaj koji je dao čovjeku sve što mu je potrebno, uključujući i sam život, zaslužio poslušnost prema svemu što je od njih tražio. Međutim, on nije želio tu poslušnost na silu iznuditi. Ona je morala doći iz spremnih srca, potaknuta ljubavlju (1. Ivanova 5:3). Ali, naši praroditelji su propustili pokazivati takvu ljubav. Zbog čega?

7. a) Gdje je, prema Bibliji, započeo otpor Božjoj vladavini? b) Zašto je razumno vjerovati u duhovno carstvo?

⁷ Biblija pokazuje da protivljenje Božjoj vladavini nije započelo na Zemlji, nego u carstvu koje je nevidljivo ljudskim očima. Hoćemo li, poput mnogih, sumnjati da takvo carstvo postoji samo zato što ga ne možemo vidjeti? Pa, ne može se vidjeti ni silu teže, pa ni vjetar. Ipak su njihove posljedice vrlo stvarne. Isto se tako mogu vidjeti posljedice tog nevidljivog carstva. Premda je “Bog duh”, njegova djela stvaranja mogu se vidjeti svuda oko nas. Ako vjerujemo u njega, tada moramo vjerovati i u duhovno carstvo (Ivan 4:24; Rimljanima 1:20). No, da li još netko obitava u tom carstvu?

8. Kakve su osobe anđeli?

⁸ Prema Bibliji, milijuni duhovnih osoba, anđela, bili su stvoreni prije čovjeka (Job 38:4, 7; Psalam 103:20; Danijel 7:10). Svi su oni stvoreni savršenima, bez zlih naginjanja. Međutim, i njima je, kao i čovjeku, dodijeljena slobodna volja. Stoga su mogli odabrati pravac vjernosti ili nevjernosti prema Bogu.

9, 10. a) Kako je moguće da savršena duhovna osoba počne naginjati zlu? b) Kako je, dakle, jedan od tih anđela postao sotonom?

⁹ Ali, pitanje koje mnogi postavljaju glasi: Budući da su bili savršeni, kako je bilo tko od njih mogao osjetiti težnju da neispravno postupa? Pa, koliko se puta u našem životu pojavljuju okolnosti koje pred nas postavljaju različite mogućnosti — neke dobre, neke loše? To što imamo razum da možemo razabrati loše mogućnosti ne čini nas automatski lošima, zar ne? Pitanje zapravo glasi: Na koji pravac želimo upraviti naše misli i naše srce? Ako se  usredotočimo na štetne misli, to bi nas moglo navesti na to da u svom srcu razvijamo pogrešnu želju. Takva bi nas želja mogla konačno dovesti do toga da počinimo nešto loše. Biblijski pisac Jakov je ovako opisao taj pogibeljni krug: “Svakoga iskušava njegova vlastita želja koja ga vuče i mami. Ta želja zatim, kad postane plodna, rađa grijeh; a opet grijeh, kad je učinjen, donosi smrt” (Jakov 1:14, 15, NS).

¹⁰ Biblija otkriva da se upravo to desilo jednom od Božjih duhovnih sinova. Odvukle su ga njegove vlastite želje. Vidio je neke mogućnosti kod Božjih ljudskih stvorenja. Mogu li se ona radije podvrći njemu nego Bogu? Očito je počeo žudjeti za tim da ima bar nekog udjela u obožavanju koje je pripadalo Bogu (Luka 4:5-8). Djelujući u skladu sa svojom željom, postao je Božji protivnik. Iz tog razloga ga Biblija naziva sotonom, što znači protivnik, onaj koji se opire (Job 1:6).

11. Koji je zdrav temelj za vjerovanje da sotona doista postoji?

¹¹ U ovom materijalističkom 20. stoljeću vjerovanje u takvu jednu duhovnu osobu kao što je sotona nije popularno. No, je li popularno razmišljanje ikad bilo pouzdan vodič prema istini? Među onima koji proučavaju bolesti nekad nije bilo popularno vjerovati da nevidljive klice imaju nekog utjecaja. Ali, danas je njihov utjecaj jako dobro poznat. Sigurno je, dakle, da nepopularnost nečega ne znači da to treba zanemariti. Isus Krist je i sam došao iz duhovnog carstva i mogao je s autoritetom govoriti o tamošnjem životu. On je jasno označio sotonu kao zlu duhovnu osobu (Ivan 8:23; Luka 13:16; 22:31). Samo ako se uzme u obzir postojanje ovog duhovnog protivnika moguće je razumjeti kako su započele tako loše okolnosti na Zemlji.

12. Kako je sotona razgovarao s Evom i zašto baš na taj način?

 ¹² Nadahnuti izvještaj iz 1. Mojsijeve, 3. poglavlja, opisuje kako je sotona krenuo da zadovolji svoju naopaku želju. On se u Edenskom vrtu približio ženi Evi na takav način da je prikrio svoj pravi identitet. Poslužio se životinjom koju je taj ljudski par često viđao — zmijom. Očito se koristeći onim što bismo nazvali trbuhozborstvom, izazvao je dojam kao da njegove riječi dolaze od tog stvorenja. Zmija je po prirodi oprezna i kao takva je dobro odgovarala utisku koji je sotona želio proizvesti (1. Mojsijeva 3:1; Otkrivenje 12:9).

13. Što je sotona rekao Evi i s kojom očitom namjerom?

¹³ Umjesto da je direktno nastojao postići to da žena u njemu gleda svog gospodara, sotona je najprije želio u njene misli usaditi sumnju upitavši je: “Zar je Bog zaista rekao da ne smijete jesti sa svakog drveta u vrtu?” Time je on zapravo želio reći: ‘Zaista je šteta što je Bog rekao da ne jedete sa svih stabala u vrtu’. Time se podrazumijeva kao da je Bog možda uskratio nešto dobro. Eva je odgovorila citirajući Božju zabranu koja je uključivala samo jedno drvo i navodeći da je kazna za neposlušnost smrt. Na to je sotona pokušao potkopati njeno poštivanje Božjeg zakona, rekavši: “Sigurno nećete umrijeti. Jer zna Bog da će vam se u dan u koji jedete s njega otvoriti oči i bit ćete poput Boga, znajući što je dobro a što zlo” (1. Mojsijeva 3:1-5, NS). Što bi ti učinio naočigled takve situacije?

14. a) Zašto je Eva postala sotoninom žrtvom? b) Što je učinio Adam?

¹⁴ Eva je dopustila da je odvuče sebična želja. Jela je ono što je Bog zabranio. Nakon toga je, na njen poticaj, njen muž Adam također jeo. On je radije  odabrao da svoj udes podijeli s njom nego sa svojim Stvoriteljem (1. Mojsijeva 3:6; 1. Timoteju 2:14). Kakva je bila posljedica toga?

15. Što je, dakle, odgovorno za zločin i nasilje, kao i za bolesti i smrt, čime je obilježeno ljudsko postojanje?

¹⁵ Čitava ljudska obitelj gurnuta je u grijeh i nesavršenost. Adam i Eva sada nisu mogli svom potomstvu prenijeti savršenost koju su jednom imali. Baš kao kad pomoću oštećenog kalupa umnožavamo neke predmete i tada oni svi imaju istu grešku, tako je i svo potomstvo Adama i Eve rođeno u grijehu, s naslijeđenom sklonošću ka sebičnosti (1. Mojsijeva 8:21). Budući da se to naginjanje nije zauzdavalo, to je dovelo do svega zla koje je čovječanstvu oduzelo mir i sigurnost. Taj nasljedni grijeh je isto tako imao za posljedicu bolest i smrt (Rimljanima 5:12).

16, 17. a) Što moramo uzeti u obzir da bismo razumjeli zašto je Bog tako dugo podnosio tu situaciju? b) Kakvo je zapravo pitanje postavljeno?

¹⁶ U svjetlu svih ovih činjenica, naše se misli sada vraćaju natrag pitanju zašto je Bog podnosio ovu situaciju i dozvolio da se razvije do te mjere. To je bilo zbog teškog spornog pitanja koje je postavljeno i zbog posljedica koje je ono imalo za čitavi svemir. Kako to?

¹⁷ Svojom tvrdnjom da Božji zakon nije dobar za Adama i Evu i dovodeći u pitanje ono što je Bog odredio kao posljedicu neposlušnosti, sotona je zapravo doveo u pitanje Božju vladavinu. Ne, on nije doveo u pitanje činjenicu da je Bog vladar. Sporno pitanje koje je sotona postavio usredotočeno je na  to da li Jehova ima pravo da vlada, doveden je u pitanje njegov suverenitet i ispravnost njegovih puteva. Sotona je na prijevarni način tvrdio da će ljudima biti bolje ukoliko postupaju neovisno, donoseći svoje vlastite odluke radije nego da se podvrgnu Božjem vodstvu (1. Mojsijeva 3:4, 5). Međutim, postupajući tako oni bi zapravo slijedili vodstvo Božjeg protivnika.

18. a) Koje je još pitanje uključeno i gdje o tome čitamo u Bibliji? b) Na koji način smo i mi uključeni u to sporno pitanje?

¹⁸ Tu je uključeno još jedno sporno pitanje. Budući da su se ova Božja stvorenja okrenula protiv njega u Edenu, što će učiniti ostala? Kasnije je, u danima čovjeka po imenu Job, sotona otvoreno optuživao da oni koji služe Jehovi to ne čine iz ljubavi prema Bogu i njegovom načinu vladanja, nego iz sebičnih razloga, jer im Bog sve pruža. Sotona je rekao da nitko neće lojalno podupirati Jehovin suverenitet ukoliko bude stavljen pod pritisak. Prema tome, u pitanje je dovedena lojalnost i besprijekornost svakog razumnog stvora na nebu i na Zemlji. Na taj način to sporno pitanje uključuje i tebe (Job 1:8-12; 2:4, 5).

19, 20. Kakvu je mogućnost ostavio Jehova svojim stvorenjima, bilo duhovnim ili ljudskim, ne uništivši odmah buntovnike?

¹⁹ Što je Jehova trebao učiniti kad je bio suočen s tim izazovom? Lako je mogao uništiti i sotonu i Adama i Evu. Time bi pokazao svoju suverenu moć. No, bi li time bilo odgovoreno na pitanja koja su se sada pojavila u mislima svih Božjih stvorenja koja su promatrala razvoj tih događaja? U svrhu vječnog mira i sigurnosti u svemiru, trebalo je ova pitanja potpuno riješiti, jedanput zauvijek. Pored toga, dovedena je u pitanje lojalnost i besprijekornost svih  Božjih razumnih stvorenja. Ona bi, ukoliko ljube Boga, trebala sama poželjeti da odgovore na te lažne optužbe. Jehova im je pružio mogućnost da upravo to učine. Isto tako, dopuštajući Adamu i Evi da rađaju potomstvo (premda nesavršeno), Bog je spriječio izumiranje ljudskog roda — u koji smo uključeni i svi mi danas. To je pružilo svim potomcima mogućnost da odaberu žele li se podložiti  božanskoj vladavini. S tim izborom se i ti danas suočavaš!

²⁰ Prema tome, umjesto da odmah izvrši smrtnu kaznu, Jehova je dopustio da buntovnici jedno vrijeme ostanu na životu. Adam i Eva su bili izgnani iz Edena i trebali su umrijeti prije nego što prođe tisuću godina (1. Mojsijeva 5:5; usporedi 1. Mojsijeva 2:17 i 2. Petrova 3:8). Sotona će također u određeno vrijeme biti uništen, poput zmije kojoj je zdrobljena glava (1. Mojsijeva 3:15; Rimljanima 16:20).

21, 22. a) Što su sotona i ljudi radili tokom vremena koje im je Bog dopustio, obzirom na vladavinu? b) Što pokazuje ljudska povijest obzirom na vladavinu koja pokušava zanemariti Boga?

²¹ Kakva je bila posljedica izazova ispravnosti Božjoj vladavini? Da li je čovjek imao koristi iz pokušaja da sam sobom upravlja? Ljudima je dozvoljeno da isprobaju sve zamislive oblike vladavina. Jehova nije zaustavio ljudska nastojanja prije nego li u potpunosti budu vidljive posljedice tih nastojanja. Da je to učinio još prije jednog stoljeća, to bi bilo prerano. Čovjek je tada tek ulazio u “eru tehnologije” i to je bio samo početak velikih tvrdnji u vezi onoga što će biti učinjeno.

²² No, da li je sada potrebno da prođe još jedno stoljeće da bi se vidjelo kakve će posljedice imati čovjekov put neovisnosti od Boga? Čak i istaknuti ljudi nauke i politike priznaju da se Zemlja suočava s velikom opasnošću da bude upropaštena. Sigurno je da Bog ne treba dopustiti da Zemlja bude potpuno uništena da bi dokazao krajnji neuspjeh čovjekove neovisne vladavine. Proteklo vrijeme od šest tisuća godina svjedoči o tome što se dešava kad  se zanemaruje Boga, pa se stoga nikad neće moći reći da nije bilo dovoljno vremena da se iznađe savršena ljudska vladavina. Činjenice pokazuju da ni jedna od Boga neovisna vladavina ne može ostvariti istinski mir i sigurnost za čitavo čovječanstvo.

23. Što će se uskoro dogoditi što će očistiti put za pravednu vladavinu nad Zemljom pod Božjim Sinom?

²³ Kao što ćemo kasnije vidjeti, Jehova Bog je daleko unaprijed i sa savršenim vremenskim planom obilježio naraštaj koji će biti svjedokom njegovog čišćenja svemira od svih koji se bune protiv njegove božanske vladavine. Neće biti uništeni samo bezbožni ljudi, nego će i sotona i njegovi demoni biti zatvoreni u bezdan i time onemogućeni da utječu kako na ljude tako i na anđele. Time će se otvoriti put za pravednu upravu nad Zemljom preko vladavine Božjeg Sina. Ta će vladavina tokom perioda od tisuću godina ukloniti štetu koju je čovjek nanio tokom tisuća godina svoje sebične vladavine. Ta vladavina će obnoviti Zemlju i odjenuti je rajskom ljepotom, te vratiti poslušnom čovječanstvu savršenost koju su uživali u Edenu prvi ljudi (Otkrivenje 20:1, 2; 21:1-5; 1. Korinćanima 15:25, 26).

24. a) Zašto će sotona i njegovi demoni biti oslobođeni na kraju tisuću godina? b) Kakav će biti ishod?

²⁴ Biblija kaže da će na završetku tisućgodišnje vladavine sotona i njegovi demoni biti na kratko pušteni iz tamnice. Zbog čega? Kako bi oni koji će tada živjeti imali mogućnost pokazati svoju lojalnost Jehovinoj suverenoj vladavini. Nepoznati broj ljudi doći će iz uskrsenja. Za mnoge od njih to će biti prva mogućnost da pod kušnjom pokažu svoju ljubav prema Bogu. Sporno pitanje će biti isto kao i jedno  od onih koja su postavljena u Edenu — hoće li oni svojom vjernom poslušnošću podupirati Jehovin suverenitet. Jehova želi kao svoje podanike imati samo one koje ljubav potiče na takvu lojalnost. Oni koji žele stati na stranu Božjeg protivnika i njegovih demona i sudjelovati u njihovim pokušajima da nanovo razore mir Božjeg svemira, moći će to slobodno učiniti. No, prezrevši na taj način Božju vladavinu, oni će zaslužiti uništenje. A tada će uništenje doći odmah, kao vatrom s neba. Tada će za sva vremena nestati svih buntovnih stvorenja, kako duhovnih tako i ljudskih (Otkrivenje 20:7-10).

25, 26. Kako je Jehovin način vođenja stvari doista djelovao u našu korist?

²⁵ Istina je da je kroz tisuće godina čovječanstvo mnogo toga pretrpjelo. Ali, to je bilo zato što su naši praroditelji, a ne Bog, donijeli takav izbor. Bog je svo to vrijeme trpio sramotu i podnosio stvari koje su mu mrske. Ali Bog, za koga je ‘tisuću godina kao jedan dan’, dugoročnije gleda na stvari i na taj način on djeluje za dobro svojih stvorenja. Nadahnuti apostol piše: “Jehova nije spor obzirom na svoje obećanje, kao što neki misle da jest, nego je strpljiv s vama, jer ne želi da itko bude uništen, nego želi da svi dođu u pokajanje” (2. Petrova 3:8, 9, NS). Da nije bilo Božjeg strpljenja i dugog podnošenja, nitko od nas ne bi imao mogućnosti za spasenje.

²⁶ Međutim, ne smijemo misliti da je u proteklih šest tisuća godina Bog igrao samo pasivnu ulogu. Ne, on nije jednostavno podnosio bezbožnost i čekao ne poduzevši ništa. Kao što ćemo vidjeti, činjenice pokazuju upravo suprotno.