1. a) Što je uzrokom toga da danas mnogi ljudi gledaju samo sebe, a ne brinu za druge? b) Što je posljedica toga?

NESEBIČNA briga za druge je danas rijetka. Premda smo svi rođeni sa sposobnošću da ljubimo, kad vidimo kako drugi nepošteno traže samo svoju vlastitu korist ili kad drugi pogrešno shvate naša nastojanja da pokazujemo ljubav, tada ćemo možda zaključiti kako je bolje brinuti se samo za sebe. Drugi opet, videći kako oni koji iskorištavaju svoje bližnje materijalno napreduju, možda pomišljaju da je to put prema uspjehu. Posljedica svega toga je da kod mnogih ljudi postoji duh nepovjerenja i da imaju malo pravih prijatelja, ako ih uopće imaju. Zbog čega je sve to tako?

2. a) Kako Biblija ulazi u samu srž problema? b) Što znači poznavati Boga?

² Nedostaje ljubavi, one vrste ljubavi koja se iskazuje u nesebičnoj brizi za trajno dobro drugih. A zašto nema te ljubavi? Ulazeći u samu srž problema, Biblija kaže: “Tko ne ljubi nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav” (1. Ivanova 4:8, NS). Mnogi, naravno, kažu da vjeruju u Boga i čak odlaze u crkvu. No, činjenica je da oni zapravo ne poznaju Boga. Poznavati Boga znači biti dobro upoznat s njegovom osobnošću, priznati njegov autoritet, a  zatim djelovati u skladu s onim što o njemu znamo (Jeremija 22:16; Titu 1:16). Dakle, ako u životu želimo pronaći pravu radost koja dolazi samo onda kad dajemo i primamo ljubav, mi moramo dobro upoznati Boga i primjenjivati ono što učimo.

3. Kako je Bog pokazao svoju veliku ljubav prema čovječanstvu?

³ “Po ovome se pokazala Božja ljubav prema nama, jer je Bog poslao svog jedinorođenog Sina u svijet da bi kroz njega mogli dobiti život”, pisao je apostol Ivan. “U ovome je bila ljubav, ne da smo mi (prvo) ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao svog Sina kao pomirbenu žrtvu za naše grijehe. Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas i mi smo dužni ljubiti jedan drugoga” (1. Ivanova 4:9-11, NS). Bog nije dopustio da ponašanje ljudi lišeno ljubavi uguši njegovu ljubav. Prema Rimljanima 5:8 (NS) “Bog nam pruža svoju ljubav u tome što je, dok smo još bili grešnici, Krist umro za nas.”

4. Kako to utječe na tvoj osobni osjećaj prema Bogu?

⁴ Koliko ima ljudi koje toliko voliš da bi za njih položio svoj život — ljudi koji za tebe nikad ništa nisu učinili? Tko bi bio taj zbog koga bi, ako si roditelj, dopustio da umre tvoje dijete? Takvu je ljubav Bog pokazao prema nama (Ivan 3:16). Kakve osjećaje u tebi izaziva ta spoznaja o Bogu? Ako doista cijenimo ono što je on učinio, utvrdit ćemo da poslušnost njegovim zapovijedima ne predstavlja nikakav teret (1. Ivanova 5:3).

5. a) Koju je “novu zapovijed” Isus dao svojim učenicima? b) Kako je u to uključena naša predanost Bogu kao vladaru? c) Što, dakle, zahtijeva poslušnost toj “novoj zapovijedi”?

⁵ U noći prije svoje smrti Isus je dao svojim učenicima jednu od onih zapovijedi koja će ih  razlikovati od ostalog svijeta. On je rekao: “Dajem vam novu zapovijed, da ljubite jedan drugoga”. Isusova zapovijed je bila “nova” po tome što je rekao da treba ljubiti druge, a ne samo sebe, i “kao što je on nas ljubio”, biti spreman položiti svoj život za druge (Ivan 13:34, 35, NS; 1. Ivanova 3:16). Ta vrsta ljubavi dokazuje našu odanost Bogu i prikazuje lažnom đavlovu tvrdnju da nitko neće biti poslušan Bogu ako je u pitanju njegov život (Job 2:1-10). Očito je da poslušnost toj “novoj zapovijedi” zahtijeva od nas da budemo duboko zainteresirani za druge (Jakov 1:27; 2:15, 16; 1. Solunjanima 2:8).

6. Prema kome se još treba pokazivati ljubav i zašto?

⁶ Ali, Krist je umro za sve ljude, a ne samo za svoje učenike. Zato nas Biblija potiče: “Dok imamo vremena povoljnog za to, činimo dobro svima, ali naročito onima koji su s nama u vjeri” (Galaćanima 6:10, NS). Mogućnosti da se ‘čini dobro svima’ javljaju se svaki dan. Kad nam ljubav nije uska, nego širokogrudna i velikodušna, mi tada oponašamo Boga, “jer on daje da njegovo sunce izlazi i zlima i dobrima i da kiša pada i pravednima i nepravednima” (Matej 5:43-48, NS).

7. Što može utjecati na to kako se odnosimo prema ličnosti i imovini drugih?

⁷ Živimo u svijetu u kome nema ljubavi. Vjerojatno priznaješ da nisi uvijek imao onoliko obzira prema drugima koliko si mogao. No, ako netko želi služiti Bogu, tada postoji potreba da se savjesno trudi da ‘obnovi svoj um’ (Rimljanima  12:1, 2). On mora izmijeniti svoj stav prema ličnosti i imovini drugih.

8. a) Gdje se vidi veliko nepoštivanje imovine drugih? b) Koji će biblijski savjet, ako ga se slijedi, zadržati nekoga da ne čini takve stvari?

⁸ U nekim područjima postoji zapanjujuće nepoštivanje onoga što pripada drugima. Omladina samo iz zabave uništava privatnu i javnu imovinu ili oštećuje stvari na čijem su stjecanju drugi teško radili. Neki se možda gnušaju takvog vandalizma, a ipak doprinose njemu bacajući otpatke u parkovima, na ulici ili u javnim zgradama. Da li je sve ovo u skladu s Isusovim savjetom: “Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine i vi isto tako činite njima”? (Matej 7:12, NS). Takvo ponašanje lišeno ljubavi ne pokazuje da netko živi potpuno u skladu s Božjom namjerom da Zemlju pretvori u raj.

9. a) Kako krađa utječe na život sviju? b) Zašto je krađa pogrešna u Božjim očima?

⁹ Na mnogim mjestima su zbog zabrinutosti za život i posjed uobičajene pojave brave na vratima, rešetke na prozorima i psi čuvari. Trgovine podižu cijenu proizvodima da bi nadoknadile ono što je pokradeno. No, krađi neće biti mjesta u Božjem novom sustavu stvari. Stoga svatko tko se nada tamo živjeti mora sada naučiti živjeti na način koji doprinosi sigurnosti bližnjega. Biblija pokazuje da je “dar Božji” ako čovjek “uživa dobra od svoga truda”. Dakle, pogrešno je pokušati ga lišiti rezultata njegovog rada (Propovjednik 3:13; 5:18). Mnogi koji su u prošlosti bili nepošteni sada su se promijenili. Ne samo da više ne kradu, nego su spoznali radost davanja (Djela apostolska 20:35). Oni su, sa željom  da ugode Bogu, uzeli k srcu ono što je zapisano u Efežanima 4:28, NS: “Tko je krao više da ne krade, nego neka se trudi čineći dobro, da bi imao što dati onome kome je potrebno.”

10. a) Na koji način možemo pokazati brigu za druge u svom govoru? b) Što će nekome pomoći da pokazuje ljubav na taj način?

¹⁰ Često, a naročito onda kad stvari pođu loše, ono što drugima treba nije nešto materijalno, nego im je potrebna ljubaznost. Međutim, što se dešava u situacijama kad dođu do izražaja nečiji propusti? Tada može doći do provale gnjeva, pogrdnog govora ili oštrih primjedbi. Čak i neki koji priznaju da je to pogrešno ne uspijevaju vladati svojim jezikom. Kako se može prevladati takvu naviku? U osnovi je ljubav ono što nedostaje, a to ukazuje na potrebu da se upozna Boga. Kad netko počne cijeniti milosrđe koje njemu Bog ukazuje, tada mu neće biti tako teško oprostiti drugima. Možda će čak početi uviđati načine na koje može pomoći prestupniku, pružajući mu ljubaznu pomoć uz izgled da će se popraviti (Matej 18:21-35; Efežanima 4:31–5:2).

11. Zašto u govoru ne bi trebali biti uvredljivi čak i onda kad su drugi prema nama neljubazni?

¹¹ Istina je da drugi možda ne primjenjuju ovaj dobar savjet iz Božje Riječi u načinu svog postupanja prema nama. Usprkos našim iskrenim namjerama, povremeno ćemo se možda naći predmetom njihove pogrde. Što ćemo tada učiniti? Biblija savjetuje sljedeće: “Ne daj se zlu nadvladati, nego nadvladaj zlo dobrim” (Rimljanima 12:17-21; 1. Petrova 2:21-23). Ako smo i dalje s  njima ljubazni, to će s vremenom omekšati njihov stav i potaći njihove bolje osobine. No, bez obzira na njihovu reakciju, ukoliko nastavimo pokazivati ljubaznost, mi pokazujemo da podupiremo Božji način vladanja, koji se temelji na ljubavi.

12, 13. Kako Biblija pomaže nekome da otkloni sve rasne, nacionalne i socijalne predrasude?

¹² Na pojedinca koji ima pravu ljubav ne utječe ni rasa, ni boja kože, ni nacionalnost, ni socijalni status. Zašto ne? Zato što on poštuje biblijsku istinu da je “(Bog) načinio da od jednog čovjeka nastanu svi narodi” (Djela apostolska 17:26, NS). Svi su ljudi, dakle, povezani. Ni jedna rasa nije po nasljeđu nadređena drugoj.

¹³ Nitko nema razloga hvastati se zbog svog porijekla, rase, boje kože, nacionalnosti ili položaja. “Svi su sagriješili i ostali bez Božje slave” (Rimljanima 3:23, NS). Stoga su svi ovisni o Kristovoj otkupnoj žrtvi. A Biblija pokazuje da će oni koji će biti sačuvani kroz nadolazeću “veliku nevolju” doći iz “svakog naroda, plemena, puka i jezika” (Otkrivenje 7:9, 14-17, NS).

14. Zašto loše osobno iskustvo nije opravdan razlog predrasude protiv ljudi određene rase ili nacionalnosti?

¹⁴ U pokušaju da opravda svoju predrasudu, netko se možda prisjeća lošeg iskustva kojeg je imao s nekim druge rase ili nacionalnosti. No, da li svi koji pripadaju toj rasi ili naciji pogrešno postupaju? I zar ljudi iz naše vlastite rase ili nacije ne snose krivicu za istu stvar? Ukoliko se nadamo  živjeti u Božjem miroljubivom novom sustavu stvari, mi moramo svoja srca očistiti od ponosa koji nas otuđuje od drugih ljudi.

15. Kako na nečije stanovište pred Bogom i Kristom utječu komentari o rasi ili nacionalnosti koji izazivaju spoticanje?

¹⁵ Ono što je u našem srcu, prije ili kasnije doći će i u naša usta. Isus Krist je rekao: “Iz obilja srca govore usta” (Luka 6:45, NS). Što ako se netko tko pokazuje zanimanje za Jehovinu organizaciju spotakne o nečije primjedbe koje se zasnivaju na predrasudama? Ta stvar je toliko ozbiljna da je Isus upozorio: “Ako tko navede na spoticanje jednog od ovih malenih koji vjeruju, bilo bi mu bolje da mu se oko vrata objesi mlinski kamen kojeg vrti magarac, te da ga se baci u more” (Marko 9:42, NS).

16. Kako je Isus pokazao nepristranost koju trebamo pokazivati drugima?

¹⁶ Kršćani su dužni pokazivati ljubav i zanimanje za druge bez obzira na njihovu rasu, nacionalnost ili položaj (Jakov 2:1-9). Isus je ovako poticao: “Kad pravite gozbu, pozovite siromašne, bogalje, hrome, slijepe; i sretni ćete biti, jer vam oni neće imati čime uzvratiti” (Luka 14:13, 14, NS). Starajući se i pokazujući zanimanje za druge ljude na takav način, mi odražavamo osobine našeg nebeskog Oca.

17. a) Koja je najvrednija stvar koju možemo dijeliti s drugima? b) Zašto bi se trebali osjećati potaknutima da to učinimo?

¹⁷ Naša briga za druge ne bi trebala biti ograničena na njihove fizičke potrebe. Isto tako, naša  ljubav neće biti potpuna samo zato što smo ljubazni prema svim ljudima. Da bi život imao pravi smisao, ljudi moraju poznavati Jehovu i njegove namjere. Isus je u molitvi svom Ocu rekao: “Ovo znači vječni život, da spoznaju tebe, jedinog istinitog Boga, i onog koga si poslao, Isusa Krista” (Ivan 17:3; NS). Ako si ovu knjigu čitao od početka, tada znaš kako možeš dobiti tu nagradu. Vidio si što Biblija predskazuje u vezi “velike nevolje” i uvjerio si se u fizičke dokaze koji potvrđuju njenu blizinu. Ti znaš da je Božje Kraljevstvo jedina nada za čovječanstvo. No, da li te ljubav prema Jehovi i bližnjemu potiče da to životovažno znanje podijeliš i s drugima?

18. a) Kakvo je djelo Isus predskazao za naše vrijeme u Mateju 24:14? b) Kako trebamo gledati na sudjelovanje u tom djelu?

¹⁸ Kad je govorio o “završetku sustava stvari”, Isus je prorekao sljedeće: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Matej 24:3, 14, NS). Kakva je to samo prednost zastupati Suverenog Vladara svemira, Jehovu Boga, dok sudjelujemo u tom “svjedočanstvu”! Još uvijek je otvorena mogućnost da se uzme udjela u tom naročitom poslu, ali ne još za dugo.

19. Zašto ne bismo trebali dopustiti da nas bilo kakav osjećaj o vlastitoj sposobnosti odvrati od sudjelovanja u tom djelu?

¹⁹ Kad razmišljamo o svom sudjelovanju u tom “svjedočanstvu svim narodima” dobro je da shvatimo da se rezultati ne postižu našom sposobnošću, nego je Bog taj koji prouzročuje da ta vijest urodi plodom (Djela apostolska 16:14; 1. Korinćanima  3:6). Ako si dragovoljnog srca odlučio da mu služiš, Jehova će te upotrijebiti da izvršiš njegovu volju. Apostol Pavao je rekao sljedeće: “Sada kroz Krista imamo takvo pouzdanje u Boga. Ne kao da smo mi sami dovoljno sposobni da bilo što sami od sebe prosuđujemo, nego naša sposobnost dolazi od Boga” (2. Korinćanima 3:4-6, NS).

20. a) Hoće li svi povoljno reagirati na dobru vijest? b) Kakvo dobro činimo propovijedajući ljudima koji su nezainteresirani ili se čak suprotstavljaju?

²⁰ Ne bismo, naravno, trebali očekivati da će svi povoljno reagirati. Mnogi će biti nezainteresirani.  Neki će se suprotstavljati. No, svi se oni mogu promijeniti. Savle iz Tarza, koji je nekad bio progonitelj kršćana, postao je revni Isusov apostol (1. Timoteju 1:12, 13). Znali to oni ili ne, svi trebaju vijest o Kraljevstvu. Stoga moramo biti zainteresirani za njih i spremni da se trošimo u korist njihovog trajnog dobra (1. Solunjanima 2:7, 8). Mi im činimo dobro, premda oni možda ne žele prihvatiti vijest o Kraljevstvu. Mi dajemo svjedočanstvo, veličamo Jehovino ime, na taj način se vrši ‘razdvajanje’ ljudi, a mi time pokazujemo svoju odanost Jehovi (Matej 25:31-33).

21. Kakvu odgovornost ima poglavar obitelji što se tiče duhovnog dobra njegove obitelji?

²¹ Tvoja nastojanja da pomažeš drugima da izvuku korist iz Jehovine pripreme koju je učinio iz ljubavi trebaju također biti usmjerena i na tvoju vlastitu obitelj. Poglavar obitelji, na primjer, odgovoran je za duhovni rast svoje obitelji. On će izravno utjecati na to ako redovito organizira obiteljske razgovore o Božjoj Riječi. A kad očeva molitva izgovorena u korist obitelji pokazuje duboku odanost i zahvalnost, to će utjecati na stav čitave obitelji.

22. Zašto je važno da otac provodi mjere odgoja nad svojom djecom i što bi ga na to trebalo potaći?

²² Njegova odgovornost se također sastoji u provođenju mjera odgoja. Kad se pojave problemi, možda izgleda lakše preći preko njih. Ali, ako se mjere odgoja provode samo onda kad je otac razdražen ili ako se problemi rješavaju samo onda  kad postanu ozbiljni, tada nešto nedostaje. U Pričama Salamunovim 13:24, NS, stoji da ‘otac koji ljubi svoga sina drži ga u stezi’. Stoga roditelj koji ima ljubavi uvijek ukorava. On strpljivo objašnjava stvari svojoj djeci i uzima u obzir duševna, emocionalna i fizička ograničenja koja su kod njih prisutna (Efežanima 6:4; Kološanima 3:21). Ako si otac, imaš li takvu ljubav prema svojoj djeci? Jesi li spreman da preuzmeš tu odgovornost, imajući u vidu ne samo sadašnju, nego i buduću dobrobit svoje obitelji? (Priče Salamunove 23:13, 14; 29:17).

23. Kako majka može doprinijeti duhovnom dobru svoje obitelji?

²³ Supruga također može umnogome pomoći svojoj obitelji. Ako surađuje s mužem i mudro koristi vrijeme da bi život svoje djece oblikovala na način koji se dopada Bogu, to će se obično odraziti u ponašanju i stavu njene djece (Priče Salamunove 29:15). Čak i kad otac nije kod kuće, brižljivo poučavanje iz Biblije i pružanje dobrog primjera daje dobre rezultate.

24. a) Suočen s protivljenjem svog bračnog druga, koje sporno pitanje bi vjernik uvijek trebao imati pred očima? b) Kako se pod takvim okolnostima može pokazivati ljubav prema supružniku koji ne vjeruje?

²⁴ No, što ako otac ne prihvaća Božju Riječ ili čak progoni zbog toga svoju suprugu? Što će ona učiniti u tom slučaju? Ako ljubi Jehovu, ona mu sigurno neće okrenuti leđa. Sotona je taj koji tvrdi da će ljudi ostaviti Boga ako su izloženi raznim poteškoćama. Ona sigurno neće željeti povlađivati sotoni i postupati u skladu s njegovom tvrdnjom (Job 2:1-5; Priče Salamunove 27:11).  Osim toga, Biblija je potiče da teži za trajnim dobrom svoga muža. Ako odustane od onoga za što zna da je istina, to će značiti gubitak vječnog života za njih oboje. Ali, ako ostane čvrsta u vjeri, ona će možda i njemu pomoći da postigne spasenje (1. Korinćanima 7:10-16; 1. Petrova 3:1, 2). Nadalje, ako uvijek poštuje svoje bračne zavjete, čak i pod poteškoćama, ona pokazuje svoje duboko poštovanje prema Osnivaču braka, Jehovi Bogu.

25. Kako odluka roditelja utječe na budućnost djece?

²⁵ Djeca su još jedan snažan razlog zbog kojeg bi roditelj koji je u vjeri trebao ostati odan Bogu onda kad je suočen s protivljenjem. Bog zasigurava da će djeca njemu odanih slugu biti sačuvana u nadolazećoj “velikoj nevolji”. Jehova djecu smatra “svetom” čak i ako je samo jedan roditelj njegov sluga (1. Korinćanima 7:14). No, što ako se roditelj “odrekne” vršenja Božje volje? Takav roditelj će se odreći priznatog položaja pred Bogom, a isto tako i položaja svoje djece (Jevrejima 12:25). Kakav je to samo tragičan gubitak!

26. Što trebamo učiniti da bismo djelovali zaista na korist sebi i drugima?

²⁶ Bez obzira s koje strane osmatrali život, dakle, očito je da ne možemo uzeti u obzir samo sebe, nego i druge. Ako pokazujemo ljubav drugima, ta će nam se ljubav i uzvratiti (Luka 6:38). Ali, da bismo pokazivali istinsku ljubav i da ne bismo bili zavedeni kratkovidnim ljudskim razmišljanjem, mi moramo poznavati Jehovu i uživati u dobrom odnosu s njim. Međutim, da bismo to mogli učiniti mi moramo napraviti osobni izbor.