1. Zašto je Jehova dozvolio da Babilonci razore Jeruzalem?

JEHOVA je mnogo godina unaprijed upozorio Židove da će Babilonci razoriti Jeruzalem, objasnivši im također zašto. No, umjesto da slušaju Boga, oni su slijedili sklonosti svog tvrdog srca (Jeremija 25:8, 9; 7:24-28).

2. a) Koji blagoslovi, što je i razumno, ovise o poslušnosti prema Bogu? b) Kako je Izrael došao u zavjetni odnos s Jehovom?

² Jehova ne prisiljava nikoga da mu služi, ali je razumno da traži poslušnost od svih koji žele njegovu milost i koji bi htjeli biti blagoslovljeni vječnim životom. Nakon što je Jehova oslobodio Izraelce iz Egipta, rekao im je: “Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode — ta moj je sav svijet! Vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet” (2. Mojsijeva 19:5, 6, ST). Nakon što im je Bog naveo svoje zahtjeve, i kad im je bila pročitana “knjiga Saveza”, oni su dobrovoljno preuzeli na sebe odgovornost koja proizlazi iz takvog odnosa prema Bogu (2. Mojsijeva 24:7).

3. a) Na kojim su područjima Izraelci pokazivali potom buntovnički duh prema Jehovi? b) Zašto su ti događaji zapisani u Bibliji?

³ No, ubrzo nakon toga javlja se među njima buntovnički duh. Oni, doduše, nisu javno oporekli svoju vjeru u Jehovu. Ali, protivno njegovom zakonu, mnogi su pokušavali pomiješati egipatske običaje s obožavanjem Jehove (2. Mojsijeva 32:1-8). Kasnije su neki od njih kritizirali muževe koje je Jehova  koristio kao svoje vidljive zastupnike (4. Mojsijeva 12:1-10; 16:1-3, 31-35). Kao nacija, Izraelci nisu posjedovali dovoljno vjere da bi postupali po Riječi Božjoj, nego su bili motivirani strahom pred ljudima (4. Mojsijeva 13:2, 31-33; 14:1-4; Jevrejima 3:17-19). Izraelci koji su nenamjerno sagriješili mogli su dobiti oproštenje ako su se iskreno pokajali. No, tijekom 900 godina nacija je namjerno prezirala najprije jedan božanski zahtjev, potom drugi, a često mnoge odjednom. Sve što su radili kao i ishod njihova načina postupanja zabilježen je u Bibliji kao opominjajući primjer za nas (2. Dnevnika 36:15-17; 1. Korinćanima 10:6-11).

4. a) Tko su bili Rehabićani? b) Koje je obaveze stavio pred njih Jonadab?

⁴ Nakon što je Izraelce Jeremijina vremena Jehova uvijek iznova opominjao na teške posljedice njihova načina postupanja, predočio im je za uzor Rehabićane. Bili su to neizraelci, potomci Jonadaba (Jehonadaba) koji je dokazao potpunu suglasnost s Jehuvljevim stavom nepodnošenja suparništva prema Jehovi. Taj je Jonadab kao patrijarhalni plemenski poglavar naredio Rehabićanima da dovijeka ne piju vino, niti da stanuju u kućama, ni da se bave poljoprivredom, nego da žive kao nomadi u šatorima. To bi im omogućilo da žive jednostavnim, skromnim životom, oslobođeni pohlepe za užicima i tereta gradskog života, obožavajući Jehovu u zajednici s Izraelcima među kojima su živjeli.

5. Kako su Rehabićani pokazali uzornu poslušnost?

⁵ Je li bilo za očekivati da bi Rehabićani slušali svog ljudskog pretka, kad su Židovi čak odbili poslušati Jehovu, suverena svemira? Učinili su to, na uzoran način. Iako su Rehabićani potražili utočište u Jeruzalemu kad su babilonske i sirijske vojske upale u Judeju, oni su i dalje živjeli u šatorima.  No, koliko su bili čvrsti u odluci da ne piju vino, iako je ljudima usred kojih su živjeli bilo dozvoljeno piti vino? Jehova je pozvao Jeremiju da odvede Rehabićane u jednu od dvorana hrama, da iznese vino pred njih i zatraži da piju. No, oni su to odbili učiniti. Zašto? Očito su cijenili odanost svojih predaka Jehovi; shvatili su da je on bio ljubazno zainteresiran za njihovo dobro i tako su poslušali njegovu zapovijed. Jehova se radovao toj uzornoj poslušnosti, koja je još izrazitije osvijetlila neposlušnost Židova prema Jehovi (Jeremija 35:1-11).

6. a) Tko je danas nalik Rehabićanima? b) Tko se pokazao poput neposlušnog Izraela?

⁶ I danas ima ljudi koji su nalik Rehabićanima. To su Gospodinove “druge ovce”. Danas se ne radi o tome piju li oni vino ili ne. (Usporedi 1. Timoteju 5:23.) To je osobna stvar, tako dugo dok netko ne pije prekomjerno ili ne postane čak pijanicom (Priče Salamunove 23:20; 1. Korinćanima 6:9, 10). Ipak, Bogu dopadljiva poslušnost danas je jednako važna kao tada. Za razliku od kršćanstva, predočenog po otpalom Izraelu, novovremena klasa Rehabićana dokazuje svojim djelima da poznaje vrijednost Bogu dopadljive poslušnosti. Kako će im to biti od koristi?

7. a) Koje je ohrabrujuće obećanje Jehova dao Rehabićanima? b) Koju nadu to posreduje današnjoj klasi Rehabićana?

⁷ Zbog njihove odanosti Jehova je dao Rehabićanima obećanje, koje ima važno proročanske značenje za naše dane. Rekao je: “Jer ste slušali zapovijedi svoga oca Jonadaba i držali se svih naredaba i činili sve što vam je on zapovijedio, zato — ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov — Jonadabu, sinu Rehabovu, nikad neće ponestati potomaka koji će stajati pred licem mojim u sve dane”  (Jeremija 35:18, 19, ST). Tako su se našli među onima koji su 607. pr. n. e. preživjeli razorenje Jeruzalema. I klasa koju su predočavali preživjet će predstojeće uništenje kršćanstva i preostalog dijela svijeta, koji ide svojim putevima neovisnosti, odbijajući priznati Jehovinu suverenost.

8. Zašto mnogim ljudima teško pada biti poslušnima?

⁸ Mnogima teško pada naučiti se poslušnosti. Oni su odrasli u svijetu u kojem svatko radi što njemu odgovara. Možda im se dopada ono što su naučili o životu pod Božjim Kraljevstvom. No, kad njihovim mislima ovlada ponos mogli bi početi izbjegavati neke Božje zahtjeve ili pak kritizirati način na koji su isti izloženi (Priče Salamunove 8:13; 16:18). S tim se problemom suočio Naman, sirijski vojskovođa, koji je živio u vrijeme proroka Elizeja.

9. a) Kako je došlo do toga da je Naman potražio Elizeja? b) Što je očekivao, ali što se stvarno dogodilo?

⁹ Naman je obolio od gube. Budući da je neka mlada izraelska zarobljenica hrabro izrazila svoje uvjerenje da bi Naman mogao biti izliječen kad bi se obratio Jehovinu proroku Elizeju, Naman je otputovao u Izrael. Sa svojim konjima i ratnim kolima stigao je pred vrata Elizejeve kuće. Međutim, Naman je bio ugledna ličnost i stoga je očekivao da Elizej izađe pred njega, da ga dočeka na neki ceremonijalni način, da možda čak zazove Jehovu, te da položi svoju ruku na bolesno meso i da ga izliječi. No, umjesto svega toga Elizej je jednostavno samo poslao glasnika, koji mu je rekao da pođe na Jordan i da se tamo okupa sedam puta (2. Carevima 5:1-12).

10. a) Kako je reagirao Naman? b) Što ga je konačno navelo na poslušnost? c) Kakav je bio rezultat?

 ¹⁰ To je Namanov ponos, i on se ljutito okrenu natrag kući. Međutim, na nagovor svojih slugu ponizio se i pokazao vjeru. “I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta — očistio se!” Naman se sada uvjerio da je Jehova jedini pravi Bog, te je unatoč svojoj prvobitnoj reakciji priznao da su Elizejeva uputstva uistinu potjecala od Boga (2. Carevima 5:13-15, ST).

11. a) U kojem su pogledu “druge ovce” bile predočene po Namanu? b) Koje važne pouke moramo svi naučiti?

¹¹ Vidiš li možda na samome sebi neke Namanove karakterne crte? Poput ostalih neizraelaca koji su pokazali vjeru i Naman je upotrijebljen u Bibliji kao predodžba “drugih ovaca”, koje se priključuju čistom obožavanju. Budući da su svi rođeni u grijehu, bili su nekoć duhovno bolesni. Stoga su svi morali potražiti pomoć Jehovinog pomazanog razreda sluge, a potom poslušno postupiti u skladu s onime što ih je taj “rob” naučio iz Riječi Božje (Matej 24:45). Neki od njih nisu u početku cijenili sve posredovane im biblijske savjete — primjerice s obzirom na potrebu redovitog posjećivanja skupštinskih sastanaka, obzirom na važnost držati se odijeljenima od svijeta, ili u vezi zahtjeva kršćanskog krštenja u vodi. Možda su oklijevali predati se Bogu i krstiti se, jer su se u srcu branili protiv nužnosti “odreći se sama sebe”, da bi mogli postati Kristovim sljedbenicima. U nekim su slučajevima kritizirali način na koji su im davali savjete odgovorni u skupštini. Ipak, s vremenom su svi koji uistinu žele pripadati Gospodinovim “drugim ovcama”, morali naučiti da je potrebno biti ponizan i poslušan iz ljubavi (Jakov 4:6; Matej 16:24).

12, 13. a) Kako nam koristi ako slušamo Jehovine zapovijedi? b) Kako se to može predočiti?

¹² Upoznavajući Jehovu i njegove puteve mi sve bolje razumijemo koliko su istinite riječi koje je on sam upravio svojim slugama starog vremena: “Ja, Jahve, Bog tvoj, tvojem dobru te učim, vodim te putem kojim ti je ići. O, da si pazio na zapovijedi moje!” (Izaija 48:17, 18, ST). Jehovina je ozbiljna želja da njegov narod bude sačuvan od nesreće i da se raduje životu, poklanjajući pažnju njegovim zapovijedima. On pozna naša svojstva, on zna što nas uistinu može učiniti sretnima. Stoga nas opominje na postupke koji bi nas moralno izopačili i razorili naš dobar odnos prema drugima.

¹³ Oni koji su poslušali upozorenje pred bludom i brakolomstvom, bili su pošteđeni duševne uznemirenosti, bolesti i vanbračnih poroda, koji mogu proizaći iz toga (1. Korinćanima 6:18; Jevrejima 13:4). Primjenjujući savjete iz 2. Korinćanima 7:1 ili slične, oslobođeni su ovisnosti o duhanu ili ostalih droga, koje štete zdravlju a mogu prouzročiti prijevremenu smrt. Njegova zapovijed, ‘uzdržavati se od krvi’ pomogla je njegovim slugama ojačati svoje povjerenje u njega, kao u jedinoga o kome ovise svi njihovi izgledi na budući život, a istovremeno ih je sačuvala od strašnih bolesti, koje se mogu prenijeti putem transfuzija krvi (Djela apostolska 15:28, 29).

14. Zašto je za nas mnogo bolje tražiti najprije Kraljevstvo, umjesto nepotrebno se upuštati u veze sa svijetom?

¹⁴ Tako dugo dok živimo u svijetu mi moramo u određenoj mjeri kontaktirati s njim. Ipak, Jehova nas upozorava da ne bismo polagali svoje nade u svijet, niti postali dio njega. On zna što će se dogoditi  sa svijetom. Kako bi ludo bilo trošiti svoj život za izgradnju nečega što će Bog uništiti! A što je još gore, svi koji to rade utvrdit će da će doživjeti isti udes kao i svijet kojem posvećuju svoj život. Koliko li je stoga koristan savjet kojeg je dao Sin Božji: Tražite Božje Kraljevstvo! Stavi ga na prvo mjesto u svom životu! (1. Ivanova 2:17; Matej 6:33).

15. a) Što moramo naučiti raditi želimo li biti među onima koji će dobiti sve što je Adam izgubio? b) Kako će nam Jehova govoriti tijekom 1000 godina?

¹⁵ Jehova zna točno što nam je potrebno i tako on priprema svoj narod za život u njegovom pravednom novom sustavu stvari. Adamova je neposlušnost dovela do nesavršenstva, do gubitka vječnog života i do protjerivanja iz raja. Želimo li se naći među onima koji će biti blagoslovljeni svime što je Adam izgubio, sigurno moramo dokazati da smo pažljivi kad Bog govori. A kako će on razgovarati s nama tijekom dolazećih 1000 godina, dok će čovječanstvo napredovati k savršenstvu? Kroz mesijansko Kraljevstvo. Hoće li ta vladavina imati i vidljive, zemaljske zastupnike? Da, ‘na cijeloj će Zemlji knezovi’ stajati u službi kralja (Psalam 45:16; usporedi Izaija 32:1, 2). Time što će iz ljubavi slušati te knezove, ljudi će dokazivati svoju podložnost svom nebeskom Kralju.

16. Zašto je sada zaštita poslušati starješine i kako je to dobra priprema za život u Božjem novom uređenju?

¹⁶ U pripremi za to vrijeme, Jehova brine sada za školovanje svojih slugu kroz svoju vidljivu teokratsku organizaciju. U skupštinama je postavio u duhovnom smislu starije muževe ili starješine. Oni nadgledavaju skupštinske sastanke i prednjače u propovijedanju vijesti o Kraljevstvu. Pomažu svima koji žele služiti Jehovi da nauče primjenjivati u svom životu biblijska temeljna načela, te ih s puno ljubavi opominju na zamke koje bi mogle okrnjiti njihov  odnos s Bogom. Osim toga, Jehovini svjedoci su diljem svijeta iskusili da su u olujama, potresima, kao i u vrijeme oružanih sukoba, često ostali na životu jer su poslušali savjete starješina. Skupština ne pripada starješinama; ona pripada Bogu. Starješine ne tvrde da su nadahnuti, no kako Biblija pokazuje, Bog ih upotrebljava da bi preuzeli vodstvo i tko njih sluša taj pokazuje da poštuje uređenje kojim se služi Jehova u pripremanju svojih slugu za preživljavanje i za svoje novo uređenje (Djela apostolska 20:28; Jevrejima 13:17).

17. Iz kojeg poticaja moramo slušati?

¹⁷ Međutim, njihova poslušnost nije temeljena samo na želji da prežive dolazeće uništenje svijeta. Postoje važniji poticaji. Koji? Cijenjenje života i svih priprema koje je učinio Bog za održanje istog. Zahvalnost za njegove darove koji nam obogaćuju život sposobnost razmišljanja, ljepota i cijenjenje duhovnih vrijednosti, mogućnost da upoznamo svog Stvoritelja i da ga obožavamo. Da spomenemo i svjesnost velike ljubavi koju nam je Bog pokazao, davši čak svog vlastitog Sina, koji je žrtvovao svoj život kako bismo mi dobili priliku da vječno živimo.

18. Kako ćemo misliti o poslušnosti prema Bogu i njegovoj organizaciji, ako dobro poznajemo Boga?

¹⁸ Za one koji su dobro upoznali Boga, poslušnost ne predstavlja neugodnu obavezu. Budući da točno razumiju njegov naum i zahtjeve, te da osjećaju dobre rezultate koji proizlaze iz toga, oni ne gaje niti najmanju sumnju da je jedino razumno postupati onako kako to Bog želi. Shvaćaju da je to za njih zaštita. Osim toga, to je prilika da dokažu svoju ljubav prema Bogu. Slušati ga, za njih predstavlja veliku radost (1. Ivanova 5:3; Psalam 119:129).