1. a) Koji blagoslovi neposredno predstoje Božjim slugama? b) Ali, što čine neki?

ISPUNJENJE biblijskih proročanstava daje nedvojbeno razumjeti da se mi danas nalazimo na pragu Božjeg slavnog novog sustava stvari. Uskoro će nestati zao svijet a s njime i sve patnje, nezadovoljstvo i boli koje je prouzročio. Zemlja će biti pretvorena u raj u kojem će se obožavatelji pravog Boga zauvijek moći radovati savršenom čovječjem životu. Da bi ukazao na sigurno ispunjenje svojih obećanja, Jehova je rekao apostolu Ivanu: “Piši: Ove su riječi pouzdane i istinite!” (Otkrivenje 21:15, ST). No, koliko to god čudno izgledalo, neki koji poznaju istinu, čeznu za načinom života svijeta kojeg će Bog uništiti. Kako žalosno! Zašto to rade?

2. a) Što treba učiniti netko nakon što je upoznao istinu, kako mu se ne bi takvo što dogodilo? b) Što može ovladati njegovim mislima, ako to ne učini, i s kojim posljedicama?

² Kad su prvi puta čuli dobru vijest o Božjem Kraljevstvu i doznali što će ono prouzročiti, radosno su prihvatili vijest. No, važno je također napredovati do kršćanske zrelosti, produbljivati razumijevanje Riječi Božje i nastojati sve više je primjenjivati u svom životu (Jevrejima 6:1, 11, 12). Ako to netko propušta raditi zbog pomanjkanja cijenjenja, on neće više službu Bogu smatrati dragocjenom prednošću. Takav može nestrpljivo očekivati fizičke blagoslove koje Bog obećaje, ispuštajući pri tome iz vida potrebu da duhovno raste i da ovisno o svojim mogućnostima sudjeluje u djelu propovijedanja  i pravljenja učenika, koje nam je Bog povjerio. Dotični može trošiti sve više vremena za ispunjavanje želja vezanih uz materijalne posjede ili stvari koje ga “zabavljaju”. Tako duhovni interesi dolaze kod njega tek na drugo mjesto. Ne odjednom, nego sasvim postepeno on se vraća natrag u svijet (1. Timoteju 6:9, 10).

3. a) Zašto je opasno izabrati za prijatelje one koji ne obožavaju Jehovu? b) Kako se može lako dogoditi da se netko druži s takovima?

³ Netko može reći da bi rado ostao na životu, imajući udjela u “novoj Zemlji”, kako bi živio u svijetu u kojem će vladati pravda. No, je li izbor njegovih drugova u skladu s onime što kaže? Mi naravno svaki dan neizbježno dolazimo u vezu s ljudima koji ne služe Jehovi — na radnom mjestu, u školi, prilikom kupovanja, da, čak kod kuće. Ali, čije društvo biraš u vrijeme pauze na radnom mjestu, prije i poslije škole, kad nazivaš ili posjećuješ prijatelje u slobodno vrijeme? Je li to uistinu važno? Biblija nas opominje: Nemojte se varati. Loše društvo kvari korisne navike” (1. Korinćanima 15:33, NS). Ali, koje je “društvo loše”? Je li toliko važno što određeni ljudi ne obožavaju Jehovu, nego jednostavno rade ono što je pravo u njihovim vlastitim očima? Temeljem onoga što smo već naučili mi znamo da takovi neće preživjeti Harmagedon, niti će imati udjela u “novoj Zemlji”. Svi koji omalovažavaju Jehovina mjerila pri izboru svojih prijatelja, uskoro će se opet naći u svijetu, za koji su jednom mislili da su ga napustili. No, u Bibliji zapisani opominjajući primjeri mogu nas, ako ih uzmemo k srcu, sačuvati od kretanja tim putem (1. Korinćanima 10:11).

4. a) Kako su živjeli Izraelci nakon Josipove smrti u Egiptu? b) Zašto se Izraelcima pridružilo “mnogo drugoga svijeta”, kad su bili oslobođeni iz Egipta? c) Kako se ta proročanska drama ispunila u novo vrijeme?

⁴ Kakvog li olakšanja za Izraelce kad ih je Jehova oslobodio iz Egipatskog ropstva! Zbog okrutnog tlačenja koje su doživljavali nakon Josipove smrti, Egipat im je izgledao kao vruća peć u koju su bili bačeni (2. Mojsijeva 1:13, 14; 5. Mojsijeva 4:20). Tada je Jehova doveo na Egipat deset nevolja. Razlika između pravog Boga i egipatskih bogova bila je jasno vidljiva. Stoga se Izraelcima, kad su napuštali zemlju, priključilo “mnogo drugoga svijeta”, koje se sastojalo od neizraelaca. Tako se i danas “veliko mnoštvo” odvaja od svijeta, da bi se povezalo s ostatkom duhovnih Izraelaca (2. Mojsijeva 12:38). Ali, što se dogodilo u logoru, kratko nakon njihova izlaska iz Egipta?

5. a) U kojem su se smislu ‘vratili natrag u Egipat’ uskoro nakon svog oslobođenja? b) Kako se to moglo dogoditi?

⁵ Kršćanski učenik Stjepan je objasnio: “Okrenuše se ... u svojim srcima natrag u Egipat.” Bilo je to samo nekoliko mjeseci nakon njihova oslobođenja (Djela apostolska 7:39, 40). Kako su to pokazali? Učinili su si zlatno tele — na način uobičajen u Egiptu — objašnjavajući da će slaviti “svečanost u čast Jehovi”. Ipak, bilo je to oponašanje Egipćana (2. Mojsijeva 32:1-6). Jehovi se to nije nikako svidjelo, jer ponašali su se u potpunoj suprotnosti sa zakonom kojeg im je on dao na gori Sinaj. Tisuće njih je izgubilo živote. Kako se to moglo dogoditi? Iako su poznavali Jehovine zapovijedi, očito nisu u svojim srcima razvijali cijenjenje za te zapovijedi, niti su cijenili činjenicu da ih uistinu vodi pravi Bog.

6. a) Koje je pripreme učinio Jehova za njih u pustinji? (1. Korinćanima 10:3, 4). b) Zašto su neki počeli težiti za onim što su imali u Egiptu?

 ⁶ Kad su napustili Egipat znali su kako Izraelci, tako i “mnogo drugoga svijeta”, koje je krenulo s njima, da je to bilo ispravno. Ali, prošla je i godina dana, a oni se još uvijek nisu nalazili u obećanoj zemlji; još nisu našli dom u “zemlji u kojoj teče mlijeko i med”. Svi su imali dovoljno hrane, a posebno su dobro bili zbrinuti u duhovnom pogledu. Oblak i stup od vatre stalno su ih podsjećali da ih Jehova vodi. Na Crvenom moru i na gori Sinaj, vidjeli su zastrašujuće znakove Jehovine moći, a kroz Zakon zavjeta primali su duhovnu hranu i okrepu. Na taj su način bili upozoravani na mnogo toga što moraju osobno raditi, upućivani na to u kojem pogledu moraju promijeniti svoje ponašanje, misli i poticaje, kako bi se mogli dopasti Jehovi. Međutim, umjesto da cijene sve što je Jehova učinio za njih, počeli su čeznuti za fizičkim stvarima koje su imali u Egiptu. Ti su sebični zahtjevi doveli do uništenja mnogih od njih (4. Mojsijeva 11:4-6, 31-34).

7. a) Zašto su Izraelci počeli pričati o tome da bi se vratili u Egipat, kad su im uhode prenijele svoj izvještaj? b) Kakav je bio ishod? (Jevrejima 3:17, 19).

⁷ Kratko potom, Mojsije šalje muževe da uhode obećanu zemlju. Kad su se vratili svi su suglasno rekli, da je to uistinu zemlja u kojoj “teče mlijeko i med”. Ipak, deset uhoda se prestrašilo stanovnika te zemlje, bili su prestrašeni njenim utvrđenim gradovima. Nisu se cijelim srcem uzdali u Jehovu, pa su utjerali strah i ostalim Izraelcima. Opet su se u svojim mislima vratili u Egipat, počeli su planirati da se vrate natrag. I tako je zbog njihova nevjerovanja cijeli naraštaj, star dvadeset i više godina, izginuo konačno u pustinji, ne ušavši nikada u obećanu zemlju (4. Mojsijeva 13:27-33; 14:1-4, 29).

8. a) Što su morali učiniti Lot i njegova obitelj kako bi bili pošteđeni u vrijeme uništenja Sodome? b) Zašto je Lotova žena postala stupom soli? c) Koju opominjuću vijest sadrži to za nas?

 ⁸ Preko 400 godina prije ista je pouka bila posredovana u vezi s jednini drugim događajem. Abrahamov se nećak Lot nastanio u Sodomi, jednom moralno pokvarenom, ali bogatom gradu. Razvratnost Sodome i cijele te oblasti bila je tako velika, da je Jehova odlučio uništiti grad, da nikada više ne bude sagrađen. Stoga je poslao anđela da bi spasio Lota i njegovu obitelj. Kad je Lot opomenuo svoje moguće zetove, izgledao je u njihovim očima “kao da šalu zbija”. Ali, to nije bila šala. U osvit zore anđeli su hitno izveli Lota i njegovu obitelj iz grada, tražeći od njih da bježe ne gledajući natrag. Njihov je život ovisio o poslušnosti. Lot i njegove dvije kćeri učinili su sve što su im rekli anđeli i tako ostali na životu. No, Lotovoj je ženi očito teško palo odvojiti se od materijalnih stvari, koje je morala ostaviti. Stoga se okrenula i pogledala natrag. Tako je izgubila život, pretvorivši se u stup soli. Jesmo li si osobno uzeli k srcu značenje tog događaja? Da ne bismo omalovažili značenje istog, Isus se osvrnuo na nj, kad je u vezi s našim danima opominjao na hitnost bijega iz starog sustava. Opomenuo nas je da se ne brinemo pretjerano za materijalni posjed, a zatim je kratko, ali upečatljivo rekao: “Sjetite se Lotove žene” (1. Mojsijeva 19:12-26; Luka 17:31, 32). Što nas može sačuvati od zamki, u koje su pali kao žrtve Izraelci i Lotova žena?

9. Što je vjera i kako je možemo razvijati?

⁹ Da ne bismo pali pod utjecaj gledanja natrag, mi moramo jačati vjeru u ono što leži pred nama.  U Jevrejima 11:1 vjera se opisuje kao “zajamčeno očekivanje stvari kojima se nadamo, javno dokazivanje stvarnosti, iako ih ne vidimo”. Ona je jamstvo — jednako kao isprava o vlasništvu — da ćemo dobiti u posjed ono što je Bog obećao. Vjera se temelji na izrazitim činjenicama, što nam daje nepobitne razloge da možemo biti uvjereni u stvari koje ne možemo vidjeti doslovnim očima. To nije lakovjernost, niti je spremnost vjerovati u nešto samo zato jer to dobro zvuči. Da bismo mogli imati pravu vjeru, moramo pokazivati dovoljno zanimanje za osobno upoznavanje činjenica na kojima se temelji vjera. Također moramo ozbiljno razmišljati o tome kako se naučeno odnosi na naš vlastiti život, te moramo u svojem srcu razvijati ispravno cijenjenje za to.

10. a) Kako je Abraham pokazao svoju vjeru i kako dugo? b) Kako znamo da je učinio što je pravo?

¹⁰ Abraham je posjedovao takovu vjeru. Kad je Jehova tražio od Abrahama da napusti bogati grad Ur u Kaldeji i da krene u daleki Kanaan, u zemlju koju nikada ranije nije vidio, on je to učinio bez odlaganja. Tamo je živio kao stranac, ne povezavši se čak niti sa nekim kraljevskim gradom, da bi bio u sigurnosti. “Jer je očekivao grad koji ima čvrste temelje (Jehovino mesijansko Kraljevstvo) čiji je graditelj i tvorac Bog.” Da je čeznuo za životom u Kaldeji, nesumnjivo bi se vratio natrag. No, umjesto toga on je težio “za boljim mjestom, to jest mjestom koje pripada nebu” (Jevrejima 11:8-16). Abraham nije težio za tim “boljim mjestom” samo nekoliko godina, pa niti deset ili dvadeset godina. Trajalo je to sve do njegove smrti, 100 ili možda više godina nakon što je napustio Ur. On nije jednostavno rekao da vjeruje, nego je to dokazao svojim djelima. Stoga mu je sigurna nagrada. Za njega  je uskrsnuće toliko sigurno, da je Isus rekao: ‘Za Boga je Abraham živ’ (Luka 20:37, 38; Jakov 2:18).

11. Kako su Izak i Jakov pokazali da vjeruju?

¹¹ A kako je bilo s Abrahamovim sinom Izakom i Izakovim sinom Jakovom? Oni nisu nikada upoznali život u Kaldeji, no to nije za njih bilo razlogom da se sami jednom uvjere kako se tamo živi. Kad su od svojih roditelja doznali za Jehovina obećanja, prihvatili su ih svim srcem. Vjerovali su kao i Abraham, ‘težeći za boljim mjestom’. Stoga ih se Bog nije stidio (Jevrejima 11:9, 16, 20, 21; 1. Mojsijeva 26:24, 25; 28:20-22).

12. Kako su Ezav i Dina upali u ozbiljne teškoće?

¹² Za razliku od njih, Jakovljev brat Ezav nije cijenio duhovne stvari. Ulazio je u brakove sa ženama koje nisu obožavale Jehovu. Umjesto da cijeni svete stvari, prodao je svoje pravo prvenaštva za samo jedan obrok (1. Mojsijeva 25:29-34; 26:34, 35; Jevrejima 12:14-17). Bio je jedan od onih čije fizičke želje moraju odmah biti ispunjene. I Jakovljeva je sestra Dina upala u ozbiljne teškoće. Zašto? Zato jer se rado družila s poganskim “kćerima zemlje” (1. Mojsijeva 34:1, 2).

13. a) Što mogu očekivati od života oni koji su danas dio svijeta? b) Što će nas sačuvati od toga da se ne vratimo u svijet?

¹³ Ako i ti poput Abrahama, Izaka i Jakova uistinu ‘težiš sa boljim mjestom’, to jest da bi živio pod Jehovinim mesijanskim Kraljevstvom, onda se ne vraćaj u svijet. Sjeti se: svijet ne nudi sigurnu budućnost. “Ali, koji tvori volju Božju ostaje zauvijek.” A kakav li će to biti bogat, ispunjen život! (1. Ivanova 2:17).