1. Zašto su se biblijska proročanstva uvijek pokazala točnima?

MI imamo solidan temelj za vjerovanje da su biblijska proročanstva o budućnosti pouzdana. Njena se proročanstva ne temelje na nagađanjima ljudi, koji su promatrajući razvoj stvari, izrekli proročanstva s tim u vezi. “Nijedno proročanstvo sadržano u Pismu nije stvar samovoljnog tumačenja, jer nikad neko proročanstvo nije došlo od ljudskog htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od duha svetoga” (2. Petrova 1:20, 21, ST). Iz tog su se razloga biblijska proročanstva pokazala vrlo točnima u svim pojedinostima.

2. Navedi primjere proročanstava o svjetskim stvarima.

² Biblija je poimence prorekla uspon i pad sljedećih svjetskih sila: Babilona, Medo-perzije i Grčke. Skoro 200 godina unaprijed objavila je pad Babilona, prorekavši čak ime njegova osvajača. I to se proročanstvo ispunilo do u svaku pojedinost. Prorekla je da će Babilon konačno postati pustinjom, te da nikada više neće biti nastanjen. U tom je stanju Babilon ostao sve do današnjeg dana (Danijel 8:3-8, 20-22; Izaija 44:27 do 45:2; 13:1, 17-20). Ostali narodi nisu, doduše, poimenično spomenuti u Bibliji, ali su unaprijed opisani s toliko preciznih pojedinosti, da ih danas dobro obaviješteni ljudi s lakoćom mogu prepoznati.

3. Ima li proročanstava koja nisu izražena u obliku predskazivanja?

 ³ Ipak, potrebno je priznati da Biblija sadrži više od samo jedne vrste proročanskih informacija. To smo mogli već uočiti s Isusovim čudima, koja su poslužila kao predznak svega što će čovječanstvo doživjeti pod Božjim Kraljevstvom. I ostali dijelovi Biblije, koji po svom načinu izražavanja ne predstavljaju bezuvjetno proročanstva, također sadrže proročanske elemente.

4. Kako smo upozoreni na proročanske značenje Mojsijevog zakona?

⁴ Primjerice, Pismo Hebrejima upozorava nas na proročansko značenje događaja, koji bi prilikom površnog čitanja mogli izgledati samo čistim povijesnim izvještajem. Tamo saznajemo da “(Mojsijev) Zakon posjeduje samo sjenu budućih dobara” (Jevrejima 10:1, ST).

5. Što pokazuje da predmeti mogu predočavati nešto veće?

⁵ Ponekad se i predmeti koriste kao proročanski uzori. Za sveti šator, zavjetni šator, kojeg je Mojsije gradio prema Jehovinom uputstvu, te za službu koja se vršila u njemu, objašnjava nadahnuti pisac Pisma Hebrejima da su “slika i sjen nebeskih stvarnosti”. Zavjetni šator je predstavljao Jehovin veliki duhovni templ, čija se svetinja nad svetinjama nalazi na nebu. Dakle, “Krist, pošto se pojavio kao veliki svećenik budućih dobara prolazeći većim i savršenijim šatorom koji nije napravljen rukom, to jest koji ne pripada ovomu svijetu, ušao je jedanput zauvijek u Svetinju nad svetinjama, ne krvlju jaraca i junadi, nego vlastitom krvi, i pribavio nam vječni otkup. ... Krist, naime, nije ušao u Svetinju nad svetinjama napravljenu rukom, koja je samo  slika prave, nego u samo nebo, da posreduje za nas pred licem Božjim” (Jevrejima 8:1-5; 9:1-14, 24-28, ST). Iz ovdje opisanih duhovnih stvarnosti kršćani mogu izvući veliku korist, a cijenjenje toga moramo odražavati u našem načinu života (Jevrejima 9:14; 10:19-29; 13:11-16).

6. Koje se proročansko značenje pripisuje osobama a) u Galaćanima 4:21-31 i b) Mateju 17:10-13?

⁶ U Bibliji spomenute osobe također su poslužile kao proročanski uzori. U Galaćanima 4:21-31, nalazimo zorni primjer toga u slučaju Abrahamove žene Sare (koja odgovara “gornjem Jeruzalemu”), Agare (koja se dovodi u vezu sa zemaljskim “današnjim Jeruzalemom”) i njihove djece. U jednom drugom slučaju Isus je pomogao svojim učenicima razumjeti da prorok Ilija služi kao proročanski uzor Ivanu Krstitelju, koji je poput Ilije neustrašivo izvrgao ruglu licemjerne religiozne postupke (Matej 17:10-13).

7. U kom je pogledu Isus Krist bio predočen po a) Salamunu, b) Melhizedeku?

⁷ Salamun, poznat po svojoj mudrosti, te po blagostanju i miru koje je vladalo tijekom njegove vladavine, predstavljao je na odgovarajući način Isusa Krista (1. Carevima 3:28; 4:25; Luka 11:31; Kološanima 2:3). Izvještaj iz 1. knjige Mojsijeve o susretu Abrahama i Melhizedeka je, doduše, vrlo kratak, no iz Psalma 110:1-4 proizlazi da je i taj izvještaj vrlo značajan, jer Mesija treba biti “svećenik do u nedogledno vrijeme po redu Melhizedekovu”, što znači da će svećeničku službu primiti direktnim pozvanjem od Boga, a ne temeljem svog porijekla kroz obitelj u kojoj je rođen. Pismo Hebrejima govori kasnije nešto pobliže o tome, povezujući razumijevanje te istine s kršćanskom zrelošću, važnim svojstvom  onih, koji se žele dopasti Bogu (Jevrejima 5:10-14; 7:1-17).

8. a) Čiji primjer pokazuje da doživljaji mogu imati proročansko značenje? b) Ima li svaki vid takvog doživljaja bezuvjetno paralelu u ispunjenju?

⁸ Očito je da proročansku paralelu imaju ne samo služba ili položaj neke osobe, nego i njeni doživljaji. Kad su jednom duhovni vođe Židova izrazili svoje nevjerovanje, Isus im je rekao: “Znak traži pokvareni i preljubnički naraštaj, ali mu se neće dati drugi znak osim znaka — Jone proroka. Kako je Jona bio u utrobi morske nemani tri dana i tri noći tako će i Sin Čovječji proboraviti u krilu zemlje tri dana i tri noći” (Matej 12:38-40, ST; Jona 1:17; 2:10). Međutim, Isus nije rekao da svi Jonini doživljaji predočavaju ono što će on sam doživjeti. Kad je Jehova povjerio Isusu neki zadatak, Isus nije pobjegao poput Jone, koji je pokušao pobjeći u Tars. No, kako je Isus dao razumjeti, Jonin doživljaj u utrobi velike ribe, zabilježen je u Bibliji zato jer je sadržavao proročanske pojedinosti obzirom na Isusovu smrt i uskrsnuće (Matej 16:4, 21).

9. a) Na koje je proročanske vidove dvaju povijesnih vremenskih razdoblja ukazao Isus? b) Koje je daljnje značajne pojedinosti spomenuo Petar pod nadahnućem?

⁹ Neka povijesna vremenska razdoblja predstavljaju također proročanske uzore, posebno značajne za nas. Kad je Isus govorio o vremenu koje će prethoditi očitovanju njegove kraljevske moći, povukao je paralele obzirom na druga dva događaja, kad je izvršen Božji sud nad zlim ljudima. Ukazao je na važnost “Noinih dana” i “Lotovih dana”, istaknuvši naročito kako su ljudi onog vremena bili pretežno zaposleni stvarima svakodnevnog života. Pozvao nas je na neodložno postupanje, a ne da bismo poput Lotove žene sa čežnjom pogledali na ono što leži iza nas (Luka 17:26-32). U drugom nadahnutom Pismu  apostola Petra, spominju se daljnje značajne pojedinosti — neposlušnost anđela prije potopa, Noino propovjedničko djelovanje, tjeskoba koju je osjećao Lot radi bezakonog i neobuzdanog života stanovnika Sodome, činjenica da je Bog uništenjem zlih u određeno vrijeme stvorio uzor za buduće stvari, kao i činjenica da Bog može spasiti svoje vjerne sluge, te da će to sasvim sigurno učiniti (2. Petrova 2:4-9).

10. Pokaži na temelju uspoređivanja knjiga Jeremije i Otkrivenja, kako ispunjena proročanstva mogu imati proročansku vrijednost.

¹⁰ Kad se proročanstva ispune, to ne znači da su sada samo još od povijesnog značaja. Kako predočenje onoga što se trebalo dogoditi, tako i način na koji se to ispunilo, često su bili od proročanskog značaja za dalekosežnije događaje u budućnosti. To se odnosi i na ono što je bilo zabilježeno o starom Babilonu, carstvu, koje je bilo jako religiozno obojeno, a čiji se utjecaj osjeća još u današnjem svijetu. Iako je 539. pr. n. e. Babilon pao u ruke Medo-perzije, biblijska knjiga Otkrivenje napisana krajem 1. stoljeća n. e., koristi način izražavanja proroka Jeremije, ukazujući na buduće ispunjenje proročanstva u vezi s Babilonom velikim, svjetskim, carstvom krive religije. Za primjer toga usporedi Otkrivenje 18:4 s Jeremijom 51:6, 45; Otkrivenje 17:1, 15 i 16:12 s Jeremijom 51:13 i 50:38; Otkrivenje 18:21 s Jeremijom 51:63, 64.

11. Koje proročansko značenje sadrži izvještaj o Jehovinom načinu postupanja s otpadničkim kraljevstvima Izraela i Jude? Zašto?

¹¹ Jehovin način postupanja s otpadničkim desetplemenskim Izraelom, te nevjernim Kraljevima i svećenicima dvoplemenskog kraljevstva Jude, od proročanskog je značaja. Kako proročanstva važeća za ta kraljevstva starog vremena, tako i u Bibliji zapisano  ispunjenje istih, posreduje nam živu sliku o tome kako će Bog postupiti s današnjim kršćanstvom, koje također tvrdi da služi Bogu Biblije, a ipak na očit način krši njegove pravedne zapovijedi.

12. Koju osobnu korist izvlačimo iz tih izvještaja?

¹² Stoga su svi ti izvještaji danas jako značajni. Oni nam pomažu razumjeti kako Bog gleda na određene situacije u današnje vrijeme i što mi osobno trebamo raditi da bismo preživjeli predstojeću veliku nevolju. Na taj način možemo još bolje razumjeti da je “Svako Pismo ... korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti” (2. Timoteju 3:16, 17, ST).

13. Kako znamo da Bog nije naveo ljude da učine grijeh, da bi tako stvorio proročanske uzore?

¹³ Treba li sve to razumjeti kao da je Bog unaprijed odredio postupke ljudi i naroda, kako je to zabilježeno u Bibliji, a da bi imali proročansko značenje? Očito je Božji način postupanja s njegovim slugama u prošlosti posredovao uzor za veće stvari, koje je naumio ostvariti u budućnosti. No, kako je s postupcima ljudi? Neki od njih počinili su teške grijehe? Da li ih je Bog naveo da učine te grijehe, kako bi mogli biti zapisani u Bibliji? Na to nam odgovara kršćanski biblijski pisac Jakov: “Bog naime ne može biti napastovan na zlo, a niti sam nikoga ne napastuje” (Jakov 1:13, ST). Bog nije navodio ljude na naopako postupanje, samo zato da bi stvorio proročanske uzore.

14. a) Odakle Jehova zna što će ljudi ili čak Sotona učiniti bilo kada u budućnosti? b) Kako je ono što Jehova zna o sebi i svom naumu zabilježeno u biblijskom proročanstvu?

¹⁴ Ne zaboravi da je Jehova Stvoritelj čovječanstva. On zna kako smo stvoreni i što navodi ljude  na određeno postupanje (1. Mojsijeva 6:5; 5. Mojsijeva 31:21). On može točno proreći što će se dogoditi s ljudima koji žive u skladu s njegovim pravednim temeljnim načelima, a što s onima koji ne žele priznati da trebaju Boga, ili pak iskrivljuju njegove puteve (Galaćanima 6:7, 8). On je znao da će se Đavao služiti sličnim metodama, kakove je primjenjivao u prošlosti. Jehova zna također što će on sam učiniti pod određenim okolnostima — da će postupati suglasno svojim uzvišenim svojstvima kao što su pravda, nepristranost, ljubav i milosrđe, koja je uvijek pokazivao (Malahija 3:6). Budući da će se Jehovini naumi sigurno ispuniti, može on proreći ishod, kao i korake koje će u tom pravcu poduzeti (Izaija 14:24, 27). Tako je mogao izabrati događaje iz života pojedinaca i čitavih naroda i unijeti ih u biblijski izvještaj, da bi proročanski ukazao što će donijeti budućnost.

15. Kako je apostol Pavao naglasio da su biblijski izvještaji daleko više od samo čiste povijesti?

¹⁵ Nakon što je podsjetio sukršćane na događaje iz povijesti Izraela, apostol Pavao je odgovarajuće napisao: “Sve te stvari dogodile su se njima za primjer, a napisane su za opomenu nama na koje je došao svršetak sustava stvari” (1. Korinćanima 10:11, NS). A kršćanskoj skupštini u Rimu pisao je: “Jer sve što je ranije napisano, napisano je nama za pouku, da ustrajnošću i utjehom iz Pisma imamo nadu” (Rimljanima 15:4, NS). Dakle, ako razumijemo da su biblijski izvještaji više od samo čiste povijesti, možemo u njima vidjeti divna proročanska ukazivanja na budućnost čovječanstva.